REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2555/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, protiv tuženika ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Đerić, odvjetnik u Bjelovaru, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-978/2024-2 od 16. siječnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju poslovni broj P-1111/2023-29 od 21. lipnja 2024., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-978/2024-2 od 16. siječnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju poslovni broj P-1111/2023-29 od 21. lipnja 2024., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
1.1. Tuženik kroz pitanja naznačena pod 1., 2. i 4. te kroz sadržaj prijedloga ističe i povredu temeljnih prava zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to prava na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju i pravo na jednakost pred zakonom.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kojim traži od tuženika isplatu iznosa od 9.440,25 Eur, koji iznos je tuženik naplatio u postupku izravne naplate 8. srpnja 2014. na temelju osnove koja je otpala jer su rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1253/2014-2 od 10. siječnja 2017. ukinute presuda poslovni broj P- 862/2011-20 od 27. veljače 2014. i presuda Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-921/2014-2 od 14. travnja 2014.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
5. U odnosu na prvo postavljeno pitanje tuženik polazi od pretpostavke koja nema uporište u stanju spisa pa od odgovora na isto ne ovisi ishod spora niti je pitanje važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima odluke su utemeljene upravo na činjeničnih okolnosti tog slučaja kada je u pitanju konvencijsko pravo na mirno uživanje vlasništva te su sudovi izrazili shvaćanje da u situaciji kada o spornom pravnom pitanju zbog kojeg je tužitelj pokrenuo postupak protiv tuženice pred Općinskim sudom u Bjelovaru radi isplate dijela plaće za koju je tvrdio da mu je tuženica neosnovano nije isplatila, nije zauzet jedinstveni pravni stav u praksi prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova, a tužitelj je u tom postupku s obzirom na činjenicu da je bio zastupan po odvjetniku znao da je suprotna strana podnijela reviziju i da Vrhovni sud Republike Hrvatske ima ovlast po toj reviziji preinačiti nižestupanjske odluke ako smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili pravo, nije mogao steći legitimno očekivanje da je iznos koji je naplatio u tom postupku njegovo vlasništvo obrazlažući i zašto se u konkretnom slučaju ne može primijeniti pravni stav izražen u presudi ESLJP-a Solomun protiv Hrvatske (Zahtjev br. 679/11).
6. Tuženik u odnosu na treće pitanje nije naveo usporedive razloge važnosti u odnosu na primjenu instituta stjecanja bez osnove u pogledu opseg vraćanja zateznih kamata dok je njegova obveza utemeljena na odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 135/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) te mu je naloženo vraćanje zateznih kamata od podnošenja zahtjeva za vraćanje stečenog bez osnove.
7. U odnosu na drugo i četvrto pitanje, a kojima tuženik upućuje na povredu temeljnih ljudskih prava postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a valja reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava, povrijeđena temeljna ljudska prava na mirno uživanje vlasništva i prava na jednakost svih pred zakonom.
8. Naime, shvaćanje nižestupanjskih sudova da vraćanjem od strane tuženika onoga što je stekao bez osnove ne predstavlja miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva tuženika, u smislu odredbe čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju utemeljeno je upravo na praksi ESLJP-a te shvaćanju iznesenom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5926/2022 od 20. rujna 2023., a o čemu su dani razlozi koji su jasni i neproturječni.
9. Sadržaj prijedloga, sadržaj nižestupanjskih odluka, kao ni sadržaj priloga dostavljenih uz prijedlog ne ukazuju da je u istovjetnim činjeničnim i pravnim okolnostima u postupku pred nižestupanjskim sudovima o tužbenom zahtjevu tužiteljice za povrat stečenog bez osnove bilo odlučeno na drugačiji način nego što je to učinjeno u konkretnom slučaju. U takvim okolnostima nema naznaka povrede prava na mirno uživanje vlasništva, kao niti povrede prava na jednakost sviju pred zakonom.
10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 22. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
