REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj P-444/2023-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj ĆU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Denis Kobaić, odvjetnik u Opatiji, Andrije Štangera 41, i tuženica SU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Leo Peruško, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, radi utvrđenja ništetnosti oporuke, nakon održanog pripremnog ročišta i glavne rasprave zaključene 19. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna oporuka pokojne GU koju je potpisala pred svjedocima dana 9. ožujka 2015., a koja je proglašena na ročištu održanom kod Općinskog suda u Puli – Pola u predmetu poslovni broj R2-348/2022 dana 13. rujna 2022.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove ovog postupka isplatom 4.765,43 eura (četiri tisuće sedamsto šezdeset i pet eura i četrdeset tri centa) sa zateznim kamatama od 22. listopada 2025. do isplate, po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj (koji je neupitno preuzeo predmetni postupak i u odnosu na ranijeg tužitelja, svog oca, sada pok. CU, koji je preminuo tijekom ovog postupka, raspravno rješenje posl. br. P-444/2023-8 od 12. lipnja 2024., stranica 119) je 4. siječnja 2023. podnio tužbu (str. 1–5) protiv tuženice, radi utvrđenja ništetnosti oporuke ostaviteljice, pokojne GU, njegove bake, koju oporuku je potpisala pred svjedocima 9. ožujka 2015., a koja je proglašena na ročištu kod Općinskog suda u Puli – Pola u predmetu posl. br. R2-348/2022 od 13. rujna 2022.

1. 1. Tužbeni zahtjev u bitnome je obrazložio navevši da ostaviteljica u vrijeme sastavljanja i potpisivanja sporne oporuke pred svjedocima nije bila sposobna izjaviti svoju posljednju volju odnosno nije bila sposobna shvatiti stvarno i pravno značenje svojih postupaka, i to zbog svog zdravstvenog stanja. Citirao je medicinsku dokumentaciju iz koje da proizlazi da su još u kolovozu 2014. postojali znakovi demencije kod ostaviteljice, odnosno da je bila lošeg psihičkog stanja sa znakovima gubljenja i da nije bila sposobna za rasuđivanje, a ostaviteljici da je, kada je situacija izmicala kontroli i kada je ostaviteljica bila u sve gorem stanju, u postupku koji je pred sudom pokrenut po prijedlogu tužitelja, rješenjem od 18. srpnja 2019. djelomično oduzeta sposobnost. Istaknuo je da je od pojave prve naznake ostaviteljice na nesposobnost za samostalno donošenje odluke, on brinuo o ostaviteljici, to posebno dok je s njim živjela u zajedničkom kućanstvu, a nakon što su je preselili u dom „Villa Albina“ (u studenom 2017.) da je financijski pomogao mjesečnim plaćanjem smještaja kao i posjećivao je, dok u tom razdoblju tuženica, koja je sestra ostaviteljice, da je svega nekoliko puta posjetila ostaviteljicu i da je nije financijski pomagala.

2. U odgovoru na tužbu od 29. ožujka 2023. (str. 45–49) tuženica je u cijelosti osporila tužbu i tužbeni zahtjev.

2. 1. Osporavanje je obrazložila u bitnome navevši da je sporna oporuka sastavljena u prisutnosti dvojice svjedoka, i to oba odvjetnika, koji dugi niz godina obavljaju odvjetničku djelatnost te zasigurno ne bi dopustili da osoba koja nije bila sposobna za rasuđivanje ili koja u tom trenutku nije bila sposobna shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, sastavi i potpiše oporuku. Napomenula je da oporučnu imovinu čini (između ostalih) i k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], koja predstavlja obiteljsku kuću u kojoj je tuženica odrasla i provela cijelo svoje djetinjstvo, te da je posljednja volja njihovih roditelja bila da se kuća ostavi onome tko se posljednji bude brinuo o njima te da kuća „ostane u obitelji“, pa je bilo razumljivo da kuća pripadne ili ostaviteljici ili tuženici budući da su jedino njih dvije vodile brigu o roditeljima. U odnosu na zdravstveno stanje ostaviteljice, napomenula je da bila sposobna za rasuđivanje, na što da ukazuje više činjenica (živjela je sa svojim suprugom i brinula o njemu, kuhala mu je tople obroke, čistila kuću i drugo, sve do njegove smrti krajem 2013.; samostalno je otišla u [adresa] kod odvjetnika sastaviti oporuku; redovito se čula sa svojom braćom i sestrama i nećacima i njima je govorila da će predmetnu obiteljsku kuću ostaviti svojoj sestri odnosno tuženici; racionalno je i smisleno raspolagala imovinom kao jednom posjedovnom cjelinom (uz kuću i dvorište) u [adresa], a bila je vlasnica više nekretnina koje nisu predmetom oporuke). Istaknula je i da djelomično lišenje sposobnosti ostaviteljice nakon sastava oporuke, i to četiri godine, ne utječe na valjanost oporuke jer je u trenutku njezinog sastava bila sposobna biti oporučiteljicom.

3. Predmet, koji je započeo kod Općinskog suda u Puli – Pola pod posl. br. P- 5/2023, je rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola, br. 31 Su 83/2024-3 od 9. veljače 2024., ispravljeno rješenjem br. Su-83/2024-5 od 13. veljače 2024., ustupljen ovome sudu na rješavanje.

4. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva, ovaj sud je u dokaznom postupku pročitao i razgledao isprave koje se nalaze u spisu, i to: oporuku od 9. ožujka 2015. (str. 9), medicinsku dokumentaciju za ostaviteljicu GU i njezini zdravstveni karton (str. 10, 25–27, 34, 90–112), isprave Centra za socijalnu skrb Pula

– Ć (str. 11–15, 19–24), psihijatrijski nalaz i mišljenje UU, dr. med., u predmetu Općinskog suda u Puli – Pola, posl. br. R1 Ob-382/18 (str. 28–31), izvatke iz zemljišne knjige (str. 50–54), isprave iz ostavinskog spisa Općinskog suda u Puli – Pola, posl. br. O-1158/2022 (str. 55, 57–62), rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Nansi Kopić posl. br. O-179/23 od 14. ožujka 2023. (str. 85–87), preslike dijela spisa Općinskog suda u Puli – Pola, posl. br. R1 Ob-382/18 (str. 187–208), nalaza i mišljenja vještaka stalnog sudskog vještaka za područje psihijatrije dr. med. univ. Helene Marčinko, spec. psihijatra, subspec. psihoterapeuta, od 17. siječnja 2025. (str. 214– 219; usmeno iznošenje nalaza i mišljenja na ročištu održanom 27.veljače 2025., str. 235–237), te nalaza i mišljenja vještaka stalnog sudskog vještaka za područje psihijatrije izv. prof. dr. sc. Marine Letica Crepulja, dr. med, spec. psihijatrije, subspec. forenzičke psihijatrije, od 23. svibnja 2025. (str. 251–279).

4. 1. Na prijedlog tužitelja sud je saslušao kao svjedoke VU, ČU, ŽU, MU, ĐU, FU i LU. Na prijedlog tuženice saslušao je kao svjedoke PU, JU, AU, DU, HU i KU, te dr. ĆUČ. Svi navedeni saslušani su na ročištima glavne rasprave održanima 3. listopada 2024. i 5. prosinca 2024. (str. 157–170, 177–186).

5. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te savjesne i brižljive ocjene dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje pravne nevaljanosti (ništetnosti) oporuke zbog nesposobnosti ostaviteljice GU za oporučnim raspolaganjem, koji zahtjev se temelji na tvrdnji da ostaviteljica u trenutku sastavljanja oporuke odnosno 9. ožujka 2015. zbog svog zdravstvenog stanja nije bila sposobna shvatiti značenje svojih pravno obvezujućih raspolaganja pa tako ni onih iz sporne oporuke.

7. Relevantna zakonska odredba za razrješenje predmetnog spora je ona iz čl. 26. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/2003., 163/2003., 35/2005. i 127/2013.) prema kojem: (1) Oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života. (2) Oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem. (3) Gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio pošto je oporuka napravljena ne utječe na njezinu valjanost.

8. Iz rezultata dokaznog postupka i neosporenih navoda stranaka proizlazi kako slijedi u nastavku presude.

9. U ostavinskom postupku koji se kod Općinskog suda u Puli – Pola vodi pod posl. br. O-1158/2022 iza pok. GU, rođene **.**.1927., preminule **.**.2022., rješenjem od 16. studenog 2022., određen je prekid postupka, te je tužitelj koji je unuk ostaviteljice GU, a koji s njom ima sklopljen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, upućen na pokretanje parnice protiv ovdje tuženice, koja je sestra ostaviteljice, a u korist koje je ostaviteljica oporučno raspolagala, radi utvrđenja pravovaljanosti ovdje sporne oporuke ostaviteljice od 9. ožujka 2015.

9. 1. Spornu oporuku je ostaviteljica potpisala pred svjedocima, PU i JU, odvjetnicima u [adresa], i to 9. ožujka 2015., a oporuka je proglašena 13. rujna 2022. na ročištu kod Općinskog suda u Puli – Pola, u predmetu posl. br. R2-348/2022.

9. 2. Oporukom je ostaviteljica djelomično raspolagala svojom imovinom na način da je nekretnine pojedinačno određene brojevima, površinom i namjenom, a koje su upisane u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina], ostavila u cijelosti svojoj sestri odnosno tuženici TU.

10. Na predložene okolnosti ponašanja ostaviteljice, njezinog zdravstvenog stanja, intelektualnog kapaciteta i voljnog statusa u trenutku sastava sporne oporuke, sud je detaljno saslušao svjedoke predložene po tužitelju VU (susjeda ostaviteljice u [adresa]) i njegovu majku ŽU (također susjedu ostaviteljice u [adresa]), susjede ČU ([adresa]) i MU ([adresa], ujedno rođakinju ostaviteljice), LU (iz [adresa], nećakinju ostaviteljice), te ĐU (suprugu tužitelja iz [adresa]) i njezinu majku FU (punicu tužitelja iz [adresa]). Na prijedlog tuženice na iste su okolnosti saslušani svjedoci PU i ŠU (odvjetnici u [adresa] ujedno svjedoci oporuke koji su predmetnu oporuku sastavili na zahtjev ostaviteljice), AU (brat ostaviteljice iz [adresa]) i njegova supruga DU, te HU (kćer tuženice iz Italije) i njezin suprug NU (zet tuženice). Sud je saslušao i stranke.

10. 1. Svi prethodno navedeni imali su kontakta s ostaviteljicom u razdoblju koje je prethodilo sastavu oporuke 2015., ali i kasnije, neki svakodnevno, a neki puno rjeđe. Svi su oni kroz svoj subjektivni doživljaj opisivali ostaviteljicu i mišljenje koje su o njoj imali.

