Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-746/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Stokrp kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vinke Vrančić kao člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje sa sjedištem u [adresa], OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3655/2024-6 od 11. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3655/2024-6 od 11. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odlučeno da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz [adresa], OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 9.644,56 eur uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od 10.06.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP, te je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

5. Među strankama nije sporno:

- da je osiguranik tužitelja **.**.1994. ozlijeđen u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika,

- da tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu u omjeru od 40% na temelju rješenja HZMO-a od 14. kolovoza 2000. godine,

- da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu koja je nastala zbog ozljede na radu (prometna nesreća).

6. Sporan je osnov i visina zahtjeva, kao i primjena materijalnog prava.

7. Tužitelj neosnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava po prvostupanjskom sudu.

8. Prema odredbi iz članka 27. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 - dalje: ZOOP) društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njene obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja je bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

9. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik sukladno članku 8. stavak 1. ZOOP kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

10. Dakle, prema članku 27. ZOOP, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

11. Budući da se stvarnom štetom u smislu članka 27. stavak 2. ZOOP smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da iz dokaza koji su dostavljeni u spis ne može se utvrditi postojanje stvarne štete, odnosno razlike propisane člankom 27. stavkom 3. ZOOP, jer nema dokaza da postoji razlika između isplaćenih mirovina i onih koje bi bile utvrđene prema članku 27. stavak 3. ZOOP.

12. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da se navedeni zakon ima primijeniti kao lex specialis u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-1354/2016 od 18. svibnja 2021.).

13. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP, žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 22. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Stokrp