Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1580/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Božidara Klepaču, odvjetniku u Varaždinu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, Građansko-upravnom odijelu i tuženika Bjelovarski sajam d.o.o., OIB: 95270568579, Dr. Ante Starčevića 8, Bjelovar, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Čačiću, odvjetniku u Bjelovaru, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika Bjelovarski sajam d.o.o. izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Pn-22/2021-70 od 6. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužitelja i tuženika Bjelovarski sajam d.o.o. djelomično se odbijaju, a djelomično prihvaćaju, te se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Pn- 22/2021-70 od 6. rujna 2024., potvrđuje i preinačava u točkama I/I., II., III/I. i III/II. izreke, te sudi tako da izreka prvostupanjske presude sada u cijelosti glasi:

Nalaže se tuženicima Republici Hrvatskoj i Bjelovarskom sajmu d.o.o. da tužitelju VD solidarno naknade neimovinsku i imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 9.665,54 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 8.411,31 EUR od 29. studenog 2019. do isplate i

- na iznos od 1.254,23 EUR od 6. rujna 2024. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za plaćanje zatezne kamate na iznos od 1.254,23 EUR za razdoblje od 29. studenog 2019. do 5. rujna 2024. odbija kao neosnovan.

Odbija se u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 3.411,51 EUR sa zateznim kamatama od 29. studenog 2019. do isplate.

Nalaže se tuženicima Republici Hrvatskoj i Bjelovarskom sajmu d.o.o. da tužitelju VD solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 4.884,94 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika Bjelovarski sajam d.o.o. za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. U nepobijanoj točki I/II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I/I. izreke naloženo je tuženiku Bjelovarski sajam d.o.o. naknaditi tužitelju neimovinsku i imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 9.665,54 EUR sa zateznim kamatama od 29. studenog 2019. do isplate, dok je točkom I/II. izreke odbijen u odnosu na tog tuženika preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 3.411,51 EUR sa zateznim kamatama od 29. studenog 2019. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku tužbeni zahtjev za naknadu štete u ukupnom iznosu od 13.077,05 EUR sa zateznim kamatama od 29. studenog 2019. do isplate. Točkom III/I. izreke naloženo je tuženiku Bjelovarski sajam d.o.o. naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 4.884,94 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja presude 6. rujna 2024. do isplate, dok je točkom III/II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj troškove postupka u iznosu od 4.337,97 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja presude 6. rujna 2024. do isplate.

2. Navedenu presudu u odnosu na točke II. i III/II. izreke pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači presudu u pobijanim točkama na način da usvoji tužbeni zahtjev i u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku, te ju obveže da mu solidarno s tuženikom Bjelovarski sajam d.o.o. naknadi štetu i podmiri prouzročene troškove postupka.

2.1. Navedenu presudu u dosuđujućem dijelu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik Bjelovarski sajam d.o.o. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u odnosu na njega odbije tužbeni zahtjev, a podredno da presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem pojedincem, time da traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženica Republika Hrvatska osporila je žalbene navode tužitelja o postojanju njezine odgovornosti za predmetnu štetu, te predložila odbiti žalbu kao neosnovanu, dok tužitelj i tuženik Bjelovarski sajam d.o.o. nisu odgovorili na žalbu protivne strane.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog teške tjelesne ozljede koju je zadobio 21. ožujka 2018. u poslovnom krugu tuženika Bjelovarski sajam d.o.o. u Gudovcu, prilikom obavljanja poslova za tog tuženika, na koje poslove je upućen od strane Zatvora u Bjelovaru, u kojem se u to vrijeme nalazio na izdržavanju kazne zatvora.

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u priložene isprave, saslušanjem svjedoka i tužitelja, te provedenim medicinskom vještačenjem, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je 3. siječnja 2018. između tuženika Bjelovarski sajam d.o.o. kao korisnika usluga i Zatvora u Bjelovaru kao davatelja usluga, zaključen Ugovor o pružanju usluga fizičkog rada, kojim je korisnik usluga naručio, a davatelj usluga se obvezao za potrebe korisnika usluga pružiti uslugu fizičkog rada angažiranjem do deset zatvorenika dnevno, ovisno o potrebama korisnika usluga, koji rad će se u pravilu obavljati povremeno svaki dan od ponedjeljka do subote u trajanju od 8:00 do 16:00 sati, odnosno sukladno potrebama naručitelja, za cijenu fizičkog rada od 16,00 kn po jednom satu rada za svakog zatvorenika, koje plaćanje usluga pruženog rada se korisnik usluga obvezao izvršiti davatelju usluga u roku od 30 dana od datuma nastanka dužničko-vjerovničkog odnosa

