REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-464/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović u Rijeci, Školjić 8, protiv tuženika 1. RIJEKA PLUS d.o.o. Rijeka, Blaža Polića 2, OIB: 83938812619, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Bravar, odvjetnica u Rijeci, Riva 4, i 2. EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić&Partneri u Zagrebu, Pisarnica Rijeka, Riva 8, radi isplate 529,39 EUR s kamatama, nakon zaključene glavne i javne rasprave 8. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zamjenice punomoćnika prvo tuženika i punomoćnika drugo tuženika, 21. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvo tuženiku i drugo tuženiku da solidarno isplate tužitelju 529,39 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. srpnja 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se prvo tuženiku i drugo tuženiku da tužitelju solidarno naknade prouzročeni parnični trošak od 1.053,08 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. listopada 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi naknade preostale štete od 529,39 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Dana 23.12.2023. oko 8,45 sati, u Rijeci, Demeterova ulica 10, dogodila se prometna nesreća u kojoj je sudjelovao ĐM iz [adresa], upravljajući vozilom marke Renault Twingo reg. oznake i broja [registarska oznaka], vlasništvo Unicredit Leasing Croatia d.o.o. (korisnik leasinga: RM). Prometna nesreća dogodila se na način da je vozač ĐM upravljajući vozilom Renault Twingo registarske oznake i broja [registarska oznaka], odvojkom Demetrove ulice (Senjska ulica), kolnikom koji se proteže željeznički kolosijek, dolaskom nasuprot kbr. 10 Demetrove ulice, prednjim desnim kotačem vozila naletio na udubinu oštećenog kolnika dubine 0,15 metara ispod razine kolnika, koja se nalazi na kolniku spojnog dijela dva željeznička kolosijeka, prilikom čega je na vozilu nastala šteta. Očevid su obavili su djelatnici Postaje PP Rijeka, koji su o događaju izvijestili nadležnog koncesionara ceste Rijeka Plus d.o.o., čiji je djelatnik u svojstvu cestarskog ophodara, nakon izvršenog očevida sanirao oštećeni dio kolnika. Zbog navedenog, tužitelj smatra da za prometnu nezgodu postoji odgovornost prvotuženika, koja činjenica u vansudskom postupku nije bila sporna, dok je tuženicima bila sporna samo visina isplaćenog iznosa. Vozilo marke Renault Twingo reg. oznake i broja [registarska oznaka] bilo je na dan štetnog događaja osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja br. 004145210526. Tužitelj je tuženike u vansudskom postupku obavijestio o postojanju regresne obveze, odnosno da nakon izvršene isplate naknade štete/osigurnine na vozilu [registarska oznaka] potražuje refundaciju isplaćenog iznosa od tuženika, obzirom da su za nastalu štetu odgovorni prvotuženik, odnosno drugotuženik kao osiguravatelj prvotuženika, ali tuženici odbijaju u cijelosti refundirati isplaćeni iznos od 1.153,20 EUR. Drugotuženik je refundirao tužitelju samo dio ukupno isplaćenog iznosa i to u iznosu od 623,81 EUR dana 22.7.2024.. Zbog navedenog, tužitelj je za razliku do ukupno isplaćenog iznosa, odnosno za iznos od 529,39 EUR bio prisiljen podnijeti tužbu. Naime, tužitelj je kasko osiguravatelj vozila [registarska oznaka] koje su sudjelovalo u prometnoj nesreći, pa su na tužitelja kao osiguravatelja prešla sva prava na naknadu štete od osobe koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu u vezi s kojom je isplaćena naknada iz osiguranja, odnosno konkretno od prvotuženika kao osobe koja gospodari predmetnom prometnicom i drugotuženika kao osiguravatelja prvotuženika. Tužitelju se u vansudskom postupku sa zahtjevom za isplatu štete/osigurnine obratio oštećeni Unicredit Leasing Croatia d.o.o. (korisnik leasinga: RM) na vozilu marke Renault Twingo reg. oznake i broja [registarska oznaka]. Šteta se kod tužitelja vodila pod oznakama 14 AK 45383/2023, 14 AK 8091/2024 i 14 AKV 115/2024, te je tužitelj na temelju cjelokupne raspoložive dokumentacije, oštećenom/osiguraniku Unicredit Leasing Croatia d.o.o. isplatio iznos od ukupno 1.153,20 EUR, koji iznos je isplaćen u nekoliko navrata: -iznos od 644,00 EUR isplaćen je dana 6.2.2024.; -iznos od 159,00 EUR isplaćen je dana 