REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Pr-17/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sucu Marijanu Muži u pravnoj stvari tužiteljice ZG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Antunu Šagovcu, odvjetniku iz Velike Gorice protiv tuženika DG, vl. [obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Petru Vukasoviću, odvjetniku iz Osijeka, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 4. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, te punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4. Zakona o parničnom postupku, 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e :

Djelomično se usvaja tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na točku I. i II. izreke presude koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku DG, vl. [obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljici ZG, [adresa], 10410 Velika Gorica, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete isplatiti iznos od 2.543,40 EUR uz zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva i to od 12.04.2021. godine pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku DG, vl. [obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljici ZG, [adresa], 10410 Velika Gorica, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege isplatiti iznos od 199,20 EUR uz zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva i to od 12.04.2021. godine pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana.

S preostalim dijelom tužbe i tužbenog zahtjeva tužiteljice preko dosuđenog iznosa u odnosu na točku I. i II. izreke presude, tužiteljica se odbija.

Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na točku III. izreke presude koji glasi:

"III. Nalaže se tuženiku DG, vl. [obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljici ZG, [adresa], 10410 Velika Gorica, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime imovinske štete s naslova izgubljene zarade isplatiti iznos od 1.186,21 EUR uz zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva i to od 12.04.2021. godine pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana."

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 18. kolovoza 2020. oko 13,00 sati dogodila se nezgoda na radu u izdvojenom pogonu tuženika – prodavaonica broj 11 [adresa], na radnom mjestu, a u kojoj nezgodi je tužiteljica kao zaposlenik tuženika zadobila ozljede malog prsta desne šake.

1.1. Povodom ozljede tužiteljica je operirana 18. kolovoza 2020. u KBC Sestre Milosrdnice, Klinika za traumatologiju Zagreb, a u bolnici je boravila do 22. kolovoza 2020..

1.2. Radi predmetne ozljede, tužiteljica nije bila sposobna za rad te se nalazila na bolovanju 6 mjeseci.

1.3. Tužiteljica i sada osjeća posljedice zadobivene ozljede iako je prošla fizikalnu terapiju, prst joj je i dalje ukočen i bolan i ne može ga ispraviti i ima postoperativni ožiljak zbog čega postoji i naruženost.

1.4. Tužiteljica se 12. travnja 2021. obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom uz dostavu svih priloga na kojima temelji zahtjev za odštetu.

1.5. Na odštetni zahtjev tuženik je odgovorio po punomoćniku dopisom od 29. travnja 2021. te utvrdio da je njegova odgovornost za štetu sporna.

1.6. Pravna osnova odgovornosti poslodavca – tuženika za naknadu štete tužiteljici kao radniku koju pretrpi na radu i u svezi s radom sadržana je u odredbi čl. 111. st.1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19).

1.7. Tužiteljica specificira tužbeni zahtjev na način da na ime neimovinske štete s osnove naknade štete povrede prava osobnosti, tjelesno i duševno zdravlje potražuje ukupno iznos od 45.000,00 kn i to na ime naknade štete za pretrpljene fizičke bolove uzimajući u obzir intenzitet i trajanje bolova te karakter ozljeda, naknadu u iznosu od 15.000,00 kn, na ime naknade štete zbog pretrpljenog straha imajući u vidu trajanje i visinu straha te pretrpljeni teški šok, narušenu psihičku ravnotežu i strah zbog neizvjesnosti liječenja, naknadu u iznosu od 12.000,00 kn, na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životne i radne aktivnosti naknadu u iznosu od 10.000,00 kn, zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti naknadu u iznosu od 8.000,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

1.8. Nadalje, tužiteljica potražuje po osnovi izgubljene zarade, navodeći da je tužiteljica u trenutku štetnog događaja imala s tuženikom sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te s naslova izgubljene zarade od štetnog događaja do zaključenja bolovanja, tužiteljica potražuje naknadu u iznosu od 8.937,50 kn, koji iznos potražuje za razdoblje od 18. kolovoza 2020. do 29. veljače 2021. uz zakonske zatezne kamate od dospijeća do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu kao i visinu tužbenog zahtjeva.