- da se člankom 5. navedenog Ugovora korisnik usluga, tuženik Bjelovarski sajam d.o.o., obvezao osigurati zaštitu na radu za izvršitelje sukladno pravilima HTZ (op. higijensko-tehničke zaštite na radu), stručnu osobu za vođenje poslova, te sav potreban alat, dok je člankom 6. Ugovora određeno da će osposobljavanje zatvorenika za rad na siguran način obaviti Zatvor u Bjelovaru, te člankom 8. Ugovora, između ostalog, da se korisnik usluga obvezuje osigurati prijevoz zatvorenika za vrijeme pružanja usluga i omogućiti nadzor nad radom zatvorenika službenicima Zatvora u Bjelovaru

- da je Zatvor u Bjelovaru predmetnog dana 21. ožujka 2018. na izvršavanje poslova kod tuženika Bjelovarski sajam d.o.o., na prostor sajma u Gudovcu, rasporedio i sproveo zatvorenike: tužitelja VD, te BD, TD i ŽD, u pratnji pravosudnog policajca CD iz Odjela osiguranja Zatvora u Bjelovaru

- da je stručna osoba za vođenje poslova kod tuženika Bjelovarski sajam d.o.o., glede rada zatvorenika Zatvora u Bjelovaru, bio KD koji je u to vrijeme kod navedenog tuženika radio na radnom mjestu domara/kućnog majstora, te koji je raspoređivao zatvorenike na obavljanje pojedinih poslova na prostoru sajma, slijedom čega ih je bio dužan i nadzirati u izvršavanju tih poslova

- da su zatvorenici Zatvora u Bjelovaru prilikom rada za tuženika Bjelovarski sajam d.o.o. mogli i smjeli izvršavati samo fizičke poslove, te su isti na prostoru sajma u Gudovcu, kako predmetnog dana tako i ranijih dana, obavljali poslove na uređivanju kruga sajma radi pripreme proljetnog sajma, dakle uklanjali motikama, lopatama i metlama zemlju i travu s betonskih površina, te potom zemlju i travu utovarivali u traktorsku prikolicu priključenu na traktor proizvođača Hittner Eotrac 35, broj šasije [broj šasije], kojim traktorom je trebao upravljati i istim odvoziti prikupljeni otpad navedeni domar KD, međutim, predmetnog dana 21. ožujka 2018. tim traktorom je upravljao tužitelj i pri tome se ozlijedio

- da iz iskaza tužitelja i svjedoka TD proizlazi da je tužitelj navedenim traktorom upravljao po nalogu KD, koji je prvog dana kada su došli raditi na prostor sajma pitao tko od njih zna voziti traktor, na što se javio tužitelj, pa je KD kazao da će tužitelj voziti traktor, što je isti činio dan ranije i predmetnog dana, dakle ključevi traktora da su bili u traktoru, stalno dostupni prisutnim zatvorenicima

- da iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskoga sustava, Inspektorata rada, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Bjelovar od 14. svibnja 2018. proizlazi da je KD prilikom inspekcijskog nadzora izjavio „da je ponekad potrebno malo pomaknuti traktor što obavi zatvorenik kada on nije prisutan s njima“, što potvrđuje utvrđenje da je navedeni zaposlenik tuženika Bjelovarski sajam d.o.o. dopuštao zatvorenicima da upravljaju navedenim traktorom bez njegovog nadzora, te da je upravo u takvim okolnostima 21. ožujka 2018. tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu, kada je krenuo pomaknuti navedeni traktor, pri čemu se, kada se penjao na traktor poskliznuo, pa kako je traktor bio u brzini, krenuo je i počeo se nekontrolirano kretati, uslijed čega je tužitelj pao s traktora na tlo, te je traktor prešao preko njega i nanio mu ozljede

- da iz iskaza svjedoka GD (upravitelja Zatvora u Bjelovaru) i tužitelja, te Potvrde Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Bjelovaru od 5. listopada 2017., proizlazi da je Zatvor u Bjelovaru osposobio tužitelja za rad na siguran način, odnosno da je tužitelj osposobljen iz područja zaštite na radu i zaštite od požara te obavljanja građevinskih i ostalih fizičkih poslova, kao i da je osposobljen za rad na siguran način na poslovima u Zatvoru u Bjelovaru

