Poslovni broj: P-4769/2021-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta, radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. listopada 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, istoga dana,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba 1. IZNOS KREDITA Ugovora o kreditu broj 028-50-4166660 od 06.06.2007, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "Kunska protuvrijednost CHF 21,735.42 (dvadesetjednatisućasedamstotridesetpet švicarskih franaka i četrdesetdva centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.."

II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 7. NAČIN OTPLATE Ugovora o kreditu broj 028-50-4166660 od 06.06.2007, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF..."

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.834,21 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

na iznos od 1,39 € s kta od 28.01.08.

na iznos od 3,26 € s kta od 26.02.08.

na iznos od 6,46 € s kta od 31.03.08.

na iznos od 1,65 € s kta od 29.04.08.

na iznos od 2,12 € s kta od 28.06.08.

na iznos od 0,87 € s kta od 30.09.08.

na iznos od 16,57 € s kta od 31.10.08.

na iznos od 6,05 € s kta od 29.11.08.

na iznos od 19,42 € s kta od 29.12.08.

na iznos od 21,47 € s kta od 30.01.09.

na iznos od 22,40 € s kta od 30.03.09.

na iznos od 20,35 € s kta od 21.04.09.

na iznos od 20,85 € s kta od 29.04.09.

na iznos od 16,84 € s kta od 29.05.09.

na iznos od 13,88 € s kta od 30.06.09.

na iznos od 14,67 € s kta od 31.07.09.

na iznos od 16,23 € s kta od 31.08.09.

na iznos od 16,09 € s kta od 28.09.09.

na iznos od 14,52 € s kta od 31.10.09.

na iznos od 17,47 € s kta od 30.11.09.

na iznos od 19,84 € s kta od 30.12.09.

na iznos od 23,21 € s kta od 30.01.10.

na iznos od 22,44 € s kta od 26.02.10.

na iznos od 27,01 € s kta od 31.03.10.

na iznos od 26,14 € s kta od 30.04.10.

na iznos od 27,83 € s kta od 02.06.10.

na iznos od 42,47 € s kta od 02.07.10.

na iznos od 39,45 € s kta od 30.07.10.

na iznos od 48,66 € s kta od 31.08.10.

na iznos od 45,48 € s kta od 30.09.10.

na iznos od 40,36 € s kta od 03.11.10.

na iznos od 51,16 € s kta od 30.11.10.

na iznos od 64,89 € s kta od 30.12.10.

na iznos od 55,16 € s kta od 31.01.11.

na iznos od 58,57 € s kta od 28.02.11.

na iznos od 54,24 € s kta od 31.03.11.

na iznos od 55,02 € s kta od 03.05.11.

na iznos od 73,42 € s kta od 31.05.11.

na iznos od 75,22 € s kta od 29.06.11.

na iznos od 90,26 € s kta od 28.07.11.

na iznos od 82,39 € s kta od 31.08.11.

na iznos od 73,77 € s kta od 29.09.11.

na iznos od 72,11 € s kta od 31.10.11.

na iznos od 71,45 € s kta od 07.12.11.

na iznos od 75,52 € s kta od 29.12.11.

na iznos od 79,07 € s kta od 31.01.12.

na iznos od 79,54 € s kta od 29.02.12.

na iznos od 77,09 € s kta od 31.03.12.

na iznos od 78,74 € s kta od 09.05.12.

na iznos od 79,88 € s kta od 26.06.12.

na iznos od 77,97 € s kta od 12.07.12.

na iznos od 78,47 € s kta od 14.08.12.

na iznos od 77,04 € s kta od 11.09.12.

na iznos od 73,95 € s kta od 09.10.12.

na iznos od 77,25 € s kta od 12.11.12.

na iznos od 78,83 € s kta od 10.12.12.

na iznos od 77,72 € s kta od 09.01.13.

na iznos od 71,51 € s kta od 11.02.13.

na iznos od 76,79 € s kta od 12.03.13.

