Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-670/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Mimice predsjednika vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d. (ranije: Jadransko osiguranje d.d.) Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pn-111/2021- 25 od 8. siječnja 2024., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pn-111/2021-25 od 8. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se obveže tuženik platiti tužitelju s osnova naknade štete zbog isplata invalidske mirovine osiguraniku VB za period od 1. studenog 2018. do 30. rujna 2021. iznos od 7.901,53 eura / 59.534,08 kn po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 1.326,81 euro sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. siječnja 2024. do isplate (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev u cjelosti, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.901,53 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine osiguranici tužitelja VB u razdoblju od 1. studenog 2018. do 30. rujna 2021.
6. Između parničnih stranaka nije sporno da se 12. lipnja 2008. dogodila prometna nezgoda koju je skrivio osiguranik tuženika, a u kojoj je ozlijeđena osiguranica tužitelja VB, dakle, nije sporan nastanak štetnog događaja, kao ni odgovornost osiguranika tuženika tom događaju.
6.1. Također nije sporno da je tužitelj rješenjem od 13. prosinca 2011. svojoj osiguranici VB priznao pravo na invalidsku mirovinu, a kod koje je zbog ozlijede izvan rada nastala opća nesposobnost za rad počevši od 17. studenog 2010.
7. U konkretnom slučaju tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbama članaka od 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 128/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22 – u daljnjem tekstu: ZOMO).
8. Tuženik smatra da pravnu osnovu razmatranja ovog tužbenog zahtjeva treba promatrati kroz primjenu odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOOP).
9. Prvostupanjski je sud, a imajući u vidu da se u ovom slučaju radi o izvršenim isplatama na ime invalidske mirovine, na okolnosti utvrđenja postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, za razdoblje od 1. studenog 2018. do 30. rujna 2021. proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku iz D&S d.o.o. Karlovac, iz kojeg nalaza i mišljenja proizlazi da je invalidska mirovina koju je kroz navedeno razdoblje primila osiguranica tužitelja VB manja od mirovine koja bi joj bila isplaćivana za slučaj ozljede na radu, pa je slijedom toga sud zaključio da tužitelj isplatom invalidske mirovine svojoj osiguranici ne trpi štetu, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
10. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je za odluku u ovom sporu koji je pokrenuo tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine mjerodavan ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nesreće (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama poslovni broj Rev-264/2022, Rev-555/2022.).
10.1. Naime, u utuženom razdoblju bio je na snazi ZOMO-u koji odredbom članka 161. propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana dugovanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja, a stavkom 2. propisuje da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, pri čemu sukladno odredbi članka 194. stavak 1. naplatu može tražiti i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici osigurani od odgovornosti za štetu. Prema odredbi članka 165. stavak 3. ZOMO-a za svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određene zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon proteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Na navedenim pravnim osnovama temelji se tužbeni zahtjev tužitelja.
11. Odredbom članka 27. ZOOP-a (na koji se poziva tuženik) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), time da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjernim iznosima mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.), pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđenje rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).
12. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP-a, a u konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, koja je materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti određena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP-u. Stoga je suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno prvostupanjski sud zaključio da je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja", a ne prema citiranim odredbama ZOMO-a.
13. Kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno utvrdio da za tužitelja isplatom invalidske mirovine njegovoj osiguranici kroz utuženo razdoblje nije nastala štete u smislu citirane odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a, to proizlazi da tužitelj nije dokazao da postoji razlika između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu, pa je taj sud pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da trpi štetu u utuženim iznosima.
14. Žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
15. Pravilno je prvostupanjski sud donio i odluku o troškovima postupka primjenjujući odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a koju odluku ni tužitelj posebnim žalbenim razlozima ne pobija.
16. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Splitu 22. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Boris Mimica