- da poslovi upravljanja spomenutim traktorom predstavljaju poslove s posebnim uvjetima rada, za obavljanje kojih tužitelj nije bio osposobljen, te na takvu vrstu poslova nije smio biti raspoređen sukladno sklopljenom Ugovoru o pružanju usluga fizičkog rada od 3. siječnja 2018., a što proizlazi i iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 14. svibnja 2018. kojim su povodom predmetne ozljede tužitelja utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu i to da je poslodavac dopustio obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku VD koji ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom za te poslove, a što je u suprotnosti s čl. 36. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, koji posebni uvjeti se odnose na stručnu osposobljenost i zdravstveno stanje za rukovanje samohodnim strojevima na mehanizirani pogon (traktor proizvođača Hittner Eotrac 35, broja šasije [broj šasije])

- da pravosudni policajac PD iz Odjela osiguranja Zatvora u Bjelovaru koji je navedenog dana radio na osiguranju zatvorenika prilikom njihovog rada na prostoru sajma u Gudovcu, u trenutku nesreće nije bio prisutan, jer se bližio kraj radnog dana, te je isti nakon što je zatvorenicima naložio da pospreme alat i pripreme se za polazak otišao do službenog vozila koje se nalazilo s druge strane hangara (udaljeno od mjesta događaja oko 50 m)

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Dražena Krištofića, dr. med. spec. kirurga, proizlazi da je tužitelj u navedenom događaju zadobio tešku tjelesnu ozljedu - otvoreni višedijelni prijelom lijeve potkoljenice te natučenja i oguljotine stjenke prsnog koša i trbušne stjenke, pri čemu je otvoreni višedijelni prijelom lijeve potkoljenice liječen operativno u tri navrata: 21. ožujka 2018. hitni operativni zahvat s vanjskom fiksacijom, 25. travnja 2018. operativni zahvat s vađenjem vanjskog fiksatora, te 10. svibnja 2018. operativni zahvat radi liječenja prijeloma/nadomještanja spužvaste kosti na mjestu prijeloma i osteosinteza prijeloma po AO metodi, na koji način je cjelokupno kirurško liječenje završeno 12 mjeseci nakon zadobivene ozljede, no usprkos adekvatnom i pravovremenom liječenju kod tužitelja da su zaostale trajne posljedice u vidu povremenih bolova u lijevoj potkoljenici sa sijevanjem u lijevo stopalo, umanjene pokretljivosti lijevog skočnog zgloba, bolova u lijevom gležnju prilikom većih napora, dugog stajanja i vožnje biciklom, smanjene tolerancije na fizičke napore prilikom bavljenja sportom i rekreacijskim aktivnostima, te očekivani razvoj artroze lijevog skočnog zgloba tijekom daljnjeg života, pri čemu su tegobe izraženije prilikom promjena atmosferskih prilikama, pa uzimajući u obzir dob i zanimanje tužitelja navedene smetnje da predstavljaju smanjenje životne aktivnosti u opsegu od 15% trajno, nadalje tužitelj da je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 9 dana i slabog intenziteta 50 dana, zatim primarni strah jakog intenziteta tijekom sat vremena neposredno nakon nesreće do trenutka racionalizacije ukupne situacije, sekundarni strah srednjeg intenziteta mjesec dana nakon nesreće te slabog stupnja još 6 mjeseci, pri čemu nema kliničkih elementa da bi strah ostavio trajne posljedice, nadalje u srednjem dijelu potkoljenice tužitelja da je vidljiv ožiljak duljine 30 cm, širine 0,5 cm blijedo sivkaste boje nešto iznad razine okolne kože, zatim u srednjem dijelu potkoljenice medijalno da je vidljiv nepravilan ožiljak dimenzija 5x3 cm djelom uleknuti, što predstavlja blago srednji stupanj naruženosti uz vidljivo šepanje prilikom brzog hoda, a osim toga tužitelju da je bila potrebna tuđa pomoć i njega tijekom tri tjedna nakon (30. ožujka 2018. i 17. svibnja 2018.) otpusta iz bolnice 6 sati dnevno, te daljnja 4 tjedna 3 sata dnevno, kao i narednih 12 tjedana 2 sata dnevno

- da se tužitelj prije podnošenja predmetne tužbe obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu (29. studenog 2019.), kojim je zatražio naknadu neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 74.135,00 kn, koji zahtjev je odbijen

- da je tužitelj zahtjev za naknadu štete podnio i tuženiku Bjelovarski sajam d.o.o., koji je istog također otklonio

- da je tužitelj predmetnom tužbom od 5. ožujka 2021. na ime naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zatražio ukupni iznos od 108.125,00 kn (odnosno konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 15. travnja 2024. ukupni iznos od 13.077,05 EUR sa zateznim kamatama od 29. studenog 2019. do isplate), dakle više nego zahtjevom za mirno rješenje spora, međutim, tuženica Republika Hrvatska da u tom dijelu neosnovano osporava ispunjene procesne pretpostavke iz čl. 186.a ZPP-a, obzirom na povećanje Orijentacijskih kriterija za 50% na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5, koji se primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), slijedom čega je tužitelj bio ovlašten visinu svog zahtjeva (kojeg temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi) uskladiti s navedenim shvaćanjem

- da je Zatvor u Bjelovaru osigurao radno angažirane zatvorenike od posljedica nesretnog slučaja - nezgode kod Croatia osiguranje d.d., te je tužitelju 7. svibnja 2018. isplaćen iznos od 1.200,00 kn.

