REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2881/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zvečevo d.d., Požega, Kralja Zvonimira 1, OIB: 40479860551, protiv tuženika EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Bošković, odvjetnik u Požegi, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 1559/2024-2 od 29. siječnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-355/2021-11 od 22. listopada 2024., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1559/2024-2 od 29. siječnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-355/2021-11 od 22. listopada 2024., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
1.1. Obrazlažući važnost postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a tuženik se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-433/2017-2 od 16. svibnja 2017.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. Navod tužitelja da o naznačenim pravnim pitanjima pod 1., 2., 3., 4. i 6. nema prakse ne daje razlog važnosti tim pitanjima. To zato što nije dovoljno u prijedlogu navesti da je odgovor na postavljena pitanja odlučan za jedinstvenu primjenu pravnih normi i ravnopravnost stranaka u postupku, osobito stoga što tuženik nije bio u mogućnosti pronaći javno objavljene meritorne odluke koje se odnose na meritum predmetnog postupka, a što ukazuje na nedostatak sudske prakse u pogledu navedenog pitanja te da su posrijedi pitanja koja se s obzirom na svoju narav mogu pojaviti u nizu predmeta sličnog činjeničnog supstrata, naročito u brojnim radnopravnim sporovima, već je potrebno navesti razloge kakvi su primjerice navedeni u odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP. Stoga tako izloženi razlozi ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima zbog čega se ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda, jer tuženik zapravo samo osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje i pravilnost primjene materijalnog prava, iznoseći svoje shvaćanje o tome kako je u konkretnom slučaju trebalo suditi.
5. U odnosu na pitanje naznačeno pod brojem 5. tuženik polazi od pogrešne pretpostavke, jer donoseći pobijanu odluku drugostupanjski sud nije proglasio ovrhu nedopuštenom iz razloga iz kojega tužitelj nije upućen u parnicu. Naime, zaključak je drugostupanjskog suda da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ) radi kojeg je tužitelj i upućen u parnicu tvrdnjama da je postupio po ovršnoj ispravi i vratio tuženika na rad.
6. Stoga je neosnovano i pozivanje tuženika na odluku ovog suda broj Rev-433/2017- 2 od 16. svibnja 2017., jer pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja iznesenog u navedenoj odluci.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1.
ZPP-a, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 22. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