na iznos od 77,25 € s kta od 08.04.13.

na iznos od 75,18 € s kta od 09.05.13.

na iznos od 68,75 € s kta od 11.06.13.

na iznos od 68,58 € s kta od 12.07.13.

na iznos od 70,16 € s kta od 12.08.13.

na iznos od 72,69 € s kta od 11.09.13.

na iznos od 76,20 € s kta od 12.11.13.

na iznos od 74,39 € s kta od 04.12.13.

na iznos od 75,67 € s kta od 04.12.13.

na iznos od 522,86 € s kta od 04.12.13.

s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535 naknaditi tužitelju ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 2.281,44 €, s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.10.2025.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 06.06.2007. sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj: 028-50-4166660 kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.735,42 CHF-a obračunatom prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu od 5,20 % godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a namjena kredita je kupnja automobila.

2. U čl. 7. Ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza povrata kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu.

Anuiteti dospijevaju zadnjeg datuma u mjesecu.

3. Navedena odredba predmetnog Ugovora o kreditu kojom je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) je ništetna jer je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14.06.2018.g. kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04.07.2013.g., u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2003. do 31.12.2008.g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim Ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih Ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" br. 96/03 i to čl. 81., 82. i 90.), a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 i to čl. 96. i 97.), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

4. Ova presuda Pž-6632/17 potvrđena je i presudom VSRH broj: Rev-2221/18 od 03. rujna 2019.g.

5. Sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13), navedene presude obvezujuće su i u ovom postupku za sud u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku.

6. Tužitelj je u cijelosti prijevremeno otplatio kredit dana 05.12.2013.

7. Stoga tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nakon provedenog vještačenja potražuje na ime glavnice iznos od 3.834,21 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

8. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivi osnovanosti i visini postavljenog tužbenog zahtjeva.

9. Utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu se primijeniti na konkretan predmet te nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu i automatskoj vezanosti parničnog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda. Sve kada bi i presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač. Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama.

10. Tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača), jer je iz samog Ugovora moguće zaključiti da je valutna klauzula jasna i lako uočljiva odredba. Pri tome se tužitelj morao kao savjesna ugovorna strana sam informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz navedenog Ugovora.

11. Isto tako niti tuženik nije znao, niti mogao znati kakva će biti buduća kretanja tečaja CHF-a jer je tečaj CHF-a u razdoblju od 2003. do 2008.g. uglavnom padao, a i tuženik je kao i sam tužitelj bio izložen riziku valutne klauzule.

12. Stoga tuženik osporava da bi se tužitelj imao pravo pozivati na utvrđenja pravomoćnih presuda sudova iz razloga što ovaj parnični sud nije vezan za utvrđenje iz presude Visokog trgovačkog suda, a sve kada bi se i uzelo da se odredba čl. 502.c ZPP- a može primijeniti na Ugovor o kreditu, tužitelj navodi da se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u posebnih parnicama za naknadu štete, a kako tužitelj u ovom postupku ne traži naknadu štete već isplatu to mu ne pripada pravo pozivati se na utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

13. Stoga, tuženik čineći nespornim da je ugovorena valutna klauzula drži da ista nije ugovorena protivno načelu savjesnosti i poštenja i da slijedom toga nije dovela do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i predlaže da sud tužitelja u cijelosti odbije s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka.

14. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu (list 9-12 spisa), solemnizaciju Ugovora o kreditu (list 13 spisa), Prijepis knjigovodstvene kartice kredita (list 14-19 spisa), otplatni plan kredita (list 20-24 spisa), pročitan je izračun sačinjen za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari (list 25), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku CENTAR ZA FINANCIJSKA VJEŠTAČENJA d.o.o. (list 52- 58), saslušana je tužiteljica kao stranka i svjedokinja DG (list 146-149 spisa).

15. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

16. Među strankama je neprijeporno da je sklopljen Ugovor o kreditu pod brojem 028- 50-4166660 od 06.06.2007. kojim Ugovorom o kreditu je tužitelj kod tuženika ugovorio kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF od 21.735,42 CHF-a po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Ugovorena je kamatna stopa od 5,20 % godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Rok otplate kredita je iznosio 7 godina u 84 mjesečna anuiteta.

17. Nije niti sporno da je u tijeku otplate kredita došlo do aprecijacije CHF-a u odnosu na početno ugovoreni tečaj. Predmetni kredit je prijevremeno otplaćen dana 05.12.2013.

18. Prijeporno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, prijeporna je osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, te odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužitelja jer tužitelj nije bio stranka u toj kolektivnoj tužbi, neovisno od toga što je tuženik bio stranka te kolektivne tužbe.

19. Prijeporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi, te je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja.

20. U odnosu na prijeporne činjenice između stranaka valja navesti da je izričitom odredbom čl. 502. c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502.c., a niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.

21. U odgovoru na tužbu i u tijeku postupka tuženik je predložio saslušanje tužitelja kao stranke i osobnog bankara. U tijeku postupka tuženik je odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem osobnog bankara. Pri tome je tuženik ostao kod dokaznog prijedloga da se saslušava tužitelj kao stranka, a taj dokaz saslušanjem tužitelja i svjedokinje DG, supruge tužitelja predložio je punomoćnik tužitelja na pripremnom ročištu.

22. Tužitelj ČG iskazao je da je 2007. kupovao novi automobil i došao je u Autosalon Peugeot Hrvatska d.o.o. i interesirao se oko novog automobila te su mu u autosalonu rekli da je njihova poslovna banka RBA d.d. i da može dignuti kredit kod RBA d.d. i preko tog kredita kojeg će dignuti u banci kupiti automobil Peugeot. U banci mu je rečeno da je kredit u CHF-u najpovoljniji kredit i da je to najsigurnija valuta i da je to sigurno najpovoljniji kredit. Napravili su mu izračun anuiteta i utvrdili koliko će iznositi anuiteti i tada mu je to bilo prihvatljivo i sklopio je Ugovor o kreditu. To što mu se dogodilo s tim kreditom je nešto nevjerojatno i to mu se dogodilo prvi puta u životu da mu je ubrzo nakon što je sklopio Ugovor o kreditu rata porasla za 50% i da se taj kredit pokazao jako nepovoljnim. Taj kredit je zatvoren prijevremenom otplatom. On je plaćao sve veće i veće anuitete i njegova obveza je sve više rasla i to je jednostavno bilo nešto grozno i on je skupio novac, bio je strašno ljut na tu banku, dao je ženi novac i rekao joj je da ide u banku i da ona tamo plati dug do kraja i da zatvori taj kredit jer on nije znao koliko taj kredit još treba trajati i koliko dugo se treba otplaćivati i nije htio više nikakvih neugodnih iznenađenja i htio se riješiti što prije svega toga.

23. Dodaje na pitanja tuženika da je znao što je valutna klauzula i prilikom sklapanja samog Ugovora nije imao nikakvih nejasnoća ali ono što se kasnije dogodilo je bilo neugodno iznenađenje. Prilikom dizanja konkretnog kredita mu nije nuđena nikakva druga mogućnost, a opcija kupnje automobila je bila samo preko RBA d.d. i kredit koji će biti vezan za valutnu klauzulu CHF.

24. Sam Ugovor o kreditu je pročitao prilikom sklapanja istoga, ali je iz svega razumio onoliko koliko se moglo razumjeti.

25. Svjedokinja DG iskazala je da što se tiče uplata po kreditu sve uplate po kreditu je napravio njezin suprug, a osim zadnje uplate po kreditu koja je bila 04.12.2013. jer je ona tada osobno otišla u banku, donijela novac na blagajnu i uplatila u blagajnu iznos od 18.615,80 kn čime je kredit u cijelosti otplaćen, te je dobivena obavijest o prijevremenoj otplati kredita. Ta uplata od 18.615,80 kn na dan 04.12.2013. je vidljiva na stranici 19 spisa i to iz prijepisa knjigovodstvene kartice kredita.