7. Na temelju utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud je zaključio da u konkretnom slučaju u postupanju službenika Zatvora u Bjelovaru nije bilo nikakvih propusta vezano uz izvršavanje rada tužitelja za tuženika Bjelovarski sajam d.o.o. kao poslodavca, slijedom čega predmetna ozljeda na radu tužitelja nije posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada djelatnika Zatvora u Bjelovaru, pa u smislu odredbe čl. 14. tada važećeg Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 150/11, 12/13, 93/16, 104/16, dalja: ZSDU/11), kao i sadržajno identičnog čl. 14. sada važećeg Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 66/19, 155/23, dalje: ZSDU/19), nema odgovornosti tuženice Republike Hrvatske za naknadu bilo kakve štete iz predmetnog štetnog događaja tužitelju, pa je u odnosu na nju tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan.

7.1. U odnosu na tuženika Bjelovarski sajam d.o.o., pozivajući se na odredbe čl. 80. i 81. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13, 150/13, dalje: ZIKZ-a) sukladno kojima se zatvoreniku za vrijeme izdržavanja kazne zatvora omogućuje rad u skladu s njegovim zdravstvenim sposobnostima, stečenim znanjima i mogućnostima kaznionice/zatvora, između ostalog i na poslovima kod drugog poslodavca izvan kaznionice/zatvora na temelju ugovora koji s poslodavcem sklapa kaznionica/zatvor, a odobrava ga Središnji ured Uprave za zatvorski sustav, te na odredbe čl. 10. i čl. 11. st. 1-3. Pravilnika o radu i strukovnoj izobrazbi, popisu i opisu poslova zatvorenika, te naknadi za rad i nagradi („Narodne novine“ broj 12/16), sukladno kojima se rad kod drugog poslodavca organizira u opsegu koji odgovara sposobnostima i interesima zatvorenika i to u pravilu na fizičkim poslovima temeljem ugovora o usluzi fizičkog rada zatvorenika, prvostupanjski sud je prije svega zaključio da je navedeni tuženik u odnosu na tužitelja u trenutku predmetnog štetnog događaja imao status poslodavca. Nadalje, utvrdivši njegove propuste u primjeni mjera zaštite na radu, odnosno osiguravanju zaštite i sigurnosti na radu tužitelja prilikom izvršavanja poslova na koje je upućen od strane Zatvora u Bjelovaru, kao i cijeneći da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje: ZZR-a), prvostupanjski sud je, pozivajući se i na odredbu čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR-a) tog tuženika obvezao da tužitelju naknadi prouzročenu štetu.

7.2. Naime, prihvativši nalaz i mišljenje medicinskog vještaka stručnim i objektivnim, pozivajući se na odredbe čl. 19. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO-a), prvostupanjski sud je imajući u vidu intenzitet i trajanje bolova i straha koje je tužitelj trpio, primjerenom ocijenio novčanu naknadu po kriteriju fizičkih bolova u iznosu od 1.592,67 EUR i po kriteriju straha u iznosu od 2.389,01 EUR, zatim po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti vodeći računa o opsegu i težini utvrđenih trajnih posljedica novčanu naknadu u iznosu od 2.239,70 EUR, te po kriteriju duševnih bolova zbog naruženosti vodeći računa o dobi tužitelja, lokaciji i karakteru naruženosti novčanu naknadu u iznosu od 2.189,93 EUR, odnosno sveukupno na ime pravične novčane naknade neimovinske štete s osnova povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 8.411,31 EUR sa zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a od dana podnošenja pisanog zahtjeva 29. studenog 2019. do isplate, te s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu koja je tužitelju bila potrebna ukupno 378 sati, cijeneći primjerenom zatraženu naknadu od 25,00 kn (3,32 EUR) po jednom satu, pozivajući se na odredbu čl. 1095. ZOO-a iznos od 1.254,23 EUR sa zateznim kamatama sukladno zahtjevu tužitelja od 29. studenog 2019. do isplate, temeljem čl. 1086. ZOO-a prema kojem zatezna kamata na imovinsku štetu teče od dana nastanka štete. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je tužitelju dosudio neimovinsku i imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 9.665,64 EUR sa zateznim kamatama od 29. studenog 2019. do isplate, na plaćanje kojeg je obvezao tuženika Bjelovarski sajam d.o.o., dok je preostali dio zahtjeva tužitelja (u iznosu od 3.411,51 EUR) u odnosu na tog tuženika odbio kao neosnovanog.

8. U žalbi tužitelj osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da ne postoji solidarna odgovornost tuženika, kraj nedvojbenih činjenica da u trenutku njegovog ozljeđivanja odgovorna osoba tuženice Republike Hrvatske - pravosudni policajac CD nije bio prisutan, zatim da je isti bio obvezan voditi nadzor nad zatvorenicima i u sklopu tog nadzora kontrolirati sve što oni rade, te da je odlaskom do službenog vozila isti prestao vršiti nadzor nad radom i ponašanjem zatvorenika, što je bila njegova dužnost i obveza. Smatra da postoji odgovornost tuženice Republike Hrvatske po načelu krivnje jer je istoj povjeren na čuvanje i nadzor, a zbog propusta u obavljanju nadzora od strane navedenog pravosudnog policajca, da je pretrpio štetu, odnosno u konkretnom slučaju da je nedvojbeno da je nalogom poslodavca, ovdje tuženika Bjelovarski sajam d.o.o. i propustom tuženice Republike Hrvatske kod njega došlo do štetne posljedice za koju postoji solidarna odgovornost tuženika. Ističe da tuženica Republika Hrvatska odgovara i s osnova objektivne odgovornosti za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi, te u konkretnom slučaju ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti.

9. Tuženik Bjelovarski sajam d.o.o. u žalbi ustraje u osporavanju postojanja radnopravnog odnosa između tužitelja i njega, čemu da u prilog govori činjenica da između njih nije sklopljen nikakav ugovor o radu, niti je izvršio odgovarajuće prijave tužitelja kao radnika, a niti je dogovorena plaća za izvršeni rad, već je kao korisnik usluge za istu plaćao naknadu Zatvoru u Bjelovaru, te su i u sklopljenom Ugovoru o pružanju usluga fizičkog rada, temeljem kojeg je jedino bio u ugovornom odnosu sa Zatvorom u Bjelovaru, zatvorenici navedeni kao izvršitelji, a ne radnici. Stoga ističe da se ne radi niti o ozljedi na radu tužitelja, pa nema primjene odredaba ZR-a o objektivnoj odgovornosti poslodavca za štetu koju bi pretrpio radnik uslijed ozljede na radu. Ističe i da je u cijelosti postupio po čl. 5. Ugovora o pružanju usluga fizičkog rada na način da je svim izvršiteljima osigurao zaštitnu opremu sukladno pravilima HTZ, potreban alat i stručnu osobu koja je vodila poslove (KD), pa kako se radi o jednostavnim, rudimentarnim poslovima (čupanje trave, čišćenje zakorovljenih površina) vođenje poslova ne pretpostavlja da je voditelj neprestano prisutan pored izvršitelja. Ukazuje da je obveza Zatvora u Bjelovaru bila stručno osposobiti izvršitelje za rad na siguran način, ali i vršiti nadzor nad radom zatvorenika (čl. 8. st. 1. Ugovora), dakle ne samo vršiti nadzor nad zatvorenicima u smislu osoba lišenih slobode, već i nadzor nad izvršavanjem poslova od strane zatvorenika kao izvršitelja. Stoga da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je on bio dužan osigurati stručnu osobu za vođenje poslova i nadzor nad izvršavanjem poslova od strane zatvorenika. Osim toga, navodi da je prvostupanjski sud neopravdano zanemario iznos koji je tužitelju na ime naknade štete iz predmetnog štetnog događaja isplaćen od strane Croatia osiguranje d.d., kao i da su posljedice štetnog događaja, a time i opseg štete utvrđeni tek u postupku medicinskim vještačenjem, pa bi tužitelju pravo na zateznu kamatu na utvrđeni iznos pravične novčane naknade pripadalo od dana donošenja prvostupanjske presude.

10. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama parničnih stranaka, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

11. Ispitujući na takav način pobijanu presudu (pri čemu tuženik ni sadržajem žalbe nije ukazao koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalazi ostvarenom), ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Utvrđeno činjenično stanje, pobliže izneseno u točki 6. ovog obrazloženja, pravilnim prihvaća ovaj sud drugog stupnja, međutim, prvostupanjski sud je iz utvrđenih činjenica izveo nepravilne zaključke o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio presudu, a pogrešno je primijenio i materijalno pravo.

13. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a određeno je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je nadoknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Tom odredbom propisana je odgovornost štetnika za nastalu štetu po osnovi krivnje (pretpostavljena krivnja).

14. Prema odredbi čl. 14. ZSDU/11 štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, nadoknađuje Republika Hrvatska. Za postojanje odgovornosti države za štetu u smislu navedene odredbe trebaju kumulativno biti ispunjene tri pretpostavke nezakonit i/ili nepravilan rad državnog tijela, postojanje štete i uzročna veza između nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela i nastale štete, pri čemu je potrebno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog i/ili nepravilnog rada državnog tijela, to jest da šteta ne bi nastala da njega nije bilo. Uzročnost se u tom slučaju shvaća tako da šteta mora biti neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, što znači da ona ne bi nastala da takvog nezakonitog rada nije bilo (tipična posljedica). Dakle, navedenom odredbom je ustanovljen sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave koji se temelji na načelu uzročnosti. Ovakav stav izražen je u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-2173/2017-3 od 8. siječnja 2020. i Rev-908/2021-2 od 7. rujna 2021.).

14. 1. I Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) u situacijama odgovornosti države na temelju navedene zakonske odredbe u presudi Bljakaj i drugi protiv Hrvatske broj: 74448/12 od 18. rujna 2014. iznosi shvaćanje da je važno i dostatno za odgovornost države ako su državna tijela propustila poduzeti razumne mjere, a koje mjere su mogle pružiti realnu mogućnost promjene ishoda ili ublažavanja opasnosti (tako i Opuz protiv Turske, E. i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva). ESLJP navodi da pri ocjeni odgovornosti države treba cijeniti jesu li se dogodili propusti, koji bi, da se nisu dogodili mogli objektivno izmijeniti tijek događaja (tako i Ustavni sud u odluci broj U-III- 5624/2013 od 24. studenog 2016.).

14.2. Sukladno čl. 14. ZIKZ-a svaki zatvorenik pod uvjetima predviđenim tim Zakonom ima pravo na rad i to prema čl. 80. st. 1. i 4. tog Zakona u skladu s njegovim zdravstvenim sposobnostima, stečenim znanjima i mogućnostima kaznionice/zatvora, na poslovima u kaznionici/zatvoru ili kod drugog poslodavca izvan kaznionice/zatvora. Sukladno čl. 33. ZIKZ-a državni službenici odjela osiguranja osiguravaju kaznionicu/zatvor, osobe i imovinu, nadziru zatvorenike, održavaju unutarnji red i stegu.

14.3. Odredbama tada važećeg Pravilnika o načinu obavljanja poslova odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima („Narodne novine“ broj 48/09) regulirani su poslovi odjela osiguranja, između ostalog čl. 14. i 15. poslovi unutarnjeg osiguranja, u okviru kojeg će službenik pravosudne policije nadzirati zatvorenike, bilježiti zapažanja o njihovom ponašanju i radu, održavati red, stegu i sigurnost; sprječavati samovoljno udaljavanje zatvorenika iz prostora u kojemu se provode aktivnosti prema kućnom redu, dnevnom rasporedu i programu izvršavanja kazne zatvora i dr., te čl. 23. i 24. poslovi sprovođenja zatvorenika, koje se prema čl. 25. određuje pisanim nalogom za sprovođenje koji uz ostalo sadrži i naznaku posebne mjere održavanja reda i sigurnosti te napomene značajne za sprovođenje.

15. U kontekstu navedenog, imajući u vidu da je do predmetnog ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom obavljanja poslova za tuženika Bjelovarski sajam d.o.o., kao korisnika usluga, na koje poslove je tužitelj kao osoba na izdržavanju kazne zatvora (zatvorenik) upućen od strane Zatvora u Bjelovaru, kao davatelja usluga, temeljem između njih sklopljenog Ugovora o pružanju usluga fizičkog rada od 3. siječnja 2018., kojom prilikom je, kako to proizlazi iz prihvaćenih dokaza, osim fizičkih poslova, tužitelj vršio i „pomicanje“ traktora radi utovarivanja uklonjene zemlje i trave, za koji posao (upravljanje samohodnim strojem na mehanizirani pogon) nije bio stručno osposobljen i u obavljanju kojeg je nastradao, osnovano tužitelj u žalbi ustraje na odgovornosti oba tuženika za nastanak štetnog događaja.

15.1. Naime, i prema ocjeni ovog suda izostao je dužni nadzor nad upućenim zatvorenikom od strane zatvorskog službenika raspoređenog tog dana na osiguranje radilišta „Bjelovarskog sajma“ u Gudovcu, koji nadzor se protivno shvaćanju prvostupanjskog suda, nije trebao odnositi samo na nadzor sigurnosne naravi (sprječavanje bijega, sukoba, konzumiranja nedozvoljenih supstanci i sl.), već i kontrolu svega što zatvorenik radi i kako se ponaša, između ostalog i nadzor nad radom zatvorenika u smislu sprječavanja poduzimanja radova za koje zatvorenik nije zadužen i osposobljen, odnosno koji ugrožavaju njegovu sigurnost. Analizirajući iskaz svjedoka CD, pravosudnog policajca koji je postupao po nalogu za sprovođenje od 21. ožujka 2018., te koji je znao da zatvorenike sprovodi radi obavljanja fizičkog rada, na što upućuju njegovi navodi „da tužitelj druge zadatke osim košnje, čupanja trave i čišćenja nije mogao dobiti, te nije upravljao traktorom da bi on znao, odnosno da bi ga spriječio da upravlja traktorom da je to vidio“, kraj nedvojbene činjenice da je tužitelj tog dana u više navrata „pomicao“ odnosno upravljao traktorom (u svezi čega isti u stranačkom iskazu navodi da je pravosudni policajac vidio da upravlja traktorom), te da navedeni zatvorski službenik nije bio prisutan ozljeđivanju tužitelja jer je otišao do službenog vozila udaljenog 50 m, ovaj sud zaključuje da dužni nadzor nije vršen sukladno pravilima službe, odnosno da nisu poduzete razumne mjere zabrane i onemogućavanja upravljanja traktorom (a ne toleriranja takvih radnji), koje mjere bi nedvojbeno promijenile tijek događaja. Utvrdivši dakle da je u radu zatvorskog službenika bilo propusta, odnosno činjenja/nečinjenja suprotnog uobičajenom i propisanom načinu obavljanja djelatnosti, te da je tužitelj dokazao da postoji relevantna uzročna veza između (ne)postupanja zatvorskog službenika (tijela državne uprave) i štete koja mu je nastala, ovaj sud cijeni da su u konkretnom slučaju kumulativno ispunjene sve pretpostavke odgovornosti tuženice Republike Hrvatske.

15.2. U odnosu na tuženika Bjelovarski sajam d.o.o. ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda koja se tiču njegovih propusta u primjeni mjera zaštite na radu, odnosno u osiguravanju zaštite i sigurnosti na radu tužitelja, koji je za njega osim (ugovorenih) fizičkih poslova, na koje je jedino mogao biti raspoređen, obavljao i posao s posebnim uvjetima rada, za koji nije bio osposobljen, konkretno da je upravljao samohodnim strojem na mehanizirani pogon (traktorom) u situacijama kada stručna osoba za vođenje poslova - neposredni rukovoditelj KD, zaposlenik tog tuženika, nije bio prisutan, a traktor je trebalo „malo“ pomaknuti, obavljanje kojeg posla je navedena stručna osoba za vođenje poslova i raspoređivanje zatvorenika „povjerio“ tužitelju. Iako sada u svjedočkom iskazu KD navedeno osporava (što je protivno sadržaju pisane izjave koju je dao u postupku inspekcijskog nadzora, a koja potkrepljuje iskaz tužitelja i svjedoka TD), nedvojbeno je da je tužitelju omogućio upravljanje traktorom, stavivši mu na raspolaganje ključeve traktora, pa i ta okolnost demantira vjerodostojnost njegovih navoda iznijetih tijekom ovog postupka, kojima od sebe nastoji otkloniti odgovornost.

15.3. Točan je žalbeni navod tuženika Bjelovarski sajam d.o.o. da između njega i tužitelja nije postojao radnopravni odnos i da se u konkretnom slučaju ne radi o šteti pretrpljenoj na radu ili u vezi s radom u smislu odredbe čl. 111. st. 1. ZR-a, slijedom čega je temeljeći svoju odluku na toj zakonskog odredbi prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Međutim, nedvojbeno je da se radi o šteti koju je zaposlenik tog tuženika - KD u radu ili u svezi s radom prouzročio tužitelju, prepuštajući mu kao osoba zadužena za vođenje poslova i raspoređivanje zatvorenika da obavlja posao za koje isti nije bio osposobljen, a za koju štetu sukladno odredbi čl. 1061. st. 1. ZOO-a odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika, dakle ako dokaže da u postupanju zaposlenika nije bilo činjenja ili propuštanja koja su izvan pravila struke. Nema nikakve dvojbe da je u konkretnom slučaju postupanje zaposlenika KD bilo protivno pravilima struke.

