REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] K 5

Poslovni broj: Us I-288/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja 1. KM (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i 2. KMI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćenicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović, Alan Alagić i Nina Vukičević Veljović, u Puli, Dobrilina 9, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (OIB: 72910430276), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Istarske županije (OIB: 90017522601), Pula, Riva 8, kojeg zastupa opunomoćenica NM, zaposlenica zainteresirane osobe, radi izvlaštenja, 22. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-04/19-01/194, URBROJ: 514-04-03-01-01/07-25-02 od 30. siječnja 2025.

II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je tuženik dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljima trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće i petsto eura), u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove odluke, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku.

IV. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, Odjela za imovinsko pravne poslove, KLASA: 943-04/12-01/64, URBROJ: 2163-03-03/3-19-49 od 27. ožujka 2019., prihvaćen je prijedlog korisnika izvlaštenja, ovdje zainteresirane osobe, za potpuno izvlaštenje cijele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kulture šuma, u površini od 4648 m[2] , u suvlasništvu tužitelja, zbog interesa Republike Hrvatske za izgradnju brane i crpne stanice Bakranjše s pratećom infrastrukturom, te je određeno da je zainteresirana osoba na ime naknade za izvlaštenu nekretninu dužna isplatiti tužiteljima iznos od 239.139,60 kn kuna, uz ostale prateće odluke.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelji su izjavili žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-943-04/19-01/194, URBROJ: 514-04-03-01-01/07- 25-02 od 30. siječnja 2025. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelji su u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijeli tužbu ovom Sudu. U tužbi i u tijeku spora navode, u bitnome, da je nekretnina koja je predmetom izvlaštenja veće površine od one upisane u katastarskim i zemljišnoknjižnim podacima. Navode da predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi ima upisanu površinu od 4646 m[2] , a da se u stvarnosti na terenu radi o površini od 6460 m[2] i da je zainteresirana osoba stupila u posjed ove veće površine. Stoga da im je isplaćena naknada za izvlaštenu nekretninu u manjem iznosu nego što im pripada jer se je prilikom izračuna naknade za izvlaštenje uzimala upisana površina od 4646 m[2] , a ne stvarna površina predmetne nekretnine od 6460 m . Tvrde da se korisniku izvlaštenja praktički besplatno daje 1797 m[2] , odnosno da ih se zakida za pripadajući dio naknade za izvlaštenu nekretninu. Navode da je problem nastao u tome što su oni dopustili stupanje u posjed izvlaštene nekretnine i da su nakon toga saznali da se radi o većoj površni izvlaštene nekretnine od one upisane u papirima i za koju je doneseno rješenje o izvlaštenju, ali da je na predmetnoj nekretnini već u naravi napravljeno akumulacijsko jezero i da su time uništene sve mjere i oznake pojedinih parcela. Slijedom navedenog, tužitelji predlažu da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te su ujedno zatražili naknadu troška ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženik smatra da je nadležno javnopravno tijelo prvog stupnja vezano prijedlogom korisnika izvlaštenja u pogledu površine čestice koja je naznačena u prijedlogu i koja se izvlašćuje, a u konkretnom slučaju korisnik izvlaštenja je predložio da se izvlasti cijela nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u zemljišnim knjigama i u katastru upisana s površinom od 4648 m[2] , a u slučaju ako je došlo do protupravnog oduzimanja zemljišta iz posjeda i ako je to zemljište stvarno oduzeto i privedeno namjeni, da se tada radi o potraživanju naknade štete zbog možebitno protupravnog oduzimanja ili zahvaćanja nekretnine, koja se može ostvariti podnošenjem odgovarajuće tužbe nadležnom općinskom sudu, jer se radi o imovinskopravnom sporu o čemu je Europski sud već zauzeo jasan stav u predmetu Radan protiv Hrvatske.

5. Zainteresirana osoba je u svom odgovoru na tužbu navela isto što i tuženik te je predložila da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja. Dodatno smatra kako veća površina predmetne čestice proizlazi samo iz nove izmjere, koja izmjera odražava posjedovno stanje, a ni u kojem slučaju ne održava nečije vlasništvo, pa da je stoga pravno nedopustivo obvezati korisnika izvlaštenja na isplatu uvećane naknade isključivo na temelju nečije tvrdnje posjedovanja, a ne utvrđenog i dokazanog prava vlasništva.