26. S obzirom da je prijepis knjigovodstvene kartice kredita izuzetno nečitak i izuzetno sitnim slovima napisan, a taj prijepis knjigovodstvene kartice je izdala banka, sud je podatke konstatirao na ročištu i dodatno ručno upisao datum uplate 04.12.2013. i svotu koja je uplaćena. Ta uplata je izvršena na taj način što joj je suprug dao novac u ruke i rekao da ona ode uplatiti taj iznos u banku što je i učinila.

27. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja saslušanog kao stranke i prihvatio je iskaz svjedokinje DG je su njihovi iskazi logični, uvjerljivi i u povezanosti sa materijalnim dokazima u spisu.

28. Ocjenom iskaza tužitelja i svjedokinje sud je utvrdio da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

29. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskog franka.

30. Tako i prosječnog potrošača i pojedinačnog potrošača izravno navodi na sklapanje ugovora o kreditu s tom, za potrošača, posebno rizičnom valutnom klauzulom.

31. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

32. Tužitelj se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda RH, Visokog trgovačkog suda RH i presudu Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, (među kojima je i tuženik), pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. i Pž-6632/17 od 14.06.2018.g.

33. Valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04.07.2013.g., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g., a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g.

34. Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

35. Nadalje iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužitelj je naime kreditiran u kunama i sam kredit mu je isplaćen u kunama. U Ugovoru se u čl. 2. navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti, a jedina valuta o kojoj su se tužitelj i tuženik dogovarali je jedino i uvijek bila kuna i ništa drugo. Troškovi obrade kredita naplaćeni su kunama kao i svi popratni troškovi koje je tužitelj snosio u vezi predmetnog kredita, a uostalom tuženik je procjenu kreditne sposobnosti tužitelja vršio u kunama, jer tužitelj prima plaću u kunama pa je i procjena visine mjesečne otplate vršena u hrvatskim kunama. Tuženik pri tome za plasiranje ovog kredita nije imao, niti je morao imati niti jedan jedini franak ili uostalom bilo koju drugu valutu osim kune, već je sredstva koja je dao tužitelju (kune) povukao iz depozita građana kojima je raspolagao.

36. Također švicarske franke niti je imao, niti je plasirao tužitelju. Ono što je tuženik napravio jest to da je pošto je kune plasirao tužitelju istovremeno povrat plasmana od strane tužitelja indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedžiranje), a da pri tom tužitelja nije niti izvijestio, niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu.

37. Sam mehanizam Ugovora koji je razradio, sastavio i ponudio tuženik je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koji su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužitelj plaćao znatno povećane mjesečne anuitete, a da je pritom njegova mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje, rasla. Tužitelju se naime usprkos redovitoj otplati kredita povećavala kamata i mjesečna rata i ukupna glavnica duga.

38. Ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrjebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak.

39. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. - 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP/ 03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

40. Druga nepoštena odredba je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa mijenja sukladno jednostranoj odluci banke, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a čini bitan sastojak Ugovora o kreditu mijenja samovoljno bez ikakve suglasnosti tužitelja ignorirajući ga pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Ugovorna kamata i obveza tužitelja prilikom primjene jednostrano promjenjive kamatne stope može se od strane tuženika povećati bilo kada i bilo koliko, a ta jednostrana promjenjiva kamatna stopa je ugovorena u čl. 2. Ugovora o kreditu.

41. Treća nepoštena odredba koja je tvorila mehanizam Ugovora je ona o anuitetnoj otplati. Odredba o anuitetnoj otplati znači da tužitelj u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, a tek nakon toga glavnicu i ova odredba iako sama po sebi dopuštena ugovorna odredba je upravo ta koja je dodatno omogućila tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporenjem otplate glavnice, a koja glavnica je i sama rasla zbog činjenice što je bila povezana uz valutu švicarski franak, a koji tečaj švicarskog franka se povećavao.