16. Navodi tuženika o tome da bi tužitelj utužene zgode bez znanja i odobrenja neposrednog rukovoditelja i zatvorskog službenika upravljao traktorom, te da bi doprinio nastanku štetnog događaja, nemaju činjeničnog i pravnog uporišta, te i prema ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju ne postojale okolnosti koje bi tuženike oslobodile odgovornosti za štetu u cijelosti ili djelomično. Osim toga, kako se radi o šteti koju su tužitelju prouzročila oba tuženika zajedno, njihova je odgovornost solidarna u smislu odredbe čl. 1107. st. 1. ZOO-a.

17. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud, obzirom na činjenična utvrđenja relevantna za odluku o visini pravične novčane naknade neimovinske štete s osnova povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu čl. 1100. ZOO-a kada je tužitelju dosudio iznos od 8.411,31 EUR, te odredbu čl. 1095. ZOO-a kada mu je na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dosudio iznos od 1.254,23 EUR, a preostali dio zahtjeva tužitelja u iznosu od 3.411,51 EUR odbio kao neosnovan. Konačno, ni tužitelj, a ni tuženik Bjelovarski sajam d.o.o. ne pobijaju žalbom odluku o visini naknade štete, osim što navedeni tuženik osporava dosuđeni tijek zatezne kamate, što je neosnovano u odnosu na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete koja obveza sukladno čl. 1103. ZOO-a dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. U konkretnom slučaju pisani zahtjev podnesen je nakon završetka liječenja (kada je opseg štete bio poznat) pa tužitelju u odnosu na naknadu neimovinske štete pripada pravo za zatraženu zateznu kamatu od 29. studenog 2019. do isplate. Za razliku od toga, iz pobijane odluke proizlazi da je iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu utvrđen prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, pa zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a teku od presuđenja 6. rujna 2024. do isplate, slijedom čega zahtjev tužitelja za plaćanje zatezne kamate na dosuđenu naknadu imovinske štete za razdoblje od 29. studenog 2019. do 5. rujna 2024. nije osnovan.

18. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika Bjelovarski sajam d.o.o. da je prvostupanjski sud postupio nepravilno i zanemario iznos isplaćen temeljem ugovora o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja, jer se radi o osigurnini koja nema karakter naknade štete, već predstavlja ugovoreni novčani iznos kojeg se osiguratelj obvezuje isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja nakon što nastupi osigurani slučaj. Dakle, radi se o kumulaciji zahtjeva - zahtjeva za naknadu štete prema odgovornoj osobi i zahtjeva prema osiguratelju od posljedica nesretnog slučaja.

19. Iz navedenih razloga, valjalo je žalbe tužitelja i tuženika Bjelovarski sajam d.o.o. djelomično odbiti, a djelomično prihvatiti, te primjenom odredaba čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 2. i 3. ZPP-a prvostupanjski presudu potvrditi i preinačiti u točkama I/I., II., III/I. i III/II. izreke, te naložiti tuženicima Republici Hrvatskoj i Bjelovarskom sajmu d.o.o. da solidarno naknade tužitelju neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od 9.665,54 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 8.411,31 EUR teku od 29. studenog 2019. do isplate i na iznos od 1.254,23 EUR od 6. rujna 2024. do isplate, te odbiti zahtjev za plaćanje zatezne kamate na taj iznos od 29. studenog 2019. do 5. rujna 2024. , kao i preostali dio zahtjeva tužitelja u iznosu od 3.411,51 EUR u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku.

20. Nadalje, obzirom da je ovaj sud preinačio prvostupanjsku odluku valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima postupka, i to imajući u vidu da je tužitelj uspio u sporu i u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku, pa prihvativši pravilnom i zakonitom odluku prvostupanjskog suda o vrsti i visini troškova odmjerenih tužitelju u ukupnom iznosu od 4.884,94 EUR, koju žalitelji u tom dijelu ne pobijaju žalbama, a primjenom čl. 154. st. 1. u vezi čl. 161. st. 3. ZPP-a obvezati tuženike da solidarno naknade tužitelju prouzročene troškove postupka. Stoga je prihvaćanjem žalbe tužitelja, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačena odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

21. Tuženiku Bjelovarski sajam d.o.o. nije dosuđen zatraženi trošak žalbenog postupka jer je sa žalbom uspio samo djelomično glede tijeka zatezne kamate, iako je pobijao i odluku o glavnoj stvari, pa kako kamata kao sporedna tražbina ne čini glavni zahtjev i kako zbog navedenog nisu nastali posebni troškovi, njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti.

22. Točka I/II. izreke prvostupanjske presude nije pobijana žalbom, pa ista ostaje neizmijenjena.

Varaždin, 22. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer