Pr-28/2024-25
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, Stjepana Radića 27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužitelja ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po odvjetniku Matić Zvonimiru iz Zagreba, a protiv tuženika LIPKOM d.o.o., OIB: 33175359761, Ulica Ivana Mažuranića 81, Lipik, zastupanog po odvjetniku Galić Zoranu iz Zagreba, povodom tužbe radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave od 07. listopada 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, te donošenjem presude na ročištu za objavu od 22. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Nalaže se tuženiku društvu LIPKOM d.o.o., OIB: 33175359761, Ulica Ivana Mažuranića 81, Lipik, platiti tužitelju CVIŠIĆ MILANU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 2.880,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja zahtjeva za isplatu od 06.05.2024. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.",
kao neosnovanim.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi da je razdoblju od 16.04.2018. godine pa do 03.07.2023. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pomoćnog radnika na održavanju i uređenju javnih i zelenih površina. U razdoblju od 13.06.2020. godine pa do 15.08.2020., tužitelju nije isplaćeno 480 sati noćnog rada. Člankom 90. stavkom 3. točke 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje u tekstu: ZOR) propisano je da se plaća može sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka, a stavkom 4. istog Zakona propisano je da su dodaci iz stavka 3. točke 2. članka, u smislu ovoga Zakona, novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnoga staža i sl.), odnosno koje u skladu s propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima i visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima poslovanja i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.). Nadalje, člankom 94. stavkom 1. ZOR-a propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50%. Tužitelj se obratio tuženiku dana 06.05.2024. sa zahtjevom za isplatu neisplaćene naknade za noćni rad u spornom razdoblju, međutim tuženik smatra da ne postoji osnova za obračun naknade koje tužitelj zahtjeva.
Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu, a kako je to citirano u točki I. izreke presude i obveže tuženika na naknadu tužitelju troškova parničnog postupka.
2. Dajući odgovor na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti kako u njegovoj osnovi tako i u visini. Točno je da je tužitelj u razdoblju od 16.04.2018. pa do 03.07.2023. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pomoćnog radnika na održavanju i uređenju javnih i zelenih površina, a nakon čega je isti otišao u invalidsku mirovinu. Točno je i da se tužitelj obratio putem svog punomoćnika tuženiku sa zahtjevom za isplatu naknade za rad koji se odnosi na noćni rad u razdoblju od 13.06.2020. do 15.08.2020., te da je navedeni zahtjev tuženik otklonio smatrajući da nema osnove za obračun naknade za noćni rad za 480 sati u navedenom razdoblju. Nadalje, tužitelj se u tužbi poziva na odredbe Zakona o radu te smatra kako ima pravo na isplatu naknade za noćni rad u visini od 2.880,00 eur, za razdoblje od 13.06.2020. do 15.08.2020., a koje mu tuženik nesporno nije isplatio. Tuženik se navodima iz tužbe izričito protivi te ističe kako je on tužitelju prilikom odlaska u invalidsku mirovinu isplatio sve što ga je slijedilo na temelju ugovora o radu i odredaba Zakona o radu. Ističe se kako je tužitelj kod tuženika radio od ponedjeljka do petka od 07:00 do 15:00 sati, dakle 40 sati tjedno, sukladno sklopljenim ugovorima o radu. Zakonom o radu, člankom 69. stavkom 1. određeno je: (1) Noćni rad je rad koji se obavlja u vremenu između dvadeset dva sata uvečer i šest sati ujutro idućega dana, a u poljoprivredi između dvadeset dva sata uvečer i pet sati ujutro idućega dana, ako za određeni slučaj, ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća nije drukčije određeno, zatim stavkom 5. određeno je : (5) Noćni radnik je radnik koji prema svom dnevnom rasporedu radnog vremena redovito radi najmanje tri sata u vremenu noćnog rada, ili koji tijekom uzastopnih dvanaest mjeseci radi najmanje trećinu svoga radnog vremena u vremenu noćnoga rada. Da tužitelj nije obavljao noćni radi proizlazi i iz evidencije radnog vremena, a koju tuženik uredno vodi za svakog zaposlenika. Obzirom na navedene članke, i raspored radnog vremena tužitelja razvidno je kako isti nije obavljao noćni rad kod tuženika, te se s toga istoga ne može smatrati noćnim radnikom. Dakle, potraživanje tužitelja, a kako je to postavljeno u tužbi je neosnovano. Tuženik je tužitelju uredno isplaćivao i naknadu za prekovremeni rad, a što je razvidno i iz priloženih platnih lista uz tužbu. Dakle, za svaki odrađeni sat, tužitelj je uredno bio plaćen te isti nikada nije sporio isplaćene iznose, niti je ikada imao bilo kakve primjedbe. Tužitelj je uredno potpisivao i preuzimao svoje platne liste, pa tako i u razdoblju za koje navodi da mu nije plaćena naknada za noćni rad. Ukoliko je tužitelj smatrao da mu je tuženik uskratio njegovo pravo na isplatu naknade za noćni rad, a koji nesporno nije obavljao, isti je bio dužan pravovremeno reagirati i o navedenom obavijestiti tuženika, a što isti do sada nikada nije spominjao. Nadalje, tuženik dodatno ističe i kako je tužitelju uredno uz redovno plaću isplaćivao i božićnicu, regres, uskrsnicu te ostale nagrade za radne rezultate. Dakle, da je doista tužitelj odradio noćne sate iste bi mu tuženik obračunao već u mjesecu u kojemu ih je odradio i za navedene isplatio naknadu.
Obzirom na sve navedeno tuženik predlaže Č odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova tuženiku.
3. U tijeku postupka, sud je izveo slijedeće dokaze:
Uvid u obračunske liste plaća za tužitelja za razdoblje od 30. rujna 2019. pa do 31. kolovoza 2020. (list 4-15), zahtjev tužitelja za isplatu od 06. svibnja 2024. (list 16), očitovanje tuženika povodom zahtjeva tužitelja od 17. svibnja 2024. (list 17), Ugovor o radu na određeno vrijeme od 01. travnja 2019. (list 26), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01. listopada 2019. (list 28), evidencije radnog vremena za tužitelja od 01. listopada 2019. pa do 31. kolovoza 2020. (list 30-41), saslušan je tužitelji kao stranka, zakonski zastupnik tuženika FF, te svjedoci MF i ZF F.
4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:
Naime, između stranaka nije sporno da je tužitelj radio kod tuženika u utuženom razdoblju na poslovima opisanim u tužbi.
Sporno je da li je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao i noćni rad, te da li ima pravo na naknadu plaće za noćni rad i u kojem iznosu.
5. Uvidom u obračun plaće za tužitelja za utuženo razdoblje (list 4-6), utvrđeno je da tužitelju nije izvršen obračun plaće za noćni rad.
Uvidom u evidenciju radnog vremena za tužitelja u utuženom razdoblju (list 39- 41), utvrđeno je da za utuženo razdoblje ne postoji evidencija za tužitelja da bi obavljao noćni rad.
Temeljem iskaza svjedoka MF, proizlazi da je s tužiteljem u utuženom razdoblju radio nešto u noćnim smjenama, ali ne zna u kojoj satnici. Temeljem iskaza zakonskog zastupnika tuženika CF, proizlazi da su tužitelj i svjedok MF u utuženom razdoblju radili od 5,00 sati u jutro pa do 9,00 sati istog dana.
6. Člankom 69. st. 1. Zakona o radu je određeno da je noćni rad koji se obavlja u vremenu od 22,00 sati pa do 06,00 sati u jutro idućeg dana, a stavkom 5. istog članka je određeno da je noćni radnik onaj koji prema svom dnevnom rasporedu radnog vremena redovito radi 3 sata u vremenu noćnog rada.
7. Temeljem prethodno izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi tužitelj u utuženom razdoblju redovito radio najmanje 3 sata u vremenu noćnog rada.
S druge strane, sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka ZF kada je tvrdio da je tužitelj od 6. do 8. mjeseca 2020. godine sa JF radio od 9 ili 10 sati navečer, pa do 5 ili 6 sati u jutro slijedećeg dana.
Ovo iz razloga jer ni sam svjedok MF u svom iskazu nije potvrdio takve činjenice.
Iz iskaza svjedoka ZF proizlazi da je u utuženom razdoblju radio u drugoj smjeni, da je dolazio na posao u 2 ili 3 sata (14 ili 15 sati), da je radio po potrebi samo dva do tri sata.
Ovo navodi sud na zaključak da isti svjedok radeći na taj način nije ni mogao vidjeti tužitelja da radi noću od 22 sata pa do 6 sati u jutro, u utuženom razdoblju, pa stoga sud iskazu istog svjedoka ni u tom pogledu nije poklonio vjeru.
8. Dakle, kako tužitelj ničim tijekom postupka nije dokazao da je u utuženom razdoblju obavljao noćni rad, sud ga je stoga i odbio s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.
9. S druge strane, ukoliko se uzme u obzir kao točna tvrdnja tužitelja da je u utuženom razdoblju obavljao noćni rad, tužitelj opet ničim nije dokazao način obračuna naknade za noćni rad, a sve u smislu čl. 94. st. 1. Zakona o radu.
Odnosno, kako Ugovorom o radu tužitelju nije određena visina i način obračuna za noćni rad, te kako nije dokazao da ima pravo na povećanu plaću u visini i po obračunu temeljem odredbi Kolektivnog ugovora ili Pravilnika o radu, sud stoga nije po prijedlogu tužitelja ni proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđivanja visine naknade plaće za noćni rad, jer ne postoje parametri za takav obračun ni u Ugovoru o radu, a niti u Kolektivnom ugovoru ili Pravilniku o radu.
10. Na osnovu svega iznijetog, sud je stoga i odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki I. izreke presude.
11. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud ga je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i obvezao na naknadu tuženiku u cijelosti parničnog troška i to u iznosu od 1.750,00 EUR, a kako je to naznačeno u točki II. izreke presude. Dosuđeni parnični troškovi tuženika se sastoje od troška zastupanja tuženika putem odvjetnika, a odnose se na sastav odgovora na tužbu (200,00 EUR), sastava 1 obrazloženog podneska (200,00 EUR), zastupanja tuženika na 5 ročišta (1.000,00 EUR), te PDV-a (350,00 EUR), a koji svi troškovi su bili potrebni za vođenje parnice i u skladu s odvjetničkom tarifom.
Sud nije tuženiku dosudio zatezne kamate na dosuđene parnične troškove, jer tuženik u pogledu zateznih kamata na parnične troškove nije ni postavio određeni zahtjev.
12. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka, sud je ocijenio neodlučnim za donošenje ovakve presude.
U Daruvaru 22. listopad 2025.
S U D A C :
Branislav Hunjak
P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Odvjetnik Matić Zvonimir, Zagreb
2. Odvjetnik Zoran Galić, Zagreb