10. 2. Iz opisa ponašanja i interakcija osoba nesrodnih ostaviteljici koji su je poznavali cijeli život (VU, ŽU, ČU) slijedilo bi da je ostaviteljica bila (oduvijek) čudna i „po svoje“ (znala je sjediti u vrtu po 2-3 sata dok je padala kiša, sadila je krumpir u vrijeme kada se već jede mladi krumpir), odlazila je od kuće a da se na javi kamo ide, imala je neobične striktne navike („opsjednuta“ zdravom ishranom), optuživala je susjede i prijavljivala za trovanje vrta (posljednje prema iskazu VU nakon smrti supruga). Prijave su odbijene. Zatim se dogodila i poplava u kući jer je zaboravila ugasiti vodu te si je zapalila kosu i drugo (31. kolovoza 2014.). Ti su svjedoci, za razliku od onih s prebivalištem izvan područja istarske županije pa i izvan ove države, iskazivali o redovitim i neposrednim saznanjima. Njihove je opise sud pozitivno vrednovao jer su kao susjedi komunicirali s ostaviteljicom (izravno i neizravno).

10. 3. I svjedokinja MU, srodna s ostaviteljicom, kao i (tazbinski srodne) ĐU i FU opisivale su „čudna“ ponašanja ostaviteljice, s time da posljednje dvije nisu primijetile neku razliku u ponašanju ostaviteljice prije i nakon smrti njezinog supruga. ĐU je u obitelji od 2003., ona je prema vlastitom navodu dosta brinula o ostaviteljici (vozila je kod doktora, davala lijekove, pripremala hranu i drugo), dok je FU poznaje od 2013. Objema su bile poznate nezgode koje su snašle ostaviteljicu (bide, pad i drugo). I njihove je iskaze sud pozitivno vrednovao. Riječ je o osobama koje su također bile u redovitoj interakciji s ostaviteljicom i koje iskazivale međusobno u suglasju. Kao (oduvijek) čudnu ostaviteljicu je opisala i LU („radila je stvari koje nisu normalne“, sjela bi na autobus i nekamo otišla bez cilja.), što je također prihvaćeno.

10. 4. Ostali srodnici su oprečno posljednjem opisivali ostaviteljicu. AU i DU naveli sud da su s njome uvijek normalno razgovarali kad su se telefonski čuli, i da su znali odlaziti u [adresa] kod nje na obiteljska okupljanja (koja da su se održavala rijetko/svakih par godina). DU pamti ju kao sposobnu i bistru, kao osobu koja je uvijek suvislo razgovarala. Međutim, ti svjedoci nisu imali saznanja o nezgodama ostaviteljice s bideom, zapaljenjem kose i drugo. HU i BU opisivali su pozitivno ostaviteljicu, bez psihičkih problema (osim malo depresivnu nakon smrti supruga), sjajnu, pedantnu, osobu koja je brinula o prehrani. Ali također je riječ o osobama koje su kod ostaviteljice dolazile u par navrata godišnje, za praznike (HU rođena 1973. odmalena, a BU od 1996./1997.). Navedeno ne ukazuje nužno na to da ono što su iskazivali nije točno, već na to da njihova saznanja nisu potpuna, slijedom čega za razrješenje predmeta spora nisu posebno cijenjena.

10. 5. I odvjetnici koji su sudjelovali u sastavu predmetne oporuke opisivali su ostaviteljicu. ŠU je u svom iskazu opisao kako je oporučiteljica došla sama u njegov ured s jasnom željom, kako je bila bistra, bez naočala, dobro je čula. Bila je kod njega 2 do 3 puta u mjesec dana. Izjavila je da kuću i okućnicu želi ostaviti svojoj sestri (ovdje tuženici). Ne sjeća se koga je točno od rodbine spominjala. On osobno je sastavio oporuku i ostaviteljica je došla potpisati. U razgovoru je provjerio da li je sposobna sastaviti oporuku, nije primijetio da ne bi čula ili vidjela. PU je također iskazao da je ostaviteljica bila kod njih u uredu tri puta; da je sva tri puta došla sama; prvi put da se informirala o mogućnosti sastavljanja oporuke; drugi puta je pristupila s fasciklom, donijela je vlasničke listove i kopije katastarskog plana i posjedovne listove; u drugom posjetu priopćila je da bi dio imovine ostavila sestri TU (ovdje tuženici) koja je nakon smrti oca otišla u Italiju. Sestri ostaviteljice je trebala pripasti kuća i vrt te tri parcele u [adresa], a u zakonsko nasljeđivanje trebala je ići preostala imovina; rekla je da će njezin sin naslijediti stan ili kuću u [adresa]; nakon 8 do 10 dana ostaviteljica je došla potpisati oporuku. Naveo je i da je dobro čula i nije nosila naočale te da nije posumnjao niti u jednom trenutku da ne bi bila sposobna za rasuđivanje. Njihove je iskaze sud detaljnije citirao jer je riječ o osobama koje su sastavile spornu oporuku i koje su ostaviteljicu vidjeli na dan sastavljanja oporuke te neposredno prije toga, pa je njihovo (subjektivno) zapažanje (u koje sud nije našao razloga sumnjati), posebno kao pravnika, za sud bilo relevantno.