6. U tijeku spora održana je rasprava dana 7. listopada 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na raspravu je pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja i opunomoćenica zainteresirane osobe, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4. ZUS, a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

7. Dakle, u sporu je sporna stvarna površina nekretnine koja se izvlašćuje i je li korisnik izvlaštenja stupio u posjed veće površine od one koja je izvlaštena i je li na taj način oštetio tužitelje u visini naknade za izvlaštenu nekretninu. Dakle, odlučna činjenica u ovom sporu je stvarna površina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja čestica je nesporno u cijelosti izvlaštena prvostupanjskim rješenjem.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

9. Na temelju razmatranja činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

10. Čl. 20. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj 74/14, 69/17 i 98/19, dalje: ZI) propisano je da korisnik izvlaštenja može zahtijevati da mu se radi izrade investicijskih elaborata, podnošenja prijedloga za utvrđivanje interesa Republike Hrvatske ili podnošenja prijedloga za izvlaštenje odobri obavljanje potrebnih pripremnih radnji na određenoj nekretnini, kao što su ispitivanje zemljišta, premjeravanje i slično.

11. Čl. 25. st. 1. ZI propisano je da prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje korisnik izvlaštenja dužan je, putem Ministarstva odnosno nadležnog tijela, zatražiti osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine za koju predlaže izvlaštenje (tzv. procjembeni elaborat).

12. Čl. 29. ZI propisano je da u prijedlogu za izvlaštenje mora biti naznačena, između ostaloga, nekretnina za koju se predlaže izvlaštenje sa zemljišnoknjižnim i katastarskim podacima, dok je u čl. 30. ZI propisano da se uz prijedlog za izvlaštenje mora podnijeti procjembeni elaborat.

13. Čl. 35. ZI propisano je da u postupku izvlaštenja Ministarstvo odnosno nadležno tijelo obavlja očevid, provodi usmenu raspravu i izvodi dokaze radi utvrđivanja svih bitnih činjenica i okolnosti potrebnih za određivanje naknade za izvlaštenu nekretninu.

14. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno je da je zainteresirana osoba kao korisnik izvlaštenja podnijela 17. listopada 2012. prijedlog za izvlaštenje radi izgradnje brane i crpne stanice s pratećom infrastrukturom na nekretninama u k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], između ostalih i cijele (neparcelirane) k. č. [katastarska čestica] površine 4648 m[2] k. o. [katastarska općina], koja je s navedenom površinom upisana u zemljišnoj knjizi i u katastru.

15. Nadalje, utvrđeno je da je navedeno prvostupanjsko rješenje od 27. ožujka 2019. doneseno u ponovnom postupku nakon što je rješenjem tuženika od 22. listopada 2018. usvojena žalba tužitelja i poništeno prvotno doneseno prvostupanjsko rješenje od 7. siječnja 2013. o izvlaštenju predmetne nekretnine u površini od 4648 m[2] i predmet vraćen na ponovni postupak s uputom da u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo treba provesti dokazni postupak i utvrditi sve odlučne činjenice u pogledu stvarne površine izvlaštene nekretnine.

16. Uvidom u ovdje osporavano prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovnom postupku od 27. ožujka 2019. utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku pribavilo očitovanje Područnog ureda za katastra Pula-Pola od 13. ožujka 2019., te je na usmenoj raspravi od 20. veljače 2019. saslušalo predstavnika tog ureda ŠM, a na raspravi od 6. ožujka 2019. predstavnicu tog ureda JM, ujedno i stalnu sudsku vještakinju mjerničke struke, te je na temelju njihovih iskaza utvrdilo da nova izmjera kojom je utvrđena veća površina predmetne nekretnine od 6445 m[2] nije u službenoj upotrebi i da se stoga na temelju nje ne može izraditi novi procjembeni elaborat o tržišnoj vrijednosti predmetne nekretnine, a da novi geodetski elaborat na temelju kojeg bi se mogla provesti promjena površine predmetne nekretnine u katastru nije moguće izraditi jer je stanje na terenu izmijenjeno te predmetna čestica faktički više ne postoji jer se zajedno s drugim česticama nalazi pod akumulacijskim jezerom.

17. Cijeneći navode iz prvostupanjskog rješenja i dokaze koji se nalaze u spisu upravnog postupka stav Suda je sljedeći.

18. Točno je da je stara katastarska izmjera, za razliku od nove katastarske izmjere, u službenoj upotrebi. Međutim s druge strane općepoznato je da podaci stare katastarske izmjere nisu u skladu s podacima na terenu. Upravo radi toga je i pokrenuta nova katastarska izmjera. Svrha postupka izvlaštenja je da se prijašnjem vlasniku odredi naknada za površinu nekretnine koja je stvarno izvlaštena, a ne za onu površinu koja je upisana na papiru. Stoga iako podaci nove katastarske izmjere nisu u službenoj upotrebi, oni ipak odražavaju stvarno stanje na terenu, pa ih se ne bi smjelo zanemariti samo radi činjenice jer nisu stupili na snagu. K tome, tužitelji ne bi smjeli trpjeti štetne posljedice jer su u dobroj vjeri sklopili nagodbu sa zainteresiranom osobom dana 27. prosinca 2012. i prepustili joj u posjed predmetnu nekretninu na kojoj je sada izgrađeno akumulacijsko jezero, radi čega predmetna čestica u naravi više ne postoji. Stoga je za rješenje ove upravne stvari koja se odnosi na određivanje naknade za izvlaštenu nekretninu bitno utvrditi na temelju dostupnih podataka koja je bila stvarna površina predmetne nekretnine u trenutku izvlaštenja, odnosno sklapanja nagodbe od 27. prosinca 2012. Dakle, nije bitno da se izradi geodetski elaborat na temelju kojeg će biti moguće izvršiti promjenu površine predmetne čestice u katastru jer sada predmetna čestica više ne postoji u naravi, već je bitno što približnije utvrditi koja je bila njezina stvarna površina u trenutku izvlaštenja radi određivanja što točnije naknade za oduzetu površinu.