42. Kada se ovaj mehanizam Ugovora sa nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tužitelj je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP/ 03 i čl. 96. st. 1. ZZP/ 07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.

43. Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.

44. Stoga tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

45. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 Č i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

46. Radi navedenog valjalo je utvrditi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovorena obveza povrata kredita u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja kredita.

47. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva tužitelja provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku CENTRU ZA FINANCIJSKA VJEŠTAČENJA d.o.o.

48. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je Ugovor o kreditu podignut dana 06.06.2007., da je tužitelju isplaćen dana 08.06.2007., da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 5,20% godišnje, a otplata se odvijala u jednakim mjesečnim anuitetima na rok otplate od 84 mjeseca.

49. Provedenim izračunima vještakinje su utvrdile da visina potraživanja koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta iznosi ukupno 28.888,71 kn odnosno 3.834,21 €.

50. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedaba dočim je tuženik naveo da sam nalaz ne pridonosi rješenju ovog spora i da je predmetni nalaz izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit iako je predmetni kredit nesporno vezan uz valutu CHF.

51. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan na temelju relevantnih podataka, te valjano provedenim izračunima sukladno utvrđenjima iz parnice "Potrošač"

52. Tužitelj konačno uređenim tužbenim zahtjevom potražuje na ime preplate zbog promjene tečaja CHF-a iznos glavnice od 3.834,21 €.

53. Neosnovan je istaknuti prigovor zastare tražbine jer je tužba u ovom predmetu podnesena dana 04.06.2021., a zastara tražbine temeljem valutne klauzule je nastupila dana 14.06.2023., čime je tužba tužitelja podnesena unutar zastarnog roka.

54. Kako je sud provedenim vještačenjem u cijelosti utvrdio osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, sud je tužitelju dosudio zatraženi iznos glavnice od 3.834,21 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a temeljem odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a koja propisuje da sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve ništetne odredbe nije bilo.

55. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano mu naplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

56. Naime, u ovoj pravnoj stvari tuženik je nedvojbeno nepošten od samog trenutka naplate, jer je upravo on odgovoran za ugovaranje ništetne odredbe i ta ista odredba je nametnuta potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja i izmjene i temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe tuženik je neosnovano naplatio novčani iznos.

57. Slijedom toga, odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja Zahtjeva. Po shvaćanju ovog suda tuženik je nepošten od dana stjecanja, pa je slijedom toga dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, tj. od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

58. Dospijeće svakog pojedinog iznosa određeno je prema datumu plaćanja svakog pojedinog iznosa.

59. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 277. st. 1. ZOO-a, po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), prema čl. 29. st. 2. ZOO- a, po Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a uvećano za tri postotna poena i na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

60. Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 142/12), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

61. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, troška sastava 2 podneska (19.10.2021. i 07.07.2022.), svako po 100 bodova, troška zastupanja na 5 ročišta (11.04.2022., 01.03.2023., 09.10.2023., 14.05.2025. i 22.10.2025.), svako po 100 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 9/1 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

62. Zbrojeno parnični trošak tužitelja iznosi 800 bodova / 1.600,00 €.

69. Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 400,00 €, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 42,54 € koja je i plaćena temeljem Zakona o sudskim pristojbama, te troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 238,90 €, čime je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.281,44 €.

70. Sud nije odlučivao o zatraženom trošku sudske pristojbe na presudu iz razloga što je dana 20.05.2023 stupio na snagu novi Zakon o sudskim pristojbama (" Narodne novine" 118/18 i 51/23) koji izričito propisuje u čl. 11. st. 1. toč. 20., da su Potrošači ex lege oslobođeni troška sudskih pristojbi u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, radi čega tužitelj nije u obvezi plaćati sudske pristojbe.

71. Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

72. Radi navedenog odlučeno je kao u toč. I. do IV. izreke.

U Zagrebu, dana 22. listopada 2025. godine

Sutkinja

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun tužitelja

- pun tuženika