10. 6. Uz subjektivnu ocjenu („kao ugodne pacijente“) objektivna zapažanja (kroz odnos liječnik – pacijent) i stoga od strane suda pozitivno ocijenjena iznijela je obiteljska liječnica ostaviteljice dr. ĆUČ iz čijeg opisivanja proizlazi, a vezano za ostaviteljičinu demenciju, da su promjene počele i prije smrti supruga MU (2013.), te da je kasnije išla kod psihijatra i neurologa vezano za demenciju. Znala je da je s njom dolazila unuka (op. a. ĐU) nakon smrti supruga jer ostaviteljica više nije mogla dolaziti sama. Opisivala je da su je susjedi često zvali: „ MU je odlutala“, „ MU nije ništa jela“, „ MU je ostavila plin“.

11. Nakon izvršenog uvida u kompletnu medicinsku dokumentaciju ostaviteljice (zdravstveni odnosno medicinski karton te nalaze liječnika raznih specijalnosti) te pregledom iskaza svih saslušanih u postupku, posebno obiteljske liječnice ostaviteljice, vještakinja psihijatrica dr. sc. Helena Marčinko, angažirana u ovome postupku, iznijela je mišljenje da je iz svega navedenog, a i kroz povijest bolesti, kod ostaviteljice razvidan razvoj senilne demencije, odnosno neurokognitivnog poremećaja vaskularne etiologije od 2008. na dalje, sve do smrti 2022. Popuštanjem kognitivnih funkcija koje se odvijalo tijekom godina, sve više je do izražaja dolazila njezina karakterna struktura. Kognitivni pad u demenciji nije nikada linearan, nego se odvija uz manja poboljšanja i sve veće incidente dezorijentiranosti, konfuzije i psihotičnosti. 2014., svi liječnici koji su GU pregledali naveli su jasnu dijagnozu demencije. Za vještakinju ključan je bio iskaz svjedočenje njezine obiteljske liječnice. Kod GU uz pad kognitivnih funkcija bile su povremeno prisutne obmane ćutila te sumanute ideje interpretativnog tipa, sumanutosti trovanja te konfuzna stanja u kojima bi odlutala i izgubila se. Stoga, smatra da GU nije bila kognitivno sposobna za oporučivanje 9. ožujka 2015., odnosno zbog srednje teškog kognitivnog poremećaja, nije bila sposobna za rasuđivanje, u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, u stanju vladati svojom voljom i postupati u skladu s tim.

12. Na taj je nalaz i mišljenje tuženica istaknula primjedbe. Istaknula je prvenstveno da iskazi odvjetnika kao svjedoka oporuke koji su oporuku i sastavili ne bude sumnju u sposobnost oporučivanja ostaviteljice na dan sastava oporuke. Tuženica je u osporavanju citirala dijelove iskaza tih svjedoka istaknuvši „da ga je začudilo kako žena u dobi od 85-88 godina može biti tako vitalna, bez anomalija, kako bi mi u Istri rekli „žgaja“. Čitala je bez naočala, te je poprilično bistro pričala. Imala je izuzetno pozitivnu i veselu narav. Bila je kod mene 2 – 3 puta u razmaku od mjesec dana sa svom potrebnom dokumentacijom. Točno je znala objasniti što želi i to mi je jasno prenijela…“ (svjedok ŠU). I svjedok odvjetnik PU da je u iskazu naveo da mu je GU nakon što je došla kod njega u ured rekla da ona poznaje njegovu punicu koja živi u susjednom Barbanu, a koja je rodom s [adresa]; da je ostaviteljica kod njega u uredu bila tri puta i da je uvijek dolazila sama u vezi sastava oporuke; prilikom njenog dogovorenog drugog dolaska u ured, ostaviteljica da je donijela svu potrebnu dokumentaciju kako je bilo prethodno dogovoreno (vlasničke listove, kopije katastarskih planova i posjedovne listove). Tom prilikom ostaviteljica je vrlo argumentirano iznosila da bi dio imovine ostavila svojoj sestri IU ovdje tužiteljici, a to iz razloga da bi to bilo pošteno jer da je IU čuvala njihovog teško bolesnog oca i o njemu brinula sve do njegove smrti, a upravo su njihovi roditelji govorili da bi imovina trebala pripasti onome tko ostane s njima do smrti. Ostaviteljica da je vrlo jasno i precizno odvjetniku PU definirala što točno od njene imovine treba po oporuci pripasti njenoj sestri, ovdje tužiteljici. Nakon, potpisa oporuke ostaviteljici je pojašnjeno da će se oporuka pohraniti u sudski depozit oporuka, pa je ona u tu svrhu imenovane odvjetnike opunomoćila i za tu radnju. Nadalje, odvjetnik PU da je jasno iskazao da je ostaviteljica na njega ostavila pozitivan dojam. Prema njemu riječ je o vrlo urednoj, ugodnoj, lijepo obučenoj i smirenoj gospođi i da u niti jednom trenutku nije pomislio da ona nije sposobna za rasuđivanje jer u protivnom on nikada ne bi sastavljao ni potpisivao oporuku kao svjedok. U ostaviteljičinom izgledu ili ponašanju nije bilo mjesta ikakvoj sumnji da bi je imao potrebu pitati da li ona ima kakvih zdravstvenih problema ili fizičkih problema. Njezina je vanjština ostavljala jedan ugodan doživljaj. Konačno sve podatke koji su bili bitni odvjetniku PU je dala upravo ostaviteljica.

12. 1. Tuženica smatra da upravo odvjetnik koji je profesionalno svoju djelatnost do trenutka sastava predmetne oporuke obavlja punih 25 godina (PU), itekako ima sposobnosti makar posumnjati ili procijeniti da li su njihovi klijenti sposobni shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice. Stoga da se opravdano postavlja pitanje kako bi neka osoba u stanju srednje teškog kognitivnog poremećaja i nesposobna za rasuđivanje kako to sada vještakinja tvrdi, uopće bila u stanju tri puta uredno dolaziti iz [adresa] na unaprijed dogovorene sastanke, donijeti odvjetnicima točno dogovorenu dokumentaciju relevantnu za sastav oporuke, aktivno razgovarati o svojim željama kako da svoju imovinu nakon svoje smrti raspodijeli i pri tome to jasno i racionalno obrazložiti i odvjetnicima davati točne podatke kako o sebi, imovini tako i o oporučnom nasljedniku.

12. 2. Nadalje, tuženica je u osporavanju citirala iskaze i preostalih svjedoka (HU, RU, DU, AU, a i tuženice) i istaknula da vještakinja o njima nije vodila računa, jer da nije moguće da osoba koja nije bila sposobna za rasuđivanje i koja nije bila u stanju shvatiti značenje svog očitovanja i njegove posljedice u isto vrijeme u kuću prima goste, razgovara s njima da ovi ništa ne posumnjaju, kuhala im ručkove i uz to pravila torte za djecu.

12. 3. Istaknula je i da je vještakinja u svom nalazu samo spomenula nalaz psihijatrice Aleksandre Winkler, dr. med., od 16. rujna 2014., u kojem je navedeno da je GU „objektivno: prisebna, orijentirana dovoljno, psimotorno mirna, sukladno godinama usporena, kognitivno mnestički očuvana godinama primjereno, urednog sna i apetita, nepsihotična, nesuicidalna“. Tuženica je navela da se ostali kasniji medicinski nalazi ostaviteljice odnose na sekundarizme na plućima i jetri, malignu neoplazmu i nigdje nema govora o njezinim stanjima koja bi ukazivala na srednje teški kognitivni poremaćaj koji bi doveo do zaključka da 9. ožujka 2015. nije bila sposobna za rasuđivanje.

13. Vještakinja se u usmenom iznošenju nalaza i mišljenja osvrnula na primjedbe tuženice. Potvrdila je da GU **.**.2015. nije bila sposobna shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice. Napomenula je da je ona možda imala lucidne trenutke u kojima je mogla rasuđivati, ali zasigurno nije mogla shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice. Nalaz i mišljenje je prvenstveno utemeljila na medicinskoj dokumentaciji jer su doživljaji ljudi subjektivni. Nejasno joj je kako su odvjetnici iskazivali da je ostaviteljica dobro čila kada iz medicinske dokumentacije proizlazi da je bila nagluha. Iz nalaza iz 2008. je već vidljivo da je dijagnosticirana surditas audia, odnosno gluhoća. Što se tiče nalaza dr. Winkler, ona je zbrinula pok. GU, dala svoj nalaz i terapiju. S obzirom na to da je kao terapiju dala neuroleptik (Rispolept), znači da je postojalo određeno psihotično stanje kod pokojne jer se inače ti lijekovi ne daju olako, a pogotovo ne ljudima starije dobi. Osim toga, dala joj je i Normabel, znači dva lijeka koji su je trebali umiriti. To što u nalazu stoji da je pokojna bila nepsihotična znači samo da je u tom trenutku bila nepsihotična jer se tako pišu nalazi u trenutku pregleda, ali ne isključuje njezinu psihotičnost općenito. Što se tiče dijela tog nalaza u kojem stoji „orijentirana dovoljno“, istaknula je da osoba može biti ili uredno orijentirana ili dezorijentirana prostorno ili vremenski, što znači da je očito doktorica shvatila da je riječ o starijoj osobi, da neće previše talasati“, već da će na njezino stanje primijeniti potrebnu terapiju, što je i učinila. Nalaz je više usmjeren na to da je se ne mora staviti u bolnicu. Osim toga, iz tog se nalaza da razabrati jedan paranoidni sklop s obzirom na to da se ostaviteljica u određenom momentu psihotično dekompenzirala i tom prilikom su pozvani njezini bližnji da se pobrinu oko nje. To isto je navela i njezina doktorica opće medicine, da su joj dolazili javljati mještani što je bilo s njom. Čovjek dugo može živjeti sam u svojoj kući, dementan, ali ipak uz određenu skrb drugih. Napomenula da se mnogi dementni ljudi znaju ukrcati na javni prijevoz, pa se i izgube, a GU je to često radila. Ona u trenutku sastava oporuke, ako je i bila u nepsihotičnom intervalu, nije mogla shvatiti značenje svojeg postupanja, jer je ona po nalazima bila dementna, a dementan čovjek nema više mogućnost retencije novih sadržaja i ne može predvidjeti, jer se dio mozga za predviđanje budućnosti dezintegrira. Kod ostaviteljice je to i magnetom pokazano. Njezin mozak je bio tako oštećen da nije mogla predvidjeti budućnost, a kamoli pojmiti što znači jedan takav ugovor. Ostaviteljica je mogla sama izraziti želju da bi sastavila oporuku, ali pojmiti što to znači nije mogla. Po vještakinji su prvi znakovi demencije krenuli vjerojatno nakon tranzitorne ishemijske atake koja je bila 2008. Demencija se jako polako „ušuljava“, najprije polagano, a onda sve brže i brže. Kada je 2014. ostaviteljica obrađena na Odjelu neurologije i kada je napravljen magnet mozga, već je tada imala vaskularnu demenciju potvrđenu, kod koje psihološko funkcioniranje može varirati, što znači da može imati više lucidnih trenutaka. Već činjenica same demencije čini osobu nesposobnom da razumije ugovore koje sklapa. Jedno je kognitivni deficit, kod kojeg osoba sve manje povezuje činjenice, drugo je psihotični sustav kod kojeg je pacijent kognitivno u redu, ali ima halucinacije, primjerice viđa ljude i slično. Kod GU su obje situacije bile prisutne, i psihotični sustav i kognitivni deficit.