2.1. Nadalje, tuženik stavlja prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Velikoj Gorici.

2.2. Navodi da nije sporno da se 18. kolovoza 2020. dogodila ozljeda na radu izdvojenom pogonu tuženika – prodavaonica broj 11 u Velikoj Gorici II, na radnom mjestu te da je tužiteljica tom prilikom zadobila ozljede malog prsta desne šake što je i sam tuženik priznao podnošenjem prijave ozljede na radu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. Samo podnošenje prijave ozljede na radu ne znači da je tuženik kao poslodavac i odgovoran za nastalu ozljedu na radu te za nastalu štetu.

2.3. Nadalje, nije sporno da je tužiteljica zbog zadobivene ozljede na radu hospitalizirana u nadležnoj bolnici te da je bila na bolovanju, tuženik nema neposrednih saznanja o težini posljedica ozljede na radu tužiteljice.

2.4. Tuženik smatra da tužiteljica ne ispunjava sve zakonske pretpostavke za naknadu neimovinske i imovinske štete kako to tvrdi tužiteljica.

2.5. Pozivajući se na odredbu čl.25. st.2. Zakona o zaštiti na radu, tuženik smatra da su ispunjeni uvjeti da bude oslobođen odgovornosti za nastalu ozljedu na radu, a time i za nastalu štetu koju tužiteljica potražuje jer je do ozljede na radu došlo do krajnje nepažnje tužiteljice kao radnice, a time i do nastanka štete.

2.6. Odredbom čl.68 st.1. Zakona o zaštiti na radu, propisano je da je radnik obvezani odgovoran obavljati poslove s dužnom pažnjom, te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Prema odredbi čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima, propisano je tko prouzroči štetu, dužan ju je nadoknaditi, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

2.7. Kako je tuženi kao poslodavac za potrebe obavljanja poslova koje je obavljala radnica ZG proveo sve propisane mjere zaštite na radu, sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu, kako u pogledu osiguravanja uvjeta rada, tako i u pogledu osposobljavanja navedene radnice, do nastanka ozljede na radu došlo je iz razloga postupanja navedene radnice, protivno odredbi čl. 68. st. Zakona o zaštiti na radu, a ne zbog propusta poslodavca pa stoga ne postoji odgovornost poslodavca za nastalu štetu.

2.8. Tuženik se protivi potraživanju tužiteljice s osnova neimovinske štete jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za nastalu štetu, jer tužiteljica u tužbi nije dokazala postojanje odgovornosti za nastalu štetu od strane tuženika kao poslodavca. Tuženik kao poslodavac smatra da nije odgovoran za nastalu ozljedu na radu, te stoga niti ne postoji njegova odgovornost, odnosno oslobođen je odgovornosti za nastalu štetu, pa stoga istu nije niti dužan naknaditi, koju je pretrpjela tužiteljica.

2.9. Tuženik se također protivi potraživanju tužiteljice na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu, kao i potraživanju po osnovi izgubljene zarade.

2.10. Nije sporno da je tužiteljica u navedenom vremenu zbog nastale ozljede na radu bila na bolovanju.

2.11. Kako tužiteljici prema rješenju HZZO-a od 30. ožujka 2021. nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, stoga tuženik kao poslodavac nije niti mogao tužiteljici isplaćivati naknadu plaće u visini 100% od osnovice, već je naknadu plaće za navedeno razdoblje obračunavao i isplaćivao kao redovno bolovanje sukladno odredbama Zakona o obveznim zdravstvenom osiguranju jer ozljeda na radu nije priznata.

2.12. Sukladno navedenom, tuženik predlaže sudu da odbije tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

3. Tijekom dokaznog postupaka izvršen je uvid u cijeli predmet: u prijavu ozljede na radu (list 7-8 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru (list 9-12 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 13-20 spisa), obračun plaće (list 22-26 spisa), ugovor o radu (list 44-46 spisa), zapisnik o ocjeni o sposobnosti radnika za rad na siguran način (list 47 spisa), potvrdu Zavoda za javno zdravstvo Zagrebačke županije (list 48 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb (list 49- 52 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti – spriječenosti za rad (list 53 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru (list 69-74 spisa), uvjerenje o osposobljenosti (list 7 spisa), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Žarka Rašića, prim.dr.med. spec. kirurg (list 109-110 spisa), u podnesak Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 13.5.2024. (list 120 spisa), u pisano očitovanje stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Žarka Rašića, prim.dr.med. spec. kirurg od 29.10.2024. (list 142 spisa), saslušana je tužiteljica ZG kao stranka u postupku te u svojstvu svjedoka BG.