19. Iz dokaza koji se nalaze u spisu upravnog postupka i to pismenog nalaz i mišljenja JM, ing. geod., stalne sudske vještakinje mjerničke struke, od 16. siječnja 2015., slijedi da se predmetna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] razlikuje na planu nove izmjere od plana stare izmjere na način da međa te čestice značajno istupa u smjeru istoka, te da ta izmaknuta istočna međa prati zapadnu liniju postojećeg puta, te da je na planu nove izmjere prikazano stanje posjeda kako je zatečeno 1968. stereofotogramerijskim snimanjem, te da je postupak izlaganja novih katastarskih podataka (oblik, položaj, posjed, površina) obavljen, ali da taj postupak nikada nije dovršen i usklađen sa zemljišnom knjigom i da je to razlog radi kojeg nova izmjera nije u službenoj upotrebi. Također je nalazu i mišljenju navedeno da plan nove izmjere daje kvalitetniji prikaz terena, ali da je zemljišna knjiga osnovana prema staroj izmjeri koja je u službenoj upotrebi. Također je navedeno da se stanje posjeda predmetne čestice iz nove izmjere nije mijenjalo do dana geodetskog snimanja na zahtjev stranke za potrebe ovog postupka i da oba izrađena elaborata na jednak način prikazuju stanje predmetne čestice po obliku koji odgovara prikazu plana nove izmjere.

20. Nadalje, iz geodetskih elaborata koji su sačinjeni na zahtjev tužitelja za potrebe ovog postupka i to jednog od 8. veljače 2013. izrađenog od tvrtke Geom d.o.o. Gerovo i drugog od 26. veljače 2013. izrađenog od tvrtke Geobiro d.o.o. Pula, koji dokazi se također nalaze u spisu upravnog postupka, slijedi da su isti sačinjeni radi evidentiranja stvarnog oblika i površine predmetne čestice, te da je na terenu zatečeno stanje kao i na kopiji plana nove izmjere i da stvarna površina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznosi 6445 m[2] .

21. Nadalje, iz izvješća o utvrđivanju postojećih međa od 26. veljače 2013., koje se nalazi u elaboratu tvrtke Geobiro d.o.o. Pula, slijedi da se u pogledu istočne granice predmetne čestice radi o gruboj pogrešci kod evidentiranja katastarske čestice u katastarskom operatu prilikom njegovog osnivanja jer da je istočna međa predmetne čestice pogrešno prikazana na kopiji plana stare izmjere i da su na terenu pronađene granične oznake koje su prikazane u toj skici izmjere, odnosno pojašnjeno je da je smanjena površina predmetne čestice od 4648 m[2] rezultat grube pogreške prilikom evidentiranja u katastarskom planu koji je u službenoj upotrebi.

22. Dakle, pravilno navode tužitelji da su geodetski elaborat koji se provodi u katastru i procjembeni elaborat o vrijednosti nekretnine u postupku izvlaštenja dvije sasvim različite stvari. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže svoju odluku na način da izrada geodetskog elaborata koja bi dovela do promjene podataka o površini predmetne nekretnine u katastru nije moguća s obzirom na promijenjeno stanje na terenu i koji bi se elaborat onda morao temeljiti na podacima nove izmjere, a koja nije u službenoj upotrebi, pa da se stoga ne bi mogao provesti u katastru ni u zemljišnoj knjizi. Međutim, provedba geodetskog elaborata u katastru, na koju upućuje prvostupanjsko tijelo, irelevantna je za ovaj postupak iz razloga što odredba čl. 25. ZI predviđa izradu procjembenog elaborata vrijednosti nekretnine, a za izradu procjembenog elaborata bitna je stvarno izvlaštena površina koja se nedvojbeno može utvrditi na temelju prethodno navedenih geodetskih elaborata od 8. veljače 2013. izrađenog od tvrtke Geom d.o.o. Gerovo i od 26. veljače 2013. izrađenog od tvrtke Geobiro d.o.o. Pula.

23. Pri tome se još dodaje da je pogrešan stav tuženika, koji je prihvatila i zainteresirana osoba u svom odgovoru na tužbu, da ako je došlo do protupravnog oduzimanja zemljišta iz posjeda da tada tužitelji trebaju potraživati naknadu štete pred nadležnim općinskim sudom. To stoga što se ovdje ne radi o protupravnom oduzimanju zemljišta mimo postupka izvlaštenja, već se radi o zemljištu koje se oduzima upravo u postupku izvlaštenja na temelju upravnog akta o izvlaštenju, ali je sporna točna površina zemljišta koje je predmetom tog upravnog akta. Stoga točnu površinu zemljišta koja se izvlašćuje treba utvrditi u ovom postupku i za tu površinu utvrditi primjerenu naknadu sukladno citiranom čl. 35. ZI, a ne tužitelje upućivati na pokretanje novog postupka izvan postupka izvlaštenja.

24. Upravo zbog obveze iz citiranog čl. 35. ZI (da nadležno tijelo izvodi dokaze radi utvrđivanja svih bitnih činjenica i okolnosti potrebnih za određivanje naknade za izvlaštenu nekretninu) pogrešno smatra tuženik da je prvostupanjsko tijelo bilo vezano površinom koju je u svom prijedlogu naznačio korisnik izvlaštenja. Naime, korisnik izvlaštenja je u svom prijedlogu naveo da traži izvlaštenje cijele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stoga je predmetom izvlaštenja cijela, a ne dio te čestice, a kako su površini te cijele čestice koja je upisana u katastru i u zemljišnoj knjizi prigovorili vlasnici te čestice, to je u tom slučaju bila obveza nadležnog tijela da provede ispitni postupak i da utvrdi sve bitne činjenice i okolnosti potrebne za određivanje naknade za izvlaštenu nekretninu pa i točnu površinu cijele k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se izvlašćuje.

25. Slijedom svega navedenoga, pogrešan je stav tuženika iz obrazloženja osporavanog rješenja da je nadležno tijelo vezano zahtjevom korisnika izvlaštenja u pogledu navođenja površine čestice koja se izvlašćuje i da ako je izvlašteno više od te površine da je to predmetom parničnog postupka. Zbog pogrešnog pravnog pristupa tuženika, pogrešno je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana. K tome, tuženik zbog pogrešnog pravnog pristupa nije u žalbenom postupku proveo svoju ocjenu dokaza, a koje dokaze je (kako je to prethodno obrazloženo) pogrešno ocijenilo prvostupanjsko tijelo. Posljedično tome, pogrešno je utvrđeno činjenično stanje u ovom upravnom postupku.

26. Stoga je Sud na temelju čl. 117. st. 1. ZUS usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak s uputom da u ponovnom postupku treba ponovo ocijeniti sve dokaze koji se nalaze u spisu upravnog postupka od početka podnošenja zahtjeva za izvlaštenje pa do donošenja konačnog rješenja, a ne samo iskaze predstavnika Područnog ureda za katastra Pula-Pola ŠM i JM s rasprave od 6. ožujka 2019., i to navedene geodetske elaborate od 8. veljače 2013. tvrtke Geom d.o.o. Gerovo i od 26. veljače 2013. tvrtke Geobiro d.o.o. Pula, iz kojih slijedi da je površina predmetne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u čiji posjed je stupila zainteresirana osoba i izgradila akumulacijsko jezero u vrijeme izrade tih elaborata u naravi iznosila 6445 m[2] , a ne 4648 m kako je to pogrešno upisano u katastru i u zemljišnoj knjizi.

27. U ponovnom postupku tuženik je vezan s uputom iz obrazloženja ove presude te je obvezan donijeti novu odluku u ponovnom postupku u roku u od 60 dana od dana pravomoćnosti ove presude sukladno odredbi čl. 151. st. 2. ZUS.

28. Odluka Suda o troškovima spora iz točke III. i IV. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužiteljima trošak koji im je nastao u povodu ovog spora, dok zainteresirana osoba sama snosi svoje troškove ovog spora.

29. Budući da se prema čl. 144. st. 3. ZUS vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom to je tužiteljima sukladno Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) priznat trošak za sastav tužbe i za zastupanje na raspravi održanoj u ovom sporu putem opunomoćenika u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, sve uvećano za PDV, što sveukupno iznosi 2.500,00 eura.

30. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljima nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 22. listopada 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 1. ZUS).

Protiv točke III. i IV. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja (čl. 148. st. 5. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Goran Veljović, Merima Ibrahimović, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović, Alan Alagić i Nina Vukičević Veljović, u Puli, Dobrilina 9

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada

Vukovara 49, uz spis upravnog postupka

- zainteresiranoj osobi Istarskoj županiji, Pula, Riva 8