14. Budući da je vještakinja argumentirano odgovorila na zadatak suda, u skladu s pravilima struke, te je primjedbe tuženice uspješno otklonila, sud je nalaz i mišljenje prihvatio.

15. Međutim, kako bi sud s najvišim stupnjem vjerojatnosti utvrdio je li ostaviteljica bila sposobna za pravljenje oporuke ili nije, svoj iscrpan nalaz i mišljenje u postupku je iznijela i vještakinja psihijatrica prof. dr. sc. Marina Letica Crepulja, koju je sud na prijedlog tuženice angažirao kao dopunskog vještaka. To stoga jer sud drži da posljednju volju ostavitelja, neovisno o slaganju ili neslaganju s njome, treba poštivati, a tek iznimno preispitivati. Osim toga, sudu je, kao i tuženici, bilo znakovito to da odvjetnici, dakle osobne povećane (stručne) pažnje, koji su sudjelovali u sastavljanju oporuke niti u jednom trenutku nisu doveli u pitanje sposobnost oporučivanja ostaviteljice.

16. Nakon detaljnog iznošenja cjelokupnog spisa, posebno zdravstvenog kartona ostaviteljice GU i medicinske dokumentacije, te zapisnika s iskazima svjedoka i stranaka, vještakinja je otklonila sve dvojbe suda i utvrdila kako slijedi u nastavku.

16. 1. GU rođena AU (u [adresa]), je bila osoba urednog ranog i kasnijeg psihomotornog razvoja, odrasla u višečlanoj obitelji u seoskom kućanstvu s roditeljima te petoro braće i sestara. Završila je osnovnu školu, dalje se nije školovala. Zaposlena je bila u dućanu „Kućne potrepštine“, sklopila je brak s OU i dobila jednog sina, CU, rođen 1956. Živjeli su u [adresa], na adresi [adresa], u [adresa]. Sin CU sklopio je brak sa ZU, te je GU postala baka dvoje unučadi (ĆU, rođen 1979. i EU rođen 1982.). ĆČ i GU zatim su odselili iz vlastite obiteljske kuće u kuću koju je GU naslijedila nakon smrti roditelja na način da su se braća i sestre odrekli svog dijela u njezinu korist. Marijin suprug ĆČ preminuo je u 10. mjesecu 2013. nakon čega je ista ostvarila pravo na obiteljsku mirovinu u iznosu od 3000 kuna mjesečno.

16. 2. Promjene psihičkih funkcija u smislu poremećaja spoznajnih funkcija kako poremećaja mišljenja tako i rasuđivanja i upravljanja voljom, orijentacije te percepcije započele su moguće i 2008., a zasigurno su bile izražene 2014. Naime, 2008. bilježi se tranzitorna ishemijska ataka (TIA) dakle prolazno oštećenje funkcije mozga i nakon toga je vodeća dijagnoza I70 Ateroskleroza. Ateroskleroza je stanje u kojem se u stijenkama srednjih i velikih krvnih žila nakupljaju naslage-plakovi što dovodi do smanjenog ili potpuno zaustavljenog protoka krvi. Osobe s aterosklerotskim arterijama u jednom organu često imaju aterosklerozu u drugim arterijama. Začepljenje arterija koje opskrbljuju mozak može uzrokovati moždani udar. Tranzitorna ishemijska ataka (TIA) je žarišni moždani smanjeni ili prestanak protoka s posljedicom naglih i prolaznih neuroloških deficita. Ako se TIA shvati kao hitno stanje, može se spriječiti i do 80 % moždanih udara nakon TIA-e. Kod GU su već tada nastupile promjene na razini krvnih žila mozga koje su dovele do prolaznih smetnji, ali je proces progresivan i predstavlja rizik za daljnja pogoršanja psihičkih funkcija. Nastavljeno je neurološko praćenje, te dijagnostička obrada, te CT mozga učinjen 2012. ukazuje na umjerene atrofične promjene malog i velikog mozga s konsekutivno širim likvorskim prostorima i u ventrukularnim sustavom. Uz ranije opisane promjene na krvnim žilama i smetnje, ustanovljena atrofija mozga 2012. koja je također kronični progresivni proces čini dodatni čimbenik oštećenja mozga koji je narušio psihičko i neurokognitivno funkcioniranje. Ponašanja koja su opisivale osobe nesrodne ostaviteljice u neposrednom susjedstvu i koje su poznavale ostaviteljicu (opisuju narušene susjedske odnose, da je bila čudna, sjedila je na kiši dva sata, zahladila je odnose s onima s kojima je ranije bila dobra, bila je „opsjednuta“ zdravom hranom, čudno je sadila vrt, netko joj truje travu) potvrđuju navedene promjene u ponašanju u razdoblju koje je prethodilo 2014. Ovakva ponašanja proizlaze iz narušenja moždanih funkcija, te paranoidne obrade realiteta a koja imaju svoju podlogu u gore navedenim promjenama mozga.

16. 3. 2014. se stanje ostaviteljice dodatno pogoršava u smislu poteškoća u svakodnevnom funkcioniranju i opasnim ponašanjima poput izazivanja poplave i sl., a sve posljedično pogoršanju stanja kada je bila potpuno dezorijentirana, paranoidna i pod uplivom halucinacija. Stanje koje je odgovaralo dementnom razvoju i organskom duševnom poremećaju kako proizlazi iz nalaza specijaliste neurologije. Kod ostaviteljice se radilo o miješanom tipu demencije koja označava istovremeno postojanje dvaju ili više patoloških procesa u mozgu koji uzrokuju demenciju, a ujedno je i najčešća kombinacija. Radilo se o kombinaciji Alzheimerove bolesti i vaskularne demencije zbog manjenog protoka krvi. Ove dvije komponente međusobno pojačavaju kognitivni pad – vaskularna oštećenja smanjuju „rezervu mozga“, ubrzavajući manifestaciju Alzheimerove bolesti. Miješana demencija najčešće napreduje brže od čiste Alzheimerove bolesti. Učinjeni MSCT mozga 2014. ponovno ukazuje na znake umjerene atrofije mozga sa diskretno proširenim ventrikularnim sustavom i sa kalcifikatima bazalnih ganglija.

16. 4. Nakon dva tjedna (16. rujna 2014.) od obrade u Općoj bolnici Pula (31. kolovoza 2014.) kada je bila potpuno dezorijentirana, halucinirala, učinjen je pregled psihijatra kada je utvrđeno poboljšanje svih psihičkih funkcija, opisuje se da je „dovoljno“ bistra, da se prisjeća događaja i muči pitanjima tko su bili ti ljudi, tko ih je poslao i što su htjeli. Iako se navodi uredan psihijatrijski nalaz u skladu s dobi u vrijeme pregleda, specijalistica psihijatrije postavlja dijagnozu F06.9 Duševni poremećaj zbog oštećenja i disfunkcije mozga ili tjelesne bolesti, nespecificirani te uvodi terapiju za smirenje i antipsihotik u večernjoj dozi (dijagnoza „duševni poremećaj zbog oštećenja i disfunkcije mozga ili tjelesne bolesti, nespecificirani“ koristi se kada je prisutan mentalni (psihički) poremećaj koji je rezultat organskog uzroka (npr. neurološka bolest, infekcija, metabolički poremećaj), ali specifična priroda poremećaja nije jasno definirana; koristi se kada postoje psihijatrijski simptomi (npr. depresija, halucinacije, paranoidnost) povezani s organskom bolesti mozga i često kao privremena dijagnoza dok se ne završi dijagnostička obrada; u praksi se koristi kod demencije s izraženim psihotičnim simptomima (sumanute ideje, halucinacije)).

16. 5. Vještakinja se osvrnula i na iskaze odvjetnika PU i JU. Citirala je da je u vrijeme sastavljanja oporuke **.**.2015. GU u dva tri navrata bila u uredu odvjetnika PU i JU koji su opisali da je došla autobusom, imala izuzetno pozitivnu i veselu narav, došla s raznom dokumentacijom, konkretno s vlasničkim listovima za predmetne nekretnine, znala je točno objasniti što želi. Rekli su da su kroz neformalan razgovor provjerili je li stranka sposobna za sastavljanje tako ozbiljnog akta. Nisu primijetili anomaliju oka, sjećaju se da je dobro čula, da nije nosila naočale, da je ostavila pozitivan dojam, da je bilo riječ o ugodnoj, lijepo obučenoj i smirenoj gospođi, uvijek s blagim smiješkom na licu, nisu zapazili nekakvih fizičkih problema kod ostaviteljice. U to vrijeme je GU imala uznapredovale probleme sa sluhom i vidom kako se navodi u medicinskom kartonu, no moguće je da je (op. a. nije) nosila pomagala. Što se tiče psihičkog funkcioniranja, kada osoba ima ranije opisane poteškoće sa spoznajnim funkcijama tipično je da puno bolje pamti ranije događaje i može ih dugo zadržati u sjećanju, a da se najviše gube sjećanja na nove događaje i orijentacija u novim situacijama. To je jedan od razloga što je mogla jako dobro znati s kojim posjedom raspolaže. Nadalje, tijek progresije dementnih tegoba je fluktuirajući tj. varira i GU je mogla imati lucidna razdoblja kada je bila orijentirana, mogla doći sama i raspravljati o nekretninama, a zatim sve češća razdoblja dezorijentiranosti, ustrašenosti, nemogućnosti adekvatnog ponašanja kad dovodi svoj život u opasnost lutanjem, ostavljanjem vode, plina itd. No, proces organskog oštećenja mozga je kontinuiran, a poremećaji u razmišljanju, prosudbi, percepciji su već ranije započeli. Kod GU su se tegobe kontinuirano ispoljavale u sumanutim idejama da joj netko želi zlo, da joj truje vrt, radi protiv nje, optuživanja susjeda, znala je odlutati, neuobičajeno se ponašati, halucinirati tj. vidjeti ljude i stvari koje ne postoje, bila je u strahu od toga, nastojala se zaštititi. Takve ideje su u praksi, najčešće usmjerene na najbliže članove obitelji i susjede, a tako je i u ovim slučaju.

16. 6. Daljnji tijek bolesti GU nakon 2015. u potpunosti potvrđuje ranije navedeni, očekivani progresivni tijek oštećenja svih psihičkih funkcija do uznapredovale demencije, potpune nemogućnosti skrbi o sebi, oduzimanja poslovne sposobnosti, te smještaja u Dom, a zatim i kod unuka u zadnjim fazama svojeg života.

16. 7. Vještakinja je izdvojila i dio iz zdravstvenog kartona ostaviteljice iz kojeg je vidljivo da je znala i doći u ordinaciju 2014. na pregled, a da ne zna zašto ni kako, da je uzimala lijekove, pa da ih ne uzima.

16. 8. Za iskaze srodnika, i u razdoblju nakon 2014. navela je da daju oprečne i kontradiktorne opise stanja ostaviteljice ovisno o kojoj se zainteresiranoj strani, te su u konkretnom vještačenju najmanje pouzdan izvor informacija za procjenu.

16. 9. Zaključak je vještakinje da pok. GU u vrijeme pravljenja oporuke 9. ožujka 2015. bolovala od demencije miješanog tipa (Alzheimerova i vaskularna demencija) koje su se na kliničkoj razini manifestirale srednje teškim kognitivnim zatajivanjem i izraženim sumanutim doživljavanjem stvarnosti te povremenim obmanama ćutila u smislu halucinacija. Zbog navedenih smetnji, pok. GU u trenutku pravljenja oporuke 9. ožujka 2015. nije bila sposobna za rasuđivanje tj. nije bila u stanju shvatiti značenje svojega očitovanja i njegove posljedice te nije bila u stanju vladati svojom voljom i postupati u skladu s tim znanjem.

17. Na posljednji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi. Budući da je izrađen detaljno, iscrpno, argumentirano i jasno, uz analizu cjelokupnog spisa, prvenstveno medicinske dokumentacije, te uz potkrjepu utvrđenih činjenica teorijom, po pravilima medicinske struke, sud je i taj nalaz i mišljenje u cijelosti pozitivno vrednovao.

18. Ovdje se radi o vještačenju sposobnosti osobe za rasuđivanje, i to osobe koja je preminula prije početka ovog parničnog postupka, pa je vještak dužan sve relevantne činjenice i podatke utvrditi iz medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona, te iz stanja spisa. Konkretno su obje vještakinje i učinile, obje istaknuvši da je temelj za donošenje njihovog nalaza i mišljenja u odnosnu na GU bila medicinska dokumentacija. Osim zdravstvenog kartona, logično je i prihvatljivo da će vještak ne bi li potkrijepio utvrđene dijagnoze i stvorio cjelokupnu sliku o psihičkom stanju osobe čiju sposobnost za rasuđivanje utvrđuje, koristiti i uzeti u obzir sve što u spisu nađe u trenutku davanja nalaza i mišljenja (isprave, iskaze svjedoka). I to su vještakinje učinile (uostalom zato je i sud saslušao sve predložene osobe prije nego li je predmet proslijedio vještakinji).

19. Kraj izloženog stanja stvari, odnosno da su dvije vještakinje psihijatrice iznijele istovjetan zaključak o tome da ostaviteljica pok. GU u trenutku pravljenja oporuke 9. ožujka 2015. nije bila sposobna za rasuđivanje tj. nije bila u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice te nije bila u stanju vladati svojom voljom i postupati u skladu s tim znanjem; da su vještakinje psihijatrice nalaz i mišljenje iznijele nakon detaljnog uvida u cjelokupni zdravstveni karton i medicinsku dokumentaciju, a tek podredno i analize iskaza svih saslušanih u postupku; te da se i rezultatom ostalih izvedenih dokaza u postupku dolazi do istovjetnog zaključka (ali i neovisno o ocjeni vjerodostojnosti iskaza, jer kod ostaviteljice nisu bili isključeni momenti lucidnosti); proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelj osnovan u cijelosti, slijedom čega je sukladno ranije citiranom čl. 26. Zakona o nasljeđivanju, odlučeno kao u izreci presude (t. I.).

20. Stranke su podnijele zahtjeve za naknadu troškova postupka. Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Tužitelj je u ovom sporu uspio u cijelosti pa mu je tuženica dužna naknaditi troškove postupka.

20. 1. Prema čl. 155. ZPP-a tužitelju pripada zatraženi trošak nagrade odvjetniku za sastav tužbe i podneska od 4. lipnja 2024. i 6. veljače 2025. (očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka), zastupanje na ročištima održanim kod ovog suda 12. lipnja 2024., 3. listopada 2024., 5. prosinca 2024., 27. veljače 2025. i 19. rujna 2025., sve po 250 bodova odnosno 500,00 eura, ukupno 4.000,00 eura, sve prema tbr. 7. t. 1., tbr. 8. t. 3., i tbr. 9. t. 1., a prema vrijednosti boda od 2,00 eura, prema tbr. 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.) i označenoj vrijednosti predmeta spora. Tužiteljima pripada i uplaćeni predujam za troškove vještačenja u zatraženom iznosu 685,80 eura (500,00 eura plus 185,80 eura). Prema Tarifi sudskih pristojbi sadržanoj u Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ br. 53/2019., tar. br. 1. i 2.), a sukladno čl. 7. st. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/2018. i 51/2023.) tužiteljima pripada i trošak sudske pristojbe za tužbu (26,54 eura, polovica iznosa, koliko je plaćeno) te za presudu (53,09 eura) koju će biti u obvezi podmiriti tužitelj (prema čl. 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama, „Narodne novine“ br. 118/2018., 51/2023.).

20. 2. Stoga je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 4.765,43 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana, kao u t. II. izreke presude, dok je zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka odbijen u cijelosti, kao u III. izreke presude.

U Pazinu 22. listopada 2025.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

– tužitelj po pun., uz rješenje o pristojbi za presudu

– tuženica po pun.