6.3.2024.; -iznos od 222,10 EUR isplaćen je 22.3.2024.; -iznos od 75,00 EUR isplaćen je 8.3.2024.; -iznos od 53,10 EUR isplaćen je 7.3.2024.. Tužitelj je pozvao tuženike na povrat isplaćenih iznosa, međutim prvotuženik je obavijestio tužitelja kako je isti osiguran od odgovornosti kod drugotuženika, a drugotuženik je tužitelju štetu djelomično refundirao u iznosu od 623,81 EUR dana 22.7.2024., tako da je nepodmiren ostao utuženi iznos od 529,39 EUR, kojeg tužitelj potražuje. Slijedom iznesenog tužbeni zahtjev temelji se na čl. 963. st.1. Zakona o obveznim odnosima. Tuženici odgovaraju po načelu presumirane krivnje, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a, jer cesta nije opasna stvar u smislu odštetnog prava, a tuženici se mogu osloboditi te odgovornosti ukoliko dokaže da je do nezgode došlo zbog nekog drugog razloga, a ne zbog stanja na cesti. No, neovisno o navedenom, nesporna je činjenica koja je utvrđena policijskim očevidom Postaje PP Rijeka, da se na predmetnoj dionici ceste nalazila udubina na kolniku, koja se na cesti nije smjela nalaziti, iz čega proizlazi da radnje ophodnje i održavanja očito nisu bile dovoljne da bi dionica ceste bila sigurna za promet, odnosno da prvotuženik nije poduzeo mjere koje bi osigurale nesmetano odvijanje i sigurnost prometa. Dakle, neposredan uzrok nezgode je udubina na kolniku, iz čega proizlazi da je prvotuženik propustio održavati cestu sigurnom za promet budući da je izostao rezultat, cesta bez oštećenja kolnika, što je uzrokovalo predmetnu nezgodu. Slijedom navedenog, za nastanak prometne nezgode prvotuženik odgovara jer nije ispunio svoje obveze sukladno ZC i Pravilniku o održavanju i zaštiti javnih cesta (Narodne novine br. 25/98 i 162/98,180/04 i 84/11). Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Prvo tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je tužbu i tužbeni zahtjev kako u pogledu osnova tako i u pogledu visine zahtjeva. Nije mu poznato na koji način je drugo tuženik postupao prema zahtjevu tužitelja, pa će se detaljnije očitovati po ovom zahtjevu nakon što drugo tuženik iznese očitovanje o relevantnim činjenicama. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Drugo tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Izuzev u dijelu kojeg učini nespornim. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužitelj nije dokazao da bi drugotuženik bio pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Također, iz dokumentacije dostavljene u spis proizlazi da su plaćanja vršena osobi koja prema uvjetima tužitelja i relevantnim zakonskim odredbama nema pravo na isplatu osigurnine, iz kojeg razloga na tužitelja nije prešlo pravo zahtijevati isplatu u ovom postupku. Ukoliko bi pasivna legitimacija drugotuženika bila utvrđena, isti iznosi kako slijedi. Drugotuženik ne osporava da se 23.12.2023. dogodio štetni događaj u kojem je sudjelovalo vozilo naznačeno u Potvrdi MUP RH od 9.2.2024. . Drugotuženik ne osporava da bi se štetni događaj dogodio na način kako to opisuje tužitelj, ali osporava posljedice odnosno vrstu i opseg oštećenja koja su u tom štetnom događaju nastala. U svezi s prednjim, drugotuženik je u okviru izvansudskog postupka tužitelju isplatio iznos od 623,81 EUR. Drugotuženik je kao osnovan priznao djelomično trošak po računu ADRIA P.A. (t. 1,4 i 5 = 411,77 EUR), trošak prijevoza u cijelosti (75,00 EUR) te djelomično po računu Vulkal d.o.o. br. 6723/390/169 (137,04 EUR). Cjelokupni preostali iznos koji se potražuje i koji je osiguraniku isplaćen nije nastao u predmetnom štetnom događaju te se potražuje u previsokom iznosu. Nisu sva oštećenja koja su popravljena na vozilu reg. oz. [registarska oznaka] nastala u događaju od 23.12.2023. . a što je razvidno iz Potvrde MUP RH i druge dokumentacije u spisu. Drugotuženik osporava pravo na isplatu s osnove korištenja zamjenskog vozila. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu preostale štete od 529,39 EUR s kamatama, koja mu je nastala na vozilu marke Renault Twingo reg. oznake i broja [registarska oznaka], vlasništvo Unicredit Leasing Croatia d.o.o. (korisnik leasinga: RM) i u svezi s popravkom vozila u prometnoj nezgodi 23.12.2023. za koju je odgovoran prvotuženik i drugotuženik kao njegov osiguratelj iz odgovornosti.

5. Među strankama nije sporno da se dogodio štetni događaj kako ga opisuje tužitelj, odnosno nije sporno da se 23.12.2023. oko 8,45 sati, u Rijeci, Demeterova ulica 10, dogodila se prometna nesreća u kojoj je sudjelovao ĐM upravljajući vozilom marke Renault Twingo reg. oznake i broja [registarska oznaka] na način da je dolaskom nasuprot kbr. 10 Demetrove ulice, prednjim desnim kotačem vozila naletio na udubinu oštećenog kolnika dubine 0,15 metara ispod razine kolnika, koja se nalazi na kolniku spojnog dijela dva željeznička kolosijeka.

6. Iako drugotuženik tvrdi da su sporne sve druge činjenice (aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, opseg, visina štete, osnovanost zamjenskog vozila), ipak ocjenjujući ponašanje drugotuženika, proizlazi da su sporni (samo) visina i opseg oštećenja na vozilu tužiteljeva osiguranika. To iz razloga što je drugotuženik prije sudskog postupka već isplatio nesporan iznos štete. Stoga ovaj sud smatra da su predmet spora one sporne činjenice koje su utvrđene planom upravljanja postupkom – opseg i visina štete.

7. Radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu, i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovna motorna vozila EM (list 94-97 spisa). Citirane dokaze sud je cijenio svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno, te je na temelju savjesne i brižljive ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Na okolnost opsega i visine štete u usporedbi s dinamikom štetnog događaja proveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometne struke KM koji je pisani nalaz i mišljenje podnio 27.4.2025.. Zaključio je da je na osobnom vozilu osiguranika tužitelja Renault Twingo Electric Z.E./22, [registarska oznaka], u štetnom događaju 23.12.2023., prema popisu oštećenja iz Izvida štete tužitelja u komparaciji sa načinom opisa prometne nezgode, nastala temeljem kasko osiguranja šteta u visini troškova popravka od 1.158,20 EUR (list 94-97 spisa). Vještak je istaknuo da bi prema Izvidu štete tužitelja u štetnom događaju upadanjem u udarnu rupu bili oštećeni prednji i stražnji desni kotač, a prednji branik zapinjanjem za podlogu, što bi trebale sugerirati priložene fotografije osobnog vozila, s time da oštećenje branika nije jasno naznačeno fotografiranjem, ali se ne može isključiti da je bilo vidljivo izravnim pregledom procjenitelja. Dakle, vještak dozvoljava da je oštećen i branik zapinjanjem za podlogu.

9. Sukladno planu upravljanja postupkom sačinjenom na pripremnom ročištu 15.1.2025. (str. 82 spisa) kojim je u točki 5. određeno da će se na nalaz vještaka stranke očitovati u roku od 15 dana od primitka istog što je sukladno odredbi čl. 292. a st. 4. ZPP-a, tužitelj se u ostavljenom roku očitovao podneskom od 7.5.2025. na način da prihvaća isti, dok se drugotuženik očitovao tek podneskom od 6.10.2025. (pet mjeseci kasnije) na način da bi na isti imao primjedbe. Stoga to očitovanje dan prije ročišta za glavnu raspravu sud nije uzeo u obzir (čl. 299.a st. 4. ZPP-a), sijedom čega sud zaključuje da u ostavljenom roku nisu primljene primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te nije pozvao vještaka na ročište pozivom na odredbu čl. 492. c. st. 3. ZPP-a jer se radi o postupku pred trgovačkim sudom.

10. Sud je pisani nalaz vještaka na koji nije bilo primjedbi u roku ostavljenom planom upravljanja postupkom prihvatio jer je objektivan, stručan, sukladan preostaloj dokumentaciji u spisu.

11. Da su sva nastala oštećenja iz štetnog događaja sud je zaključio analizirajući cjelokupnu dokumentaciju u spisu. Prometna nezgoda se dogodila 23.12.2023.. Osiguranik tužitelja je štetu prijavio 29.12.2023. (str. 9-10 spisa). U toj prijavi štete je naveo da je štetni događaj prijavljen policiji, što odgovara istini jer je policija izdala 9.2.2024. potvrdu o prometnoj nezgodi (str. 6-8 spisa) na zahtjev stranke zbog ostvarivanja prava po prometnoj nesreći. U prijavi štete tužiteljev osiguranik je naveo u rubriku detaljan opis štetnog događaja: "upad u rupu na cesti između šina dubine 40 cm, dužine 90 cm", te je skicirao isti. U opisu oštećenja je naveo dvije prednje gume, aluminijska felga, prednji branik, ovjes. Prema prijavi osiguranika tužitelja nakon oštećenja vozilo je nepokretno. Izvid štete je sačinjen na Stanici za tehnički pregled Svilno (STP Svilno) prema prijavi štete i foto dokumentaciji vozila, a naknadni izvid je sačinjen u radionici Adria P.A. d.o.o. za trgovinu po njihovom zahtjevu radi utvrđenih dodatnih oštećenja (izvidi štete na str 13-15 spisa). Izvid štete je sačinio djelatnik tužitelja te je dao svoje mišljenje: po izgledu oštećenja su mogla nastati na opisani način: po A-history, HUO i A-TEXU- nema evidencija ranijih šteta, po detaljnom foto vanjskog ruba naplatka u servisu – st.d.al-crna felga ima uvjeta za zamjenu. Stoga sud zaključuje da je tužitelj detaljno pristupio ocjeni odštetnog zahtjeva svog osiguranika glede opsega štete koji će istome priznati, a što je sve uzeo u obzir i vještak u svom nalazu i mišljenju ocjenjujući da je mogući opseg štete koji je nastao prema opisanom štetnom događaju, a čime je ispunio cilj provedenog vještačenja.

12. Jedina isprava na koju se tuženik poziva glede opsega oštećenja koja mu idu u prilog i temeljem kojih osporava utvrđenja tužitelja je Potvrda Postaje Prometne policije Rijeka od 9.2.2024. (str. 6-7 spisa) u kojoj doista stoji da je na vozilu oštećen prednji desni naplatak kotača s gumom, te da nestručnom procjenom štetu cijene s 300,00 EUR. Međutim, s jedne strane procjenu opsega i visine štete daju stručne osobe (procjenitelj osiguratelja u prvom izvidu i naknadnom izvidu po zahtjevu ovlaštene radionice, te vještak procjeniteljske struke imenovan od strane suda) dok s druge strane procjenu daju policijski službenici koji i sami naglašavaju da se radi o nestručnoj procjeni. Stoga nestručna procjena opsega i visine štete policijskih službenika nije kod ovog suda dovela u sumnju utvrđenja o opsegu i visini štete koju su dale stručne osobe tužitelja i vještak.

13. Sud je zaključio da je prvotuženik odgovoran za štetu jer je do prometne nezgode došlo naletom na udubinu oštećenog kolnika koji se nalazi u gradu Rijeci, u Ulici Demetrova. Iz potvrde Postaje prometne policije Rijeka od 9.2.2024. str. 6 spisa proizlazi da je djelatnik prvotuženika nakon te prometne nezgode izvršio cestarsku ophodnju te nakon izvršenog očevida izvršio sanaciju oštećenog kolnika. Stoga sud zaključuje da je prvotuženik odgovoran tužitelju za štetu temeljem odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), jer je propustio izvršiti održavanje kolnika na način da spriječi oštećenja odnosno spriječi da do prometne nezgode dođe. Kako je kolnik sanirao nakon prometne nezgode, to proizlazi da je isti odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu zbog propusta u održavanju. Drugotuženik je odgovoran jer je prvotuženikov osiguratelj temeljem police osiguranje od izvanugovorne odgovornosti broj 804413385 za razdoblje pokrića od 31.12.2022. do 31.12.2023. koji podatak je dostavio sam prvotuženik u dopisu potpisanom po direktoru 16.4.2024., Urudžbeni broj: UP0107/24-2 (str. 23 spisa) a drugotuženik u postupku taj dokument nije argumentirano osporio. Osim toga, sam drugotuženik je isplatio nesporan dio imovinske štete od 621,81 EUR (str. 24 spisa). Stoga nisu osnovani drugotuženikovi prigovori pasivne legitimacije iznijeti u odgovoru na tužbu bez konkretnog obrazloženja i usmjereni samo na odugovlačenje postupka, a njegova odgovornost temelji se na odredbi čl. 964. i 965. ZOO-a, s time da je teret dokaza eventualnog ograničenja drugotuženikove odgovornosti kada bi po polici osiguranja i postojala upravo na drugotuženiku, što je izostalo.

14. Drugotuženik je istaknuo i prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da su prema dokumentaciji u spisu plaćanja vršena osobi koja prema uvjetima tužitelja nema pravo na isplatu osigurnine iz kojeg razloga na tužitelja nije prešlo pravo zahtijevati isplatu u ovom postupku. Uvidom u tu dokumentaciju sud je zaključio da osim isplate u korist Uni credit leasing d.o.o. kao vlasniku vozila, su isplate učinjene i u korist MM koja je ugovaratelj osiguranja po polici osiguranja, ali i korisnik leasinga (str. 31-42 spia). Te isplate korisniku leasinga su izvršene kao naknada iz osiguranja i temeljem police osiguranja i Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska pa su ta prava prešla na tužitelja kao osiguratelja. Uni credit leasing d.o.o. sam po sebi ne može koristiti zamjensko vozilo, već isto koristi korisnik leasinga, koji je takvu naknadu za slučaj štete i ugovorio sklapanjem punog kasko osiguranja koji pokriva štete nastale od svih rizika (čl. 3. i 4. Uvjeta osiguranja, str. 46 spisa), pa je i taj dio štete osnovan a po iznosu od vještaka opravdan. Stoga su po mišljenju suda na tužitelja prešla sva prava iz osiguranja koja je temeljem police osiguranja isplatio po ovom štetnom događaju temeljem čl. 963. st. 1. ZOO-a. Ta odredba propisuje: isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koje je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Osiguranikovo pravo je i korištenje zamjenskog vozila od strane vozača.

15. Tužitelj tako potražuje a vještak potvrđuje slijedeću štetu:

- račun tvrtke ADRIA P.A. d.o.o. 873/1/1 od 26.02.2024. godine od 800,00 EUR bez poreza na dodanu vrijednost, koji se odnosi na rada limara i lakirera prema Izvidu štete, trošak provjere ovjesa, zamjene naplataka, kao i troškova potrošnog materijala limara i lakirera za sanaciju štete branika

− račun tvrtke ADRIA P.A. d.o.o. 168/1/2 od 04.03.2024. godine, od 53,10 EUR s porezom za trošak upotrebe zamjenskog vozila

− račun vučne službe od 23.12.2023. godine 2320/1/1 od 75,00 EUR s porezom za trošak vučne službe jer je vozilo bilo nepokretno

− račun tvrtke VULKAL d.o.o. 6723-390-169 29.12.2023. godine od 0,5×178,80 = 89,40 EUR za zamjenu pneumatika prednjeg desnog kotača dimenzije 185/50R16 − račun tvrtke Kalister Avto iz Slovenije R266-24 od 22.02.2024. godine od 3,50 + 3,50 + 2×0,25 + (148,00 – 10%) = 140,70 EUR za zamjenu pneumatika stražnjeg desnog kotača dimenzije 205/45R16 s uključenom amortizacijom od 10% Slijedom svega, ukupna visina štete iz štetnog događaja iznosi 800,00 + 53,10 + 75,00 + 89,40 + 140,70 = 1.158,20 EUR.

16. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da tužitelj osnovano potražuje preostalu štetu od 529,39 EUR, s obzirom da je prije postupka drugotuženik isplatio 623,81 EUR (str. 24 spisa).

17. Stoga je sud temeljem odredbi čl. 1045., u odnosu na oba tuženika, a drugotuženika još i temeljem odredbi čl. 963. st. 1., 964. i 965. ZOO-a obvezao prvo i drugotuženika da solidarno tužitelju isplate preostali dio štete odnosno osigurnine od 529,39 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki I. izreke presude.

18. Na dosuđeni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od 22.7.2024. jer su na taj dan već bili isplaćeni svi iznosi koje potražuje, sve temeljem odredbe čl. 183. st. 2. ZOO-a

19. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu. Zastupan je po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tužitelju priznat parnični trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) i to za:

-sastav tužbe od 23.8.2024. od 100,00 EUR (tbr. 7. t. 1.);

-za sastav obrazloženog podneska od 7.5.2025. od 100,00 EUR (tbr. 8. t. 1.);

-za pristup na ročišta 15.1.2025. i 8.10.2025. u iznosima od po 100,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 200,00 EUR,

- za PDV (25%) iznos od 100,00 EUR (Tbr. 42.), odnosno ukupno 500,00

EUR.

Tužitelju je priznat trošak prometnog vještačenja od 500,00 EUR. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe za tužbu od 26,54 EUR i za presudu od 26,54 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama Republike Hrvatske. Sveukupan trošak iznosi 1.053,08 EUR.

20. Slijedom navedenog, sud je prvo i drugo tuženika obvezao da tužitelju solidarno naknade prouzročeni parnični trošak od 1.053,08 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

21. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 21. listopada 2025.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).