REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2260/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice BF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja JF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i III. tužitelja ABC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svih zastupanih po punomoćniku Krešimiru Martiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženika RF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. tuženika UF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Drobecu, odvjetniku u Zagrebu, III. tuženika GF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Terešaku, odvjetniku u Zagrebu, IV. tuženika ZF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Terešaku, odvjetniku u Zagrebu, i V. tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu I.-III. tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2732/2024-3 od 14. studenog 2024., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-12988/2019 od 28. srpnja 2023., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog I.-III. tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravno pitanje odbija se.

II. Prijedlog I.-III. tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2732/2024-3 od 14. studenog 2024., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 12988/2019 od 28. srpnja 2023. U prijedlogu postavljaju pitanje koje smatraju pravnim pitanjem važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:

„Ako je Republika Hrvatska počinitelju kaznenog djela oduzela imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, može li oštećenik osnovanost svog imovinskopravnog zahtjeva dokazivati u parnici protiv Republike Hrvatske i ima li pravo na isplatu svog imovinskopravnog zahtjeva obzirom imovinskopravni zahtjev (kao institut građanskog prava i odraz načela da je onaj koji drugome prouzroči štetu dužan istu nadoknaditi) ima prednost pred oduzimanjem imovinske koristi?“.

2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer I.-III. tužitelji smatraju da im je zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje i pravo vlasništva, zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/20, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Protokolom br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanje postavljeno u prijedlogu nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da u odluci ovog suda broj Rev-7/2024-2 od 25. siječnja 2024., na koju se kao razlog važnosti pozivaju podnositelji, nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenom pitanju u okviru procesnopravne situacije podudarne sa situacijom u ovom predmetu.

5. Naime, pravno shvaćanje izraženo u citiranoj odluci ovog suda odnosi na primjenu odredaba Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“, broj 145/10 i 70/17 - dalje: ZPOIK), koji ne dolazi do primjene u ovom predmetu, budući da su odredbe ZPOIK prestale važiti stupanjem na snagu Zakona o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“, broj 70/17), i to prije donošenja pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kov-Us-1/2018-5 od 6. veljače 2018. kojom je od I. -IV. tuženika oduzeta imovinska korist i uplaćena u korist V. tuženice, kao i prije podnošenja tužbe u ovom predmetu. Prema tome, u odnosu na postavljeno pitanje izostali su razlozi važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.

6. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

7. Ocjena je ovoga suda da I.-III. tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo vlasništva i pravo na pravično suđenje, a kako to tvrde u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da je presuda drugostupanjskog suda dostatno obrazložena i da sadrži razloge o svim bitnim činjeničnim i pravnim utvrđenjima, slijedom čega se ne može smatrati arbitrarnom. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.

8. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 22. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić

Revd-2260/2025-2-1

IZDVOJENO MIŠLJENJE

U predmetu Revd-2260/2025-2

1. U gore označenom predmetu vijeće je većinom glasova odlučilo da se tužiteljima ne dopusti podnošenje revizije te je odlučeno:

„I. Prijedlog I.-III. tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravno pitanje odbija se.

II. Prijedlog I.-III. tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.“.

2. Na žalost ne mogu se složiti s stavom većine i stoga u spis dostavljam ovo izdvojeno mišljenje i molim i predlažem da se ono dostavi strankama i uz ovu odluku objavi na mrežnim stranicama ovog suda gdje se objavljuju i pohranjuju odluke ovog suda.

3. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženima da isplate tužiteljima solidarno iznose kako je to pobliže naznačeno u točki I. izreke. Sud je odbio zahtjev tužitelja spram tužene Republike Hrvatske u cijelosti kao neosnovan. U dijelu kojim je tražio da se izda privremena mjera sud je odbio zahtjev tužitelja te naložio tuženima da isplate troškove postupka u iznosima kako je to pobliže naznačeno u točki II. izreke te je odbio zahtjev tužitelja za zatražene troškove preko dosuđenog iznosa. Sud je naložio tužiteljima da Republici Hrvatskoj naknade troškove postupka u iznosu od 3.980,00 Eur dok je odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

4. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

5. Moje neslaganje s odlukom većine u vijeću svodi se na neslaganje s stavom da u ovoj stvari ne postoji razloga za dopuštenje revizije iz razloga povrede ustavnog i konvencijskog prava.

6. Naime, u procesnoj situaciji kad su tuženi pravomoćno osuđeni da su kao članovi zločinačke udruge izvršili kazneno djelo na štetu tužitelja i drugih osoba, pravilno su osnovanost zahtjeva prosuđivali primjenom članka 1045. stavak 1., članka 1046. a u svezi s člankom 1107. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) utvrdivši postojanje njihove solidarne odgovornosti.

7. Nije sporno da su tužitelji postavili imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku koji je vođen protiv tuženika pod 1. -4., te da su u tom postupku upućeni sa svojim imovinskopravnim zahtjevom u parnicu, dok im je oduzeta imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u tom kaznenom postupku u iznosu od po 50.000,00 Eur.

8. S obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva od izuzetne važnosti je praviti razliku između imovinskopravnog zahtjeva i oduzimanja imovinske koristi. Oduzimanje imovinske koristi postignut izvršenjem kaznenog djela predstavlja specifičnu kaznenopravnu mjeru. Polazeći od načelnog stava našeg kaznenog prava da nitko ne

Revd-2260/2025-2-1

može zadržati imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom nameće obavezu da se u kaznenom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje ta korist (članak 557. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP)) oduzimanjem imovinske koristi se izriče bez obzira na imovno stanje okrivljenika.

9. I dalje ostaje dilema koje potraživanje ima prioritet, kad u postupku ravnopravno egzistiraju imovinskopravni zahtjev oštećenih i zahtjev za oduzimanje imovinske koristi stečene kaznenim djelom.

10. S obzirom da ova dilema postoji, i da se po mom mišljenju odštetni zahtjev tužitelja može smatrati imovinom, meritorna odluka ovog suda o tome je li oduzimanje imovinske koristi tužiteljima za korist državne imovine nužna mjera kojom se ograničava pravo vlasništva tužitelja ostaje otvoreno pitanje za ovaj i sve druge slične slučajeve.

11. Naime, sukladno pravnim shvaćanjima Europskog suda za ljudska prava u tumačenju Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava miješanje u pravo vlasništva da bi bilo dopušteno mora ispunjavati određene kriterije:

- mora biti u skladu s načelom zakonitosti i težiti legitimnom cilju na način koji je razumno proporcionalan cilju koji se želi ostvariti (Beyeler protiv Italije [VV], stavci 108. - 114.).

12. Dakle po mom mišljenju da se u ovoj stvari dopustilo podnošenje revizije moglo bi se odgovoriti na slijedeća pitanja:

- Je li došlo do miješanja u pravo vlasništva?

- Ako jest, predstavlja li to miješanje lišavanje vlasništva?

- Teži li lišavanje vlasništva legitimnom cilju koji se želi postići?

13. Imajući sve gore navedeno smatram da je u ovoj pravnoj stvari trebalo dopustiti podnošenje revizije zbog povrede prava na mirno uživanje vlasništva.

Zagreb, 22. listopada 2025.

Sudac:

Đuro Sessa