- 1 -              Poslovni broj: Usž-3994/2022-2

Poslovni broj: Usž-3994/2022-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Jelene Rajić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. A. F. iz Kanade, O. zastupanog po opunomoćenici Z. Z.-B., odvjetnici u Z., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Z., Z., radi izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2457/2021-9 od 20. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2023.,

p r e s u d i o   j e

I              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2457/2021-9 od 20. srpnja 2022.

II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1.               Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-03/21-02/267, URBROJ: 531-07-01-03/05-21-2 od 23. lipnja 2021. (točka I izreke). Točkom II izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

1.1.               Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Središnjeg odsjeka za graditeljstvo, KLASA: UP/I-361-03/19-001/1066, URBROJ: 251-13-22-1/038-21-10 od 25. ožujka 2021. kojim rješenjem je odbačena žalba tužitelja izjavljena protiv građevinske dozvole, izdane od strane prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-361-03/19-001/1066, URBROJ: 251-13-22-1/051-21-6 od 19. veljače 2021., kao izjavljena od neovlaštene osobe.

2.              Tužitelj je protiv citirane presude podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da time što mu se ne priznaje status stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole, postupa se suprotno odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Pojašnjava da podaci o stanju upisa u zemljišnoj knjizi jasno pružaju dokaz da se za predmetnu nekretninu vodi postupak povrata oduzete imovine, a slijedom čega tužitelj, iako nije upisan kao vlasnik, ima stvarna prava na predmetnoj nekretnini koja su stečena danom donošenja Zakona o naknadi, a ne eventualnim donošenjem odluke o zahtjevu za povrat imovine. Smatra neodlučnom činjenicu što je nepravomoćnim rješenjem upravnog tijela odlučeno o pravu na povrat, budući ishod postupka povrata imovine nije predmet konkretnog upravnog spora.

2.1.              Opetovano naglašava da je riječ o postupku kojeg je potrebno u cijelosti i točno provoditi u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku te citirajući odredbu članka 4. navedenog Zakona, naglašava da nesporno ima svojstvo stranke u postupku, a koje svojstvo proizlazi iz činjenice vođenja postupka povrata imovine, podataka o provedenoj zabilježbi spora u zemljišnoj knjizi te činjenice da do danas nije doneseno pravomoćno rješenje o povratu u vlasništvo predmetne nekretnine.

2.2.              Prvostupanjski sud, kao i tuženik, smatraju da odredba članka 115. Zakona o gradnji isključuje primjenu svih ostalih odredbi Zakona o općem upravnom postupku, što smatra pogrešnim te se poziva na odredbu članka 3. citiranog Zakona ističući da je jasno određena primjena tog Zakona i odnos prema "posebnom" propisu. Opetovano naglašava pogrešnim stav da nije dokazao svojstvo stranke u ovom postupku budući je nesporno da će određena stvarna prava na predmetnoj nekretnini, temeljem odredbi Zakona o naknadi, biti priznata tužitelju u tom postupku. Predlaže poništiti pobijanu presudu uz naknade troškova upravnog spora. Potražuje trošak sastava žalbe.

3.               Tuženik, uz odgovoru na žalbu ukazuje na predmet poslovni broj: UsI-2390/21 koji je okončan donošenjem presude 20. srpnja 2022., a koji se vodio među istim strankama o istom predmetu spora.

4.              Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana, nije dostavila odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Sud nalazi da se pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). To stoga jer je prema podacima spisa predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je istu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.

7.              Iz obrazloženja osporene presude proizlazi da se prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 115. stavak 1. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj: 153/13., 20/17.), kojom odredbom je propisano da je stranka u postupku građevinske dozvole investitor, vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola.

8.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo, izdalo prethodno citiranu građevinsku dozvolu od 19. veljače 2021., kojom je po zahtjevu zainteresirane osobe odobrena rekonstrukcija zgrade javne i društvene namjene – učeničkog doma na k.č.br. 2498 k.o C. u Z. Žalba tužitelja izjavljena protiv predmetne građevinske dozvole odbačena je pozivom na odredbu članka 113. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09., dalje: ZUP), u vezi s odredbom članka 115. stavka 1. Zakona o gradnji, uz obrazloženje da žalitelj nije dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine ili nositelj drugih stvarnih prava, već samo da je u tijeku postupak za naknadu oduzete imovine sukladno odredbama Zakona o naknadi, a koji postupak ga ne ovlašćuje da sudjeluje kao stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole.  S obzirom da bi sukladno odredbi članka 115. stavak 1. za priznavanje svojstva stranke tužitelj trebao raspolagati ispravom iz koje bi bilo vidljivo da je vlasnik nekretnine ili nositelj nekog drugog stvarnog prava, a što nije dostavio, žalba tužitelja protiv navedenog rješenja odbijena je rješenjem tuženika od 23. lipnja 2017. godine, uz prihvaćanje obrazloženja prvostupanjskog upravnog tijela.

9.              Imajući u vidu sve naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbu tužitelja uz obrazloženje da tužitelj ne spada u krug osoba iz citirane odredbe članka 115. stavak 1. Zakona o gradnji te stoga istom nije moguće priznati status stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole pokrenutom po zahtjevu ovdje zainteresirane osobe. Ovakvo stajalište zauzeto je i u presudi ovog Suda poslovni broj: Usž-3988/2018 od 10. srpnja 2019.

10.                Također, suprotno žalbenim navodima, tužitelj nema svojstvo stranke u ovom postupku, niti u smislu odredbu članka 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09.-dalje: ZUP) koji definira stranke kao osobe na čiji zahtjev je postupak pokrenut, osobe protiv kojih se vodi postupak i osobe koje radi zaštite svojih prava i pravnih interesa imaju pravo sudjelovati u postupku. Međutim, taj pravni interes ne može biti bilo kakav, već mora biti utemeljen na zakonu i zakonom zaštićen. Iz naprijed navedene zakonske odredbe proizlazi da je stranka u upravnom postupku svaka stranka o čijem se pravu, obvezi ili pravnom interesu rješava u upravnom postupku, što znači da interes treba proizlaziti iz upravno-pravnih propisa. U konkretnom slučaju to je pitanje posebnim propisom, Zakonom o gradnji (članak 115.), posebno regulirano, odnosno regulirano je tko se smatra strankom u postupku izdavanja građevinske dozvole. Stoga, kako se opći postupovni propis (ZUP) primjenjuje supsidijarno, ako posebnim propisom nije drugačije regulirano, to se ni odluke upravnih tijela, uz obrazloženje kakvo je njima dano, kao i presuda prvostupanjskog suda, ne mogu ocijeniti nezakonitim. Ovo iz razloga jer tužitelj, kao što je prethodno pojašnjeno, nije dokazao da je vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, odnosno vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola.

11.              Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I izreke, a odluka o troškovima spora (točka II izreke) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog zakona, jer tužitelj sa žalbom nije uspio.               

U Zagrebu 27. rujna 2023.

        Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.