4. O prigovoru mjesne nenadležnosti istaknutom od strane tuženika odlučeno je odlukom, odnosno rješenjem Županijskog suda u Splitu kao suda drugog stupnja, poslovni broj Gž R-962/2022-2 od 2. studenoga 2022. (list 84-85 spisa), kojim je riješeno da se uvažava žalba tužiteljice, te se ukida rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-511/2021-12 od 14. travnja 2022..

5. Tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice usklađen podneskom od 21. veljače 2024., te na zapisnik s održanog ročišta od 12. studenoga 2024. djelomično je osnovan.

6. Tužiteljica ZG je iskazala da je 18. kolovoza 2020. radila u prodavaonici broj 11 u [adresa] te je u to vrijeme bila voditelj i trgovac budući je radila u smjeni. Toga dana trebala je kupcu odrezati komadić svinjske jetre koja se nalazi u velikom hladnjaku s troja vrata s time da su se na hladnjaku otvarala samo srednja vrata. Da bi se otvorila srednja vrata, morala je da bi došla do nekog mesnog proizvoda maknuti proizvod koji je bio srednjem dijelu da bi mogla doći do proizvoda koji se nalazio s lijeve ili desne strane, a ta svinjska jetrica su se nalazila u tom hladnjaku s lijeve strane. Navodi da je uhvatila lijevom rukom za ručku od lijevih vrata te je djelomično povukla vrata prema sebi, a u tom trenutku je nož držala u desnoj ruci te je nož vrhom bio okrenut prema vratima tako da su vrata udarila u vrh noža te se u tom trenutku nož pomaknuo u njenoj ruci, odnosno šaci na način da je vratima odgurnula nož tako da je oštrica noža joj prošla kroz šaku i zahvatila mali prst na desnoj ruci i poprečno joj presjekla mali prst, a u tom trenutku nož joj je ispao iz ruke. Tada je na rukama imala rukavice koje nakon što se ozlijedila je skinula s ruku. Nakon toga je zvala kolegicu da ju dođe zamijeniti iz druge prodavaonice koja se nalazi u blizini i nakon što je ona došla na radno mjesto, te ju zamijenila, nju je njen djed odvezao u Draškovićevu u Zagrebu na Hitnu radi pružanja liječničke pomoći, a prije toga je sama otišla u Dom zdravlja u [adresa] gdje joj je ruku i prst pregledala doktorica i uputila ju u Draškovićevu radi daljnjeg medicinskog liječenja. Nakon toga je imala operaciju prsta u Draškovićevoj kako bi joj se spojila tetiva te je imala konce u prstu, a zbog zadobivene ozljede joj je bila određena fizikalna terapija u trajanju od 6 do 8 mjeseci tako da je prvi mjesec išla svakodnevno na terapiju, a nakon toga je imala tjedan dana pauzu i tako opet kroz 6 do 8 mjeseci i na bolovanju je bila zbog zadobivene ozljede cijelo vrijeme tih 6 do 8 mjeseci, a nakon bolovanja je prekinula radni odnos kod tuženika. Također, tužiteljica je na sudu pokazala da ne može ispraviti mali prst na desnoj ruci što je ostalo kao posljedica od zadobivene ozljede i da kao posljedicu zadobivene ozljede ima i slabi pritisak desnom rukom.

7. Svjedok BG je iskazao da nema neposrednih saznanja o samom događaju kada je tužiteljica na radnom mjestu se ozlijedila, odnosno kada je ozlijedila prst na desnoj ruci, osim što je saznao od same tužiteljice, na način da se tužiteljica javila telefonom njemu ili nekom od djelatnika tuženika da se ozlijedila na poslu te je kasnije o njenom ozljeđivanju saznao i sa zapisnika inspektora zaštite na radu. Navodi da nije odmah isti dan obavijestio inspekciju zaštite na radu o ozljeđivanju tužiteljice jer nije znao odmah o kakvoj se ozljedi radi, već je o istom obavijestio inspekciju zaštite na radu nakon nekoliko dana. Također je iskazao da nije imao prigovora na način rada tužiteljice osim da je imao prigovor tužiteljici zbog nenošenja kape i radne odjeće na radnom mjestu, navodeći da u poslovnici ima jedna ili dvije kamere, ali da nema snimku na kameri o predmetnom događaju jer kamera automatski nakon izvjesnog vremena presnimava ranije događaje, dodajući da nije sporno da je tužiteljica ozlijedila prst na radu. također je iskazao da Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužiteljici nije priznao zadobivenu ozljedu kao ozljedu na radu jer se ista nije vodila pod šifrom kao ozljeda na radu, nego kao obična povreda, te da je tužiteljici za vrijeme bolovanja sukladno zakonu obračunavana plaća 70% od njene plaće te da joj nije obračunato u iznosu od 100% budući da su dobili od HZZO-a obavijest da kod tužiteljice nije ozljeda na radu, nego povreda, dodajući da je tužiteljica u vrijeme ozljeđivanja bila osposobljena za rad na siguran način, da je u mesnici tužiteljica obavljala i poslove prodavača što podrazumijeva sječenje, rezanje i mljevenje mesa.

8. Sud iskaz tužiteljice kao i saslušanog svjedoka BG u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojne i istinite, a posebno iskaz tužiteljice koja ima neposredna saznanja o bitnim činjenicama utvrđivanim u ovom postupku te imajući u vidu da njihovi iskazi nisu međusobno u suprotnosti, niti su u suprotnosti s provedenim ostalim dokazima tijekom ovog postupka.

9. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Žarka Rašića, prim.dr.med. spec. kirurg, navedeni vještak u svojem nalazu i mišljenju je iskazao da je tužiteljica stradala u štetnom događaju kada je zadobila reznu ranu u području malog prsta desne šake uz presijecanje tetive dubokog pregibača malog prsta desne šake. Primljena je na bolničko liječenje te je učinjeno šivanje duboke tetive fleksora malog prsta. Daljnje kontrole kirurga uz nošenje imobilizacije po Kleinertu. Provela je dugotrajnu fizikalnu terapiju.

9.1. Trajanje i intenzitet bolova:

Jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 3 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 10 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 456 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti.

9.2. Trajanje i intenzitet straha:

Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 7 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 25 dana.

9.3. Smanjenje životnih aktivnosti:

U navedenom štetnom događaju tužiteljica je zadobila reznu ranu u području malog prsta desne šake uz presijecanje tetive dubokog pregibača malog prsta desne šake Navedena ozljeda u podruju malog prsta desne dominante šake dovela je do trajnog smanjenja životnih od ukupno 3%. koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti malog prsta pri pokretima ispruženja i pregibanja (fleksije i ekstenzije),,te povremenim bolovima u području malog prsta desne šake kod dužeg rada desnom rukom

9.4. Tuđa pomoć i njega:

Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 45 dana po 2 sata dnevno, te još 30 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje) pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, a uzimajući u obzir da se radi o ozljedi desne dominantne šake, te potrebi nošenje opisane imobilizacije po Kleinertu.

9.5. Naruženje:

Ožiljak u području malog prsta desne šake dužine oko 4 cm u boji okolne kože, širine oko 2 mm, predstavlja naruženja lakog stupnja koje je vidljiv kada se gleda šaka tj dlan tužiteljice.

9.6. Postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja od 18.08.2020. god. i nastavka zadobivene ozljede kod tužiteljica i posljedica zadobivene ozljede. Liječenje je završeno nakon kontrola fizijatra – 11.03.2021.

10. Podneskom od 29. listopada 2024. (list 142 spisa), stalni sudski vještak prof.dr.sc. Žarka Rašića, prim.dr.med. spec. kirurg očitovao se na istaknute prigovore tuženika gdje se prigovara ocjeni trajanja i intenziteta bolova, navodeći da je došlo do pogreške u pisanju te je navedeno kako su bolovi slabog intenziteta trajali ukupno 456 dana što je pogrešno i ispravno treba pisati "bolovi slabijeg intenziteta trajali su sumarno 56 dana".

10.1. Trajanje i intenzitet bolova: jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 3 dana, srednjeg intenziteta, trajnog karaktera sumarno 10 dana. Bolovi slabijeg intenziteta, trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 56 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti.

10.2. Iz samog nalaza i mišljenja je vidljivo kako nije moguće da su bolovi trajali 456 dana obzirom je ozljeda bila 18. kolovoza 2020., a u nalazu je navedeno kako je liječenje završeno, tj. stanje se stabiliziralo nakon kontrola fizijatra 11. ožujka 2021. Sukladno navedenom, liječenje je ukupno trajalo manje od 7 mjeseci, dakle oko 200 dana.

11. Sud nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Žarka Rašića, prim.dr.med. spec. kirurg u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojan i valjan budući da je isti dan u skladu s pravilima struke te od strane stručne osobe.

12. Uvidom u zapisnik o inspekcijom nadzoru od 18.12.2020. (list 69-75 spisa), utvrđeno je da je u zapisniku navedeno da je 19. kolovoza 2020. u 09:52 sati dežurni inspektor od strane RG knjigovođe poslodavca obavješten o događaju ozljede na radu radnice ZG. Nadalje se navodi da je u vrijeme događaja ozljeđivanja, radnica poslove obavljala sama, da je po ozljeđivanju radnici potekla krv i nije mogla pomicati mali prst. Radnica je prestala s radom i nazvala kolegicu u drugu poslovnicu koja ju je došla zamijeniti do kraja smjene. Ozlijeđena radnica je otišla u Dom zdravlja od kuda su je uputili u KBC Sestre Milosrdnice, Draškovićeva 19, Zagreb.

13. Iz prethodno navedenog zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 18. prosinca 2020., nisu utvrđeni nikakvi propusti u primjeni mjera zaštite na radu u odnosu prema tužiteljici, niti je utvrđeno da je tuženik kao poslodavac postupio protivno bilo kojoj odredbi Zakona o zaštiti na radu, niti je obavljenim inspekcijskim nadzorom utvrđen prekršaj iz Zakona o zaštiti na radu.

14. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb od 30. ožujka 2021. (list 49-52 spisa), utvrđeno je da navedenim rješenjem osiguranici ZG zaposlenoj u vrijeme nastanka ozljede kod poslodavca Obrt [obrt]" vlasnik DG, [adresa], ozljeda nastala 18. kolovoza 2020. izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikacije:

S66.1 ne priznaje se ozljeda na radu, te u svezi navedene ozljede ne priznaju se prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

15. Također uvidom u dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 13. svibnja 2024. (list 120 spisa), utvrđeno je, a vezano za ozljedu osiguranice ZG koja se dogodila 18. kolovoza 2020. da je uvidom u bazu Zavoda utvrđeno da imenovanoj ozljeda koja se dogodila 18. kolovoza 2020. nije priznata ozljedom na radu, tako da joj nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

16. Iz navedenog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb od 30. ožujka 2021. proizlazi da na strani tuženika ne postoji isključiva odgovornost kao poslodavca za nastalu ozljedu na radu kod tužiteljice.

17. Odgovornost poslodavca za štetu radniku uzrokovanom ozljedom na radu, temelji se na odredbi čl. 111. Zakona o radu i čl.25. Zakona o zaštiti na radu. Čl.111. Zakona o radu određeno je da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, dok je čl. 25. Zakona o zaštiti na radu propisano da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, potječu od rada i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

18. Pravna osnova odgovornosti poslodavca za naknadu štete radniku na radu ili u svezi s radom sadržana je u čl. 25. st.2. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 68/18) koji propisuje da poslodavca može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom i krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavca nije mogao utjecati, niti je njegove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

18.1. Ako se navedene okolnosti ne dokažu koje oslobađaju poslodavca odgovornosti, poslodavca odgovara za naknadu štete radniku prema čl. 25. st.1. Zakona o zaštiti na radu jer odredba čl. 25.st.2. ne propisuje isključivu radnju oštećenika kao razlog za oslobođenje poslodavca od odgovornosti za nastalu štetu.

18.2. Sukladno naprijed navedenom, postoji objektivna odgovornost tuženika za djelomičnu naknadu štete.

19. Nadalje, iz iskaza tužiteljice ZG kao i iz nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Žarka Rašića, prim.dr.med.spec. kirurg nedvojbeno proizlazi da postoji jasna uzročno-posljedična veza između opisanog samog štetnog događaja koji se dogodio 18. kolovoza 2020. i nastanka zadobivene ozljede kod tužiteljice i posljedica zadobivene ozljede, to jest nastanka zadobivene ozljede malog prsta desne šake (ozljeda na radu), što je također navedeni sudski vještak istaknuo u svom nalazu i mišljenju.

20. Iz provedenog postupka proizlazi da je radnica ZG (tužiteljica u ovom postupku) ozlijedila se pri obavljanju svojih uobičajenih poslova kada je htjela obaviti radni postupak rasijecanja mesa. Držeći mesarski nož u desnoj ruci, radnica je prišla lijevim vratima rashladne vitrine i lijevom rukom ih počela otvarati prema sebi. Prilikom otvaranja vrata su udarila u vrh oštrice noža koji je radnica držala u desnoj ruci, te je pri tome šaka desne ruke skliznula s drške noža i skliznula po oštrici noža. Oštrica noža porezala je radnicu po hvatištu malog prsta uz sam dlan.

21. Sukladno naprijed navedenom te imajući u vidu rješenje HZZO-a, Regionalni ured Zagreb od 30. ožujka 2021. u kojem se navodi i obrazlaže zbog čega ozljeda na radu tužiteljice nije priznata kao ozljeda na radu, te se između ostalog navodi da umjesto da je radnica izvadila jetrice iz vitrine kako bi traženu količinu odrezala nožem na dasci na radnoj površini, radnica je postupila na drugačiji način, a kako je to naprijed navedeno (u točki 20. obrazloženja), tako da se ozlijedila svojom nepažnjom, to jest svojim skrivljenim ponašanjem osiguranica je uzrokovala ozljedu na radu, ne pridržavajući se obveza rada dužnom pažnjom, nije vodila računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kako je propisano člankom 68. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu, dakle, obavljala je radnu operaciju na način protivan pravilima zaštite na radu, te se primjenom odredbi članka 67. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu, nastala ozljeda ne priznaje ozljedom na radu.

22. Odredbom članka 68. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu, propisano je da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kako i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu.

23. Nadalje, iz provedenog postupka nedvojbeno proizlazi da je tuženik kao poslodavac za potrebe obavljanja poslova koje je obavljala radnica ZG proveo sve propisane mjere zaštite na radu, sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu, kako u pogledu osiguravanja uvjeta rada, tako i u pogledu osposobljavanja imenovane radnice, do nastanka ozljede na radu došlo je iz razloga postupanja imenovane radnice, protivno odredbi članka 68. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu, a ne zbog propusta poslodavca, pa stoga ne postoji odgovornost poslodavca za nastalu štetu, odnosno ne postoji isključiva odgovornost tuženika kao poslodavca.

24. S obzirom na odredbu članka 25. stavak 2. Zakona o zaštiti na radu, kako je šteta nastala postupanjem krajnjom nepažnjom tužiteljice kao radnice jer je tužiteljica držeći nož u jednoj ruci i istovremeno otvarajući vrata rashladne vitrine drugom rukom, zbog takvog postupanja je ozlijedila prst desne šake, a na koje postupanje tužiteljice tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, stoga su ispunjeni uvjeti za umanjenje odgovornosti tuženika za nastalu štetu.

1 0

25. Sukladno naprijed navedenom, sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o podijeljenoj odgovornosti tužiteljice i tuženika u omjeru 50:50%.

26. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud također smatra da isti nije previsoko postavljen imajući u vidu ozljedu koje je tužiteljica zadobila u nastalom štetnom događaju, te pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, potreba za tuđom pomoći i njegom kod tužitelja, a sve sukladno pisanom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Žarko Rašić prim.dr.med. specijalist kirurg od 27. siječnja 2024. (list 109-110 spisa), te pisanom očitovanju stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Žarka Rašića, prim.dr.med.spec. kirurg od 29. listopada 2024. (list spisa 142), u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojan i valjan budući da je isti dan u skladu s pravilima struke te od strane stručne osobe, te imajući u vidu odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a, s time da se u konkretnom slučaju radi o podijeljenoj odgovornosti, a kako je to naprijed navedeno.

27. U smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a, a imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, kao i da se radi o podijeljenoj odgovornosti, ovaj sud smatra pravičnom novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 2.543,40 eura uvećano za zakonske zatezne kamate, a koji iznos tužiteljica potražuje usklađenim tužbenim zahtjevom od 21. veljače 2024. te prema zapisniku s održanog ročišta od 12. studenoga 2024..

28. Tužiteljica potražuje s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, ukupan iznos od 398,40 eura uvećan za zakonske zatezne kamate s obzirom da tužiteljica sukladno Zakonu je imala pravo na naknadu koju bi platila za rad treće osobe u vrijeme i u mjestu u kojem je tužiteljici tuđa pomoć pružena. Sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka prof.dr.sc. Žarko Rašić prim.dr.med. specijalist kirurg, tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 45 dana po 2 sata dnevno, 30 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, a uzimajući u obzir da se radi o ozljedi desne dominantne šake te potrebi nošenja opisane imobilizacije po Kleinertu, tako da sud smatra da je i taj dio tužbenog zahtjev tužiteljice djelomično osnovan, budući da se radi o podijeljenoj odgovornosti te je po toj osnovi sud tužiteljici dosudio iznos od 199,20 eura.

29. Također sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Žarko Rašić prim.dr.med. specijalist kirurg nedvojbeno je utvrđeno da postoji uzročno- posljedična veza između štetnog događaja koji se dogodio 18. kolovoza 2020. i zadobivene ozljede kod tužiteljice.

30. Imajući u vidu cjelokupno provedeni postupak te sve provedene dokaze, kao i odredbe članka 25. stavak 2. Zakona o zaštiti na radu te članka 1067. točka 3., sud je odlučio kao pod točkama I. i II. izreke presude.

31. Nadalje, tužiteljica s osnove izgubljene zarade od nastanka štetnog događaja 18. kolovoza 2020. do zaključenja bolovanja 11. ožujka 2021. potražuje naknadu u iznosu od 1.186,21 eura.

31.1. Sud je tužiteljicu odbio s dijelom tužbenog zahtjeva s osnove imovinske štete s naslova izgubljene zarade, a kako je to navedeno u točki III. izreke presude.

1 1

31.2. Nije sporno da je tužiteljica u navedenom vremenu zbog nastale ozljede na radu bila na bolovanju. Kako tužiteljici prema rješenju HZZO-a od 30. ožujka 2021. nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, stoga tuženik kao poslodavac nije niti mogao tužiteljici isplaćivati naknadu plaće u visini 100% od osnovice (jer ozljeda na radu nije priznata), već je naknadu plaće za navedeno razdoblje obračunavao i isplaćivao kao redovno bolovanje, sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

31.3. Osim toga, prema izvješću o privremenoj nesposobnosti za rad za mjesec kolovoza 2020. (bolovanje) za tužiteljicu kod šifre uzroka bolovanja nije navedena šifra BO – ozljeda na radu, već je navedena šifra AO – bolest, pa i iz toga razloga tuženik nije mogao obračunati naknadu plaće po osnovi ozljede na radu, već po osnovi bolesti. Također, tužiteljica tijekom postupka nije predložila provođenje financijskog vještačenja na navedenu okolnosti iako je u tužbi naznačeno da se po potrebi provede financijsko vještačenje na okolnosti utvrđenja izgubljene zarade kod tužiteljice. Sukladno svemu navedenom, sud smatra da je potraživanje tužiteljice s osnova izgubljene zarade neosnovano u cijelosti, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

32. O troškovima parničnog postupka odlučeno je sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, to jest s obzirom na uspjeh u parnici odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka u ovoj pravnoj stvari, a kako je to navedeno pod točkom IV. izreke presude.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 22. listopada 2025.

Sudac

Marijan Muža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude.