Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: K-10/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Željke Skomeršić kao predsjednice vijeća, sutkinje Gordane Mihele Grahovac kao članice vijeća, te sudaca porotnika Željka Jamičića, Dragutina Severa i Ljiljane Držaić, uz sudjelovanje zapisničara Tibora Vukelića, u kaznenom predmetu protiv optuženog MĐ zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 4. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ/97) te kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-16/2023 od 14. ožujka 2023., izmijenjene 24. srpnja 2025. i 03. rujna 2025., nakon javne rasprave održane u prisutnosti zastupnice optužbe BĐ, optuženika i branitelja odvjetnika Hrvoja Korše, 22. listopada 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
optuženi MĐ, zvan M, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin OĐ i RĐ rođene B, rođen **.**.1959. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, sa završenom srednjom školom, rastavljen, otac dvoje punoljetne djece, bez vojnog čina, bez odlikovanja, suvlasnik 21/96 dijela obiteljske kuće na adresi prebivališta, neosuđivan, ne vodi se postupak za drugo kazneno djelo
kriv je
što je:
- u razdoblju od 24. listopada 2011. do 5. studenoga 2011., na točno neutvrđenom mjestu, u nakani da SĐ rođenu 1935. liši života kako bi se domogao stana u njezinom vlasništvu i vlasništvu njenog sina GĐ, u kojem je živjela sama na prvom katu kuće na adresi u [adresa], prišao žrtvi SĐ s leđa i zadavio ju žicom na način da joj je s leđa dvostruko omotao žicu oko njenog vrata te je krajeve žice stegnuo i vukao ih sa stražnje strane njenog tijela na koji način ju je udavio, te je njene ruke u predjelu zapešća svezao samoljepljivom trakom iza njenih leđa, a na stopala i glavu navukao PVC vrećice omotane samoljepljivom trakom, te potom njezino mrtvo tijelo zamotao u tepih, te na adresi u [adresa], gdje posjeduje vikend kuću sa dvorištem i gospodarskim objektom, tako zamotano tijelo bacio u bunar koji se tada nalazio u navedenom dvorištu, nakon čega je bunar zatrpao građevinskim otpadom, ciglom, dijelovima betona i zemljom, a površinsko okno bunara naknadno maknuo i premjestio ispred vikend kuće kako bi prikrio mjesto gdje se nalazio bunar, nakon čega je, dana 20. prosinca 2016. Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, Zemljišno knjižnom odjelu, podnio prijedlog za upis promjene vlasništva u z. k. ulošku br. [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina] Staro - Rudeš 2148 - 1399/9, na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine kojega je priložio iako svjestan da je u istom neistinito navedeno da je SĐ dana 7. lipnja 2005. godine u Splitu s njim kao kupcem sklopila predmetni ugovor na kojem je u rubrici prodavatelj neistinito potpisana SĐ i s neistinitom ovjerom javnog bilježnika Domagoja Matejčića pod brojem OV-8456/05, nakon čega je navedeni prijedlog požurivao požurnicom od 12. siječnja 2017. te je na taj način ishodovao rješenje Općinskog građanskog suda od 16. siječnja 2017. broj Z- 58835/2016 kojim mu se dopušta uknjižba prava vlasništva na nekretnini SĐ koja se sastoji od 21/96 dijela kč. br. [katastarska čestica] obiteljske stambene zgrade i dvorišta u [adresa] O [adresa] (sada [adresa]), nakon čega je predmetni stan u kojem je stanovala SĐ, dao na korištenje svome sinu UĐ,
- dakle, drugoga usmrtio iz koristoljublja, te lažnu ispravu uporabio kao pravu,
- čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teško ubojstvo - opisano u čl. 91. toč. 4. KZ/97, a kažnjivo po čl. 91. KZ/97, te kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenje isprave - opisano i kažnjivo po čl. 278. st. 1. KZ/11, sve uz primjenu čl. 51. KZ/11
te mu se na temelju čl. 91. KZ/97
utvrđuje
kazna dugotrajnog zatvora u trajanju 33 (trideset tri) godine
na temelju čl. 278. st. 1. KZ/11
utvrđuje
kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci
pa se uz primjenu čl. 51. KZ/11
osuđuje
na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora 35 (trideset pet) godina
Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. rujna 2022. do 21. rujna 2025.
Na temelju čl. 77. KZ/11 u vezi s čl. 557. st. 1. i čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP) od optuženog MĐ oduzima se imovinska korist na način:
I. Na temelju čl. 77. KZ/11 utvrđuje se da nekretnina označena kao 5. suvlasnički dio: 21/96, zkč. br. [katastarska čestica] OBITELJSKA STAMBENA ZGRADA I DVORIŠTE U UL. RUŽE CRNKOVIĆ BR. 18 (sada [adresa]) površine 57 čhv, upisana kao vlasništvo optuženog MĐ, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, predstavlja imovinsku korist koju je optuženi MĐ ostvario počinjenjem kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. KZ/11.
II. Utvrđuje se da je nekretnina označena pod točkom I. vlasništvo Republike Hrvatske.
III. Nalaže se optuženom MĐ OIB [osobni identifikacijski broj] da nekretninu opisanu pod točkom I. slobodnu od osoba i stvari putem ovlaštenog predstavnika Republike Hrvatske preda u posjed Republici Hrvatskoj u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da izvrši upis prava vlasništva za korist Republike Hrvatske na nekretnini označenoj kao 5. suvlasnički dio: 21/96, zkč. br. [katastarska čestica] OBITELJSKA STAMBENA ZGRADA I DVORIŠTE U UL. RUŽE CRNKOVIĆ BR. 18 (sada [adresa]) površine 57 čhv te istovremeno izvrši brisanje prava vlasništva optuženog MĐ OIB [osobni identifikacijski broj] na toj nekretnini.
Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP oštećeni GĐ se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.
Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 7. ZKP optuženi MĐ je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i to za svjedoke 517,14 eura, za tumača 401,28 eura, za vještake 5.116,07 eura, paušalnu svotu 4.000,00 eura, te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Siniše Štroka 248,75 eura odnosno ukupan iznos 10.283,24 eura (deset tisuća dvjesto osamdeset tri eura i dvadeset četiri centa), kao i nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Hrvoja Korše u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno navedenu optužnicu (list 909 do 957 spisa) izmijenjenu 24. srpnja 2025. (list 1561 do 1563 spisa) i 03. rujna 2025. (list 1582 spisa) protiv optuženog MĐ zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 4. KZ/97 i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11.
2. Branitelj je 06. lipnja 2024. predložio da se isključi javnost sa cijele rasprave zbog zaštite integriteta obitelji optuženika, iz razloga što je ovaj postupak od samog početka medijski značajno propraćen i zbog čega je obitelj onemogućena u normalnom životu. Radi se o dva sina optuženika s obiteljima i ocu koji ima 96 godina, a svi oni vrlo teško podnose sve ono što mediji pišu o njihovom ocu i sinu. Budući da je ovaj postupak i dalje jako privlačan i izaziva medijsku pozornost, to su sve razlozi zbog kojih obrana predlaže isključenje javnosti sa cijele rasprave.
2.1. Zastupnica optužbe se protivila prijedlogu smatrajući da istaknuti razlozi nisu takve prirode niti značaja da bi opravdavali odluku o isključenju javnosti.
2.2. Vijeće je prijedlog obrane za isključenjem javnosti za cijelu raspravu odbilo kao neosnovan. Naime, javnost sudskih rasprava je ustavnopravna kategorija te javni karakter sudskih rasprava predstavlja temeljno načelo odnosno pravilo dok je isključenje javnosti s rasprave tek iznimka. Štoviše, obrana svoj prijedlog temelji pozivajući se na zaštitu sinova optuženika i njihovih obitelji odnosno njegovog oca, a radi se o kategoriji osoba čija zaštita nije obuhvaćena odredbama o tzv. fakultativnom isključenju javnosti na koje se obrana poziva. Radi se o osobama koje su tijekom istrage koristile blagodat nesvjedočenja i stoga nisu sudionici u postupku, a sve i da jesu, zaštita njihove privatnosti u konkretnoj situaciji ne može nositi prevagu pred ustavnopravnom kategorijom zajamčenog javnog karaktera sudskih rasprava.
3. Oštećeni GĐ, sin žrtve SĐ je 29. listopada 2024. dostavio dopunjen imovinskopravni zahtjev u kojem istodobno predlaže da sud utvrdi i oduzme imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelima, te da Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu naloži uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa prava vlasništva na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 07. lipnja 2005., tako da se briše pravo vlasništva s imena i vlasništva optuženog MĐ, u roku osam dana (list 1282 spisa).
4. Optuženik je, očitujući se o optužbi i imovinskopravnom zahtjevu, izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja su mu stavljena na teret te da ne priznaje imovinskopravni zahtjev.
5. S obzirom na ovakvo očitovanje optuženika o optužbi, poučen je da će biti ispitan na završetku dokaznog postupka.
6. U dokaznom postupku sud je pročitao i pregledao dokumentaciju i to zapisnik o prijavi nestanka osobe od 05. studenog 2011. zaprimljen u PUZ, VII. PP Zagreb broj:
511-19-38/8-38-35/11 od 5. studenog 2011. (list 8 - 10), prijedlog za upis promjene vlasništva na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina po predlagatelju okr. MĐ od 20. prosinca 2016. zaprimljen na ZK Odjel OGS istoga dana (list 11), ugovor o kupoprodaji nekretnina SĐ i okr. MĐ, u odnosu na ZKČ. [katastarska čestica] (udio 21/96) na 80.000,00 kuna, sa naznakom da je sklopljen u Splitu 07. lipnja 2005. (list 12 – 15), podnesak upućen po predlagatelju okr. MĐ upućen Općinskom građanskom sudu ZK Odjel sa datumom 12. siječnja 2017., zaprimljen na OGS istoga dana (list 16), rješenje OGS-a ZK Odjel broj: Z- 58835/2016 od 16. siječnja 2017 (list 17), dopis Općinskog suda u Splitu, Ured predsjednice suda broj: 15 Su-2462/20 od 18. veljače 2021. upućen MUP-u, PUZ-u na broj: 511-19-11/1-3567/20 (list 18), MUP RH, PUZ, odluku o deklasifikaciji službenih podataka broj: 511-19-11/1-K-249/22 (list 23), MUP, PUZ, Služba općeg kriminaliteta broj: 511-19-11/1-3567/22, zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora kod okr. MĐ od 21. rujna 2022. na adresi u [adresa] (list 42-45), MUP, PUZ, Služba općeg kriminaliteta broj: 511-19-11/1-3567/22, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: [serijski broj] o oduzetim predmetima od okr. MĐ od 21. rujna 2022. (list 46), MUP, PUZ, Služba općeg kriminaliteta broj: 511-19-11/1- 3567/22, zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora kod okr. MĐ od 21. rujna 2022. na adresi [adresa] (list 47-50), MUP, PUZ, Služba općeg kriminaliteta broj: 511-19-11/1-3567/22, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: [serijski broj] o oduzetim predmetima od okr. MĐ od 21. rujna 2022. (list 51), MUP RH, PUZ, Sektor kriminalističke policije, Služba za očevide i kriminalističku tehniku broj: 511-19-10-15/1-K-249/22, zapisnik o očevidu od 21. rujna 2022. (list 52-54), MUP RH, PUZ, Sektor kriminalističke policije, Služba za očevide i kriminalističku tehniku broj: 511-19-10-15/1-K-249/22, kriminalističko – tehničko izviješće od 22. rujna 2022. (list 55), MUP RH, PUZ, Sektor kriminalističke policije, Služba za očevide i kriminalističku tehniku broj: 511-19-10-15/1-K-249/22, fotodokumentaciju od 22. rujna 2022. (list 56-100), prijedlog u izvanparničnoj pravnoj stvari upućen od predlagatelja GĐ protiv protustranaka sada okr. MĐ sastavljen po Odvjetničkom društvu Grubeša i partneri (list 116-117), Općinski građanski sud u Zagrebu rješenje broj: 32 R1-101/12-6 (list 118-119), žalbu predlagatelja GĐ upućenu OGS-u na broj R1-101/12 (list 120-121), podnesak predlagatelja GĐ upućen OGS-u (list 122), Općinski građanski sud u Zagrebu rješenje broj: 41 R1-645/12 -32 (list 123), Općinski građanski sud u Zagrebu rješenje broj: 41 R1-645/12-33 (list 124), tužbu tužitelja GĐ (list 125), obavijest odvjetnika upućenu GĐ (list 126), pisanu korespondenciju odvjetničke pisarnice Magdić – Baš (list 127-131), Općinski građanski sud u Zagrebu rješenje broj: LXXXII-Pp-271/00 (list 132), Općinski građanski sud u Zagrebu rješenje broj: LXXXII-Pp-271/00 (list 133), pisanu korespondenciju odvjetnika Baš (list 134), pisanu korespondenciju odvjetnika Laban (list 135), MUP RH, PUZ, Sektor kriminalističke policije, Služba za očevide i kriminalističku tehniku broj: 511-19- 10-15/1-K-249/22, zapisnik o očevidu od 23. rujna 2022. na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku, Šalata br. 11 (list 181 - 183), MUP RH, PUZ, Sektor kriminalističke policije, Služba za očevide i kriminalističku tehniku broj: 511-19-10-15/1- K-249/22, kriminalističko – tehničko izviješće od 23. rujna 2022. na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku, Šalata br. 11 (list 184-185), MUP RH, PUZ, Sektor kriminalističke policije, Služba općeg kriminaliteta broj: 511-19-11/1-3567/20 od 28. rujna 2020., dopis (list 191), MUP RH, PUZ, Sektor kriminalističke policije, Služba općeg kriminaliteta broj: 511-19-10-11/1-K-249/22 od 3. listopada 2022., posebno izviješće (list 192), MUP RH, PUZ, Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenje "Ivan Vučetić" NK-235-01/20-02/7709 od 3. listopada 2022. sa zapisnikom o vještačenju (list 193-197), MUP RH, PUZ, Sektor kriminalističke policije, Služba općeg kriminaliteta broj: 511-19-10-11/1-K-249/22, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 21. rujna 2022. (list 199), MUP RH, PUZ, Služba općeg kriminaliteta broj: 511-19-10/1-K-249/22 od 21. rujna 2022., potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] mobitela od okr. MĐ (list 200), MUP, PUZ, Služba općeg kriminaliteta broj: 511-19-11/1-3567/22, zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora kod okr. MĐ od 21. rujna 2022. na adresi [adresa] kojom prilikom su oduzeta dva ključa protuprovalnih vrata te ogledalo (list 47-50 i 201-204), MUP, PUZ, Služba općeg kriminaliteta broj: 511-19- 11/1-3567/20, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: [serijski broj] od okr. MĐ od 21. rujna 2022. na adresi [adresa] kojom prilikom su oduzeta dva ključa protuprovalnih vrata te ogledalo (list 51 i 205), prilozi koje je priložio svjedok JĐ koji se odnose na obiteljsko – stambenu zgradu u kojoj je živjela žrtva SĐ (list 227-235), MUP RH, PUZ, Sektor kriminalističke policije, Služba za očevide i kriminalističku tehniku broj: 511-19-10-15/1- K-249/22, zapisnik o očevidu od 23. rujna 2022. na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku, Šalata br. 11 (list 181 – 183 i list 260 - 262), MUP RH, PUZ, Sektor kriminalističke policije, Služba za očevide i kriminalističku tehniku broj: 511-19-10-15/1- K-249/22, kriminalističko – tehničko izviješće od 23. rujna 2022. na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku, Šalata br. 11 (list 184 - 185 i list 263 - 264), MUP RH, Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", zapisnik o vještačenju – biološko vještačenje KLASA: NK-235-01/20-02/7709, UR.BROJ: 511-01- 113-22-4 od 3. listopada 2022. (list 274 – 278 ), MUP RH, PUZ, Sektor kriminalističke policije, Služba za očevide i kriminalističku tehniku broj: 511-19-10-15/1-K-249/22, fotodokumentaciju od 2. studenog 2022. koja se odnosi na očevid kod obdukcije mrtvog tijela SĐ snimljeno na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku dana 23. rujna 2022. (list 282-325), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PU splitsko – dalmatinske, Sektor kriminalističke policije broj: 511-12-09-13154/2022 od 22. studenog 2022. (list 350 kao i 356), zapisnik o oduzimanju predmeta PU splitsko – dalmatinske, Sektor kriminalističke policije broj: 511-12-09-13154/2022 od 22. studenog 2022. sa prilozima preslikom Knjige (list 352-353 kao i 357), MUP RH, Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" NK-235-01/22- 02/5489, ur.broj: 511-01-111-22-3 o provedenom DKT vještačenju od 24. studenog 2022. (list 358-363), MUP RH, Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" NK-235-01/22-02/5489, ur.broj: 511-01-113-22-4 o provedenom biološkom vještačenju od 25. studenog 2022. (list 364-370), Općinski građanski sud u Zagrebu, Ured predsjednika Ovršnog i Izvanparničnog odjela broj: 27.Su-23/22 od 23. studenog 2022. u prilogu kojeg se nalazi preslika spisa R1- 196/2018 (list 372-451), MUP RH, PUZ, Sektor kriminalističke policije, Kriminalističko obavještajna služba broj: 511-19-16/2-1-4549/11 obavijest od 2. ožujka 2021. (list 452- 453), presliku sudskog spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 60 R1- 196/2018 (list 455-466), RH Grad Zagreb, Gradski ured za opću upravu, Sektor za građanska stanja, Deveti područni odsjek Trešnjevka, KLASA: 223-04/21-001/226, ur. broj: 251-07-21/10-21-2 od 25. svibnja 2021. upućen Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na poslovni broj R1 196/2018 (list 467), Općinski građanski sud u Zagrebu broj: R1 196/2018 spis i rješenje kojim se nestala osoba SĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1938. sa posljednjim prebivalištem u [adresa] proglašava umrlom, a kao dan njezine smrti utvrđuje se dan 5. studenog 2011. (list 468 – 499), Općinski građanski sud u Zagrebu – Zemljišno knjižni odjel broj:
Z-58835/2016 kojim se na uvid dostavlja izvornik spisa Z-58835/2016 i zbirka isprava Z-58835/2016 (list 500-517), MUP RH, PUZ, Sektor kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku broj: 511-19-10-15/1-K-249/22, dopis od 1. prosinca 2022. (list 519-522), RH Općinski građanski sud u Zagrebu, broj: 41 R1-645/12-34 od 30. studenog 2022. spis – pravna stvar razvrgnuće (list 524-588), rješenje Centra za socijalnu skrb, Podružnica Trešnjevka od 12. veljače 2013. o imenovanju posebnog skrbnika za SĐ (list 589 - 590), Općinski građanski sud u Zagrebu, Ured predsjednika, Ovršnog i izvanparničnog odjela, 5 Su-1601/13, od 22. svibnja 2013. – rješenje (list 607), izjavu OĐ od 20. svibnja 2013. kojom opunomoćuje optuženika za zastupanje vezano za imovinskopravne odnose sa nestalom SĐ i njenim sinom GĐ (list 609), zapisnik o obdukciji mrtvog tijela SĐ (list 684-686), izvješće PUZ-a Službe općeg kriminaliteta sastavljeno dana 22. veljače 2023. povodom praćenja obdukcije i izvršenih radnji u vezi obdukcije nad mrtvim tijelom koje je pronađeno dana 22. rujna 2022. u [adresa] sa fotoelaboratom (list 732-758), vještački nalaz i mišljenje kombiniranog psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja okrivljenika sastavljenog po dr. Suzani Kos (list 761 – 781), MUP RH, Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić – biološko vještačenje KLASA: NK-235-01/22-02/5489, ur.broj: 511-01-113-23-7 (list 799-804), nalaz i mišljenje vještaka za sudsku medicinu dr. med. Petra Škavića sa prilozima (list 816-828), zemljišnoknjižni izvadak za obiteljsku stambenu zgradu – povijesni prikaz i trenutno stanje (list 1140 – 1141 spisa), spis predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-58835/16 u zemljišnoknjižnom predmetu MĐ, spis predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1-196/2018 u izvanparničnom postupku predlagatelja GĐ radi proglašenja nestale osobe umrlom, spis predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1 645/2012 u izvanparničnom postupku predlagatelja GĐ i dr. te protustranke MĐ i dr., fotografije kuće na adresi [adresa] snimljene 02. listopada 2024. (list 1257-1263), izvadak iz zemljišne knjige sa stanjem na dan 22. srpanj 2025. za nekretninu upisanu u zk uložak [broj ZK uloška] kčbr. [katastarska čestica] obiteljska stambena zgrada i dvorište u ul. Ruže Crnković br. 18 (sada [adresa]) zajedno s povijesnim izvatkom iz zemljišne knjige (list 1549 do 1551 spisa), fotografije sa aplikacije Google street view i to sa dostupnim stanjem iz rujna 2011. i srpnja 2019. kuće i dvorišta na adresi [adresa] (list 1552 do 1555 spisa), zapisnik o vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja ''Ivan Vučetić'' o provedenom grafološkom vještačenju po stalnom sudskom vještaku za dokumente i rukopise Andrei Ledić (list 1523 do 1530 spisa), podnesak popis posade od 09. kolovoza 2011. (list 1588 spisa), podnesak iz kojega proizlazi da je optuženik bio skiper na brodu od 02. svibnja 2011. do 20. lipnja 2012. (list 1589 spisa), podnesak popis osoba s datumom prijave 10. lipnja 2011. (list 1590 spisa), podnesak popis posade i putnika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske s prijavom 30. kolovoza 2011. te datumom ukrcaja i iskrcaja putnika 31. kolovoza 2011. (list 1591 spisa).
6.1. Reproducirane su snimke telefonskih razgovora koji su uz suglasnost stranaka izdvojeni od strane informatičke službe suda sa CD medija (list 906 spisa) na CD medij (list 1171 spisa) i to razgovor s oznakom 1_26747_20220921124411983.wma 21. rujna 2022. od 12:42:49 do 12:44:11, razgovor s oznakom G1_26747_20220921144124323.wma 21. rujna 2022. od 14:39:24 do 14:41:24, razgovor s oznakom G1_26747_20220921161246119.wma 21. rujna 2022. od 16:09:31 do 16:12:46, razgovor s oznakom G1_26747_20220921164158497.wma 21. rujna 2022. od 16:36:14 do 16:41:58, razgovor s oznakom G1_26747_20220921165219564.wma 21. rujna 2022. od 16:49:45 do 16:52:19, razgovor s oznakom G1_26747_20220921171938886.wma 21. rujna 2022. od 17:16:32 do 17:19:38 i razgovor s oznakom G1_26747_20220921191116822.wma 21. rujna 2022. od 19:09:27 do 19:11:16.
6.2. Na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP uz suglasnost stranaka sud je pročitao iskaze svjedoka KĐ od 24. siječnja 2023. (list 695 do 696 spisa) i svjedoka FĐ od 02. siječnja 2023. (list 664 do 665 spisa).
6.3. Ispitani su svjedoci IĐ **.**.2024. (list 1175 do 1176 spisa), LĐ **.**.2024. (list 1250 do 1251 spisa), ZĐ **.**.2024. (list 1251 spisa), GĐ **.**.2024. (list 1253 do 1255 spisa), JĐ **.**.2024. (list 1255 do 1256 spisa), AĐ **.**.2024. (list 1264 do 1265 spisa), DĐ **.**.2024. (list 1265 spisa), ŽĐ **.**.2024. (list 1265 spisa), ČĐ **.**.2025. (list 1265 do 1266 spisa), ŠĐ **.**.2024. (list 1286 do 1287 spisa), ĐĐ **.**.2024. (list 1287 do 1288 spisa), CĐ **.**.2024. (list 1288 do 1289 spisa), MĐŽ **.**.2024. (list 1289 spisa), HĐ **.**.2024. (list 1289 do 1290 spisa), ĆĐ **.**.2025. (list 1342 do 1343 spisa), BĐŽ **.**.2025. (list 1343 spisa), NĐ **.**.2025. (list 1343 do 1344 spisa), VĐ **.**.2025. (list 1351 do 1352 spisa), TĐ **.**.2025. (list 1352 spisa), EĐ **.**.2025. (list 1352 do 1353 spisa), PĐ **.**.2025. (list 1353 spisa), MK **.**.2025. (list 1387 do 1388 spisa), BK **.**.2025. (list 1388 spisa), OK **.**.2025. (list 1388 spisa), RK **.**.2025. (list 1388 do 1389 spisa), SK **.**.2025. (list 1390 do 1392 spisa), GK **.**.2025. (list 1392 spisa), OĐŽ **.**.2025. (list 1392 spisa), UK **.**.2025. (list 1397 do 1398 spisa), JK **.**.2025. (list 1398 spisa), KK **.**.2025. (list 1398 spisa), FK **.**.2025. (list 1398 do 1399 spisa), IK **.**.2025. (list 1412 spisa), LK **.**.2025. (list 1412 do 1413 spisa), ZK **.**.2025. (list 1439 spisa), AK **.**.2025. (list 1439 do 1440 spisa), DK **.**.2025. (list 1440 spisa), ŽK **.**.2025. (list 1448 do 1449 spisa), ČK **.**.2025. (list 1449 spisa), ŠK **.**.2025. (list 1449 do 1450 spisa) i RĐŽ **.**.2025. (list 1450 do 1451 spisa).
6.4. Privilegirani svjedoci ĐK sin optuženika 12. srpnja 2024. (list 1176 spisa) i CK sestra optuženika 13. rujna 2024. (list 1250 spisa) koristili su zakonsku blagodat nesvjedočenja.
6.5. Ispitani su vještaci dr. Suzana Kos vještak psihijatar 15. svibnja 2025. (list 1474 do 1475 spisa), Višnja Škevin vještak psiholog 15. svibnja 2025. (list 1475 do 1476 spisa), Željko Sekulić vještak za daktiloskopiju i identifikaciju osoba 16. svibnja 2025. (list 1479 spisa), Marijana Macan vještak za biološka vještačenja 16. svibnja 2025. (list 1479 do 1480 spisa), dr. Petar Škavić vještak za sudsku medicinu 16. svibnja 2025. (list 1480 do 1483 spisa) i Andrea Ledić vještak za dokumente i rukopise 23. srpnja 2025. (list 1556 do 1557 spisa).
6.6. Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP odbijen je kao odugovlačeći dokazni prijedlog obrane za provođenjem novog psihijatrijskog vještačenja po drugom vještaku psihijatrijske struke budući da je vještakinja dr. Suzana Kos u potpunosti odgovorila na sva pitanja koja su predmet psihijatrijskog vještačenja optuženika, prilikom neposrednog ispitivanja na raspravi dodatno je pojasnila svoj pisani nalaz i mišljenje i argumentirano odgovorila na sve primjedbe obrane uz ključnu okolnost da je svoje mišljenje temeljila isključivo na vlastitoj psihijatrijskoj obradi, pregledu optuženika te provedenom psihologijskom testiranju, pa bi predloženo provođenje novog psihijatrijskog vještačenja očigledno bilo usmjereno na znatno odugovlačenje postupka.
6.7. Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP odbijeni su kao nevažni i odugovlačeći dokazni prijedlozi obrane za ispitivanjem svjedoka HK na okolnost da li su se uopće tragovi sa tijela ĆK na kojem je vršena obdukcija mogli naći na žici koja je bila predmet ovog vještačenja budući da je svjedok HK svoja zapažanja iznio u izvješću na listu 732 do 757 spisa, tim više što je provedenim biološkim vještačenjem već utvrđena podudarnost DNA profila iz uzoraka izuzetih prilikom obdukcije ĆK **.**.2022. sa DNA profilom osobe muškog spola utvrđenim sa obje strane žice. Već zbog ove okolnosti, daljnje utvrđivanje u kojem vremenu i u kojoj sali je obavljena obdukcija tijela ĆK predloženim ispitivanjem svjedokinje NK nije važna za odluku o predmetu optužbe, a niti bi se provođenjem rekonstrukcije na adresi [adresa] utvrdile važne činjenice za odluku o predmetu optužbe, zbog čega je ovako predloženo izvođenje dokaza očigledno ujedno usmjereno i na znatno odugovlačenje postupka.
6.8. Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP odbijen je kao nevažan dokazni prijedlog obrane za provođenjem dopune grafološkog vještačenja jer su činjenice koje se grafološkim vještačenjem imaju utvrditi već utvrđene provedenim grafološkim vještačenjem tim više što je vještakinja Andrea Ledić prilikom ispitivanja na raspravi dodatno pojasnila i argumentirala svoj nalaz pa je predloženo izvođenje dokaza očigledno usmjereno i na znatno odugovlačenje ovog postupka.
6.9. Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP odbijen je kao odugovlačeći dokazni prijedlog obrane za pribavljanjem evidencije Lučke kapetanije Split za razdoblje od 01. rujna 2011. do 05. studenog 2011. o plovidbi optuženika na brodu jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.
6.10. Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP odbijeni su kao odugovlačeći dokazni prijedlozi obrane za pribavljanjem podataka od Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta i to; kada i u koliko sati je optuženik doveden u službene prostorije Policijske uprave zagrebačke 21. rujna 2022., na temelju čega, u kojem svojstvu i koji su ga policijski službenici doveli te koje su radnje prema njemu vršene, kada je u prostorije Policijske uprave zagrebačke pristupio njegov tada izabrani branitelj Ranko Bratanić te iz kojeg razloga nije pozvan na pretragu, tko je i kada od Županijskog suda u Zagrebu zatražio obustavu posebnih dokaznih radnji prema optuženiku i kada su one obustavljene, je li postojala zapovijed ili nalog za dovođenje optuženika u Policijsku upravu zagrebačku i je li postojala zapovijed da bi mu se kao dio policijske taktike ostavio nadzirani mobilni uređaj radi daljnjeg prikupljanja eventualnih dokaza ili se radilo o nezakonitom postupanju prema optuženiku, zašto su se posebne dokazne radnje primjenjivale i kada je optuženik razgovarao sa svojim izabranim braniteljem te iz kojeg razloga u zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija nije upisano da optuženik ima branitelja te zašto nije obaviješten o početku pretrage.
6.10.1. Naime, prema ocjeni vijeća ne radi se o dokazima koji bi bili podloga za utvrđivanje odlučnih okolnosti koje su predmet optužbe, a niti se radi o dokaznim prijedlozima koji bi ukazivali na nezakonitosti postupka i posljedično na nezakonitost konkretnih dokaza koji su izvedeni u ovom postupku. Ovo tim više što je obrana istakla kako ovdje ne osporava zakonitost prikupljenih dokaza, a i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem I Kž-241/2023 od 09. siječnja 2024. odbio žalbu optuženika protiv rješenja optužnog vijeća ovoga suda kojim je utvrđeno da su zapisnici o pretrazi doma i drugih prostora kod optuženika, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i snimke sa nadziranog telefonskog broja optuženika, sve zakoniti dokazi.
6.11. Na temelju čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP odbijen je kao nevažni dokazni prijedlog obrane za provođenje grafološkog vještačenja, jer utvrđenje starosti teksta ''ne čačkaj mečku'', upisanog u rokovnik kojega je optuženik predočio sudu na raspravi 22. listopada 2025., nije činjenica koja bi bila važna za odlučivanje, a niti s obzirom na opseg i sadržaj dosad izvedenih dokaza postoji povezanost između te činjenice i odlučnih činjenica koje je sud dužan utvrditi s obzirom na predmet optužbe.
6.12. Na kraju dokaznog postupka, a prije ispitivanja optuženika, sud je pročitao izvode iz kaznene i prekršajne evidencije optuženika (list 1547 i 1548 spisa).
7. Prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika 21. rujna 2022. (list 142 do 144 spisa) i okrivljenika 23. rujna 2022. (list 161 do 165 spisa), optuženik se branio šutnjom.
8. Optuženik se na raspravi 12. srpnja 2024. (list 1175 spisa), sudjelujući u izvođenju dokaza nakon reprodukcije snimki telefonskih razgovora, a nakon što je prethodno propisno upozoren u smislu u smislu čl. 418. st. 3. ZKP da će se u tom slučaju sve što kaže prilikom izvođenja dokaza smatrati njegovom obranom, javio za riječ te naveo kako je iz preslušanih telefonskih razgovora evidentno da je govorio pod pritiskom policije, oni su ga ucijenili na jedan perfidan način. Tako je primjerice i psihijatrici Suzani Kos ispričao jedan vic kada ga je pitala kako se osjeća. Iz telefonskih razgovora se čuje da želi maknuti krivnju sa svojih sinova tj. više od svoga sina IĐ s kojim je jako povezan. Naime, drugi sin ĆK je alergičan na ambroziju i trave tako da on nije baš vezan za imanje u [adresa], dok su sin IĐ i optuženik jako vezani za to imanje. Bunar u [adresa] je zatrpavan od 2009. do 2014. Policajci su na njega vršili pritisak još u Heinzelovoj, a sve na temelju nekih priča koje su čuli u kafiću. Zna da je pokojna SĐ bila u vezi s izvjesnim M.J., to je gospodin čije puno ime ne želi iznositi već samo inicijale. Upravo taj gospodin je prevario i optuženika i nju. Inače je vrlo emotivna osoba tako da se tim više može misliti kako se osjećao kada su mu policajci prijetili da će i njega i njegove sinove strpati u Remetinec. Zbog toga je izmislio taj nož koji spominje u telefonskom razgovoru. Iz preslušanih razgovora se također jasno može zaključiti da mu svi sugovornici govore da ne priča na telefon, ali on je baš namjerno govorio o događaju. Osim toga, i tadašnji odvjetnik mu je sugerirao neka zaboravi telefon odnosno da ništa putem telefona ne govori. U postaji su mu policajci uzeli mobitel, a kako su ga selili iz jedne sobe u drugu, psihički su ga dotukli. Zvali su na razgovor i njegovog sina IĐ kojemu je tada dao ruksak s nekim svojim stvarima. Optuženik tada, dakle 21. rujna 2022. nije imao pojma da je SĐ u bunaru. Policajci su mu rekli da su registrirali sa detektorom odnosno tamo je bio HGSS i pas koji je pozitivno reagirao na tom mjestu. Također želi dodati da je SĐ 2010. ili 2011. bila na njegovom imanju u [adresa] sa R, M.J.
9. Optuženik je nadalje sudjelujući u izvođenju dokaza na raspravi 13. rujna 2024. (list 1250 spisa), a budući da iz dostavljenog izvornika ugovora o kupoprodaji nekretnina od 07. lipnja 2005., proizlazi da je sklopljen u četiri primjerka od kojih kupac i prodavatelj dobivaju po jedan, na upit predsjednice vijeća gdje se nalaze preostala dva primjerka izvornika kupoprodajnog ugovora, odgovorio da je izvjesni M. J. uzeo dva primjerka originala kupoprodajnog ugovora, nema saznanja da li je i SĐ bila prisutna kada je M. J. uzeo ta dva ugovora, jedan primjerak je optuženik dostavio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu za potrebe provođenja zemljišnoknjižnog postupka, a za četvrti primjerak nema saznanja gdje se točno nalazi, no moguće je da se nalazi među dokumentacijom koju je u kutijama držao kod kuće, a koju je preuzeo sin IĐ te predao branitelju odvjetniku Arnoldu Čadi koji je tome dodao da ukoliko pronađe primjerak originala kupoprodajnog ugovora, dostavit će ga sudu za potrebe provođenja grafološkog vještačenja.
10. Optuženik je prilikom ispitivanja na raspravi 23. srpnja 2025. (list 1558 do 1560 spisa) iskazao da, što se tiče njegovog odnosa sa žrtvom, može reći da on od svoga rođenja živi u toj obiteljskoj kući u [adresa], ranije je to bila Ulica Ruže Crnković. Tu je živio sa svojom obitelji, a kuća je bila u suvlasništvu sa obitelji S koji međutim nisu mogli uživati tu kuću jer je otac žrtve SĐ inače G provalio u njihov dio kuće, dakle obitelji S i tako stekao stanarsko pravo i od 1945. je žrtva SĐ sa svojom obitelji također živjela u toj kući tako da on nju zna cijeli život. Upravo zbog ovakvog preuzimanja nekretnine i optuženikova obitelj, ali i svi drugi susjedi bili su kivni na njih.
10.1. Od tada pa nadalje optuženikov odnos sa žrtvom je bio kako bi neki rekli na refule, točnije malo su si bili dobri pa bi se svadili, ali bile su to uobičajene razmirice između susjeda, nikada takve da bi dovele do ovoga do čega je došlo.
10.2. Imali su jedan sudski spor zbog plina koji je optuženiku vodio odvjetnik. Naime, uveo je plin u kuću što je isključivo on financirao i nije joj dozvolio da se i ona priključi na dovod plina. Tada ga je tužila da joj je zabranio priključiti se na plin i on je taj sudski spor dobio, ali to je bilo negdje krajem 1980-tih ili početkom 1990-tih godina. Imali su i neku sitnu razmiricu radi psa, ali sve bi to opisao kao jedan uobičajen i normalan susjedski odnos.
10.3. Optuženikova bivša supruga HĐ je jednom prilikom poslala pismo u kojem joj je pisala da želi normalan susjedski odnos s njom, ali žrtva se na to oglušila.
10.4. Tako je bilo negdje do 2004. godine da su bili malo dobri, malo ne, a spominje tu 2004. godinu koja je na neki način za njega bila prekretnica jer se tada rastao, razlog je bio preljub, sinovi su ostali živjeti sa njime, a bivša supruga je bila u obvezi plaćati alimentaciju koju međutim nije plaćala.
10.5. Zbog velikog proteka vremena ne može se točno sjetiti vremenskog razdoblja, ali bilo je to negdje krajem 2004. ili početkom 2005., dakle u tom za njega prijelomnom razdoblju, kada se žrtva smilovala njemu i djeci budući da su ostali sami.
10.6. Naime, žrtva mu je rekla da je njoj pun kufer njenog sina i snahe koja je dopeljala fačuka, dakle dijete koje je imala s nekim drugim i to je bio povod zašto je žrtva htjela svoj udio u nekretnini 21/96 prodati njemu. Točnije, žrtva je bila kivna na svoga sina koji je živio u Mamutici u stanu kojega mu je ona kupila, a tamo je doveo i s njim su se uselili ta snaha koja je još dovela i svoje dijete.
10.7. Optuženik je kuću u [adresa] održavao i betonirao, dobro je zarađivao, prodao je inventar i strojeve koje je imao u lokalu u kojemu je radio u Radićevoj ulici, tako da joj je rekao da može skrbiti o kući.
10.8. Spomenuo je VK s kojim se žrtva družila. Optuženik doista ne zna da li je on bio njen partner, priležnik ili domar u njenoj firmi ili što drugo. U svakom slučaju VK je njoj dao input da može doći živjeti kod njega, ne zna gdje i da će nju uknjižiti kao suvlasnika na toj svojoj nekretnini.
10.9. Sin žrtve koji je u ovom postupku svjedočio rekao je da je ona imala livadu u Jaski, ali to nije istina, radi se o jednom imanju na brežuljku u Jaski na kojem se nalazi kućica odnosno klet. Optuženik to zna zato jer ju je nekoliko puta vozio tamo, bili su u tom periodu u jako dobrim odnosima pa ga je zamolila da joj preveze iz Zagreba na imanje u Jasku jedan prozor za koji se sjeća da ga je kupila od Industrogradnje, no bilo je to otprilike tijekom 1990-tih godina i nikada više nakon tog perioda ju nigdje nije vozio.
10.10. Kada je ona saznala da je kupio ovo imanje u [adresa] htjela ga je vidjeti i to je bilo negdje 2009. ili 2010. godine kada je sa VK, koji je inače iz Bosne točnije iz Banja Luke, došla s njim u posjete kod njega na imanje u [adresa]. Vidjela je kako lijepo uređuje i drži to dvorište.
10.11. Bunar u dvorištu je tada, dakle negdje 2009. ili 2010. ne sjeća se točno, presušio, pa ga je odlučio iz tog razloga zatrpati. Inače mu je bunar smetao na tom dijelu dvorišta jer kako se cijeli život bavi sportom smetao im je pa nisu mogli igrati nogomet, tenis, odbojku i druge sportove koje su tamo običavali igrati.
10.12. Optuženik je upravo na nagovor svojih prijatelja odlučio krunu bunara premjestiti i to kako bi u nju posadio cvijeće i kako bi mu služila za ukras.
10.13. Tada je VK, kada je bio kod njega na imanju u [adresa] sa žrtvom, vidio što optuženik smjera sa bunarom, tako da koliko se prisjeća, optuženik je negdje u tom periodu od 2009. pa do 2014. zatrpavao bunar, s time da se kruna bunara cijelo vrijeme i dalje nalazila na istom mjestu.
10.14. Inače je u tom periodu od 2009. do 2014. često izbivao zbog posla, radio je na moru kao skiper i u [adresa] bi dolazio eventualno tijekom jeseni i zime, a ostatak godine je bio na brodu.
10.15. Na dvorištu u [adresa] mu je isto tako smetao i jedan električni stup kojega je jednako tako maknuo jer mu je smetao kada bi s društvom igrali nogomet, tenis i slično. Svjedok VĐ mu je upravo pomagao pomaknuti taj stup traktorom i to je bilo negdje 2013. ili 2014. godine.
10.16. Negdje u to vrijeme su u blizini na cesti komunalci obavljali radove pa je tom prilikom dakle 2013. ili 2014. bageristu zamolio da mu pomogne maknuti odnosno preseliti krunu bunara sa onog prvotnog mjesta unutar dvorišta, do ovog sada mjesta ispred kuće gdje je potom u premještenu krunu bunara stavio zemlju i posadio cvijeće.
10.17. Svjedok ŽK mu je upravo pomogao da betonira postolje za tu krunu bunara. Tako je i svjedokinja TK rekla kako je vidjela da je biljka čuvarkuća lijepo posađena u tu krunu bunara.
10.18. Otprilike 2009. započeo je vezu sa EK koja je živjela u [adresa], a kako je tada radio na brodu i često izbivao, osim toga bi odlazio i kod nje u Njemačku, čak su tamo unajmili stan što ona prilikom svjedočenja nije rekla. To su sve razlozi zbog kojih je rijetko tada odlazio na svoje imanje u [adresa].
10.19. Što se pak tiče kupoprodajnog ugovora, optuženik je dakle od 2004. bio u jako dobrim odnosima sa žrtvom te je 2005. godine sastavljen ovaj kupoprodajni ugovor koji je predmet postupka, sastavljen između nje i optuženika, a kojem je posredovao VK koji je njoj rekao da će ona živjeti s njime u kući, da optuženik nju isplati, pa da se poslije raskusura s njenim sinom koji je također suvlasnik stana u kojem je ona živjela.
10.20. Točno je da je optuženik u svibnju 2005. potpisao kupoprodajni ugovor i predao 10.000,00 eura, dakle iznos u eurima SĐ i VK tako što je taj novac stavio na stol u optuženikovoj kuhinji u stanu u kojem je živio u [adresa]. Oni su dakle došli kod optuženika.
10.21. Kao garanciju da će njih dvoje nakon optuženikovog potpisa, ovjeriti taj kupoprodajni ugovor kod javnog bilježnika, žrtva mu je prilikom njegovog potpisivanja usmeno ustupila pravo na podrum odnosno dio koji je bio njen.
10.22. Taj podrum optuženik je naknadno negdje 2008. uredio, spojio sa svojim dijelom podruma i njegov sin IĐ je u njega uselio negdje 2008. ili 2009. godine.
10.23. Što se tiče isplate kupoprodajne cijene, dogovarali su tu kupoprodaju dakle u proljeće 2005. i radi se o ovom kupoprodajnom ugovoru koji se nalazi u spisu i koji je vještačen.
10.24. Dogovorena je ukupna cijena 30.000,00 eura, te da će kupoprodajnu cijenu isplaćivati u ratama.
10.25. Optuženik je naime u to vrijeme radeći kao skiper dobivao svoju plaću na ruke. Prvo je radio za U onda za J i zbog toga su dogovorili obročnu otplatu.
10.26. Prva rata koju je spomenuo je kada je, prilikom potpisivanja kupoprodajnog ugovora na mjestu kupac i to u svibnju 2005., platio 10.000,00 eura i za tu ratu je kao garanciju usmeno dobio odobrenje žrtve da koristi njen dio podruma.
10.27. Nakon isplate te prve rate optuženiku su tom prigodom žrtva i VK rekli da idu na izlet u Split i kod nekog njegovog poznatog odvjetnika ili javnog bilježnika.
10.28. Drugu ratu platio je otprilike krajem 2007. ili tijekom 2008. godine u [adresa], opet su njih dvoje bili prisutni u stanu optuženika i za to ima potvrdu koju je spomenuo i svjedok SK, samo što je on očito s protekom vremena zaboravio točan iznos pa je na sudu rekao da se radilo o iznosu 20.000,00 eura, što nije točno jer je na potvrdi stajalo da je uplatio 10.000,00 eura. Tu potvrdu su svi troje potpisali i to žrtva, VK kao svjedok i optuženik.
10.29. Negdje u vrijeme isplate te druge rate optuženiku su žrtva i VK pokazali da su taj kupoprodajni ugovor kojega je on prethodno potpisao i ovjerili kod javnog bilježnika. Naime, optuženik ne bi bio niti platio tu drugu ratu da mu oni nisu pokazali da je kupoprodajni ugovor ovjeren.
10.30. Kako je bio naučen živjeti na određenom nivou i volio potrošiti na sebe, prilikom isplate druge rate rekao im je da preostalu treću ratu od 10.000,00 eura može platiti negdje 2010. ili 2011. godine budući da je imao i druge izdatke primjerice i za kuću jer je uređivao krovište. Osim toga, i oni su mu od prije govorili da im nije nužno potreban taj novac jer se ta nekretnina VK u kojoj bi njih dvoje živjeli tek treba izgraditi, a i njemu je to odgovaralo što se tiče duljeg roka isplate.
10.31. Što se tiče isplate te treće rate, ostao mu je u sjećanju datum 11. studeni 2011. kada je VK došao kod optuženika doma u [adresa] radi isplate zadnje rate. Točno se sjeća da je već bila noć, negdje oko 20,00 ili 21,00 sat. Rekao mu je da će sada riješiti do kraja isplatu sa tih 10.000,00 eura koje mu ima dati i da će mu odmah on predati ovjereni kupoprodajni ugovor i to u dva primjerka. Upitao ga je nije li čuo da se u međuvremenu SĐ vodi kao nestala osoba, a on mu je na to odgovorio ''ne čačkaj mečku'', nešto u tom kontekstu. Rekao je da je bolesna, a radi se o okolnosti koju je ovdje na sudu spominjala kao svjedok i njezina susjeda ĐĐ kada je iskazala da je žrtva tada (kada su se zadnji puta telefonski čule prije njenog nestanka) bila nešto bolesna (rekla joj je da je prehlađena).
10.32. Optuženiku je nepojmljivo da bi on ženu lišio života, zamotao u deke i tepih, vezao joj vrećicom glavu, ne može to pojmiti i još k tome da bi on nju koja je imala šezdeset i nešto kilograma nosio po krivudavom stepeništu u kući pa još u automobil i to sve na mjestu gdje susjedi kao vrane gledaju i u tuđi tanjur.
10.33. Inače je kod vođenja papirologije jako nemaran, ali sve ovo što govori može dokumentirati i odgovarajućom dokumentacijom koju će naknadno predati.
11. Optuženik je na raspravi 03. rujna 2025. (list 1578 do 1583 spisa) svom ranijem iskazu dodao da je tog 11. studenog 2011., kada je VK došao kod njega doma radi isplate zadnje rate, od njega preuzeo ovjereni kupoprodajni ugovor u dva primjerka od ukupno četiri postojeća.
11.1. VK mu je tada ujedno rekao kako će on isprazniti taj sporni Slavojkin stan budući da je u njemu bio namještaj, ali nisu precizirali kada će to učiniti, s time da optuženiku to nije niti bilo hitno jer je u to vrijeme radio na brodu. Rekao mu je da će neki njegovi dečki isprazniti stan od namještaja i Slavojkinih stvari te da će mu ključ ostaviti, kako je on predložio kod šljive u dvorištu, na što mu je optuženik rekao da nema potrebe za tim nego da mu ostavi ključeve u njegovom poštanskom sandučiću.
11.2. Nije niti približno bilo govora o roku u kojem će to napraviti, zato se to i otegnulo godinama jer je optuženiku prvenstveno bio prioritet urediti krovište da ne bi prokišnjavalo tako da mu nije bilo hitno da uđe u taj stan.
11.3. Slavojkin sin očito nema pojma kako su vrata stana izgledala jer nije istina da su vrata promijenjena ili brava.
11.4. Optuženik je tek kasnije promijenio bravu, nakon što je prvi put ušao u taj stan sa ključem kojega je po povratku s broda našao u svom sandučiću, ali nije mijenjao i vrata. Bravu mu je promijenio majstor, za to čak ima i račun. To je bilo 2017. ili 2018. godine kada je optuženik ušao u Slavojkin stan. Dakle, nije provaljivao i stan je bio potpuno prazan.
11.5. Nije imao financijske mogućnosti odmah uređivati taj stan jer je prioritetno uređivao krovište, zatim novu fasadu, betonirao je i dvorište, a za izvođenje tih radova na krovištu mu je čak VK preporučio, kako se on šalio, svoje dečke K govoreći da će tako proći jeftinije.
11.6. Ovaj sporni kupoprodajni ugovor koji je dostavljen sudu u zemljišne knjige optuženik je sakrio sam od sebe. Iako inače čuva svu dokumentaciju još od 1945. pa nadalje, jako je nemaran pa je ovaj sporni ugovor stavio na mjesto među neke druge dokumente i ugovor tako da ga dugo vremena nije mogao pronaći. Pronašao ga je 2016. kada si je dao malo više truda.
11.7. Što se tiče ovog dijela optužnice gdje mu se stavlja na teret stavljanje požurnice Općinskom građanskom sudu u Zagrebu u zemljišnoknjižnom postupku nakon što je podnio prijedlog za upis promjene prava vlasništva na temelju spornog kupoprodajnog ugovora, mora pojasniti kako je to učinio uz savjet svojih prijatelja pravnika koji su ga uputili na podnošenje požurnice, a to su SK, odvjetnici UK, Ivica Mazalin, pa i pokojna sutkinja Slavenka Čala.
11.8. Prilikom optuženikovog ulaska u stan na zidu je doista bilo ogledalo koje je stavio u garažu pa ga je kasnije policija pretragom kod njega doma pronašla. Što se pak tiče škrinjice tj. kutijice za nakit koju je također policija od njega oduzela, mora pojasniti kako on tu kutijicu nije uopće vidio u stanu sve do trenutka dok nije išao nositi kantice Jupola za svjedoka VĐ kako bi mu služile za hranjenje stoke u [adresa], dakle dok ih nije krenuo za njega uzeti i upravo tada je shvatio da je očito netko kriomice stavio tu njenu kutiju za nakit u njegove kante od Jupola, s time da je ta škrinjica za nakit bila prazna. Uostalom i Slavojkin sin je rekao da majka nije imala neki vrjedniji nakit već samo bižuteriju.
11.9. Optuženika su čak kontaktirali djelatnici Centra za socijalnu skrb na Remizi, osobno se odazvao na njihov pisani poziv, to je bilo možda u prosincu 2011. ili u siječnju 2012. kada su ga pitali da li bi pristao biti skrbnik SĐ nakon što je utvrđeno da je nestala. Odgovorio im je da bi mogao biti njen skrbnik, ali kako je ona nestala, a on ne zna gdje je, te da ona ima sina i na tome je završilo.
11.10. Što se tiče uhićenja, napominje da su 21. rujna 2022. oko 6,20 sati kada je izašao iz kuće krenuvši na posao, za njim došla dva policajca u civilu, rekli su mu da je uhićen i da ide s njima na ispitivanje, no optuženik se tome protivio, predložio je da dođe popodne jer je tada morao na posao, ali oni su rekli da mora odmah krenuti sa njima, tako da smatra da je već od tog trenutka uhićen jer nije imao drugog izbora.
11.11. Uhićenje opisuje iz razloga što želi objasniti sudu kako je bio izvrgnut mobbingu, zastrašivanju policije, prijetnjom sinovima, govorili su mu ''priznaj, priznaj'' kada su ga doveli u Heinzelovu gdje su ga dočekala četiri policajca. Ispitivali su ga dajući mu input za katakombe, podrum, septičku, nalazi li se što od toga u [adresa], ali zanimljivo niti jednom riječju nisu spomenuli taj bunar. Rekao im je da mu stavljaju na teret jako teške optužbe i da zato više ne želi razgovarati bez odvjetnika.
11.12. Policajci u Heinzelovoj su se poigravali sa njime, najprije su mu uzeli mobitel pa su mu ga vratili, a kada im je rekao da valjda ima pravo nazvati odvjetnika tada je dobio na telefon svog prijatelja odvjetnika Ivicu Mazalina, koji mu nije mogao pomoći jer je bio na putu pa si je mislio zvati odvjetnika UK ili PK koji doduše ne rade kazneno i tako mu je UK našao odvjetnika Ranka Bratanića kojega je tada u postaji opunomoćio, sve su to njegovi prijatelji.
11.13. Policajci u Heinzelovoj su optuženika i njegovog sina IĐ stavili u jednu sobu za koju je tek kasnije saznao da je ozvučena, kojom prilikom mu je IĐ rekao da i njega policajci maltretiraju, na što mu je optuženik odgovorio neka izdrži budući da ništa o tome zbog čega su ih pozvali ne zna, baš kao niti optuženik.
11.14. Kada su ga potom doveli u [adresa], ispred optuženikovog imanja su već bila dva bagera i čekao se dolazak tužiteljice. Policajci mu u tom trenutku nisu rekli da ima pravo na branitelja nego su mu samo dali hrpu dokumentacije koju je potpisivao bez čitanja.
11.15. Pitali su ga zašto je zatrpao bunar, s time da je bunar bio presušio, te bi ga ionako bio zatrpao jer je smetao na sredini dvorišta. Optuženik ih je uputio na točno mjesto zatrpanog bunara jer su prethodno krenuli kopati na krivom mjestu, iako se policija jako hvalila da je GPS-om i psom detektirala taj bunar.
11.16. Kada su policajci iz bunara izvadili tepih, bio mu je to potpuno nepoznati tepih. Ne zna da li se radilo o tepihu iz Slavojkinog stana niti je li ona uopće tamo imala tepih, optuženik svakako tepih nije imao zbog psa. U tom trenutku mu se smučilo, bio je sav u šoku i zapanjen.
11.17. Upitan od strane predsjednice vijeća je li ikada ranije pokušavao steći tu nekretninu odnosno stan u kojem je žrtva živjela i imao namjeru postati vlasnik, odgovorio je potvrdno, jer je još 1979. ili 1980. razmišljao kako bi kupio taj stan, tako da je točno ono što je njegova bivša supruga HĐ iskazala, da je govorio da će jednom kupiti taj stan i da bi to bilo dobro, s time da je u to vrijeme SĐ na tom stanu imala stanarsko pravo, a vlasnik je bila obitelj S. To je bilo možda 1980- tih godina.
11.18. Upitan da pojasni okolnosti samog sastavljanja spornog kupoprodajnog ugovora između njega i žrtve 2005. godine odgovorio je da, nakon što su pregovarali o kupoprodaji, jednoga dana su kod optuženika u stan došli žrtva i VK sa već sastavljenim kupoprodajnim ugovorom, misli da je bio napisan na pisaćoj mašini i to je upravo ovaj ugovor koji je i predan kasnije na uknjižbu. Oboje, optuženik i žrtva su ga potpisali u četiri primjerka, ali optuženik nije zadržao niti jedan iz razloga što u tom trenutku nije bio ovjeren.
11.19. Nadalje upitan kada je prvi puta razgovarao sa žrtvom o ovoj kupoprodaji i kakav je konkretno bio dogovor u pogledu bitnih sastojaka ugovora kao što su vrijeme, mjesto, cijena, isplata, rok isplate, način isplate, stupanje u posjed i proces uknjižbe, odgovorio je da je to bilo 2004. godine, u vrijeme kada je bio u procesu rastave.
11.20. Dogovorili su da će optuženik kupiti njezin dio 21/96 nekretnine za kupoprodajnu cijenu 30.000,00 eura te da joj taj iznos plati u idućih par godina i to u gotovini. Na pitanje što to konkretno znači u pogledu roka isplate, odgovorio je da ništa konkretnije od toga nisu dogovorili osim da će platiti u idućih pet godina. Ne zna je li bilo govora da će joj isplatiti u tri rate, ali je tako na kraju ispalo. Dogovor je bio da će optuženik stupiti u posjed stana u kojem je ona živjela onda kada VK izgradi nekretninu i ona odseli kod njega, a do tada bi ona i dalje uživala taj stan.
11.21. Nikada nije kontaktirao njezinog sina kao suvlasnika na tu temu, misli da ga čak nije niti vidio otkako je on odselio iz [adresa], a to je bilo otprilike 2002. godine.
11.22. Toga dana 11. studenog 2011. optuženik je u konačnici VK isplatio tih preostalih 10.000,00 eura kao zadnju treću ratu i time je cijela kupoprodajna cijena bila isplaćena. Tada je po prvi puta fizički došao u posjed ovjerenog kupoprodajnog ugovora i to u dva primjerka.
11.23. Upitan iz kojeg je razloga tada VK isplatio 10.000,00 eura, znajući da je vlasnica nestala i odlučio upravo njemu predati novac i to opet u gotovini, odgovorio je da je tako odlučio zato jer je on uvijek uzimao novac.
11.24. Na pitanje kada i pod kojim okolnostima je upoznao VK i što zna o njemu, odgovorio je da ga je prvi puta vidio u dvorištu u [adresa]. godine kada ga je pitao koga treba, a on mu je rekao da ide kod SĐ, no tada mu se nije predstavio. Idući puta vidio ga je upravo 2004. kada je SĐ sa njime došla kod optuženika u stan u [adresa]. Tada su pregovarali o kupoprodaji i o tome da će optuženik urediti krovište kuće te otkupiti njen dio stana. Prilikom tog posjeta SĐ ga je upoznala sa VK.
11.25. Inače, optuženik je VK puno puta viđao u prolazu u [adresa] jer je on cijelo to vrijeme od 2003. pa do 2011. dolazio kod nje u posjetu. Ne može sada precizirati koliko često jer je i sam puno izbivao od kuće, uostalom radio je i na brodu, ali je uglavnom dolazio k njoj navečer. Tako ga je jednom u prolazu pitao kako to da uvijek dolazi kod nje u večernjim satima, na što mu je odgovorio da je on trgovački putnik za regiju.
11.26. Na pitanje što mu točno znači dio ranijeg iskaza da je VK njoj dao input da može doći živjeti kod njega, te da detaljnije opiše tu situaciju odnosno njihovu kombinaciju, odgovorio je kako on detalje ne zna, jer je ovo samo shvatio iz konteksta dok su pred njim razgovarali prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora 2005. To su samo spomenuli u smislu da će VK izgraditi kuću, nije bilo govora gdje i da će ona doći živjeti kod njega kada ju izgradi, ali u konačnici zna da ta izgradnja nije bila niti započela.
11.27. Upitan gdje bi točno ona živjela od trenutka kada bi joj optuženik isplatio ukupnu kupoprodajnu cijenu pa sve do vremena dok VK ne izgradi tu svoju kuću, odgovorio je da bi ona bez problema ostala živjeti u istom stanu jer bi joj optuženik to dopustio.
11.28. Na pitanje kako mu je točno žrtva predstavila VK prilikom pregovora o kupoprodaji, odgovorio je da mu je rekla da je on njen prijatelj ili možda partner, sada se više ne sjeća, ali ništa drugo o nekoj njegovoj konkretnoj ulozi u predmetnoj kupoprodaji mu nije govorila.
11.29. Kada je u svibnju 2005. s njom potpisivao ugovor i isplatio joj prvu ratu 10.000,00 eura za stan i od nje dobio garanciju za ustup dijela podruma, nije za to tražio nikakav dokument, dogovor je bio isključivo usmeni, s time da joj ipak omogući da u dijelu podruma ona i dalje drži svoje stvari, kojih je bilo jako malo.
11.30. Upitan da pojasni što je točno značila ova garancija da ona njemu ustupi svoj dio podruma, za samu žrtvu, odgovorio je da je to bila garancija radi njega, samo zato jer je platio 10.000,00 eura, a u tom trenutku nije dobio ovjereni kupoprodajni ugovor. Na daljnje pitanje što se u konačnici događa s tim podrumom nakon što isplati kupoprodajnu cijenu u cijelosti, odgovorio je kako je ustvari taj dio podruma zauvijek trebao ostati u njegovom vlasništvu kada se jednom kuća etažira, što znači da je ovim poslom od nje dobio i podrum.
11.31. Nikada nisu dokumentirali bilo kakav dogovor oko dinamike isplate kupoprodajne cijene, sve su dogovarali na riječ.
11.32. Upitan kako je došlo do toga da VK upravo 11. studenog 2011. u večernjim satima dolazi kod optuženika doma radi isplate treće rate sa dva ovjerena primjerka kupoprodajnog ugovora, te da li je imao kakav dogovor sa njime, odgovorio je da nikakvog dogovora nije bilo, on je te večeri samoinicijativno došao. Ovaj datum mu je ostao u sjećanju upravo iz razloga što je sve tu nekako povezano s brojkom 11, 11.11.2011. Prije tog 11. studenog 2011., kako je često izbivao zbog posla u to vrijeme, VK vidio je negdje u proljeće 2011.
11.33. Na pitanje kakve veze optuženik ima sa VK kada je prodavatelj i vlasnik isključivo žrtva, a za žrtvu u tom trenutku zna da je proglašena nestalom, odgovorio je da se tada odlučio njemu isplatiti ovaj novac jer mu je djelovao potpuno normalno i smatrao ga je njenim partnerom. Mislio je da je ona bolesna kako je ovdje na sudu svjedočila njena susjeda opisujući kada su se posljednji puta čule.
11.34. Upitan kakva je točno uloga VK u ovoj kupoprodaji bila te ima li pisani trag o tome, odgovorio je da nema, jer je njemu ionako najvažnije bilo da ima potpisani kupoprodajni ugovor, odnosno ovjereni kupoprodajni ugovor. Nema niti bilo kakvu potvrdu da je tom prilikom VK isplatio treću ratu na ime kupoprodajne cijene te ponavlja kako mu je najvažnije bilo da ima kupoprodajni ugovor.
11.35. Na daljnje pitanje kako se kao kupac osigurao da konačno stupi u posjed nekretnine i uknjiži se kao vlasnik nakon što je u cijelosti izvršio uplatu, odgovorio je da je i to sve opet išlo na riječ. VK mu je rekao da će isprazniti stan.
11.36. Nastavno upitan kako će VK isprazniti stan, a ne zna se što je sa SĐ, odgovorio je kako to ne zna i odakle bi znao. Ne zna da li je VK možda nju držao negdje u Bosni ili negdje drugdje.
11.37. Upitan da pojasni odakle mu takva saznanja, odgovorio je da on to sigurno nije učinio, pa poučen od strane predsjednice vijeća da su to dvije različite stvari, je li on počinitelj ili pak ima saznanja da bi počinitelj bio netko drugi, odgovorio je kako je on to tako zaključio nakon što se njega u ovom postupku optužilo i to po tome što ga je VK prilikom posjeta s njom u [adresa], a to je bilo negdje 2009. ili 2010. godine, ispitivao oko tog bunara koji je prethodno bio presušio pa ga je još 2009. počeo zatrpavati, gledao je oko bunara, pitao zašto točno zatrpava bunar, na što mu je rekao da je presušio, da ga zatrpava, te da će ga maknuti jer je nasred dvorišta.
11.38. Optuženik je ušao u posjed stana otprilike 2017. ili 2018., a nakon toga, ne sjeća se točno godine, kako je stan namijenio ĆK, ĆK je u njemu koristio svega jednu sobu i kupaonu budući da je stan trebalo preuređivati jer je puknula cijev i parket je bio poplavio.
11.39. Kada je ĆK ustupio stan, rekao mu je da je taj stan kupio, ali nikakve detalje oko toga nisu raspravljali niti je ĆK to zanimalo. Optuženik je samo bio sretan što je ĆK nakon toga odustao od toga da ostane živjeti u [adresa] tako da se vratio kući.
11.40. Upitan kako objašnjava da je kupoprodajni ugovor sklopljen 07. lipnja 2005. u Splitu, da u čl. 2. ugovora stoji da je kupoprodajna cijena 80.000,00 kuna isplaćena u cijelosti, što bi značilo da je ukupna cijena otprilike 10.619,00 eura, te da kao kupac stupa u posjed stana odmah, dakle 07. lipnja 2005., odgovorio je da je niža cijena od one stvarno dogovorene bila radi države odnosno kako bi platio manji porez, koji je platio 6.000,00 kuna, a u konačnici je upravo 10.000,00 eura i isplatio tada kao prvu ratu. Posve je uobičajeno u Hrvatskoj kako kod prodaje nekretnina tako i kod prodaje pokretnina navoditi manju cijenu. Osim toga, ona je upravo toliki iznos prethodno platila obitelji S pa je to bio razlog više da se i u ovaj kupoprodajni ugovor unese ista cijena. Što se tiče stupanja u posjed stana odmah, dakle 07. lipnja 2005. i taj dio je u kupoprodajni ugovor upisan fiktivno. U odnosu na navedeno mjesto sklapanja kupoprodajnog ugovora u Splitu, a potpisuju ga kod njega u stanu u [adresa], ukoliko na ugovoru piše Split i to je također fiktivno, ali su očito išli ovjeriti u Split.
11.41. Na pitanje kakva je bila njegova reakcija s obzirom da ispada da sadržaj sastavljenog kupoprodajnog ugovora u njegovim bitnim sastojcima ne odgovara prethodnom dogovoru, kako što se tiče iznosa kupoprodajne cijene, tako i datuma stupanja u posjed, pa tako i mjesta sklapanja ugovora u Splitu, odgovorio je kako ni na koji način nije reagirao, ništa mu nije bilo čudno, potpisao ga je bjanko, pa upitan koji točno dio nije bio preciziran, pojašnjava da se to ustvari odnosi samo mjesto sklapanja u Splitu, barem se on tako napisanog mjesta sklapanja ne sjeća. No, preostali dio kupoprodajnog ugovora što se tiče datuma, cijene i stupanja u posjed je bio ispunjen i u konačnici je kasnije taj ugovor predao sudu na uknjižbu.
11.42. Objašnjavajući kako to da prijedlog za uknjižbu prava vlasništva podnosi sudu upravo 20. prosinca 2016., dakle protekom točno pet godina od njenog nestanka, odgovorio je kako je to tada učinio jer je tako bilo objavljeno da je ona proglašena umrlom, ali bio bi on to i prije učinio, samo što prije nije mogao pronaći primjerak kupoprodajnog ugovora jer ga je sakrio od sebe i zametnuo na mjesto gdje mu je stajao drugi ugovor.
11.43. Što se toga dijela optužbe tiče, ne osporava i istina je da je sporni kupoprodajni ugovor predao sudu uz prijedlog za uknjižbu, kao što je točno da je slao i požurnice, no nije točno da bi on išta krivotvorio na tom ugovoru.
11.44. Ona je pred optuženikom 2005. potpisala samo jedan primjerak kupoprodajnog ugovora, samo optuženik je potpisao sva četiri primjerka, zato jer se njima žurilo.
11.45. Na pitanje što ga je potaklo da sada tijekom boravka u istražnom zatvoru daruje svoje dijelove nekretnine svojim sinovima tako da je ostao upisan kao vlasnik samo na dijelu nekretnine ranije vlasnice žrtve koja je u ovom postupku blokirana privremenom mjerom, odgovorio je da je to učinio jer je onkološki bolesnik i bio je dobio covid, bilo mu je strašno loše pa se bojao da je to za njega kraj, a na uputu da bi sinovi ionako bili zakonski nasljednici, odgovara kako je on već sada htio da oni znaju što je odlučio.
11.46. Upitan da objasni svoje navode sa rasprave 12. srpnja 2024. kada je rekao da je izvjesni M.J., tada još nije htio reći njegovo ime, prevario i njega i žrtvu, te što je pritom mislio, na koji način je on njih prevario, odgovorio je da je on zbog njega ostao bez stana, a ona je prošla još gore jer ju je očito on lišio života.
11.47. Optuženik je žrtvu zadnji puta vidio negdje u rujnu 2011. kada je sa vrećicom odlazila kod VK pospremati njegovu kuću. Tada mu je u tom, samo usputnom razgovoru u dvorištu u prolazu, rekla da ide kod njega čistiti, ali nije rekla gdje niti ju je pitao.
11.48. Imanje u [adresa] kupio je otprilike 2007. godine. Na pitanje kako objašnjava da je mrtvo tijelo žrtve nađeno zatrpano u bunaru upravo na njegovom imanju iznio je tri moguća scenarija.
11.49. Prvi je, ako krenemo od iskaza svjedokinje RĐŽ, kada je opisivala da je Slavojkin sin u društvu jednog visokog crnog muškarca došao optuženika tražiti u [adresa], da je moguće taj visoki crni muškarac sa GĐ tada bio upravo VK, ali samo po opisu jer on se njoj nije predstavio. Na pitanje da li time implicira da bi i GĐ imao veze s ubojstvom svoje majke i bio u izvjesnoj vezi ili dogovoru s VK, odgovara kako nije inspektor i to ne zna.
11.50. Drugi scenarij koji mu pada na pamet je da je to učinio VK zato što se prilikom posjete kod njega na imanju u [adresa] raspitivao oko tog bunara kojega je već tada zatrpavao.
11.51. Treća varijanta bi bio optuženik, zato je tu, ali on to kazneno djelo nije počinio i zauvijek će ga poricati.
11.52. Na pitanje što bi VK imao od toga da počini ovo kazneno djelo prema SĐ odgovara da ne zna, ali je moguće da se među njima desila nekakva svađa ili je VK postupao s koristoljubljem jer se domogao novca, iako je ovaj stan kupio optuženik, VK je mogao imati motiv radi stjecanja tog novca.
11.53. Kada mu je predočeno da je na raspravi 23. srpnja 2025. iskazao da je prvu ratu 10.000,00 eura stavio na stol kod sebe u kuhinji pa ispada da ustvari ne zna tko je uzeo taj novac, a sada tvrdi da je sav novac uzeo VK, odgovara da je razlika u iskazu takva jer je prošlo previše vremena tako da se ustvari ne sjeća tko je fizički uzeo novac.
11.54. Da se njeno tijelo nalazi u bunaru saznao je onoga trenutka kada su ga policajci iskopali i to je za njega bio potpuni šok.
11.55. Nadalje upitan da pojasni razlike u svom iskazu jer je na raspravi 12. srpnja 2024. naveo da je policija vršila psihički pritisak te da je u nadziranim telefonskim razgovorima htio maknuti krivnju sa svojih sinova, upitan što to točno znači, za što su točno sinovi krivi, odgovara da je od sinova htio maknuti potencijalnu krivicu, jer su mu policajci govorili neka prizna kazneno djelo jer će u protivnom i on i sinovi završiti u zatvoru i to u maksimalnom trajanju tri godine, pa je odlučio u telefonskim razgovorima koje je tada vodio i sa svojim ocem, nagovoren od strane policije, razgovarati tako da ispadne da je on kriv za ubojstvo žrtve, pa je tamo spominjao i da je ona njega napala nožem i da je on postupao u samoobrani. Policajci su mu tada ujedno prijetili da kada završi u istražnom zatvoru, neće mu biti dozvoljene posjete prijatelja i da će ih sve izgubiti.
11.56. Na pitanja o osobnim i imovinskim prilikama odgovorio je da jako voli raditi i uvijek je u životu puno radio tako da može reći da je dobro zarađivao, njegove financijske prilike bile su iznadprosječne, radio je i u inozemstvu i kao skiper na moru i kao učitelj skijanja i imao vlastiti obrt, a to je bila videoteka i tehnički fotolaboratorij, bavio se medicinskom fotografijom, klijenti su mu mahom bili i liječnici pa je obrađivao i njihove radove. Misli da je upravo zato što je jako puno radio i zbog posla izbivao od kuće, završio i njegov brak jer je žena našla drugoga pa su se rastali. Kao skiper je radio transfere brodova širom Mediterana i Jadrana. Za vrijeme dok je sada u istražnom zatvoru, prodao je motor i dva auta, prodao je i gliser, tako da sada više nema u vlasništvu neku imovinu. Realizirao je mirovinu, ali ne zna koji iznos dobiva jer je i to prepustio svojim sinovima koji mu samo mjesečno šalju novac da ima za zatvorsku kantinu, pretplatu za novine i telefon. Što se tiče zdravstvenog stanja, onkološki je bolesnik, ali se dobro osjeća, uzima terapiju koja mu je propisana i jednom mjesečno ga iz Zatvora u Zagrebu vode na kontrolu u Institut za tumore.
11.57. Na pitanje branitelja gdje je bio od 12. listopada do 05. studenog 2011. odgovara da je bio na brodu u Splitu iako ne može precizirati dane. Tada je u Splitu sa njim bio MH, jedan od direktora u Marini u Brodarici u Šibeniku, tamo su skupa bili nekoliko dana, radi se o možda dva, tri ili četiri dana, naravno da se preciznije datuma ne može sjetiti. Prije toga je sa tadašnjom partnericom RĐŽ bio u Rosenheimu jedno sedam dana.
11.58. Na pitanje predsjednice vijeća kako se nakon toliko vremena uopće sada sjeća da je tih nekoliko dana u Splitu proveo upravo u vremenu između 12. listopada i 05. studenog 2011., odgovara da je to zato što mu je ta situacija ostala upečatljiva jer se radilo o jednoj milijunskoj jahti koju su trebali obići, radilo se o proboju vode sa gornje palube pa je to otišao sanirati.
11.59. Na daljnja pitanja branitelja odgovorio je da u to doba sigurno nije dolazio na svoje imanje u [adresa]. To je bilo doba zime kada nije htio ići u [adresa] jer bi trebao zapaliti peć i tamo biti čuvar plamena pa je od toga odustao. Nema iskustva niti vještine u krivotvorenju isprava.
11.60. Što se dalje tiče njegovih osobnih prilika, negdje u vremenu od 1974. do 2016. je spasio najmanje dvanaest života, primjerice u prometnoj nesreći, nekima je pomogao kada ih je vadio iz potoka, također kada su imali prometnu nesreću, uvijek bi stao kada bi naišao na neku nesreću, na poziv za pomoć jednog broda na moru je isto sudjelovao u spašavanju, isto tako i u nesreći jednog glisera, a ima toga i još.
11.61. Nije se o tome nikome hvalio pa ni svojim prijateljima, jednako tako se nije hvalio da je kupio sporni stan nego je svim prijateljima to htio reći kao iznenađenje kada se stan potpuno uredi.
11.62. Na kraju ističe da je ljudski život za njega najvrjednija stvar na svijetu. Njegova jedina greška, pa je sada završio u istražnom zatvoru, je to što iako je možda nešto i posumnjao u VK, nikome to nikada nije prijavio.
11.63. Smatra da je savjest najveći grijeh i najveća kazna, jer kako bi netko mogao živjeti s time da je ubio ženu. Ovo tim više što se na tom mjestu družio s ljudima i tamo dovodio i svoju i tuđu djecu, a sada je ispalo da se na tom mjestu nalazila zakopana SĐ.
12. Optuženik je nakon izmjene optužnice na raspravi 03. rujna 2025. svom iskazu samo dodao da je ta izmjena optužbe u suprotnosti s iskazima svjedoka i to svjedokinje ĐĐ, pa i RĐŽ.
12.1. Od početka rujna 2011. radio je kao skiper na brodu, sigurno negdje do sredine rujna 2011. jer mu je rujan najljepši mjesec za plovidbu. Nakon polovice rujna 2011. bio je na relaciji Zagreb, brod, Rosenheim. Ne može se sada preciznije odrediti gdje je bio u kojem vremenu nakon toga. Svakako bi jednom mjesečno morao odlaziti na brod, ali detaljnije o tome gdje je točno kojega dana bio u tom razdoblju ne zna.
13. Optuženik je na raspravi 22. listopada 2025. iskazao kako u prilog svojim ranijim navodima sudu prilaže fotografije SĐ u vrijeme dok su bili u dobrim odnosima, nastale su negdje 2005. godine, pa je tako vidljiva fotografija SĐ u tavanskom dijelu stubišta kuće u [adresa], jer kad god je padala kiša prokišnjavalo je u kuću. Prilaže i ugovor o darovanju između BH i UĐ i zna da taj ugovor nema veze s predmetom ovog postupka, no to je upravo onaj ugovor u kojem je naknadno pronašao ugovor o kupoprodaji koji je predmet ovog postupka i u kojemu je bio umetnut. Prilaže i dokumentaciju banaka i osiguravajućih društava kako bi pokazao sudu da je njegovo financijsko stanje u to vrijeme bilo dobro, a na fotografijama se također nalaze strojevi i inventar iz njegovog obrta u Radićevoj 20 koji je prodao. Ukazuje sudu da je radio u počasnom konzulatu Latvije honorarno pa prilaže i tu fotografiju. Zanimljivo je da policija tijekom očevida u [adresa] nije poslikala trenutak kada im je pokazao mjesto na kojem se prethodno nalazio bunar. Ima i pisma preporuke svojih poslodavaca pri čemu ističe da je radio jako zahtjevne poslove i bio skiper na jahtama višemilijunske vrijednosti. Dugogodišnji je dobrovoljni davatelj krvi pa mu nije jasno kako se to ovdje može zaključivati da se radi o ubojici koji daruje krv. Prilaže medicinsku dokumentaciju Doma zdravlja Zagreb
- Centar iz 2020. godine kada je zbog stresa posjećivao i psihijatra jer ga je jako uznemirilo to što ga je BĐŽ lažno optužila i za ubojstvo psa i za palež automobila obitelji MĐŽ. Prilaže primjerak oporuke iz listopada 2022. sinovima, medicinsku dokumentaciju iz 2023. i 2024. godine o zloćudnoj bolesti prostate, te nacrte iz rokovnika koje je ručno vodio upisujući planirane radove na svom imanju u [adresa], a ono što je ovdje bitno utvrditi je to da je u tom rokovniku čak tada i upisao posjetu VK u [adresa] kada mu je isplatio treću i zadnju ratu na ime kupoprodajnoj ugovora za predmet nekretnine žrtve, a uz tu je bilješku stavio i napomenu o tome koje riječi mu je VK tada izgovorio, a to je ''ne čačkaj mečku''.
13.1. Na upit predsjednice vijeća na što je htio ukazati sudu predajući dokumentaciju na listu 1588 do 1591 spisa, odgovorio je da je htio pokazati i potkrijepiti svoje tvrdnje da je u vremenu za koje ga se tereti boravio na brodu jer se tada bavio plovidbom.
13.2. Inače se intenzivno bavio skiperažom negdje od 2005. pa do 2019. godine. Nakon toga, sada po izlasku iz istražnog zatvora, bavio se i restauracijom brodova.
13.3. Na kraju je iskazao da u cijelosti ostaje kod iznesene obrane, te dodaje da po izlasku iz istražnog zatvora, iako je kod sebe imao sve dokumente, zbog svoje procesne uloge u ovom postupku nije napuštao područje Republike Hrvatske. No, budući da mu je prijatelj koji je naravno upoznat sa cijelom njegovom trenutnom situacijom, morao poslovno ići u Banja Luku i pitao hoće li ići s njim, to je odbio, ali ga je zamolio da proba pronaći VK, međutim prijatelj mu je rekao da to nije moguće jer postoji jako puno osoba s tim imenom i prezimenom.
14. Razmatrajući vjerodostojnost dokaza u ovom postupku sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno te uspoređujući ih međusobno i s rezultatima provedenog postupka došao do sljedećih zaključaka, te utvrdio sljedeće činjenično stanje.
15. Budući da svjedoci nemaju neposrednih saznanja o konkretnim okolnostima samog inkriminiranog događaja, sud će njihove iskaze izložiti prema kronološkom slijedu počevši od iskaza svjedoka na okolnost nestanka žrtve, zatim svjedoka koji iskazuju o zatrpavanju bunara i premještanju krune odnosno površinskog okna bunara, pa do korištenja stana koji je predmet optužbe, te u konačnici svjedokinje na okolnost provjere javnobilježničke ovjere potpisa na spornom kupoprodajnom ugovoru.
16. Svjedokinja ĐĐ susjeda i dugogodišnja poznanica žrtve, posljednji je put i to telefonski razgovarala sa žrtvom u listopadu 2011. Protekom nekoliko dana, možda i deset, javila je njenom sinu GĐ da u večernjim satima ne svijetli iz njenog stana i on je očito prijavio nestanak svoje majke.
16.1. Ne sjeća se kada je to bilo, ali optuženik joj je jednom prilikom u prolazu rekao da misli da je žrtva negdje otputovala jer da ju je susreo kako u vrećici nosi svoj lila šlafruk, što joj je bilo čudno jer se za nju nije mogla vezati neka šlampavost, da joj nešto viri ili visi. Tada ju je još upitao je li ona prijavila njen nestanak na što mu je potvrdno odgovorila navodeći da je to bila njena građanska dužnost.
16.2. Žrtva joj je par puta govorila da je s optuženikom imala nesuglasica i da to rješava preko svog odvjetnika, uglavnom bili su u zavadi i nisu razgovarali.
16.3. Po proteku više godina primijetila je da se netko nalazi u njenom stanu i da gori svjetlo, kojekakve majstore, optuženika i njegovog sina UĐ. Optuženik joj je jednom u dvorištu rekao da je morao pozvati bravara i odvjetnika te da je ušao u njen stan kako bi provukao neku cijev, ali nije rekao da bi curila voda iz njenog stana. Svjedokinja nikada nije čula za VK.
16.4. Žrtva nikada nije spominjala kupoprodaju stana ili optuženika u tom kontekstu, naprotiv preuređivala je taj stan i imala je konkretne planove da to ostane kao imovina F, kćeri njene snahe koju je sin GĐ prihvatio kao svoju. Samo joj je jednom spomenula da optuženik nudi da zamijene stanove, ali da joj takva kombinacija ne pada na pamet.
17. Svjedok GĐ, sin žrtve, ispitan je kao oštećenik, ali je iskazao kako ostavinski postupak iza njegove majke nije proveden, nije čak niti pokrenut.
17.1. Opisao je kako je majka protiv optuženika pokrenula dva spora, 1998. ili 1999. zbog uvođenja plina i početkom 2000. zbog struje. U tom vremenu 1998. ili 2000. majka mu je pričala da je optuženik prema njoj bio agresivan kada su došli majstori za plin, istjerao ih je, a majku odgurnuo. Oduvijek su njihovi susjedski odnosi bili narušeni, majka ga je poznavala od njegova rođenja, sigurno ga je izbjegavala, a ne da bi sudjelovala u bilo kakvim sukobima s njim. Pričala je da bi, kada bi optuženik započinjao neku svađu, ona uvijek nastojala da se ne uvuče u neki sukob s njim jer je bila starija žena, krhke građe, visine svega 160 cm, a on u naponu snage.
17.2. Inače je majka sama živjela u [adresa] u stanu na prvom katu koji je bio u njihovom suvlasništvu, dok su podrum, tavan i dvorište dijeljeni sa optuženikom, što optuženik nikada nije želio prihvatiti.
17.3. Zabrinuo se na poziv susjede ĐĐ da već par dana ne vidi njegovu majku niti svjetlo iz njenog stana pa je toga dana 05. studenog 2011. došao na adresu, normalno otključao vrata i ušao u stan, čak je bilo hrane u frižideru. Nedostajala je majčina torbica, novčanik s osobnim dokumentima i ključevi od stana, no nije primijetio da bi išta drugo nedostajalo niti je bilo tragova kakvog zločina. Ostao je zatečen kada je sišavši u podrumski prostor vidio da je pregrađen zidom na način da je njihov dio sveden na manje od trećine te da je na taj način optuženik očito neposredno prije njenog nestanka sebi uvećao podrumski prostor. Nakon toga je policiji prijavio njen nestanak.
17.4. Ni 05. ni 06. studenog 2011. kada je došao na adresu nije susreo optuženika, ali je 06. studenog 2011. sreo njegovu tadašnju partnericu, pitao ju je da li je vidjela njegovu majku i dobio krajnje čudan odgovor jer mu je rekla da ju je vidjela i da joj je rekla da ide u bolnicu, no majka bi mu sigurno rekla da treba ići na liječenje tako da je odmah znao da je to laž, ali ništa dalje nije ispitivao.
17.5. Kako je majka imala u planu obnovu krovišta, otac i on su se 2012. našli s optuženikom, ali optuženik ni tada nije rekao da bi on još 2005. kupio stan u kojem je ona stanovala. U veljači 2012. nakon sastanka s optuženikom, optuženik se u postupku pred Općinskim građanskim sudom protivio razvrgnuću suvlasničke zajednice, ali pri tome uopće ne govoreći da je on vlasnik stana u kojem je ona živjela, iako iz priloženog kupoprodajnog ugovora proizlazi da je tada već bio vlasnik. Kao što mu majka nikada nije spominjala kupoprodajni ugovor, isto tako niti optuženik nikada nije spomenuo da bi on kupio taj stan od nje, to nije spominjao niti u sudskim postupcima, a niti primjerice kada su se sastali u veljači 2012. radi krovišta.
17.6. Da je majka prodala stan i to još 2005. sigurno bi mu to rekla, bili su u dobrim odnosima, redovito su se čuli i posjećivali, on bi to sigurno znao tim više što je suvlasnik pa prodaja toga stana ne bi niti mogla biti realizirana bez njegove suglasnosti. Nevjerojatno je da bi majka prodala taj stan 2005. i sve do 2011. ostala u njemu živjeti i to sa čovjekom s kojim nije u dobrosusjedskim odnosima te da bi ovjeru potpisa ugovora obavljala u Splitu pored tolikih javnih bilježnika u Zagrebu. Kako je postajala starija nije putovala na more, zadnji put je bila u Omišu 1981. i 1982. Optuženik sigurno majku nije nigdje vozio. Stoga po njemu ta kupoprodaja sigurno nije realizirana jer bi ga majka o tako krupnoj odluci sigurno konzultirala, kao što je primjerice učinila kada mu je rekla da će prodati jednu livadu u Jastrebarskom. Naprotiv, nikada nije spomenula da bi prodala stan u [adresa] i sigurno ga s obzirom na sve okolnosti i kako se odnosio prema njoj ne bi prodala optuženiku, niti bi mu išta poklanjala. Smatra da je kupoprodajni ugovor čisti falsifikat.
17.7. Majka nije bila ni u kakvoj emotivnoj ili prijateljskoj vezi s nekom osobom 2005. pa nadalje. Bila je krhke građe, ali izuzetno dobrog zdravlja fizički i psihički tako da je čista izmišljotina iskaz optuženika da je bila u vezi s izvjesnim R. i da je s tim čovjekom odlazila na njegovo imanje u [adresa].
17.8. Oštećenik je zadnji puta u taj stan normalno ušao 2016. i nikada nije iznosio njene osobne stvari niti namještaj, sljedeći puta je došao u pratnji policije 12. studenog 2020. kada je vidio da su promijenjena vrata i brava, a inače su samo on i majka imali ključeve stana. Tom prilikom je policija zatekla oca optuženika, OĐ koji im je rekao da je u taj stan uselio ĐK.
17.9. Tek nakon toga je od policije saznao za promjenu vlasništva u zemljišnoj knjizi pa je otišao u gruntovnicu i uvidom u dokumentaciju saznao da postoji taj kupoprodajni ugovor.
17.10. Kada je pak optuženiku 30. studenog 2020. putem odvjetnika poslao opomenu jer je bespravno oduzeo posjed i promijenio bravu, ne sjeća se da je s njegove strane bilo ikakve reakcije na to.
18. Svjedok JĐ, bivši suprug žrtve i otac oštećenika bio je u korektnim odnosima sa bivšom suprugom, bili su u braku od 1961. do 1973., zadnji puta ju je vidio negdje 1993., a čuli su se 2000. Početkom studenog 2011., na poziv sina koji je obaviješten od strane njene susjede i prijateljice, zajedno sa sinom ušao je u stan u kojem nije bilo tragova preturanja ili nasilja, ali su nedostajali njeni dokumenti.
18.1. Svjedok potvrđuje susret s optuženikom i svojim sinom nakon njenog nestanka u veljači 2012. radi obnove krovišta, ali optuženik se tome protivio rekavši da će to silom spriječiti pa su od toga odustali.
18.2. Optuženik nikada nije spominjao da je od nje kupio stan pa niti kada se 2012. vodio sudski postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, koji su on i sin pokrenuli jer su željeli raščistiti vlasničke odnose, no optuženik se protivio tome i etažiranju objekta.
18.3. Nakon što su on i sin od policije saznali da je došlo do promjene vlasništva otišao je u gruntovnicu po izvadak iz zemljišne knjige i tada je vidio kupoprodajni ugovor. Tvrdi da taj ugovor nije istinit jer bivša supruga sigurno ne bi išla u prodaju toga stana pogotovo ne optuženiku, niti bi odlazila u Split sklapati taj ugovor niti tamo ovjeravati potpis. Ona sa optuženikom nije bila u dobrim susjedskim odnosima, vodila je sudske sporove i izbjegavala ga je kako ju ne bi uvukao u sukob, tako da mu ne bi niti nešto dobrovoljno poklonila.
19. Svjedok ŽK je kao dugogodišnji prijatelj optuženika potvrdio susret iz veljače 2012. o kojem su iskazivali oštećeni GĐ i svjedok JĐ, navodeći da je bio prisutan s optuženikom kada su se u kafiću Šansona s njime našli sin i suprug žrtve, kojima je optuženik rekao da je pun poštanski sandučić jer nje nema i da ima problem u kući jer prokišnjava krov, a na pitanje obrane odgovorio je da iako je više puta odlazio na optuženikovo imanje u [adresa], nije mu pomagao u betoniranju bunara.
20. U inkriminiranom razdoblju odnosno u vrijeme prijave nestanka žrtve, optuženik je bio u intimnoj vezi sa svjedokinjom RĐŽ i to od 2010. do rujna 2016. s time da ga je prvi puta posjetila u [adresa] na Božić 2010.
20.1. Prema njenom iskazu, optuženik je uvijek bio besprijekornog ponašanja. Od početka kolovoza 2011. do sredine rujna 2011. zajedno su boravili u [adresa] pa su sredinom ili krajem rujna 2011. došli u Zagreb, ali je ona nakon nekoliko dana otputovala u Njemačku gdje je tada živjela. Opet je došla kod njega u Zagreb sredinom ili krajem listopada 2011. i zadržala se četiri, pet ili šest tjedana i cijelo to vrijeme boravili su u kući u [adresa] tako da ona nije prenoćila nigdje drugdje niti je optuženik igdje putovao, međutim ona je i u to vrijeme boravka u Zagrebu također obavljala poslove kao zastupnica austrijske firme za područje Hrvatske i Slovenije i zbog toga odlazila na poslovne sastanke pa bi njeno izbivanje s adrese trajalo i pola dana tako da ne zna što je optuženik točno radio u vrijeme kada nije bio kod kuće.
20.2. Žrtvu je vidjela svega dva puta u dvorištu kuće u [adresa] i samo ju je pozdravila, ona joj čak nije odzdravila, a zadnji puta ju je vidjela u proljeće 2011.
20.3. Ni sa kim nije razgovarala o nestanku žrtve, to je postala tema nakon nekoliko tjedana kada je već objavljena informacija da je nestala, to je bila samo činjenica, ponekad i tema u krugu prijatelja, a onda se o tome više nije ni pričalo. Pretpostavlja da je njen sin prijavio nestanak i onda je to javno objavljeno. Jednom prilikom prije nego što je objavljena činjenica njenog nestanka, optuženik joj je u jednom razgovoru rekao da je žrtva s putnom torbom napustila kuću i da pretpostavlja da je otputovala kod rođaka u Slavoniju, ali joj nije rekao odakle mu ta informacija.
21. Svjedokinja RĐŽ je opisala susret kada je na vrata stana optuženika u kojem je tada boravila došao sin žrtve i to s još jednom muškom osobom (koju nije predstavio, a bio je jako visok, krupan muškarac, odjeven sav u crno i izgledao joj zaprepašćujuće), bio je agresivan i vikao na nju pitajući gdje je optuženik, ali kako njega nije bilo kod kuće jer je bio na poslu, a sin žrtve je ponavljao da želi znati gdje je optuženik jer da traži svoju majku, ona je samo htjela što prije završiti taj razgovor jer mu nije imala što reći, a zbog njegove agresivnosti se i bojala.
21.1. Budući da i oštećeni GĐ opisuje taj susret navodeći da se zbio 06. studenog 2011., nakon predočavanja njegovog iskaza potvrdila je da je moguće to bio datum susreta, ali ga svjedokinja drugačije opisuje navodeći da se susret nije desio na način da ju je susreo u dvorištu jer ona uopće nije izlazila iz stana nakon što je on onako lupao i zvonio već se cijeli razgovor odvijao na ulaznim vratima dok je ona stajala unutar stana, a njih dvojica pred vratima, te joj je zbog ovako agresivnog pristupa oštećenika susret bio jako upečatljiv i dobro ostao u sjećanju pa je samo da ga se riješi u tom afektu rekla da je moguće da je njegova majka otišla u bolnicu jer se to sa starijim ljudima zna dogoditi i neka tamo provjeri, prvenstveno joj je bio cilj da ga se riješi i završi taj razgovor zbog ovakvog njegovog pristupa, ali mu sigurno nije rekla da ju je vidjela niti da joj je ona rekla da ide u bolnicu.
22. Svjedokinja RĐŽ ne zna u kakvom su odnosu optuženik i žrtva bili, optuženik joj nikada nije bilo što govorio na temu stana žrtve, kome bi taj stan trebao pripasti, niti je ikada spominjao kupoprodaju toga stana, ali je iz priče s optuženikom saznala da je i žrtva imala dio kuće, živjela je na katu iznad optuženika, a dio je pripadao optuženiku ili njegovom ocu. Kasnije u tom stanu koliko joj je poznato nitko nije živio, samo je u dva navrata vidjela njenog sina kada je stepenicama išao prema stanu.
22.1. Nakon prekida veze u rujnu 2016. s optuženikom je bila u vrlo površnom i rijetkom kontaktu tako da više nema saznanja o detaljima iz njegovog života, s time da je negdje između 2018. i 2020. od prijateljice saznala da je u taj stan uselio njegov stariji sin UĐ.
23. Svjedoci VĐ i RK imaju saznanja o zatrpavanju bunara odnosno premještanju bunarskog okna u Prečnom 31.
24. Svjedok VĐ je susjed optuženika u [adresa], a optuženik je i kum njegovom sinu. Ne sjeća se kada, moguće da je to bilo 2011. ili 2012. kada je optuženik čisteći otpad, građevinski materijal bacao u jedan bunar na sredini dvorišta svoga imanja u [adresa].
24.1. Jednom prilikom je optuženik zamolio djelatnike županijskih cesta da premjeste bunarsko okno sa sredine njegovog dvorišta i postave ga ispred kuće u cvijetnjak odmah uz ogradu do ceste gdje se i sada nalazi.
24.2. Na imanju u [adresa] optuženik je za prijatelje organizirao razna druženja uz roštilj, poznaje ga kao srdačnog, dobronamjernog i veselog čovjeka, tako da je kao i svi ostali ostao šokiran saznavši da se nalazio i družio na prostoru ispod kojeg je bačeno ljudsko tijelo.
24.3. Svjedok je spomenuo i telefonski razgovor navodeći da ga je optuženik nazvao onoga dana kada je policija otkopavala bunar i rekao mu je da će ga sigurno zatvoriti, ali da on to nije napravio namjerno.
25. Svjedok RK je dugogodišnji prijatelj optuženika i intenzivno su se družili tako da je mnogo puta bio i na njegovoj vikendici u [adresa], a što se tiče optuženikovog odnosa sa žrtvom stekao je dojam da on i žrtva koju je nazivao ''baba'' međusobno nisu niti razgovarali. Optuženik mu je u vrijeme dok je bio u vezi sa RĐŽ spomenuo da je ta baba nestala odnosno da je nema.
25.1. Negdje 2016., 2017. ili 2018. optuženik mu je rekao da krov kuće prokišnjava, da sin žrtve ne dolazi te da će on ući u taj stan jer bi mogla nastati šteta na kući.
25.2. Kada je svjedok negdje 2016. ili 2017. sa društvom došao u [adresa] vidio je da je kruna bunara premještena, a na mjestu gdje je prethodno bila smještena ostala je ravna ledina i tada mu je optuženik rekao da je premjestio krunu bunara kako bi dvorište bilo uredno.
25.3. Ne sjeća se da bi mu optuženik spominjao bilo što o otkupu toga stana, jedino zna da je vlasništvo u toj kući u [adresa] bilo zamršeno, da su suvlasnici bili optuženik, njegova sestra i otac, da su bili suvlasnici u nekim idealnim dijelovima i da su si međusobno radili ustupke s nekim nekretninama, ali detalji mu nisu poznati, pa tako niti kada mu je vezano za taj stan optuženik znao natuknuti da on nešto otkupljuje, ali to je govorio nakon što je netko već prijavio njen nestanak.
26. I sljedeća četiri svjedoka su od optuženika saznali za probleme na krovištu kuće u [adresa].
27. Svjedok UK je dugogodišnji prijatelj optuženika, a kako je po zanimanju odvjetnik, optuženik ga je otprilike između 2012. i 2015. tražio savjet što učiniti jer mu je problem urediti krov zato što nema susjede. Radilo se o jednom usputnom razgovoru u društvu u kojem mu je rekao da bi trebao pribaviti njenu suglasnost i kao većinski suvlasnik u zgradi pribaviti tri ponude građevinskih radnika.
28. Svjedok MK također je dugogodišnji prijatelj optuženika kojemu je optuženik jednom, ne sjeća se kada, u društvu pričao kako ima namjeru rekonstruirati krovište jer prokišnjava, a da ta žena ne želi u tome sudjelovati pa je zbog toga zaključio da optuženik kuću dijeli s tom nekom ženom. Odlazio je na njegovo imanje u [adresa] sa društvom na vikend druženja. Optuženik nikada nije govorio da bi od nje kupio ili koristio stan.
29. Svjedok LK je dugogodišnji poznanik optuženika i ne zna pojedinosti iz njegovog života, ali je bio na druženjima na imanju u [adresa]. Opisuje ga kao veselog, srdačnog i druželjubivog čovjeka, poželjnog za dobru atmosferu u društvu.
29.1. Jednom mu se optuženik žalio da ne može sam renovirati kuću, da mu prokišnjava krov, a da žrtve koja stanuje iznad njegovog stana nema i da ne može doći do nje. Ne može se sjetiti kada je to bilo, možda 2017., 2018. ili koju godinu ranije.
30. Svjedok OĐŽ je dugogodišnji prijatelj optuženika, sjeća se samo da mu se optuženik žalio da mora izvršiti popravak krova jer prokišnjava.
31. Svjedok ČĐ je pak osobno dolazio u [adresa]. Dobar je poznanik optuženika s posla, po zanimanju vodoinstalater i stoga ga je optuženik otprilike 2015. prvi puta pozvao u [adresa] radi sanacije kvara na bojleru u njegovom stanu u prizemlju. Optuženik mu je tada govorio da je vlasnica stana koji se nalazi iznad njegovog, na prvom katu gospođa koja je nestala.
31.1. Nakon dva ili tri mjeseca optuženik ga je zamolio da opet dođe jer curi voda iz stana te gospođe u njegovu kupaonicu, a kako nisu mogli ući u taj stan optuženik je predložio da odreže vodovodnu cijev i plombira ju kako mu više ne bi curila voda pa mu je tom prilikom prerezao cijev i stavio čep.
31.2. Optuženik mu je i tom prilikom govorio kako vlasnice stana iznad njegovog još uvijek nema, a kada ga je upitao što će se dogoditi kada gospođa dođe i vidi da nema vode u stanu jer je dovod prekinut, kako ne bi ispao on kriv za to, optuženik mu je samo odgovorio da se ne brine jer da će on to s njom riješiti.
31.3. Kada je svjedok i otprilike 2017. došao na adresu radi nekih vodoinstalaterskih radova, cijev plina bila je ispred stana te gospođe na prvom katu i tada je optuženik također komentirao da vlasnice stana i dalje nema i da je stan zaključan pa da ne može cijevi dovesti iz stana na prvom katu kako mu je svjedok predložio.
31.4. Otprilike 2019. ĐK, s kojim je također jedno vrijeme radio kod istog poslodavca, ga je upitao bi li mu u stanu postavio centralno grijanje i plinske instalacije. Kada je vidio da je svjedok malo zbunjen, rekao mu je da su ušli u stan na prvom katu, ali nije govorio na koji način.
31.5. Zbog činjenice da je od optuženika doznao da je vlasnica stana nestala, nije htio imati posla s tim pa je odbio obaviti te radove rekavši UĐ neka si nađe drugog majstora. Nakon nekog vremena UĐ je u firmi pričao da je pronašao majstore koji su mu djelomično adaptirali taj stan, ali osobno nije htio s njim razgovarati o tome.
31.6. Nakon toga, optuženik mu je jednom prilikom, dok je UĐ adaptirao taj gospođin stan, kazao da su ušli u taj stan ne pojašnjavajući na koji način, odnosno jesu li ga kupili, provalili u njega i sl., niti je on propitivao o tome, ali mora priznati da mu je sve to bilo čudno pa upravo zbog toga nije pristao na Nikolin prijedlog da mu odradi dio poslova u stanu.
32. Svjedok PĐ je prijatelj optuženika dugi niz godina i opisuje ga kao iskrenog, druželjubivog i pouzdanog prijatelja s kojim se često družio, među ostalim i na imanju u [adresa] i ne može ni zamisliti da su se zabavljali u blizini mrtvog tijela zakopanog u bunaru.
32.1. Ne sjeća se kada je to bilo, ali optuženik mu je jednom, prilikom prolaska pored stana na prvom katu, kada je vidio razne cijevi provučene do potkrovlja, objašnjavao da se to tako mora učiniti jer se ne može kroz stan gospođe jer da te gospođe nema.
32.2. Optuženik mu nikada nije pričao da bi ušao u taj stan na prvom katu niti da bi ga kupio, a zadnji puta je bio kod njega u [adresa] pa i u [adresa] u kolovozu 2022.
33. Svjedok IĐ, mlađi sin optuženika koji je cijelo vrijeme živio u kući u [adresa], u garsonijeri koja je bila u podrumu, iskazao je da nema saznanja o nestanku žrtve te da s njenim nestankom nema nikakve veze. Stoga je i pristao na poligraf onoga dana kada su policajci došli po njega i tek u postaji je saznao da je uhićen i njegov otac jer su se naprosto tamo susreli. Te 2011. imao je svega 22 godine. Sve što zna poznato mu je iz novinskih napisa. Bilo je priča u kafiću na tu temu, ali je to toliko izvan realnosti da je sve bilo zezancija, tako se možda dva ili tri puta znalo desiti da bi netko u društvu njegovih i tatinih prijatelja komentirao ''di si je zakopal'', a na kraju je apsurd da se tako nešto ispostavilo.
33.1. Tata je ljudima i prijateljima pomagao što god i kad god je trebalo, uvijek je svima bio na usluzi i ne može pojmiti, niti bilo tko tko ga poznaje, da bi ovdje bio optužen za koristoljublje. Naime, financijska situacija mu je u to vrijeme bila jako dobra, odlična. Pored vikendice i kuće u [adresa], posla s kojim je dobro zarađivao, nevjerojatno da bi on radi 21/96 dijela te kuće, koji je vrijedio možda 30.000,00 eura do 40.000,00 eura napravio tako nešto, a radi se o inteligentnoj osobi, volio je život, svima pomagao i uvijek bio uzornog ponašanja.
33.2. Što se tiče odnosa tate i SĐ opisao bi ga kao jednu ravnu crtu, između njih nije bilo ikakvih razgovora, niti sukoba, jednostavno tog odnosa nije niti bilo.
33.3. SĐ živjela je sama u toj kući u stanu na prvom katu, nitko joj nije dolazio u posjete, s nikim se nije družila, čak niti njenog sina nije viđao. Moguće da je dolazio, ali ga nije viđao.
33.4. Upitan što je bilo s njenim stanom od nestanka 2011. pa nadalje odgovorio je da ništa, taj stan je do 2018. ili 2019. bio prazan i nitko tamo nije dolazio. Sjeća se samo da je neposredno nakon njenog nestanka njen sin došao do stana sa policijom i nikad ga nakon toga nije vidio.
33.5. Naime, otprilike 2018. ili 2019. godine kada je brat UĐ došao iz Kanade, tata mu je rekao da ima za njega taj stan tako da je UĐ tada u njega uselio i to sam. Nakon toga, budući da je stan bio u derutnom stanju, UĐ je podigao kredit i svojim sredstvima ga je renovirao.
33.6. Niti otac niti oni nisu ulazili u taj stan sve do onog trenutka kada je tata rekao UĐ da je kupio taj stan i kada je UĐ uselio. Tata nije govorio kada ga je kupio od nje niti druge detalje kupoprodaje, a niti su ga njih dvojica išta pitali.
33.7. Nije vidio da bi u stanu bile Slavojkine stvari, niti je vidio tko i kada ih je iznio, nema nikakvih saznanja o promjeni vrata ili brave na tom stanu na prvom katu.
33.8. Što se tiče vlasništva kuće u [adresa], osim tate suvlasnici su GĐ, OH rođena IĐ, to je tatina sestra koja je svoj suvlasnički dio naslijedila nakon smrti svoje majke, a suvlasnici su postali on i njegov brat UĐ prije otprilike godinu dana kada im je tata darovao taj dio nekretnine, što je bilo nakon što je već završio u istražnom zatvoru.
34. Svjedokinja HĐ je bivša supruga optuženika i majka dvojice sinova UĐ i IĐ, s kojom je bio u braku od 1985. do 2005.. Ona je iz kuće u [adresa] odselila u travnju ili svibnju 2005. i nakon razvoda nisu uopće kontaktirali niti je više tamo dolazila. Živjeli su u stanu u visokom prizemlju, dok je SĐ živjela u stanu iznad na prvom katu. Nakon rastave oboje su u dobrim odnosima sa svojim sinovima UĐ i IĐ.
34.1. Osobno je njen odnos sa SĐ bio jednak kao i Damirov, odnosno nikakav jer se nisu međusobno niti pozdravljali, nikada se nisu ni posjećivali, s time da su odnosi optuženika i SĐ bili narušeni od ranije, prije nego li su njih dvoje stupili u brak, tako da niti ne zna koji su konkretno razlozi za to bili, a sezali su još od odnosa njegove majke.
34.2. Sjeća se da je za trajanja braka SK znao reći da će jednom kupiti taj stan u kojem je živjela SĐ i da bi to bilo dobro, ali nije bilo nikakvog govora o pregovorima sa SĐ niti konkretnoj kupoprodaji toga stana.
34.3. Nikada osim iz medija nije čula da bi optuženik kupio stan od SĐ, da bi s njom htio zamijeniti stan, niti da bi ju bilo gdje vozio.
34.4. Međutim, jednoga dana možda 2019. ili 2020., slaba je s godinama, sin UĐ došao je i samo rekao ''mama ja sam dobio stan''. Upitala ga je kakav stan, jer je mislila da se radi o stanu u podrumu, a on joj je rekao ''ne, dobio sam stan iznad nas'' na što mu je rekla da kako je to moguće kada zna da taj stan na prvom katu u kojem je prije živjela SĐ nije njihov stan, a UĐ joj je rekao da mu je tata rekao da je kupio taj stan i da mu je pokazao papire. UĐ joj nije pričao detalje oko useljenja, primjerice da li je taj stan bio prazan ili su u njemu još bile stvari od ranije vlasnice stana.
35. Svjedok IK i optuženik su prijatelji od malih nogu, družili su se i obiteljski, kako u [adresa] tako i u [adresa], također su i poslovno surađivali, a opisuje ga kao druželjubivog i dobronamjernog tako da ni danas njegov lik i djelo ne može povezati s ovakvim zločinom.
35.1. Negdje prije epidemije covid-19, možda 2018. mu je optuženik pričao da je gospođa nestala te da ne može izvesti neke radove jer nije jedini vlasnik i da ne može ništa jer se njezin sin više tamo ne pojavljuje. Sjeća se da mu je savjetovao da nađe nekog odvjetnika i proba naći sina pa da to otkupi kako bi bio vlasnik cijele kuće.
35.2. Optuženik mu je ispričao da je ušao u njen stan negdje 2019. i da ga je počeo sređivati za svoga sina UĐ, ali mu nije spomenuo da je od nje nešto kupio, otkupio ili tako nešto pokušao. Iskreno, misli da je optuženik kupio dio te nekretnine od gospođe, da bi se sigurno tako postavio i to rekao, ali mu sto posto to nikada nije izustio.
35.3. Onoga dana kada ga je nazvao KK i rekao da SK nije došao na posao i da proba nazvati njegovog sina IĐ i nešto saznati, nazvao je IĐ koji je plakao kada se javio na telefon, rekao je da bageri kopaju dvorište u [adresa] i da se traži neka žena, susjeda koja je nestala. Misli da u tim trenucima još nije bila pronađena jer je IĐ rekao da ako je nađu i ako je SK to napravio onda je on pravi monstrum. Odgovorio mu je nešto u smislu da nema šanse da ju nađu, misleći da SK ne može imati veze s tako nečim.
36. Svjedokinja BĐŽ je prijateljica optuženika dugi niz godina, upoznala ga je preko svog bivšeg supruga MK tako da je više puta odlazila na njegovu vikendicu u [adresa].
36.1. Optuženik joj je pričao da preuređuje stan koji je nakon nestanka gospođe postao njegov, moguće da je to bilo 2019. i da stan preuređuje za svoga sina UĐ, no drugi detalji joj nisu poznati.
37. Svjedokinja OK je optuženika upoznala otprilike 2019. ili 2020. godine, družili su se i u njegovoj vikendici u [adresa] gdje su roštiljali. Pojma nije imala da se tamo nalazio bunar koji je zatrpan niti je to itko spominjao, a bunarska kruna se nalazila ispred kuće.
37.1. Kada je sa svojim partnerom BK bila kod SK u njegovoj kući u [adresa] pokazivao im je cijelu kuću, stan u kojem je živio kao i njegov otac I, vodio ih je u stan u potkrovlju, a kada su prolazili pored stana između Damirovog stana i stana u potkrovlju nisu u njega ulazili, ali je SK rekao da se taj stan renovira i da će u njemu stanovati njegov sin UĐ.
37.2. Kada je telefonski razgovarala s SK rekao joj je da je na policiji i da ne zna kada će doći, da je riječ o nekakvoj babi koja je nestala prije dvanaest godina, a za dan ili dva su saznali da se tereti za ubojstvo i da je pronađeno mrtvo tijelo u njegovom zatrpanom bunaru. Nikakvih naznaka za takvo što nije bilo.
38. Svjedok ZK je desetljećima prijatelj optuženika, ujedno i vjenčani kum, opisuje ga kao veseljaka koji je okupljao ljude i imao širok krug poznanstva te uvijek u centru pažnje, družili su se i u vikendici u [adresa], izuzetno vrijednog, dobro financijski situiranog, tako da mora naglasiti nemjerljivu dozu zaprepaštenosti kada je za vijest saznao iz medija.
38.1. Ne može točno precizirati vrijeme, no jednom prilikom kada je bio kod njega u stanu u [adresa], optuženik mu je rekao da je gospođa koja stanuje iznad njega nestala, a nakon toga mu je jednom prilikom rekao da je otkupio taj stan te da ga sin UĐ uređuje.
39. Svjedok RH je bivši poslodavac optuženika te iskazuje da je '' M', '' L' kako su ga zvali, bio kod njega zaposlen od 2005. do 2010., a nakon toga je dvije godine radio kao skiper u Aci Marini Split. Opisuje ga kao iznimno srdačnu, društvenu, kolegijalnu osobu, uvijek spremnu drugome pomoći.
39.1. Negdje u vremenu od 2018. do 2020. je bilo govora da optuženik nešto uređuje u svojoj kući jer neka osoba koja je tamo stanovala više ne stanuje, ali ne i tome za koga i što točno uređuje.
40. Svjedokinja ZĐ je bivša djevojka optuženika, bili su u vezi od kolovoza 2020. pa još neko kratko vrijeme nakon njegova uhićenja, a kako je njihov prvi kontakt bio 2019., ona nema saznanja što se događalo ranije.
40.1. Jednom joj je samo usput spomenuo da je u toj kući živjela jedna žena koja je nestala te da je otkupio dijelove te kuće, ali nikakve detalje oko toga.
40.2. Za optuženika napominje da je izuzetno dobra osoba, smirena, spremna svakome pomoći. Ne zna što bi sada mislila, noćima ne spava, ima noćne more i zato se odmakla.
41. Svjedok NĐ je optuženikov susjed u [adresa] pa su se tamo i družili, doživljavao ga je kao veselu, vrijednu, dobronamjernu osobu koja ima puno poznanstava i prijatelja.
41.1. Optuženik mu je jednom prilikom govorio da je bunarsko okno premjestio iz dvorišta kako bi se djeca imala gdje igrati, da ima veće dvorište.
41.2. Ne zna kada, ali optuženik mu je rekao da je isplatio neku gospođu koja je uzela novce i nestala, oslovljavao ju je sa "baba" i prezentirao kao inatljivu osobu s kojom baš nije mogao surađivati, a govoreći o isplati spominjao je nekih 30.000,00 valjda eura. Poslije je pričao da preuređuje taj stan za sina.
42. Svjedok SK je poznanik optuženika tek od 2019. i za njega kaže da je dobar, vrijedan, radišan, ali nije govorio detalje o odnosu između njega i žrtve.
42.1. Samo je jednom bio u kući u [adresa] na proljeće ili ljeto 2021. S obzirom da je po zanimanju dipl. pravnik, a optuženik je trebao pomoć oko legalizacije, iz tog razloga mu je pokazao hrpu dokumentacije, među ostalim kopiju kupoprodajnog ugovora s ovjerom javnog bilježnika u Splitu (rekao je da original nema) i rukom pisanu potvrdu krasopisom potpisanu od optuženika i žrtve parafom da je na ime isplate za stan na prvom katu primila 20.000,00 eura.
42.2. Toga dana mu je optuženik rekao da je kupio dio tog stana koji je bio od žrtve, te da njen sin ima udio, ali da nema nikakva prava budući da je on taj stan otkupio od žrtve, na što mu je savjetovao da dođe do sina i pokuša se s njim dogovoriti, ali optuženik je rekao da ne zna gdje je.
42.3. Osim toga, optuženik i njegovi sinovi UĐ i IĐ su govorili da je taj stan namijenjen UĐ, UĐ je podigao kredit 15.000,00 eura kako bi ga preuredio, ali ne zna kada je točno uselio.
42.4. Optuženik mu je pokazao pismo odvjetnika koji je zastupao oštećenog GĐ i u kojem se traži da oslobodi stan od osoba i stvari budući da je promijenio bravu, na što mu je objasnio da odvjetnik ne može izdati ovršnu ispravu tako da se optuženik više na to nije referirao.
42.5. Sjeća se da je pitao optuženika za bunar u [adresa] zato što je bunarsko okno bilo ispred kuće uz ogradu što mu je bilo čudno jer bi bilo logično da je bunar na sredini dvorišta, no odgovorio mu je da je to tako naprijed ukras i uklopio se u interijer, a izgledalo je efektno.
43. Svjedok KK je dugogodišnji poznanik te poslodavac optuženika od kolovoza 2020. pa do uhićenja, tako da ga je toga dana 21. rujna 2022. kada je policija obavljala pretragu njegovog imanja u [adresa] nazvao kako bi rekao da neće doći na posao. Nisu se posebno družili, optuženik je samo jednom spomenuo da je nekakva osoba koja je živjela u njegovoj kući nestala, to je rekao prilično hladno i bez emocija.
44. Svjedok FK, sin svjedoka KK zna samo da je optuženik jednog dana javio ocu da neće doći na posao jer je na policiji zbog neke nestale gospođe. Opisuje ga kao društvenu i vrijednu osobu uvijek spremnu pomoći.
45. Svjedok KĐ, također sin svjedoka KK iskazuje o optuženiku kao zaposleniku očeve tvrtke, te da je pozitivan, vedar, uvijek spreman pomoći i odraditi bilo što tako da je šokiran viješću da je on ubio susjedu i bacio je u bunar.
46. Svjedok ĆĐ je prva susjeda iz kuće u [adresa], bila je u korektnim odnosima sa optuženikom i žrtvom za koju zna da je u susjedstvu bila bliska sa ĐĐ pa zato pretpostavlja da bi njoj i rekla da je trebala negdje otići ili otputovati. Poznato joj je da je SĐ bila u kratkoj vezi sa SH otprilike 1980-tih godina, ali nije viđala nikakvog visokog crnog muškarca da bi ju posjećivao.
47. Slijede svjedoci koji iskazuju samo o poznanstvu optuženika te iznose svoju procjenu njegovog karaktera.
48. Svjedok LĐ je bratić optuženika, no kako se baš i nisu viđali, samo ga procjenjuje ga kao dobrog čovjeka.
49. Svjedoci AĐ, DĐ, ŽĐ i FĐ su prijatelji optuženika te ga opisuju kao dobrog prijatelja, uvijek spremnog pomoći, dobroćudnog, veselog, iznimno vrijednog, imao je zlatne ruke za razne popravke i rado bi svakome priskočio u pomoć, a družili su se i na njegovom imanju u [adresa].
50. Svjedoci CĐ i SĐŽ inače supružnici su dugogodišnji prijatelji optuženika, družili su se i u [adresa] i u [adresa].
50.1. Svjedokinja TĐ je optuženikova susjeda u [adresa], svjedokinja EĐ je također iz [adresa], te ga opisuju kao veoma srdačnu, pažljivu, komunikativnu i druželjubivu osobu.
51. Svjedoci GK, ČK i ŠK su optuženikovi poznanici, družili su se na njegovom imanju u [adresa], površni poznanik optuženika je i svjedok AK, te ga opisuju kao dragu, ljubaznu, dobronamjernu, veselu i vedru osobu uvijek spremnu pomoći, vrijednu i spretnu u raznim poslovima.
52. Svjedok DK je optuženikov poznanik i povremeno su se družili, ali tek od negdje 2020. U tom vremenu doživio ga je kao poslovno angažiranog, susretljivog, uvijek raspoloženog.
53. Svjedok BK upoznao je optuženika tek 2018. ili 2019. te ga doživljava kao urednog, vrijednog i odgovornog čovjeka. Družili su se i na njegovom imanju u [adresa] te su svi bili u čudu, nevjerici i očaju kada su čuli za pronađenu žensku osobu u bunaru.
54. Svjedok ŠĐ po zanimanju javni bilježnik bila je zaposlena u svojstvu prisjednika u uredu umirovljenog javnog bilježnika Domagoja Matejčića od 2006. do 31. srpnja 2008. te je 10. svibnja 2010. preuzela njegovu arhivu.
54.1. No, kompletna javno bilježnička arhiva ovjere potpisa je uništena sukladno pravilima o uništavanju po proteku 3 godine pa nije u posjedu predmetnog kupoprodajnog ugovora.
54.2. Međutim, ukoliko je ovaj ugovor ovjeren morao bi se nalaziti u arhivi nadležne porezne uprave, a budući da se radi o nekretnini na području Zagreba u takvoj situaciji bi javni bilježnik Domagoj Matejčić poštom slao kupoprodajni ugovor u nadležnu poreznu upravu u Zagrebu.
54.3. Svjedokinja je stoga uvidom u upisnik o ovjerama i potvrdama, jer upisnici se kao dio arhive čuvaju trajno, za predmetnu ovjeru potpisa pod brojem OV-8456/2005 utvrdila da je datum ovjere 08.12.2005. godine te da je kao stranka upisan GH koji je prema podacima iz upisnika ovjerio potpis na ugovoru o kreditu kojega je i potpisao. Ujedno je u spis predala ovjerenu presliku stranice 155 upisnika za navedeni datum i broj ovjere s podacima o stranci i njegovim potpisom.
54.4. Pojasnila je kako se po javno bilježničkom poslovniku vodi upisnik o ovjerama u koji se po redoslijedu i po datumu upisuju imena stranaka koje ovjeravaju svoj potpis pa se stranke ujedno potpisuju u taj upisnik o ovjerama, osim što također potpisuju i dokumente odnosno isprave koje donose na potpis radi ovjere, a upravo iz tog upisnika o ovjerama je dostavila sudu tražene podatke.
55. U odnosu na vrijeme inkriminacije, do utvrđenja da je žrtva SĐ nestala upravo u razdoblju od 24. listopada 2011. do 5. studenoga 2011., sud je došao povezujući iskaze svjedoka ĐĐ koja se posljednji puta telefonom sa njome čula u listopadu 2011. i protekom nekoliko dana, možda i deset, javila sinu žrtve GĐ da ne vidi svjetlo iz njenog stana, sa iskazom svjedoka GĐ koji je zabrinut na ovakav poziv susjede, 5. studenoga 2011. ušavši u stan utvrdio da njegove majke nema, te u konačnici materijalnim dokazom, zapisnikom o prijavi nestanka osobe kada je GĐ u svojstvu prijavitelja u VII. Policijskoj postaji Zagreb prijavio nestanak svoje majke SĐ rođene **.**.1935., a kao datum nestanka naveden je upravo 24. listopad 2011. s adrese [adresa], što se uklapa i u iskaz svjedoka ĐĐ s obzirom na iskazano vrijeme kada se zadnji puta čula sa žrtvom.
56. S obzirom na iznijeta činjenična utvrđenja u skladu s citiranim izvedenim dokazima, sud je samo precizirao činjenični opis kaznenog djela unutar onog od strane optužbe postavljenog inkriminiranog razdoblja tako što je u prvom retku umjesto od ''početka rujna'' 2011. do 5. studenoga 2011. naveo od ''24. listopada'' 2011. do 5. studenoga 2011., bez zadiranja u bitni objektivni identitet optužbe i presude.
57. Posmrtni ostaci žrtve pronađeni su tek očevidom provedenim 21. rujna 2022., nastavljenim 22. rujna 2022. na adresi [adresa] gdje se nalazi vikend kuća sa dvorištem i gospodarskim objektom, upravo u vlasništvu optuženog MĐ.
57.1. Naime, iz zapisnika o očevidu na adresi [adresa], pripadajućeg kriminalističko- tehničkog izvješća i fotodokumentacije očevida, slijedi da su djelatnici MORH-a sa radnim strojevima – bagerima, na dvorištu vršili iskapanje zemljane površine kada je pronađen okvir bunara okruglog oblika izrađen od cigle. Iskapanjem bunara, na dubini 700 cm od površine tla, pronađena je tkanina nalik na tepih i u njoj leš u položaju fetusa gdje sa rubova tepiha vire noge umotane u PVC vrećicu, dok su na neumotanim dijelovima vidljive kosti i tragovi raspadanja tkiva i saponifikacija mrtvog tijela.
57.2. S obzirom na pronalazak mrtvog tijela na dubini od 7 metara, provedena je ekshumacija te je mrtvo tijelo zamotano u tepih izvučeno iz bunara te prevezeno u Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku gdje je dostavljeno onako kako je pronađeno, zamotano u tepih, pa je 23. rujna 2022. nastavljen očevid, vještak dr. Petar Škavić je izvršio vanjski pregled i obdukciju uz pomoćnicu obducenta UH, a radi utvrđenja uzroka smrti provedeno je sudsko-medicinsko vještačenje.
58. Tako je prema obdukcijskom zapisniku i prilikom očevida tijekom obdukcije utvrđeno da skeletirane potkoljenice mrtvog tijela vire izvan tepiha veličine 430 x 202 cm, a stopala se nalaze u PVC vrećici koja je više puta omotana samoljepljivim trakama crvene boje. Odmatanjem i micanjem velikog tepiha, uočen je još jedan manji tepih 90 x 400 cm oko kojeg se, u području središnjeg dijela tijela i struka, nalazi više puta omotana samoljepljiva traka crvene boje širine 5 cm. Nakon micanja samoljepljivih traka i tepiha vidi se odjeveno mrtvo tijelo, koje je dijelom saponificirano, a dijelom skeletirano. Obje ruke odnosno zapešća lijeve i desne ruke, nalaze se iza leđa te su zavezane u području oba ručna zgloba više puta omotanom samoljepljivom trakom crvene boje širine 5 cm. Na glavi mrtvog tijela se nalazi PVC vrećica koja je više puta omotana samoljepljivom trakom crvene boje. Micanjem navedene PVC vrećice vidi se oko vrata mrtvog tijela plastificirana žica duljine 175 cm promjera 0,2 cm, koja je dva puta omotana oko vrata, a krajevi su slobodni, te usmjereni prema stražnjoj strani tijela. Mrtvo tijelo je odjeveno u više slojeva odjeće, a na stopalima se zatiče navučena PVC vrećica i omotana više puta trakom crvene boje širine 5 cm.
58.1. Radi se o tijelu žene starije životne dobi, dužine tijela oko 163 cm, srednje građe. Tijelo se zatiče savinutih nogu u koljenima i kukovima, koljenima prema prsnom košu, tzv. ''fetus'' položaj, izraženih truležnih promjena, većim dijelom u vidu opsežne saponifikacije mekih tkiva, dok se u predjelu obje potkoljenice, obje podlaktice i obje šake utvrđuje skeletizacija. Na koži vrata se ocrtavaju utisnuća, brazde, nekog vrpčastog sredstva (plastificirana žica), koje se prate cijelim opsegom vrata, dok dio brazde nije vidljiv zbog truležnih promjena.
58.2. Postavljene su sljedeće patološko-anatomske dijagnoze: uznapredovale postmortalne promjene tijela u vidu saponifikacije i skeletizacije, brazde davljenja vrata, prijelom desnog gornjeg roga štitaste hrskavice te opće ovapnjenje krvnih žila jakog stupnja.
59. Prema nalazu i mišljenju vještaka za sudsku medicinu dr. Petra Škavića, izražene postmortalne promjene tijela onemogućuju pouzdano i sigurno procjenjivanje zaživotnosti pojedinih ozljeda na tijelu te otežavaju utvrđivanje uzroka smrti sa apsolutnom sigurnošću, no utvrđene brazde davljenja na vratu, kao i prijelom desnog gornjeg roga štitaste hrskavice ukoliko su nastali zaživotno upućuju na zaključak da se radilo o davljenju, odnosno da je stezanje vrpčastog sredstva oko vrata dovelo do smrtnog ishoda.
59.1. Naime, plastificirana žica dužine 175 cm promjera oko 0,2 cm koja je pronađena dva puta omotana oko vrata mrtvog tijela, čiji su krajevi zatečeni slobodni na stražnjem dijelu tijela, po svojim karakteristikama odgovara brazdama davljenja utvrđenim na vratu, te se prijelom desnog gornjeg roga štitaste hrskavice nalazi u području projekcije brazdi davljena na desnoj strani vrata.
59.2. Stezanje vrata vrpčastim sredstvom ukoliko je intenzitet pritiska dovoljan i traje dovoljno vremena dovodi do poremećaja i prestanka cirkulacije te pritiska na dišne puteve, a posljedično tome poremećaja stanja svijesti te smrtnog ishoda uslijed ugušenja (asfiksije).
59.3. Znakovi asfiksije, koji su u pravilu u ovakvim slučajevima prisutni u vidu točkastih krvarenja spojnica očiju te poplućnicama i površini srca nisu bili vidljivi radi uznapredovalih postmortalnih promjena tijela. Sila potrebna da dođe do utisnuća profila sredstva davljenja u kožu vrata te prijeloma roga štitaste hrskavice, kako je utvrđeno obdukcijom, je srednjeg do jakog intenziteta. Stezanjem vrata vrpčastim sredstvom navedenim intenzitetom, u relativno kraće vrijeme dolazi do poremećaja stanja svijesti – gubitka svijesti, te potom i smrtnog ishoda. Nije moguće zaključivati o točnom trajanju stezanja vrata potrebnom da nastupi smrtni ishod.
59.4. Prema tome, utvrđene ozljede (brazde davljenja na vratu, prijelom desnog gornjeg roga štitaste hrskavice) i okolnosti pronalaska tijela upućuju na zaključak, sa najvećom mogućom vjerojatnošću, da se u konkretnom slučaju radilo o nasilnoj smrti uslijed davljenja, odnosno stezanja vrata žrtve vrpčastim sredstvom, u konkretnom slučaju plastificiranom žicom pronađenom dvostruko omotanom oko njezina vrata.
59.5. Davljenje spada u skupinu tzv. asfiktičnih mehaničkih ozljeda do kojih dolazi na način da se neko vrpčasto sredstvo omota oko vrata i steže. Ukoliko je navedeni pritisak dovoljno snažan te traje dovoljno dugo, ovisno o intenzitetu pritiska dolazi do prekida venske cirkulacije iz glave prema tijelu, arterijske cirkulacije iz tijela prema glavi te pritiska i opstrukcije prolaska zraka kroz dušnik. Ovisno o mehanizmu (prekid cirkulacije i/ili prekid prolaska zraka kroz dušnik) dakle dolazi do hipoksije odnosno nedostatka zraka, prvenstveno mozga, a potom i drugih vitalnih organa (ovo u slučaju kada je opstruiran prolazak zraka kroz dušnik) te prvo besvjesnog stanja, a potom i smrti.
59.6. Utvrđen je i prijelom desnog gornjeg roga štitaste hrskavice, koja se nalazi u području vrata, te je dio hrskavičnog dijela grkljana odnosno dušnika. Navedena ozljeda može nastati prigodom stezanja vrata osobe bilo gušenjem, bilo davljenjem. Pod terminom gušenje podrazumijevamo stezanje vrata rukama druge osobe, dok pod terminom davljenje podrazumijevamo stezanje nekog vrpčastog sredstva oko vrata.
59.7. S obzirom na izgled i položaj brazdi davljenja, te zatečeni položaj žice oko vrata sa slobodnim krajevima prema stražnjoj strani tijela proizlazi da se žrtva u trenutku ozljeđivanja nalazila osobi koja joj ozljede nanosi okrenuta stražnjom stranom tijela.
59.8. O položajima tijela sudionika ozljeđivanja u prostoru nije moguće zaključivati, budući da bi ozljede izgledale jednako da su nanesene u uspravnom položaju, ali i u nekom nižem, sjedećem položaju pri kojemu je bilo moguće žrtvi omotati sredstvo davljenja oko vrata i primijeniti potrebnu silu na krakove sredstva prema straga/u stranu pritom stežući omču sredstva oko vrata.
59.9. Vještak dr. Petar Škavić je pojasnio kako se u konkretnoj situaciji ne može zaključivati o tome koliko je vremena prošlo od smrti pa do stavljanja tijela u bunar u kojem je žrtva pronađena odnosno do posljednjeg micanja njenog tijela, no s obzirom na to da je tijelo bilo omotano u više slojeva te da su ruke bile vezane iza leđa za pretpostaviti je da je zatečeni položaj tijela bio ujedno i položaj u kojemu je tijelo postavljeno.
59.10. Procjenjivanje postmortalnog intervala to je teže i nepreciznije što je isti dulji. U konkretnom slučaju s obzirom na mjesto pronalaska tijela te stanje tijela (većim dijelom saponificirano, a dijelom skeletirano) moguće je tek navesti kako se radilo o vremenu od najmanje jedne do dvije godine nakon smrti.
60. Nakon pronalaska tijela žrtve, biološkim vještačenjem Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" po vještaku Marijani Macan, nedvojbeno je utvrđen identitet nepoznate ženske osobe čije tijelo je pronađeno otkapanjem bunara na dubini 7 metara te da se radi o žrtvi JH rođenoj **.**.1935.
60.1. Naime, izvršenom molekularno-genetskom analizom uzorka kosti mrtvog tijela žrtve te usporedbom s nespornim biološkim uzorkom bukalnog epitela GĐ u cilju identifikacije tj. utvrđivanja biološkog srodstva roditelj-dijete, utvrđena je podudarnost DNA profila. Biostatistički izračun iznimno snažno podupire hipotezu da posmrtni humani ostaci osobe ženskog spola potječu od biološke majke GĐ.
61. Provedeno je i daktiloskopsko vještačenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" po vještaku za daktiloskopiju i identifikaciju osoba Željku Sekuliću, kojim međutim nisu izazvani upotrebljivi sporni tragovi papilarnih linija.
62. Optuženik u svom iskazu nije osporio da je žrtva SĐ živjela sama na prvom katu kuće na adresi u [adresa], u stanu koji je bio u njezinom vlasništvu i vlasništvu njenog sina GĐ. Bili su dakle suvlasnici, kako to potvrđuje i povijesni izvadak iz zemljišne knjige, svaki u 21/96 dijela obiteljske stambene zgrade i dvorišta u Ul. Ruže Crnković br. 18, sada [adresa] budući da nekretnina nije etažirana.
62.1. Optuženik je sa svojom obitelji živio na istoj adresi tako da je žrtvu poznavao od svoga rođenja. Prema podacima zemljišne knjige, suvlasnici su u to vrijeme, također u idealnim dijelovima, bili OĐ otac optuženika, OH sestra optuženika i optuženi MĐ.
63. Optuženik nije osporio da na adresi u [adresa], posjeduje vikend kuću sa dvorištem i gospodarskim objektom. Nije osporio da se u dvorištu nalazio bunar kojega je naknadno zatrpao, a površinsko okno bunara potom maknuo i premjestio ispred vikend kuće.
63.1. Da je bunar bio zatrpan građevinskim otpadom, ciglom, dijelovima betona i zemljom, vidljivo je na fotografijama fotodokumentacije očevida prilikom iskapanja na navedenoj adresi, dok fotografije sa aplikacije Google street view i to sa dostupnim stanjem iz rujna 2011. i srpnja 2019. kuće i dvorišta na adresi [adresa] zorno prikazuju poziciju krune odnosno okna bunara prije inkriminiranog vremena kada se ono nalazilo unutar dvorišta, te nakon premještanja ispred vikend kuće kada je smješteno uz ogradu sa posađenim biljkama.
64. Međutim, optuženik pritom tvrdi da on žrtvu nije lišio života, a da se njeno tijelo nalazi u bunaru saznao je onoga trenutka kada su ga policajci iskopali, tako da je on taj bunar zatrpao iz razloga što je presušio, a bunarsko okno premjestio jer mu je smetalo nasred dvorišta pa je u njega posadio cvijeće kako bi mu služilo za ukras, a ne kako bi prikrio mjesto gdje se nalazio bunar.
65. Optuženik nadalje nije osporio da je 20. prosinca 2016. Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, Zemljišno knjižnom odjelu, podnio prijedlog za upis promjene vlasništva u z. k. ulošku br. [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina] Staro - Rudeš 2148 - 1399/9 i to na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine kojega je priložio. Radi se upravo o spornom ugovoru u kojem je navedeno da je SĐ kao prodavatelj 7. lipnja 2005. u Splitu s njim kao kupcem sklopila predmetni ugovor, sa ovjerom javnog bilježnika Domagoja Matejčića pod brojem OV-8456/05.
65.1. Ovaj dio optužbe optuženik osporava navodima da on ništa nije krivotvorio.
65.2. Međutim, optuženiku se stavlja na teret oblik kaznenog djela krivotvorenja isprave u vidu uporabe lažne isprave kod kojega je bitno utvrditi da ta isprava ne potječe od osobe koja je u njoj naznačena kao izdavatelj, čak neovisno o tome da li je njezin sadržaj istinit ili nije. Uporaba znači korištenje takve isprave za dokazivanje određenih bitnih pravno relevantnih činjenica, s time da je dovoljno da je lažna isprava prezentirana, predočena drugoj osobi s ciljem da se iskoristi za određenu namjenu, a ne traži se da je učinak i ostvaren. Na subjektivnoj strani optuženik mora biti svjestan da je uporabljena isprava bila lažna i to je ono što sadržajno optuženik u svojoj obrani ovdje osporava.
66. Optuženik nastavno ne osporava da je navedeni prijedlog za upis promjene prava vlasništva požurivao požurnicom od 12. siječnja 2017. te da je na taj način ishodovao rješenje Općinskog građanskog suda od 16. siječnja 2017. broj Z-58835/2016 kojim mu se dopušta uknjižba prava vlasništva na nekretnini SĐ koja se sastoji od 21/96 dijela kč. br. [katastarska čestica] obiteljske stambene zgrade i dvorišta u ulici Ruže Crnković br. 18 (sada [adresa]).
67. Optuženik ne osporava niti daljnju činjeničnu tvrdnju da je nakon toga predmetni stan u kojem je stanovala SĐ, dao na korištenje svome sinu UĐ.
68. Stoga je sud, radi utvrđenja je li SĐ skriptor potpisa na spornom ugovoru o kupoprodaji nekretnina sklopljenom u Splitu 07. lipnja 2005. u svojstvu prodavatelja, naložio provođenje grafološkog vještačenja.
68.1. Vještakinja za dokumente i rukopise Andrea Ledić iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić je za potrebe vještačenja raspolagala spisom u zemljišnoknjižnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z- 58835/2016 unutar kojeg prileži original spornog ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog u Splitu 07. lipnja 2005. sa spornim potpisom SĐ u rubrici "prodavatelj". Ujedno joj je dostavljen i nesporni materijal izuzet od SĐ od 1991. do 2011. Pregledom dostavljenog spornog i nespornog materijala vještakinja ga je ocijenila izrazito kvalitetnim.
68.2. Nakon detaljne analize i usporedbe spornog i nespornog materijala vještakinja Andrea Ledić je utvrdila određenu sličnost u općem dojmu i stupnju ispisanosti, no istodobno su uočene brojne razlike koje se odnose na karakteristike relevantne za identifikaciju skriptora, a to su: ritam pisanja - koji je u spornom potpisu promjenjiv i nesiguran dok je u nespornima ujednačen, kalibar - budući da je sporni potpis veći od gotovo svih nespornih, oblikovanje pojedinih slova - kao što su S, a, j, k, n, š-i i n, te interpunkcija - s obzirom na to da su u spornom potpisu prisutne četiri točke u navodu prezimena dok se u nespornim potpisima dosljedno pojavljuju dvije.
68.3. S obzirom na značajne i kvalitativno relevantne razlike između spornog i nespornih potpisa, osobito u ritmu pisanja, oblikovanju grafema te crtanim i nesigurnim potezima, utvrđene sličnosti pripisuju se pokušaju imitacije poznatog uzorka.
68.4. Slijedom navedenog, prema mišljenju vještakinje Andree Ledić, skriptor spornog potpisa " SĐ" koji se nalazi na ugovoru o kupoprodaji nekretnina sklopljenom u Splitu 07. lipnja 2005. u rubrici "prodavatelj" nije SĐ.
68.5. Na pitanje obrane odakle joj zaključak da je sporni ugovor sklopljen u Splitu, pojasnila je kako je na samom ugovoru jasno naznačeno da je sklopljen u Splitu, no vještakinja u detalje tehničke izrade samog ugovora nije ulazila, ograničivši se na svoj predmet vještačenja, a to je bio sporni potpis u rubrici ''prodavatelj''.
69. Budući da prilikom ulaska u stan žrtve neposredno nakon njenog nestanka 05. studenog 2011. nije bilo tragova nasilja niti bilo kakvog kaznenog djela i njena sudbina je ostala neotkrivena sve do ekshumacije iz bunara na optuženikovom imanju 22. rujna 2022., u nedostatku svjedoka koji bi imali saznanja o istaknutim odlučnim spornim okolnostima, valjalo je u kontekstu rezultata provedenih vještačenja, snimki telefonskih razgovora, materijalnih dokaza i svjedoka koji imaju izvjesnih saznanja o činjenicama koje su važne jer pomažu sudu za pravilnu ocjenu odlučnih činjenica, cijeniti obranu optuženika iznesenu u naprijed izloženim iskazima na raspravi, kao i njegove osvrte prilikom sudjelovanja u izvođenju dokaza.
70. Tako što se prije svega tiče samog odnosa između optuženika i žrtve, dok s jedne strane svi svjedoci koji su imali uvid, kako na strani žrtve (svjedoci GĐ i JĐ), tako i prijatelji i članovi obitelji optuženika (svjedoci IĐ, HĐ, RK), pa i susjeda ĐĐ kao posve nepristrani svjedok, unisono opisuju kako su njihovi susjedski odnosi oduvijek bili loši, nisu razgovarali, uzajamno su se izbjegavali i ignorirali, nisu se čak niti pozdravljali, tako da nikakvog odnosa među njima zapravo nije bilo iako su živjeli u istoj kući, osim što su bili u određenim sudskim sporovima, optuženik posve suprotno prikazuje njihov odnos navodeći, ne samo da se radilo o jednom posve uobičajenom i normalnom susjedskom odnosu, već da se nakon rastave negdje krajem 2004. ili početkom 2005., žrtva smilovala njemu i djeci budući da su ostali sami i čak mu odlučila prodati svoj udio u nekretnini odnosno stan u kojemu je živjela, iako je stambeno situiran zajedno sa svojim sinovima tada u dobi od 16 i 20 godina. Prema iskazu svjedoka NĐ, optuženik je žrtvu oslovljavao sa ''baba'', prikazujući ju kao inatljivu osobu s kojom nije mogao surađivati, a ovdje tvrdi suprotno, da mu je bila sklona i odjednom odlučila pomagati, u konačnici čak i na štetu vlastitoga sina s obzirom da bi u ovakvom aranžmanu prepustila stan optuženiku premda je i njen sin suvlasnik.
70.1. Ne samo da se radi o navodnoj važnoj životnoj odluci žrtve o kojoj niti jedan svjedok nema baš nikakvih saznanja, tim više što je stan u suvlasništvu, već se svjedoci koji su dobro poznavali žrtvu slažu u tome da zbog izrazito narušenih susjedskih odnosa žrtva nikako ne bi prodala stan upravo njemu.
70.2. Optuženik u svom izlaganju ide dalje, pojašnjavajući da se žrtva na to odlučila jer je bila kivna na svoga sina i snahu koja je imala dijete s drugim. Međutim, i u ovom dijelu demantira ga iskaz svjedokinje ĐĐ jer je žrtva preuređivala taj stan i imala konkretan plan ostaviti ga kao imovinu upravo F, kćeri njene snahe koju je sin GĐ prihvatio kao svoju. Uz sve to, prema iskazima svjedoka ĐĐ i GĐ, žrtva je doista bila u dobrim odnosima sa svojim sinom ujedno suvlasnikom i podržavala je njegovu obitelj, zbog čega sin opravdano smatra da bi ga u najmanju ruku obavijestila, ali i konzultirala oko tako krupne odluke koja se uostalom direktno tiče i njega kao suvlasnika, kao što se primjerice sa njime posavjetovala kada je planirala prodaju jedne livade u Jastrebarskom.
71. Upravo suprotno navodima optuženika, sud je utvrdio da nikakvih pregovora o kupoprodaji nije bilo i da žrtva nije sklopila sporni kupoprodajni ugovor.
71.1. Iskaz optuženika je u tom dijelu nekonzistentan, pun nelogičnosti i proturječja, protivan životnoj logici i iskustvu i najvažnije, u suprotnosti s materijalnim dokazom, kupoprodajnim ugovorom kojega je osobno predao sudu na uknjižbu, te stoga ovome sudu potpuno neprihvatljiv.
71.2. Proturječan je u vlastitim navodima kada s jedne strane objašnjava kako čuva svu dokumentaciju još od 1945. pa nadalje i da sve što govori može dokumentirati, a onda ne samo da ne dostavlja bilo kakav dokument u prilog svojim navodima, nego već na idućoj raspravi tvrdi da pisanog traga o spornim dogovorima nema te da je sve oko kupoprodaje ustvari bilo usmeno i u konačnici neodređeno u svim segmentima značajnima za konačnu realizaciju kupoprodajnog ugovora.
71.3. Ovdje treba krenuti od nesporne činjenice da je optuženik upravo kupoprodajni ugovor koji je predmet optužbe, u kojem je navedeno da je sklopljen i ovjeren 07. lipnja 2005. u Splitu, da je kupoprodajna cijena 80.000,00 kuna isplaćena u cijelosti (što bi značilo da je ukupna cijena prema fiksnom tečaju 10.617,82 eura), te da kao kupac stupa u posjed stana odmah, dakle još 07. lipnja 2005., predao nadležnom sudu na uknjižbu 20. prosinca 2016., što znači 11 i pol godina nakon sklapanja i javnobilježničke ovjere, te prigodno upravo 5 godina nakon nestanka žrtve.
71.4. Stoga je sud komparirao sadržaj samog ugovora, sa sadržajem navodnog dogovora o kupoprodaji kako ga sada prezentira optuženik u svom iskazu, koji su u koliziji, ali optuženik nikada na to nije reagirao, već je prema vlastitom iskazu, pisani ugovor koji doduše navodno ne prati i njihov međusobni dogovor, predao nadležnom sudu na uknjižbu.
71.5. Gledano s aspekta žrtve, ona mu je prema optuženikovoj obrani 07. lipnja 2005., kada je sastavljen kupoprodajni ugovor upravo izloženog sadržaja i to u Zagrebu, a ne kako se navodi u Splitu, prodala u naravi stan u kojem je živjela (formalno njen udio u nekretnini u idealnom dijelu 21/96), iako bi prema međusobnom usmenom dogovoru za nju ugovorena cijena trebala biti upisana trostruko veća (30.000,00 eura) i iako joj je po njegovom kazivanju tada isplaćena samo trećina u vidu prve rate (a u ugovoru stoji da je cijena isplaćena u cijelosti) te bez da se determinira i na bilo koji način dokumentira daljnja dinamika i rok isplate, s time da u istom ugovoru stoji da optuženik kao kupac stupa u posjed odmah, što bi za žrtvu značilo da ona odmah dakle tog 07. lipnja 2005. mora iseliti, pri čemu optuženik objašnjava da joj je plan bio otići živjeti kod izvjesnog VK koji će nju i uknjižiti na nekoj svojoj nekretnini, doduše na nepoznatoj lokaciji, čija izgradnja nikada nije niti započela.
71.6. Što se pak tiče navodno dane garancije u vidu ustupa podruma još te 2005. godine, jasno je da se radi o još jednom izmišljenom dogovoru, budući da se svjedok GĐ, došavši na adresu tražeći svoju majku 05. studenog 2011. nemalo iznenadio kada je ušavši u podrumski prostor shvatio kako je optuženik neposredno prije njenog nestanka sebi uvećao podrumski prostor. Dakle, sada je učinio nešto što je ispregovarao još prije 6 godina kao vlastitu garanciju?!
71.7. S druge pak strane, dinamika ovog pravnog posla kako ga optuženik opisuje, za njega kao kupca pak znači da prema usmenom dogovoru u trenutku sklapanja ugovora vrši plaćanje u gotovini ne samo bez javnobilježničke ovjere ugovora nego čak ne zadržava niti jedan primjerak netom sklopljenog ugovora, tek nakon 2 ili 3 godine odlučuje se na isplatu druge rate i tada navodno vidi javnobilježničku ovjeru ugovora, ali ni tada ne zadržava primjerak kupoprodajnog ugovora, s time da nema niti konkretnog dogovora kada će to optuženik stupiti u posjed, štoviše to bi trebalo biti tek u nekoj budućoj i neizvjesnoj situaciji kada VK izgradi nekretninu i ona odseli kod njega, sve znajući da nikakva gradnja nije niti započela, a niti se osigurao kako će odnosno na temelju čega provesti uknjižbu prava vlasništva kada uopće nije u posjedu ugovora.
71.8. Sve te godine do njenog nestanka žrtva i dalje živi u tom stanu, u mirnom posjedu, a da nikome nije spomenula kupoprodaju baš kao niti optuženik, iako se radi o stanu koji nije u njenom isključivom vlasništvu, jer je u jednakom dijelu njen sin GĐ suvlasnik.
71.9. Još je važnije analizirati iskaz optuženika kada opisuje večer 11. studenog 2011. dakle svega otprilike tjedan dana od njenog nestanka. Naime, iako mu je bilo poznato da je žrtva nestala, ističe kako je upravo tada prvi puta došao u posjed ovjerenog kupoprodajnog ugovora u dva primjerka i to na način da je VK, kao osobi koja mu je te noći samoinicijativno pokucala na vrata, a koja nije imala nikakvu konkretnu niti na bilo koji način dokumentiranu ulogu u kupoprodaji i za koju mu štoviše niti žrtva u tom kontekstu nikada nije govorila, isplatio treću ratu, opet u gotovini i bez da se osigurao ikakvom potvrdom o isplati i to čovjeku kojega jedva da i poznaje, iako je žrtva jedini prodavatelj. Posve je nevjerojatno da bi optuženik, kao osoba iznadprosječne inteligencije, na tako naivan način postupio.
71.10. Optuženik sada opisuje i daljnju dinamiku, a to je dogovor oko stupanja u posjed. Kao prvo, stupanje u posjed spornog stana dogovara sa osobom koja nije niti vlasnik niti posjednik i koja mu predlaže ključ stana ostaviti kod šljive u dvorištu. Drugo, žrtvin stan je u suvlasništvu, a da nikada o bilo kakvoj kupoprodaji ili pregovorima nije kontaktirao njenog sina GĐ kao suvlasnika. Kao treće i najvažnije, dogovara da će VK isprazniti žrtvin stan od njenih stvari, čime optuženik ruši vlastitu obranu jer time pokazuje kako je znao da žrtva nije samo na tjedan dana nestala, što bi ostavljalo mogućnost da se najnormalnije u nekom trenutku vrati kući, već naprotiv upućuje na zaključak da je optuženik znao da ona nije nestala i da se nikada neće vratiti, upravo zato što ju je on lišio života.
71.11. Cijela ova optuženikova konstrukcija obrane u koju uključuje VK koji je navodno žrtvu posjećivao dugi niz godina (od 2003. do 2011.), a kojega je još na raspravi 12. srpnja 2024. navodio tek inicijalima M.J. ne želeći ga imenovati, je po ocjeni suda neistinita, kupoprodaje nije bilo niti je u njoj sudjelovao VK kao posrednik, jer se radi o osobi za koju ne samo da nitko od svjedoka nikada nije čuo niti ga je vidio, već svjedok GĐ apsolutno isključuje da bi žrtva bila u kakvoj vezi ili odnosu s nekom muškom osobom u tom razdoblju.
72. Ovdje treba naglasiti još jednu važnu okolnost optuženikove obrane, a to je kada napominje da su i on i žrtva prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora taj ugovor potpisali. I u tom dijelu nešto različito opisuje, pa tako najprije tvrdi da je ona pred njim potpisala sva četiri primjerka ugovora, kasnije da bi to bio jedan jer im se žurilo. No, svakako se radi o objektivno provjerljivoj tvrdnji grafološkim vještačenjem koje također demantira optuženika utvrđenjem da žrtva definitivno nije potpisala kupoprodajni ugovor u rubrici prodavatelj kako on to pokušava prikazati.
72.1. Upravo povezivanjem ovih okolnosti, sud dolazi do zaključka, ujedno bitnog obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave, da je optuženik itekako bio svjestan da žrtva nije potpisala kupoprodajni ugovor.
72.2. Nastavno na iznijeto utvrđenje suda da je optuženik znao da žrtva nije u svojstvu prodavatelja sklopila odnosno potpisala sporni kupoprodajni ugovor 07. lipnja 2005. u Splitu s njim kao kupcem, slijedi i posljedično utvrđenje o njegovoj svijesti da se na istom ugovoru, kojega je dakle osobno predao sudu na uknjižbu, nalazi i neistinita ovjera javnog bilježnika Domagoja Matejčića iz Splita pod brojem OV-8456/05, budući da se ovjera potpisa pod citiranim javnobilježničkim brojem odnosila na posve drugi pravni posao, s drugim datumom ovjere 08. prosinca 2005., gdje je kao stranka upisan GH sa ovjerom potpisa na ugovoru o kreditu.
72.3. Time je posve jasno da žrtva uopće nije odlazila u Split, ponajmanje radi ovjere kupoprodajnog ugovora, kao što je i svjedok GĐ objasnio navodeći da njegova majka, kako je postajala starija nije putovala na more, tako da je zadnji puta bila u Omišu još 1981. ili 1982.
73. Da nikakve kupoprodaje nije bilo ukazuju i sljedeći zaključci utemeljeni na podacima sudskog spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu te iskazima svjedoka o ponašanju optuženika nakon tog vremena.
73.1. Naravno da bi za svakog poštenog kupca, posebice radi realizacije kupoprodaje i namjeravanog stupanja u posjed, bilo nužno kontaktirati suvlasnika radi dogovora u tom pravcu i otklanjanja svakog potencijalnog rizika, no optuženik prema vlastitoj tvrdnji to nikada nije učinio.
73.2. Štoviše, ističe kako je on suvlasnika GĐ posljednji puta vidio negdje 2002. godine. No, i ova je tvrdnja optuženika oprečna rezultatima dokaznog postupka. Naime, svjedoci GĐ, JĐ i dugogodišnji optuženikov prijatelj svjedok ŽK opisuju susret s optuženikom iz veljače 2012. u jednom zagrebačkom kafiću, dakle oko 3 mjeseca nakon nestanka žrtve, na temu krovišta nekretnine u [adresa], kada optuženik niti jednom riječju nije spomenuo kupoprodaju, a naravno da bi bilo logično suvlasniku ako ne ranije, tom prilikom reći da je kupio taj isti stan od njegove majke koja je u međuvremenu nestala. Ako već nije ništa o kupnji stana htio govoriti svojim poznanicima i prijateljima, nema razboritog objašnjenja da to ne govori suvlasniku nekretnine koju je kupio, s kojim bi trebao imati direktan interes, posebice u situaciji kada namjerava stupiti u posjed cijelog, dakle i njegovog stana.
73.3. Nadalje, svjedok GĐ pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pokreće postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice protiv optuženika i ostalih suvlasnika, postupak pod brojem R1-101/2012 i R1-645/2012 vodi se tijekom 2012. i 2013. godine, ali optuženik niti u tom predmetu nigdje ne spominje da je u međuvremenu kupio od žrtve njen udio u nekretnini, već se na sudskom ročištu protivi razvrgnuću pozivajući se tek na vlastita ulaganja na nekretnini (krovištu, dvorištu, fasadi).
73.4. Optuženik u završnom govoru ističe da je u to vrijeme pa onda i u vrijeme koje se njemu stavlja na teret žrtva očito još bila živa, polazeći od toga da je zajedno sa svojim sinom u veljači 2012. pokrenula ovaj izvanparnični postupak angažiravši odvjetnika Josipa Bažanta. Točno je da je GĐ u svojstvu 1. predlagatelja 06. veljače 2012. u postupku Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem R1- 101/2012 i R1-645/2012 podnio prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice u svoje ime, kao i u ime svoje majke kao 2. predlagatelja, no prijedlogu prileži punomoć koju je odvjetniku Josipu Bažantu kao opunomoćeniku 26. siječnja 2012. evidentno potpisao jedino GĐ jer na punomoći nije vidljiv i potpis žrtve kako to netočno sada tvrdi optuženik implicirajući da je ona bila živa, već su ispod jednog potpisa, tiskanim slovima u zagradi navedena oba imena (GĐ I SĐ). Već na prvom ročištu u tom predmetu 07. ožujka 2012. je optuženik kao 1. protustranka isticao da se 2. predlagateljica vodi kao nestala osoba, nakon čega je Općinski građanski sud u Zagrebu svojim rješenjem od 28. ožujka 2012. odbio predlagatelje s prijedlogom radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina. Međutim, rješenjem od 03. kolovoza 2012. sud je opozvao svoje ranije rješenje i izvanparnični postupak je nastavljen nakon što je SĐ postavljen poseban skrbnik što je bila procesna pretpostavka za daljnje vođenje tog postupka. Nigdje u tom spisu predmeta nije vidljiv potpis žrtve, tako da optuženik posve neutemeljeno zaključuje da je još uvijek bila živa.
73.5. Optuženik se svojim prijateljima svjedocima MK, RK, OĐŽ, UK i LK žalio da mu na kući u [adresa] prokišnjava krov i kako mu je problem izvesti neke radove zato što nema susjede koja je nestala, što također ukazuje da nije kupio njen udio u nekretnini jer tada kao vlasnik spomenuti problem niti ograničenje u tom smislu ne bi niti imao. Jednako tako, optuženik je svom prijatelju i poslovnom suradniku svjedoku IK pričao da ne može izvesti neke radove jer je žrtva nestala i njen sin više ne dolazi, a kada ga je svjedok savjetovao da dođe do sina i otkupi nekretninu, optuženik dakle raspravlja o vlasništvu i radovima, ali niti u tom trenutku nije našao za shodno spomenuti da je njen udio odavno već kupio.
73.6. Na tom tragu je i situacija iz 2015. koju opisuje svjedok ČĐ kada je na poziv optuženika došao u [adresa] radi sanacije kvara, a optuženik mu je govorio da vlasnice stana koja je nestala još uvijek nema. Znači, optuženik nije kupio taj stan od nje i postao vlasnik, već je vlasnica po njegovoj priči još uvijek žrtva, čak je govorio da zbog toga ne može ući u stan i predložio plombiranje vodovodne cijevi kako mu iz njenog stana dolje u njegov ne bi curila voda.
74. Nakon toga slijedi uknjižba odnosno optuženik 20. prosinca 2016. podnosi sudu prijedlog za upis promjene prava vlasništva na temelju spornog kupoprodajnog ugovora od 07. lipnja 2005., zatim 12. siječnja 2017. ulaže požurnicu, te sud 16. siječnja 2017. donosi rješenje kojim mu se dopušta uknjižba na nekretnini žrtve.
75. Međutim, kada je otprilike 2017. svjedok ČĐ ponovno došao na adresu radi nekih vodoinstalaterskih radova, cijev plina bila je ispred stana žrtve na prvom katu i tada mu je optuženik također komentirao da vlasnice stana i dalje nema i da je stan zaključan pa da ne može cijevi dovesti iz stana na prvom katu kako mu je to svjedok predložio, s time da je i svjedok PĐ jednom prilikom prolazeći onuda vidio razne cijevi provučene do potkrovlja, kada je optuženik i njemu objasnio da to mora tako biti jer ne može kroz njen stan.
75.1. Sve to govori u prilog zaključku da sporne kupoprodaje nije bilo, niti se optuženik u opisanim situacijama tijekom svih tih godina ponašao kao vlasnik, što ovome sudu tvori značajan indicij da je upravo on počinitelj.
75.2. U vremenu koje je uslijedilo, optuženik je i prema vlastitom priznanju stan dao na korištenje svome sinu UĐ, koji je pak svjedoka ČĐ otprilike 2019. i sam htio angažirati za postavljanje centralnog grijanja i plinskih instalacija u spornom stanu, rekavši da su oni ušli u taj stan na prvom katu. Već tada je svjedoku ČĐ, na temelju ono malo informacija koje je do tada imao (od optuženika je još 2015. doznao da je vlasnica stana nestala, a sada su odjednom oni ušli u njen stan), cijeli taj slijed bio upitan i neprihvatljiv do mjere da je odbio i samo kao majstor u tome sudjelovati.
76. Optuženik je tek nakon što je i formalno u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik, svjedocima s kojima je komunicirao nakon tog vremena, pa tako svjedoku SK kojega je upoznao 2019., tek negdje 2021. rekao da je kupio stan od žrtve koji je namijenjen njegovom sinu UĐ. Jednom je prilikom to rekao i svjedoku ZK te da UĐ uređuje taj stan, a otkup je spomenuo i svjedokinji ZĐ koja je također prvi kontakt s optuženikom imala tek 2019.
76.1. Uostalom, kada se povežu iskazi svjedoka IĐ i svjedokinje HĐ, jasno slijedi da je optuženik i članovima svoje obitelji tj. sinovima, tek nakon provedbe spornog kupoprodajnog ugovora u zemljišnoj knjizi, rekao da je kupio predmetni stan te ga ustupio svome sinu UĐ, kada je stan već bio slobodan od njenih stvari.
77. Ovdje treba dodati kako je svjedok GĐ nakon nestanka svoje majke redovito obilazio njen stan, ali se to s godinama prorijedilo tako da je posljednji puta normalno ušao u stan sa svojim ključem 2016. Kada je idući puta došao 12. studenog 2020. u pratnji policije, bila su promijenjena vrata i brava, a u stan je već uselio ĐK, kako im je na licu mjesta objasnio otac optuženika, OĐ.
78. Daljnji indicij sud nalazi u činjenici što optuženik održava druge u zabludi da je žrtva živa pa je tako jednom prilikom svjedokinji susjedi žrtve ĐĐ ispričao kako misli da je negdje otputovala jer ju je susreo kako u vrećici nosi lila šlafruk (što je već samo po sebi, poznavajući žrtvu, svjedokinji po takvom opisu odudaralo od njenog habitusa), dok je svojoj tadašnjoj djevojci svjedokinji RĐŽ ispričao nešto drugačiju priču rekavši da je žrtva s putnom torbom napustila kuću te da pretpostavlja da je otputovala kod rođaka u Slavoniju (iako prema iskazu svjedoka GĐ ništa od majčinih stvari nije nedostajalo osim torbice, novčanika s osobnim dokumentima i ključa stana, čak je bilo hrane u frižideru, tako da sigurno nije nigdje otputovala), što sve znači da je upravo on imao motiv skrivati što se zaista dogodilo sa žrtvom.
79. Slijedi snažan indicij, tijelo žrtve pronađeno je zakopano na optuženikovom imanju, a da za to ne daje smisleno i racionalno objašnjenje.
79.1. Optuženik naime nudi apsurdan scenarij prema kojemu je to učinio VK (kojega je sud prethodno posve otklonio), a da pritom očito gubi iz vida da bi u takvoj situaciji, optuženik zasigurno prvi primijetio i u realnom vremenu reagirao, da je bilo tko drugi na njegovom imanju, koje on jedini koristi i redovito posjećuje, zatrpavao bunar.
79.2. Drugi scenarij je posve bizaran jer njime pak implicira da bi GĐ imao veze s VK odnosno sa ubojstvom svoje majke.
79.3. Sudu je jedini prihvatljiv upravo treći spomenuti scenarij kojim govori o sebi kao počinitelju.
80. Na daljnji značajan indicij da je upravo optuženik počinitelj kaznenog djela sugeriraju i telefonski razgovori koje je optuženik vodio 21. rujna 2022., taman u vrijeme kada je na njegovom imanju u [adresa] bio u tijeku policijski očevid.
81. U 12:42:49 sati svjedokinja OK poziva ga na večeru, a optuženik joj govori da ne može pričati, da je na policiji i da ne zna do kada će biti, da se radi o ''nestanku one žene", a na njeno pitanje "koje žene?", optuženik odgovara "one koja je u mojoj kući živjela ili živi ili gdje je ne znam", te ju upućuje da dalje kontaktira njegovog sina IĐ jer ''ne zna bude li imao mobitel''.
82. U 14:39:24 optuženik poziva svoga oca OĐ i pita ga ''jesi ručao kaj?'', ovaj mu priča o tome kako je napravio salatu, da ima poriluka i tek u 37. sekundi razgovora optuženik govori ocu ''Gle, samo malo, na [adresa] sam, kopaju s bagerom, ne, i sad ovoga, vjerojatno budu našli SĐ, tako da evo oprosti za sve, ja sam se branil od nje i jebiga evo, tak da znaš''.
82.1. Zatim ga otac pita "Kaj, ti si ju maknul?", a optuženik ubrzano potvrdno odgovara "Da, samo ne smiješ to, nemoj nikom niš pričat, sad oni kopaju tu cijelo dvorište, a gle."
82.3. Sada šokirani otac pita "A bu ju našli, bu ju našli?", na što optuženik samouvjereno odgovara "A valda budu, bila je samoobrana, evo kaj da, mogu ti samo to reći, evo, tako da ne bum došao doma tako brzo vjerojatno, ne."
82.4. Otac mu govori ''Oke, dobro, jooj mali moj!'', a optuženik njemu ''Niš, pozdravi, reci IĐ nek oprosti i ti i evo kaj da ti velim, ne!'' Otac mu na to govori ''Dobro, bum zval IĐ dole da dojde, pa kak se to do, kak su to nanjušili?'', na što optuženik skreće s teme i odgovara ''Da, dobro, pojedi taj poriluk i to pa ovoga, eto tako ti je to, desilo, bum ti pričal, samo kaj sad ne znam kad bumo se vidli.'' Otac kaže "Dobro, ne bum ja sad niš prek telefona, bok!", a optuženik govori "Da, eto reci IĐ to kaj sam ti rekel.'', otac govori ''Da, da, da, bez brige, bok, ajde adio'', a optuženik dodaje ''Evo, nije mi to nikad bila namjera".
83. U 16:09:31 sati sin IĐ poziva optuženika i govori mu "Evo sad izlazim, sad su me pustili, idem doma!", a optuženik mu govori "A, aha, ja sam u [adresa], u [adresa], oni kopaju tu bunar, ne znam, ovoga, oni su valda sve ljude ispitivali pa je možda neko rekel da me zajebavaju da je u bunaru baba", a IĐ mu na to odgovara "Da, pa to sam im i ja rekao, jer su me pitali za bunar, ja rekao gledajte išla vam je zajebancija u birtiji, prijatelji, susjedi, di smo ju zakopali, tko šta zna od nas, ja rekao gledajte, ja ne mogu to znat, ako je to moj tata učinio onda je učinio profesionalno, ja to nikad nisam na njemu skužio, nit vidio, tako da ono mislim.", optuženik se ubacuje "Da, dobro si rekel, ali oni buju je našli, znaš, jel je ona mene napala s nožem" te potom "Ja sam nazval didu i rekel sam didi isto to, kaj se desilo, i sad kaj bude, bude".
83.1. IĐ ga potom izravno pita "Znači, znači, napravio si to, ha?", optuženik mu odgovara potvrdno "Da, mislim, sad ovoga, velim kaj bu bilo, bilo bu, bilo je ili ona ili ja, evo". IĐ mu sada, svjestan ozbiljnosti situacije, ukazuje "Znači završit ćeš u zatvoru do kraja života?", optuženik odgovara "Neću, neću!", IĐ pita "Nego šta ćeš, nego šta ćeš?", optuženik ponavlja "Neću, neću", a IĐ mu drhtavim glasom prigovara "E moj tata, e moj tata, šta si nam napravio, eee?". Optuženik i dalje mirnim glasom govori "Da, a gle". IĐ ponavlja "E moj tata!", a optuženik će na to "Sve molim da mi oproste, ali jebiga kaj je tu je, evo nemrem ja sad to ispravit, ne!". IĐ mu dalje govori "A joj, joj šta si napravio eee?", optuženik odgovara "Niš, ne sekiraj se, reci ovoga da je bilo u samoobrani kao što i je i jebiga ja sam, nisam ja to htel tak da završi, ne!". IĐ govori "Ajme majko, šta si napravio, e?", a optuženik mu govori "Evo, dida, dida ti zna, rekel sam mu i ovoga, evo i sve vas molim da mi oprostite, nisam ja, to se des, desilo sticajem okolnosti, samo ovoga nemoj mislim širit priču, ne", IĐ opet govori "Ajme majko, eeeee!", a optuženik njemu " IĐ ne sekiraj se, ja vas ovoga sve volim i jebiga, da, tak da je, tu buš videl dvorište je raskopano skroz." IĐ s nevjericom ponavlja "Ajme majko, eee, ajme majko eee, ajme majko, šta si napravio?", a optuženik ga umiruje " IĐ ne sekiraj se, ne sekiraj se" i na kraju "Ajde bok, nisam ti niš rekao".
84. U 16:36:14 sin IĐ poziva optuženika i pita ga "Kaj se događa?", optuženik mu govori "Niš, kopaju, gle vjerojatno budu mi uzeli mobitel, tak da", IĐ mu govori "Pa zato te i zovem ono! Jooooj!", optuženik mu govori "Niš, Z ne sekiraj se, to je bil nesretni slučaj", IĐ vidno uznemiren govori "Jooooj stari pa ja ne mogu vjerovat, eeee!", optuženik mu ponavlja "Dobro, ne sekiraj se ajde!", IĐ ga pita "Kak da se ne sekiram? A kaj si ti njima reko već ili? A zakaj si onda?", a optuženik mu odgovara "Ne, ma kakvi, rekel mi je odvjetnik da se branim šutnjom i niš ne govorim". IĐ zatim govori "Dobro, kaj da kažem mami ili?", a optuženik odgovara "Ma nemoj joj ništa govorit! Ili mislim ako hoćeš možeš joj reći da me je napala i da sam se ja branio, kaj". Potom optuženik svome sinu daje upute što će trebati raditi na imanju u [adresa], isprazniti vodu, staviti ljepilo za miševe i pospremiti, te da može nazvati i ZĐ i reći joj da je nesretni slučaj.
84.1. IĐ ga potom pita "A jesi ti siguran, jesi ti siguran da će ju naći?", a optuženik odgovara "(nerazumljivo) kraj bunara kopaju!", IĐ govori "Ne mogu vjerovat da si to napravio, evo majke mi, ne mogu vjerovat ono", optuženik odgovara "Dobro, nemoj se žalostit, sve bu ok ajde", IĐ mu govori "Ma bude vraga, u zatvoru ćeš biti 10 godina i više", a optuženik odgovara "Ma neću, kaj ti je", IĐ sada zabrinut za cijelu obitelj govori "Uzet će nam i stanove i sve će nam uzet stari moj", a optuženik samouvjereno odgovara "Neće, neće ti nitko, pa kak ti može netko nekaj uzet, kaj ti je", "E ajd molim te nemoj se žalostit i nemoj prejudicirat stvari, kaj bu bu, ja sam svjestan svega", IĐ ga pita "Kaj je dida rekao", a optuženik mu odgovara "A niš, ja sam mu rekel da to nisam htel pričat, jer da je to bil nesretni slučaj i to je to". Dalje optuženik u razgovoru govori kako mu je stigao račun za mobitel, a onda ga IĐ još pita "Dobro, ti nisi nikom govorio osim meni i dedi, tak da znam da nitko ne zna ili?", a optuženik odgovara "Da da da, ti i deda znate".
85. U 16:49:45 optuženik zove svjedoka VĐ i govori mu "Bok A evo sranje vidiš… kopaju bunar… tak da ovoga, kakav god ishod da je, znaj da ovoga, kaj god se desilo ja to nisam namjerno napravil, eto samo to, al to ne smiješ nikome govoriti… ne znam jel bumo se čuli ili budu me u pritvor deli", na što mu svjedok odgovara "A dobro, bumo se onda vidjeli negdje", a optuženik mu govori "Znaj samo da vas sve volim i da mi je žal".
86. U 17:16:32 optuženik poziva svjedoka KK i govori mu "Čuj imam jednu neugodnu situaciju, nemrem sad preko telefona tu sam s policijom tak da ne znam, izgleda da idem u pritvor, ne znam dokad bum u pritvoru uopće, za nekaj kaj se desilo prije puno godina i tak, nemrem sad to preko telefona pričat", svjedok ga pita "A di si?", optuženik odgovara "Sad rade pretres tu kod mene na selu", svjedok ga pita "Znaš o čemu se radi, koji je povod?", a optuženik odgovara "Znam, o nestaloj ženi ovoga, ovoj kaj je živjela u mojoj kući", svjedok ga pita "Kaj ti misliš da bi te mogli pritvoriti?", a optuženik odgovara potvrdno te mu govori "Nemojte se kaj ljutiti", na što svjedok odgovara "Kaj bi se ja ljutil?", a optuženik mu govori "Nemrem sad ti iskreno sve ispričati kaj je je i kak je, radi se o nesretnom slučaju, eto to je to, niš, hvala na razumijevanju".
87. U 19:09:27 sin IĐ zove optuženika i govori mu "Čuješ, ti se ne misliš predati ili kaj", optuženik odgovara "Sad sam u autu s ljudima", a sin mu sugerira "Mislim ono kak to mi možeš javiti tako nešto, kako mi možeš javiti tako nešto, predaj se tamo i gotovo, šta si napravio, čuješ me ti, šta si napravio čovječe, dobro tata ne možeš to sakriti, to moraš reći, to moraš reći, moraš se predati odmah, pa ne možeš 11 godina to čuvati čovječe", pri čemu IĐ plače. Optuženik mu govori "Ajde ajde", a IĐ njemu sav u šoku "I šta da ja sada radim doma, šta da sada radim, šta da čekam koga, šta će biti, šta da radim, kad ćeš doći, nećeš doći nikad", a optuženik mu mirno govori "Pa i ja čekam i ja, svi čekamo, kaj", IĐ mu govori "Ne kužim kaj čekaš ti", a optuženik će na to lakonski "Dobro kaj ti sada radiš cirkus".
88. Dakle, upravo iz fiksiranih dokaza primjenom posebnih dokaznih radnji nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora, proizlazi da optuženik sugovornicima govori ključne stvari, od toga da je on taj koji je žrtvu ''maknul'' (doduše u ''samoobrani'' jer ga je žrtva napala nožem, nije imao namjeru to napraviti, radilo se o nesretnom slučaju) te da će njeno tijelo pronaći budući da bagerom kopaju bunar, do toga da moli obitelj za oprost i da nikome o tome ne pričaju, očekujući ujedno da će biti pritvoren i da će mu mobitel biti oduzet.
88.1. Samoobrana je isključena samom činjenicom što je žrtva udavljena okrenuta stražnjom stranom tijela, dakle s leđa. Smrt je nastupila davljenjem, stezanjem plastificirane žice dvostruko omotane oko njezina vrata, čiji krajevi sežu sa stražnje strane tijela, što sugerira da nikakvog fizičkog sukoba među njima nije bilo. Žrtva je tada imala 76 godina i bila je visoka oko 163 cm, dok je optuženik bio znatno mlađi, u dobroj fizičkoj kondiciji te imao 52 godine.
88.2. Optuženik ide dalje pa sada u svom iskazu tvrdi da je sadržaj telefonskih razgovora ustvari bio posljedica policijskog pritiska, zastrašivanja, mobbinga i navođenja na priznanje, tako da je nagovoren od strane policije, razgovarao na način da ispadne da je on kriv za ubojstvo žrtve.
88.3. Međutim, ovdje treba krenuti od toga da nikakvog priznanja nije bilo jer optuženik nije iskazivao. Prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika 21. rujna 2022., ali i prilikom ispitivanja u svojstvu okrivljenika 23. rujna 2022. koristio je svoje zakonsko pravo da ne iznosi obranu te se branio šutnjom.
88.4. Osim toga, posebne dokazne radnje provode se tajno, tako da optuženik u tom trenutku nije niti znao da će telefonski razgovori koje tada vodi biti fiksirani kao dokaz, što potkrepljuju preslušane snimke koje zorno prikazuju jedan posve spontan, neposredan i impulzivan tijek razgovora kao i reakciju njegovih sugovornika koji sasvim sigurno nemaju nikakvih saznanja o sudbini žrtve.
88.5. Naime, optuženikov sin IĐ je u totalnom šoku i nevjerici, govori drhtavim glasom i na kraju kroz plač, dok je optuženik naprotiv u telefonskim razgovorima hladan, čak usput govori o nekim trivijalnim stvarima tipa kako treba na imanju u [adresa] isprazniti vodu, staviti ljepilo za miševe i pospremiti, dakle u tako zastrašujućoj situaciji dok traje iskapanje tijela iz bunara bagerima, govori i o računu koji mu je stigao za mobitel, spočitava sinu zašto sada iz toga radi cirkus, a takav je i sa ocem OĐ, miran i hladan, razgovor započinje posve banalnim pitanjima o ručku i završava na temu poriluka.
88.6. Još jedan važan detalj ovdje deplasira obranu. Naime, optuženik u svom iskazu ustraje u tvrdnji da nije imao pojma da je SĐ u bunaru, prezentirajući kako je bio u nevjerici i potpunom šoku kada su policajci iskopali tijelo iz bunara, jer je za to tek u tom trenutku saznao, no demantiraju ga snimke telefonskih razgovora u kojima i svome ocu i sinu najavljuje da će njeno tijelo policija pronaći, upravo zato što je itekako znao da se tamo nalazi, jer ga je sam zakopao.
88.7. Stoga su telefonski razgovori optuženika samo posljedica jedne bezizlazne situacije u kojoj se toga dana našao, dok gleda kako se obruč oko njega sve više steže i u tijeku je intenzivno iskapanje bunara, za koje zna da neminovno vodi otkrivanju tijela žrtve.
89. Optuženik je upravo iz tog razloga odlučio bunar zatrpati građevinskim otpadom, ciglom, dijelovima betona i zemljom, te površinsko okno bunara premjestiti ispred vikend kuće, kako bi dakle prikrio mjesto gdje se prethodno bunar nalazio, te na taj način osigurao da se ne može slučajno ili iz znatiželje otvoriti i otkriti zatrpani sadržaj pa u konačnici i tijelo žrtve.
89.1. Stoga nije prihvatljiv iskaz optuženika niti u dijelu kada objašnjava da mu je bunar smetao nasred dvorišta radi posve banalnog razloga, sportskih aktivnosti, niti da je na nagovor prijatelja odlučio premjestiti krunu bunara kako bi mu služila za ukras gdje čak tvrdi da mu je ŽK pomogao u betoniranju postolja za krunu bunara, što ovaj u svom svjedočkom iskazu odlučno odbacuje.
90. Činjenica što su predmeti koji potječu iz stana žrtve, pronađeni i oduzeti prilikom pretrage od optuženika, također predstavlja indicij koji upućuje na njega kao počinitelja. Dva ključa i ogledalo pronađeni su prilikom pretrage kod njega u [adresa], a kutija za nakit prilikom pretrage u Prečnom 31. Svjedok GĐ sin žrtve je prilikom ispitivanja na fotoelaboratu prepoznao majčinu kutiju za nakit i ogledalo.
90.1. Nastavno na raniji zaključak suda kojim u cijelosti odbacuje bilo kakvu ulogu nominiranog VK, neprihvatljiv je iskaz optuženika kojim implicira da je prilikom ulaska u posjed spornog stana (nakon što ga je navodno ispraznio VK) na zidu ostalo ovo ogledalo, odnosno da mu je spornu kutiju za nakit bilo tko treći podmetnuo u njegove kante Jupola, jer ga niti u tom dijelu ne podupire niti jedan dokaz.
91. Optuženik pritom ne krije kako je već godinama ranije imao ambicije za stjecanjem spornog stana. Štoviše, ocrnjuje cijelu obitelj žrtve smatrajući da je u kuću uselila zbog tadašnjih političkih prilika, a sada se pokazalo kako je on ustvari pod svaku cijenu htio doći do njenog stana i tako steći veći udio u cijeloj nekretnini.
91.1. S druge pak strane, optuženik ne daje bilo kakvo objašnjenje zbog čega ga svjedoci (ĐĐ i RĐŽ) označavaju kao osobu koja daje informacije o žrtvi.
92. Optuženik je ujedno imao i vremenski i prostorni okvir za počinjenje djela. Živio je sa žrtvom u istoj kući tako da je vrlo lako mogao pratiti njeno kretanje, tim više što je ona živjela sama, dok se iz iskaza RĐŽ može zaključiti da je optuženik upravo u vrijeme njenog nestanka boravio u [adresa]. Naime, optuženik i svjedokinja su negdje do sredine rujna 2011. zajedno boravili u [adresa], da bi se sredinom ili krajem rujna 2011. vratili u Zagreb, ali je ona ubrzo, nakon svega nekoliko dana otputovala u Njemačku. Vratila se kod njega u Zagreb upravo sredinom ili krajem listopada 2011. i zadržala četiri do šest tjedana, što se uklapa u inkriminirani period, za koje vrijeme su boravili upravo u kući u [adresa] i nigdje nisu putovali. Štoviše, upravo 06. studenog 2011. i svjedok GĐ opisuje susret sa svjedokinjom RĐŽ na ovoj adresi, što dodatno potkrepljuje zaključak da je upravo u tom vremenu boravila s optuženikom u njegovom stanu u [adresa], samo što njega u tom trenutku nije bilo kod kuće jer je bio na poslu. Kako je i svjedokinja RĐŽ zbog svog posla izbivala iz kuće, nije imala apsolutan uvid u kretanje optuženika za to vrijeme, tako da je posve prihvatljivo da ona o sudbini žrtve, koju je posljednji puta vidjela u dvorištu kuće još u proljeće 2011., nema nikakvih saznanja.
92.1. Iako samo mjesto napada na žrtvu nije bilo moguće egzaktno odrediti, ostaje utvrđenje suda da je optuženik žrtvu lišio života na točno neutvrđenom mjestu te njeno tijelo zamotao u tepih, bacio u bunar i zatrpao upravo na svojem imanju u Prečnom 31.
93. Kraj takvog stanja stvari, nema govora da je optuženik upravo u to vrijeme bio na brodu. Ništa on sa 4 papira predana sudu 17. rujna 2025. (list 1588 do 1591 spisa) u tom pravcu ne dokazuje niti ga isključuju kao počinitelja, jer iskazi međusobno posve nepovezanih svjedoka govore suprotno. Radi se o dokumentu za koji optuženik pojašnjava da njime potkrepljuje svoje tvrdnje da je u razdoblju od 02. svibnja 2011. do 20. lipnja 2012. radio kao skipper na brodu Julija. No, okolnost da je obavljao te poslove i nije sporna, već je odlučno da optuženik nije u cijelom tom razdoblju preko godine dana fizički bio na brodu, već je na brod odlazio u određenim vremenskim periodima što i sam potvrđuje u svojem iskazu. Iz dostavljenih kopija preostala tri dokumenta može se iščitati da bi optuženik eventualno bio na brodu 10. lipnja 2011., 09. kolovoza 2011., te 31. kolovoza 2011., što je sve prije inkriminiranog vremena. Osim toga, da optuženik doista ima alibi i to tako pouzdan i uostalom lako provjerljiv kako to sada pokušava prikazati, tada doista nema racionalnog objašnjenja da nikada nikome jedan tako važan faktografski podatak nije spomenuo, nego nakon pune tri godine provedene u istražnom zatvoru i nakon što je na kraju dokaznog postupka već iznio obranu, odjednom isporučuje ovakvu dokumentaciju uz nadopunu sadržaja svoje obrane.
94. Budući da podnošenje prijedloga za uknjižbu prava vlasništva koincidira upravo sa protekom 5 godina od nestanka žrtve, dakle minimalnog zakonskog roka za proglašenje nestale osobe umrlom, to znači da je optuženik najprije smišljeno čekao trenutak za formaliziranje vlasništva, reagirao i požurnicom za što bržom uknjižbom prava vlasništva, i tek nakon što se uvjerio da sin žrtve više tamo ne dolazi ušao u posjed stana kojega je u daljnjem periodu prepustio na korištenje svome sinu.
94.1. Naime, svjedok GĐ je posljednji puta ušao u stan sa svojim ključem 2016. i idući puta tek u pratnji policije 4 godine kasnije tj. 12. studenog 2020. kada je spoznao da su promijenjena vrata i brava, a tada je stan već koristio optuženikov sin ĐK.
95. Stoga je sud prihvatio dio iskaza optuženika te ga ocijenio vjerodostojnim u pogledu onih okolnosti koje ne osporava u svojoj obrani, a koje potvrđuju i ostali izvedeni dokazi budući da je u tom dijelu u skladu s rezultatima dokaznog postupka.
95.1. No, u preostalom dijelu u kojem opovrgava preostale činjenične tvrdnje optužbe, iskaz optuženika stavljen u korelaciju s ostalim izvedenim materijalnim i personalnim dokazima, ocijenjen je neistinitom konstrukcijom usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti, koja ne samo da je bez uporišta u izvedenim dokazima, već je neprihvatljiva sa stajališta logičke dosljednosti te životne realnosti i iskustva.
96. Što se pak tiče iskaza svjedoka, niti jedan svjedok ne raspolaže neposrednim saznanjima o samom inkriminiranom događaju. Svjedoci iskazuju o nekim vlastitim opažanjima, o onome što su zamijetili, odnosno osobnom doživljaju, ili pak samo prepričavaju ono što su čuli, većina njih na način kako im je to u različitim situacijama tijekom godina prezentirao optuženik i što im je ostalo u sjećanju (svjedoku SK je pokazivao i neku dokumentaciju, no on je optuženika upoznao tek 2019., dakle nakon inkriminiranog razdoblja odnosno nakon što je optuženik već bio uknjižen kao vlasnik na nekretnini žrtve) pri čemu sud nije našao razloge koji bi doveli u pitanje njihovu ukupnu kredibilnost jer treba uzeti u obzir značajan protek vremena, dugi niz godina tijekom kojih sjećanje svakako blijedi, tako da je razumljivo da svjedoci nisu potanko mogli reproducirati pojedina saznanja i staviti ih u posve precizan vremenski okvir.
96.1. No, ovdje treba spomenuti kako sud nije prihvatio iskaz svjedoka GĐ, ali samo u dijelu kada opisuje susret sa RĐŽ u [adresa], **.**.2011. Naime, iako je svjedok GĐ naveo kako je optuženikovu tadašnju partnericu upitao da li je vidjela njegovu majku, te da mu je ona dala krajnje čudan odgovor navodeći da ju je vidjela i da joj je rekla da ide u bolnicu, a on ništa dalje nije ispitivao, nakon ispitivanja svjedokinje RĐŽ, sudu je prihvatljiviji njen opis susreta jer je iskazivala sigurno i vrlo uvjerljivo tako da je sud došao do zaključka da je svjedok GĐ, došavši tražiti optuženika, što je očito bilo neposredno nakon što je utvrđen nestanak njegove majke, pred sudom htio prikriti pristup RĐŽ odnosno dolazak sa još jednom muškom osobom. Naime, svjedokinja je pojasnila kako joj je taj susret zbog iskazanog agresivnog pristupa bio upečatljiv, pa je samo da ga se riješi u tom afektu rekla da je moguće da je njegova majka otišla u bolnicu jer se to sa starijim ljudima zna dogoditi i neka tamo provjeri, ali sigurno nije tvrdila da ju je vidjela niti da joj je ona rekla da ide u bolnicu.
97. U ovom postupku provedeno je šest vještačenja. Kako vještačenjem za daktiloskopiju i identifikaciju osoba nisu utvrđena korisna saznanja, sud vještaka Željka Sekulića nije posebno razmatrao niti cijenio.
97.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja vještaka psihijatra dr. Suzane Kos, vještaka psihologa Višnje Škevin, vještaka za biološka vještačenja Marijane Macan, vještaka za sudsku medicinu dr. Petra Škavića i vještaka za dokumente i rukopise Andree Ledić jer su dani jasno, određeno i precizno, na temelju relevantne dokumentacije te pravila znanosti, struke i iskustva, s time da su vještaci prilikom neposrednog ispitivanja na raspravi dodatno pojasnili odnosno potvrdili svoje zaključke iz pisanih nalaza i mišljenja.
97.2. Stranke nisu imale primjedbi, izuzev na psihijatrijsko vještačenje za koje obrana smatra da nije objektivno i stručno jer je kontaminirano vanjskim utjecajima i iskazima svjedoka. Međutim, vještak dr. Suzana Kos je naprotiv stručno i argumentirano odgovorila na sve primjedbe obrane, iznoseći podlogu na kojoj se zasnivaju njeni zaključci, a to su upravo psihijatrijska anamneza dakle razgovor s optuženikom s jedne, i psihologijska obrada, na koju obrana nije imala primjedbi, s druge strane. Prema tome, psihijatrijsko vještačenje se uopće ne oslanja na iskaze svjedoka, nego primarno na dva spomenuta elementa, psihijatrijsku i psihologijsku obradu. Stoga primjedba obrane ovdje samo predstavlja nezadovoljstvo zaključcima vještaka, promatrano iz vlastite stranačke subjektivne pozicije, što objektivno ne dovodi u sumnju vjerodostojnost vještačenja budući da je posve jasno, potpuno i s uporištem u stručnom znanju koje stranke pa ni sud nemaju.
98. Provedenim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem utvrđeno je da je optuženik iznadprosječnih intelektualnih sposobnosti s narcističkim poremećajem ličnosti, zbog čega je upadljiva njegova marljivost, servilnost, dopadljivost, uslužnost, pričljivost, spremnost za pomoć i praktične usluge, vedrina i ljubaznost, komunikativnost, posebice u odnosu na osobe uspješnije od sebe ili više pozicionirane u društvenoj hijerarhiji (poduzetnici, imućni ljudi, liječnici, direktori i sl.).
98.1. Osobe s grandioznošću u sklopu narcističkog poremećaja ličnosti očekuju poseban tretman, smatraju se superiornima, očekuju da ih se kao takve prepozna i da s te osnove imaju pravo na ostvarivanje želja. U osnovi se krije vrlo krhko samopouzdanje, a kako bi osigurali simpatije i tuđu naklonost često su šarmantni, zabavni, zavodljivi i trude se oko drugih ljudi. Očekuju da će dobiti sve što očekuju i trebaju bez obzira na druge. S druge pak strane njegova empatija za prepoznavanje tuđih osjećaja, želja i potreba je slaba. Skloni su govoriti o sebi detaljno ističući svoje zasluge, uspjehe i sl., ne osvrćući se na druge i njihovu situaciju.
98.2. Osobe s narcističkim poremećajem veoma su vulnerabilne i zbog toga osjetljive na kritike, neuspjeh, iznevjerena očekivanja, to u njima izaziva osjećaj poniženja, degradacije i razočarenja, na što mogu reagirati srdžbom, protunapadom i očajem. Neugodna iskustva s drugima mogu dovesti i do socijalnog povlačenja zbog stida ili do gotovo karikaturalne poniznosti i snishodljivosti, čime se zapravo maskira povrijeđeni ponos.
98.3. Često su kod osoba s narcističkim poremećajem ličnosti narušeni neki socijalni odnosi što je prisutno i kod optuženika, kao i hipomanično raspoloženje u okviru dugotrajnih razdoblja neometane grandioznosti.
98.4. Kod optuženika su uz narcistička prisutna i histrionska obilježja kao što su privlačenje pozornosti, u širokom smislu zavodljivo ponašanje kako bi se svima svidio, teatralnost, često doživljaj da su interpersonalni odnosi prisniji nego li to zaista jesu, izvjesna intruzivnost koja superiorne ljude odbija dok je jednostavnijima privlačna. Također se nalazi disocijalnost koja se manifestira obmanama, slabim osjećajem odgovornosti, rječitošću, iskorištavanjem tuđeg povjerenja za vlastitu dobrobit.
98.5. Težnja za zadovoljenjem vlastitih želja i potreba pod bilo koju cijenu prevladava nad spremnošću zrelog sagledavanja posljedica takvog postupanja.
98.6. Zbog visokog intelektualnog kapaciteta utvrđenog psihologijskim testovima, na razini iznadprosječne inteligencije, njegova nastojanja dobivaju na težini i uvjerljivosti te je vrlo uspješan u svojim aktivnostima. Rezultati fine psihologijske obrade u sklopu projektivnih testova ukazali su izražen perfekcionizam i tendenciju pomnom planiranju i organiziranju. Vrlo je visoka vrijednost ljestvice laganja odnosno prikazivanja sebe u socijalno iznimno prihvatljivom svijetlu te si pripisuje vrline i ponašanje u skladu s visokim moralnim standardima kakve je u toj mjeri kod ljudi teško naći.
98.7. Navedena obilježja optuženikove ličnosti u psihijatriji su shvaćena kao "osebujnost ljudskog bića" i ne vrednuju se kao bolest. Abnormni obrazac ponašanja je stalan i nije ograničen na epizode psihičkog poremećaja, perzistira od mladosti pa nadalje kao što se vidi i kod optuženika u njegovoj anamnezi.
98.8. Djela koja se optuženiku stavljaju na teret podrazumijevaju održane kapacitete pripreme i vođenja djela, sposobnost čekanja, kompleksnog odvijanja pojedinih radnji, mjere predostrožnosti zbog otkrivanja, mogućnost odgode realizacije i utilitarnog su karaktera. Takve radnje naime stavljaju pred osobu visoke zahtjeve za planiranje, pripremanje i općenito vođenje djela, mogućnost odgode, podrazumijevaju kompleksno i etapno odvijanje radnji, kao i racionalnu te voljno-motivacijsku osnovu da djela budu provedena.
98.9. Nema bilo kakvih podataka koji bi dovodili u pitanje optuženikove intelektualne i voljne kapacitete, nema elemenata koji bi ukazivali na bilo koji stupanj redukcije optuženikovih sposobnosti shvaćanja značenja djela kao ni mogućnost upravljanja postupcima tijekom inkriminiranog razdoblja, slijedom čega nema niti pravne osnove za izricanje sigurnosne mjere.
99. Nastavno na provedeno biološko i sudsko-medicinsko vještačenje, ovdje još treba pojasniti kako je na vještačenje dostavljen komad predmetne žice koja je bila omotana oko vrata žrtve, kada je molekularno-genetskom analizom briseva obje strane žice utvrđen isti DNA profil nepoznate osobe muškog spola, s time da sporni trag sa žice ne potječe od optuženika.
99.1. Kako je istoga dana, 23. rujna 2022. kada je obducirano tijelo žrtve, vršena obdukcija drugih osoba i to ĆK, KH i FH, naloženo je daljnje biološko vještačenje kojim je utvrđena podudarnost DNA profila iz uzoraka izuzetih prilikom obdukcije ĆK sa DNA profilom osobe muškog spola utvrđenim sa obje strane žice.
99.2. Prilikom ispitivanja vještaka Marijane Macan i dr. Petra Škavića na raspravi, na čija vještačenja u konačnici i nije bilo primjedbi, propitivanje evidentno kontaminiranog traga na žici obrana dovodi do apsurda jer bi ono značilo da se osobu nad kojom se, sasvim slučajno, u Zavodu za sudsku medicinu vrši obdukcija istoga dana kao i nad žrtvom, dakle 23. rujna 2022., dovodi u vezu s počinjenjem kaznenog djela na njenu štetu 11 godina ranije.
99.3. Naprotiv, za nastanak spornog traga ĆK na žici skinutoj sa vrata žrtve postoji vrlo plastično objašnjenje.
99.4. Pojašnjenje vještaka dr. Petra Škavića u tom se pravcu uklapa u izvješće policijskog službenika HK u okviru fotodokumentacije obdukcije. Kao prvo, tijekom obdukcije se nije mogla osigurati apsolutna zaštita žice, zbog neznanja da se nalazi na vratu, zbog njenog položaja ispod tkanina i vrećice, kao i zbog samog sudsko-medicinskog utvrđivanja položaja i osobitosti žice u odnosu na tragove na vratu. Tijelo se nalazilo savinutih nogu u koljenima i kukovima, u tzv. fetus položaju, što je dodatno otežavalo manipulaciju tijelom. Očito je pomoćnik obducenta IH pozvan u ispomoć drugom pomoćniku, a da prije toga nije skinuo prethodno korištenu zaštitnu opremu (lateks rukavice i pamučne rukavice) na kojima su mogli biti biološki tragovi u vidu krvi koji su preneseni na rukavice prigodom neke druge, istodobno ili prethodno vođene obdukcije, što se u konačnici biološkim vještačenjem ovdje i potvrdilo. Pored toga, prostorije obdukcijske sale Zavoda izrazito su kontaminirane u pogledu bioloških tragova jer se svaki dan u prosjeku vrši četiri do pet obdukcija te pregleda mrtvih tijela, a da se između pojedinih obdukcija niti nakon njih ne vrši dekontaminacija već samo površinsko čišćenje kako stolova tako i alata. Vještak dr. Petar Škavić se čak prisjetio kako je spomenuta žica bila radi mjerenja i fotografiranja prebačena sa stola na kojemu se vršila obdukcija mrtvog tijela žrtve na drugi tada slobodan stol unutar obdukcijske sale.
99.5. Sve to rasvjetljava kako je do kontaminacije evidentno došlo tako što je pomoćnik obducenta rukavicom na kojoj su bili biološki tragovi ĆK jednostavno primio predmetnu žicu skinutu sa vrata žrtve i premjestio je na drugi obdukcijski stol.
99.6. Stoga pronađeni biološki trag na žici kojom je udavljena žrtva, a koji ne potječe od optuženika, nikako ne predstavlja bilo kakav isključujući dokaz za optuženika kao počinitelja.
100. Svi naprijed analizirani dokazi i činjenice koje imaju karakter indicija na nedvojben i siguran način potvrđuju da je optuženik počinitelj inkriminiranih kaznenih djela teškog ubojstva i krivotvorenja isprave.
100.1. Polazeći od utvrđenja da nikakve kupoprodaje nije bilo, da optuženik jedini barata informacijama o žrtvi nakon njenog nestanka i na taj način održava druge u zabludi da je živa govoreći da je ''otputovala'' opisujući štoviše različite verzije njenog napuštanja adrese boravišta, do toga da je njeno tijelo sve te godine zatrpano u bunaru upravo na njegovom imanju koje je on i koristio, da je površinsko okno bunara premjestio tako da više uopće nije bilo vidljivo mjesto gdje se bunar prethodno nalazio, jednostavno prekriveno zemljanom i travnatom površinom, zatim u telefonskim razgovorima i to netom prije pronalaska tijela svojim sugovornicima ustvari priznaje da ju je upravo on usmrtio, da bi nakon toga kod optuženika bili pronađeni i predmeti koji su pripadali žrtvi, zatim, upravo optuženik je prateći protek minimalnog zakonskog roka za proglašenje žrtve kao nestale osobe umrlom, poduzeo i sve daljnje korake kako bi u konačnici bio uknjižen kao vlasnik njene nekretnine, kojom je i dalje raspolagao prepustivši stan na korištenje svome sinu, s time da je i godinama ranije imao neskrivene pretenzije za stjecanjem ove nekretnine.
100.2. Karakter i tijek poduzetih radnji u skladu je s osobinama njegove ličnosti, te svoj odraz nalaze uklapajući se u psihijatrijsko-psihologijski nalaz koji daje dodatno objašnjenje za njegove postupke. Naime, sa psihologijsko-psihijatrijskog aspekta, optuženik pokazuje perfekcionizam i tendenciju pomnom planiranju i organiziranju, dominira povišeni narcizam i grandioznost, prkosno, osvetoljubivo i agresivno reagiranje u situacijama iznevjerenih očekivanja ili povrijeđenog narcizma, sklonost laganju i težnja za zadovoljenjem vlastitih želja i potreba pod svaku cijenu uz nedostatak empatije, pri čemu je motivacija za djela upravo utilitarnog karaktera. Ukupnost ovakvih karakternih osobina nalaze svoj odraz upravo u poduzetim radnjama od planiranja i pripreme kaznenog djela, usmrćenja žrtve, načina prikrivanja njenog tijela, uklanjanja vanjskih obilježja i tragova gdje se ono nalazi, pa do stjecanja konkretne materijalne koristi u vidu stana u kojem je žrtva živjela.
100.3. Sve ove činjenice su nedvojbeno utvrđene i međusobno povezane na način da tvore jednu nedjeljivu i logičnu cjelinu te čine zatvoreni krug indicija koje sa potpunom izvjesnošću i nedvojbenom sigurnošću determiniraju optuženika kao počinitelja kaznenih djela.
100.4. Radi se o neprekinutom nizu indicija jer niti jedan od izvedenih dokaza ne upućuje na činjenično stanje koje bi bilo različito od upravo utvrđenog.
101. Naime, uvažavajući rezultate sudsko-medicinskog vještačenja, optuženik je žrtvi prišao s leđa i udavio ju žicom tako što joj je s leđa dvostruko omotao žicu oko vrata, a krajeve žice stegnuo i vukao ih sa stražnje strane njenog tijela. Zatim joj je ruke u zapešćima vezao samoljepljivom trakom iza leđa, a na stopala i glavu navukao PVC vrećice omotane samoljepljivom trakom. Potom je njeno tijelo zamotao u tepih i bacio ga u bunar na svojem imanju u [adresa].
102. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja slijedi pravna analiza činjeničnih utvrđenja. Optuženik je dakle žrtvu usmrtio davljenjem, odnosno stezanjem vrata plastificiranom žicom dvostruko omotanom oko njenog vrata.
102.1. No, početna točka i pokretač njegovog djelovanja je koristoljublje. Sva prethodno iznijeta činjenična utvrđenja upućuju na zaključak da je optuženikovo ubojstvo žrtve motivirano koristoljubljem i to je ono što ga pokreće na ubojstvo, kako bi se domogao stana u kojemu je žrtva živjela. Koristoljublje kao sebično i bezobzirno stremljenje za vlastitom korišću, je pobuda koja je postojala u vrijeme počinjenja djela, kada optuženik za ostvarenje koristi postupa ne prezajući niti od ubojstva. Iz cjelokupnog ponašanja optuženika i radnji koje su uslijedile, pobliže nabrojane pod točkom 100.1. obrazloženja, evidentno je da je ubojstvo motivirano koristoljubljem upravo u trenutku inkriminacije jer je optuženik očigledno unaprijed stvorio namjeru da lišavanjem života žrtve dođe do njenog stana, tim više što u trenutku kada je utvrđen nestanak žrtve, nigdje nisu pronađeni tragovi koji bi ukazivali da je ona bila žrtva kaznenog djela što znači da je optuženik postupao svjesno i do detalja planirano, a činjenica da se upravo optuženik u konačnici i domogao stana, povezano sa činjenicom da je njeno tijelo pronađeno na optuženikovom imanju, pokazuje da je upravo on imao motiv, ne bilo tko drugi, i postupao s ciljem da je usmrti kako bi se domogao stana u kojem je ona sama živjela.
102.2. Time su ispunjene sve sastavnice kaznenog djela teškog ubojstva s koristoljubljem kao kvalifikatornim elementom.
102.3. Naime, teško ubojstvo iz koristoljublja kvalificirano je motivom djelovanja, motiv je koristoljublje i ono kao pobuda mora postojati u vrijeme počinjenja djela, dok je stvarno djelovanje usmjereno na usmrćenje druge osobe. Koristoljublje je ovdje dakle samo motiv ubojstva, pri čemu za postojanje kaznenog djela uopće nije nužno da korist u konačnici bude i ostvarena.
103. Inkriminirano kazneno djelo teškog ubojstva počinjeno je u razdoblju od 24. listopada 2011. do 05. studenog 2011., dakle u vrijeme važenja Kaznenog zakona (Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – KZ/97) prema kojem se ima podvesti pod kazneno djelo teškog ubojstva opisanog u čl. 91. toč. 4. KZ/97, kažnjivo po čl. 91. KZ/97.
103.1. No, 1. siječnja 2013. stupio je na snagu novi Kazneni zakon (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – KZ/11), koji u čl. 3. st. 1. KZ/11 propisuje da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno, prema odredbi čl. 3. st. 2. KZ/11 ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja, dok u čl. 3. st. 3. KZ/11 propisuje obvezu suda da u slučajevima iz st. 2. čl. 3. KZ/11, ako se izmijeni naziv ili opis kaznenog djela, ispita postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona pa ako utvrdi da postoji, primijenit će zakon koji je blaži za počinitelja.
103.2. Polazeći od citiranih zakonskih odredbi, sud je utvrdio da kazneno djelo iz čl. 91. toč. 4. KZ/97 slijedi svoj pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz čl. 111. toč. 4. KZ/11, ali novi zakon nije blaži. Naime, oba zakona u čl. 91. KZ/97 i čl. 111. KZ/11 propisuju istu zapriječenu kaznu zatvora najmanje deset godina ili kaznu dugotrajnog zatvora, ali prema čl. 53. KZ/97 kazna zatvora ne može biti dulja od petnaest godina, a dugotrajni zatvor propisan je u trajanju od dvadeset do četrdeset godina, dok je prema čl. 44. KZ/11 taj raspon veći pa kazna zatvora ne može biti dulja od dvadeset godina, a dugotrajni zatvor od dvadeset i jedne do četrdeset godina sukladno čl. 46. KZ/11.
103.3. Stoga je u konkretnoj situaciji valjalo primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je djelo počinjeno te kazneno djelo pravno označiti kao kazneno djelo teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 4. KZ/97.
104. Optuženikov krajnji egoizam, pohlepnost i beskrupuloznost pri uklanjanju drugoga radi stjecanja materijalne koristi, konkretno davljenje žrtve kako bi se domogao stana u kojemu je ona sama živjela, ukazuje na njegov subjektivni odnos prema djelu odnosno na postupanje s izravnom namjerom jer je djelo htio kao takvo i kao svoje.
104.1. Optuženik prilazi žrtvi, ženi starije dobi, s leđa, dva puta mota plastificiranu žicu oko njenog vrata i steže ju silom srednjeg do jakog intenziteta, svjestan posljedičnog nedostatka zraka, poremećaja stanja svijesti i smrtnog ishoda koji pri ovakvim radnjama i poduzetom silom nastupa kroz kraće vrijeme, čime manifestira volju na prouzročenje upravo takve posljedice. Htio je usmrtiti žrtvu i u tome je uspio, motiviran koristoljubljem kao neupitnom pobudom.
104.2. Bio je svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, dok je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je njegova ubrojivost neokrnjena. Navedena utvrđenja jasno ukazuju da je optuženik kriv jer je postupao s izravnom namjerom, bio je svjestan protupravnosti svog postupanja i bio je ubrojiv.
104.3. Budući da je time ispunio sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela teškog ubojstva, proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 91. toč. 4. KZ/97.
105. Protekom punih 5 godina, optuženik se odlučuje na počinjenje drugog kaznenog djela. Nastavno na činjenično utvrđenje suda da je optuženik bio svjestan da žrtva nije potpisala predmetni kupoprodajni ugovor u svojstvu prodavatelja te da se na ugovoru nalazi neistinita ovjera javnog bilježnika, što ovaj kupoprodajni ugovor čini lažnim jer ne potječe od žrtve koja je navedena kao prodavatelj, time što je takav ugovor priložio sudu podnoseći prijedlog za uknjižbu prava vlasništva, on je lažnu ispravu uporabio kao pravu i u konačnici ishodovao rješenje kojim mu se dopušta uknjižba prava vlasništva na nekretnini žrtve upravo na temelju toga ugovora.
105.1. Budući da se optuženik obraća sudu sa zahtjevom za uknjižbu prava vlasništva na temelju ugovora kojega vlasnica nekretnine kao prodavatelj nije potpisala, još i sa neistinitom ovjerom njenog potpisa kod javnog bilježnika, svjestan svih tih okolnosti odnosno neistinitosti potpisa i ovjere, jasno je da je postupao s oblikom krivnje koji u kaznenom pravu nosi naziv izravna namjera, svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a da pritom ne postoji nijedan ispričavajući razlog, s time da je njegova ubrojivost kao i kod ranijeg kaznenog djela potpuno očuvana.
105.2. Optuženik je time ostvario i sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave pa je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. KZ/11 budući da je ovo kazneno djelo počinio nakon što je novi kazneni zakon već stupio na snagu (vrijeme inkriminacije je 20. prosinca 2016.).
106. Prilikom izbora vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, sud je ocijenio sljedeće okolnosti.
107. Kao olakotno, sud je cijenio što optuženik prema izvodima iz kaznene i prekršajne evidencije nije osuđivan, te osobne prilike optuženika budući da je kao onkološki bolesnik narušenog zdravlja, bolest redovito liječnički kontrolira, tako da ova okolnost nema značajnijeg odraza na kaznu.
108. S druge pak strane, sud mu je kao otegotno cijenio to što je njegov stupanj krivnje kod oba kaznena djela maksimalan, jer je postupao s izravnom namjerom, bio je svjestan zabranjenosti djela i ubrojiv.
108.1. Otegotne su i okolnosti odnosno način počinjenja kaznenog djela. Kada je utvrđen nestanak žrtve, nigdje nije bilo nikakvih tragova nasilja ili kaznenog djela, što ukazuje kako je usmrćenje žrtve bilo dugo i pomno planirano, poduzete radnje zahtijevale su iznimnu pripremu, tako da je kazneno djelo posljedica do detalja razrađenog plana kod kojega je optuženik poduzeo sve radi stjecanja koristi, samo kako bi se domogao nekretnine.
108.2. Budući da je optuženik kazneno djelo počinio na štetu svoje susjede koju je znao praktički cijeli život i s njom dijelio kuću od djetinjstva, poznavao je cijelu njenu obitelj, radi se o bezdušnom i perfidnom postupanju prema ženi starije životne dobi koja je tada imala 76 godina.
108.3. Brutalnost i okrutnost ogledaju se u činjenici da joj je osim davljenja, ruke na leđima vezao trakom, noge također, njeno tijelo u fetusnom položaju zamotao u tepihe, te na glavu i noge navukao PVC vrećice koje je zalijepio trakom.
108.4. Surovost i zločinačka upornost zamjetna je u svim onim radnjama koje su bile potrebne u planiranju i pripremi ovog kaznenog djela, zatim kroz kompleksno i etapno poduzimanje radnji tijekom njegova izvršenja, ali svakako i nakon njegova počinjenja, prilikom prikrivanja kaznenog djela.
108.5. Optuženik tijelo žrtve baca u bunar na dubinu 7 metara, zatrpava ga građevinskim materijalom i zemljom, a onda još i okno bunara premješta i u njemu sadi cvijeće, dok ranije mjesto bunara prekriva travom, sve kako bi prikrio svoj zločin. Konkretne okolnosti skrivanja gotovo 11 godina, čuvanja i tajenja mjesta gdje se nalazi tijelo žrtve, ovom ionako teškom kaznenom djelu daje posebnu odioznost tim više što optuženik često boravi na tom istom mjestu i čak organizira proslave i druženja, dok oštećenik sve te godine nije imao nikakvih saznanja o sudbini svoje majke.
108.6. Vrsta, brojnost i intenzitet poduzetih radnji kako bi svoj zločinački plan ostvario, uz hladnokrvno pomno planiranje govori o bešćutnosti i izostanku samilosti, ali i nakon počinjenja ovako teškog kaznenog djela, uloženi napor kako bi tijekom svih tih godina ostao neotkriven, ukazuju na njegovu svirepost i povećanu opasnost zbog koje zaslužuje veći prijekor.
108.7. Ovo tim više što se radi o osobi s narcističkim poremećajem ličnosti kod koje očito nedostaje empatije, a istodobno dominira težnja za zadovoljenjem vlastitih želja i potreba pod svaku cijenu. Optuženikove crte ličnosti psihijatri tumače kao ''osebujnost ljudskog bića''. Ne radi se o bolesti, već naprosto o jednom abnormalnom obrascu ponašanja koji je stalan, koji perzistira od mladosti nadalje, tako da će sasvim izvjesno biti prisutan i u budućnosti.
108.8. Što se tiče odnosa prema žrtvi, niti u jednom trenutku u svojim opsežnim iskazima, niti jednom riječju tijekom postupka, nije izrazio bilo kakvo žaljenje ili pokazao bilo kakvu emociju zbog izgubljenog života, štoviše žrtvu svojim sugovornicima pogrdno naziva ''babom'', očito ne mareći za prouzročene posljedice, pa su i ovdje spomenute crte njegove ličnosti došle do punog izražaja.
108.9. Njegov unutarnji odnos prema djelu i prouzročenim posljedicama najzornije ilustriraju telefonski razgovori u kojima, u tako morbidnoj i uznemirujućoj situaciji dok traje iskapanje bagerima iz bunara, pa svojim sugovornicima najavljuje pronalazak tijela, usputno otvara neke potpuno trivijalne teme, nonšalantno i ležerno ćaska o hrani, računima i određenim poslovima.
108.10. Posve je neshvatljiva i apsurdna optuženikova pomama za nekretninom, ovolika gramzivost u situaciji kada ima posve posložen i situiran život, kako u pogledu osobnih, tako i imovinskih prilika. Oba sina su mu tada već bila punoljetna, ĆK je imao 26, a IĐ 22 godine, optuženik je bio zaposlen, s unosnim prihodima, ujedno vlasnik nekretnine, iznadprosječnih financijskih mogućnosti.
108.11. Počinio je ovako teško ubojstvo, no to mu nije bilo dovoljno, njegova beskrupuloznost seže i dalje tako što strpljivo čeka protek minimalnog zakonskog roka 5 godina za proglašenje žrtve kao nestale osobe umrlom i onda se odlučuje na počinjenje novog kaznenog djela tako što traži uknjižbu prava vlasništva na njenoj nekretnini u zemljišnoj knjizi, te u konačnici uspijeva ne samo formalnopravno postati vlasnik, već vlasničko pravo u cijelosti konzumira tako što prepušta posjed stana svome sinu.
108.12. Protek vremena od počinjenja kaznenog djela ovdje nema odraza na kaznu. Naime, kazneno djelo je više od desetljeća ostalo neotkriveno upravo zbog niza radnji koje je optuženik u tom pravcu poduzeo.
108.13. Optuženik u jednom dijelu svoga iskaza napominje da je očito VK žrtvu lišio života. Jedno od prava optuženika u kaznenom postupku je pravo iznijeti ili ne iznijeti obranu, pravo odbiti odgovoriti na postavljeno pitanje ili pravo braniti se šutnjom. Iz tog prava proizlazi i pravo optuženika da poriče počinjenje kaznenog djela. Međutim, ako optuženik iskazuje pa onda još i odgovornost za kazneno djelo koje je počinio prebacuje na drugoga, kao što to optuženik čini u svom iskazu, tada se i ovakav stav optuženika ima cijeniti otegotnom okolnošću, zato što pravo na obranu ne uključuje i pravo da se svjesno nanosi šteta nekoj drugoj osobi koja nije kriva.
109. Za kazneno djelo teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 4. KZ/97 propisana je kazna zatvora najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora, a za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11 kazna zatvora do tri godine.
109.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Cijeneći s jedne strane utvrđene olakotne, te imajući s druge strane na umu dominantno utvrđene otegotne okolnosti, sud je optuženiku za kazneno djelo teškog ubojstva utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju 33 godine, dok mu je za kazneno djelo krivotvorenja isprave utvrdio kaznu zatvora 2 godine i 6 mjeseci, smatrajući da su upravo ovakve kazne adekvatne za počinjena kaznena djela.
109.2. Primjena odredbi o stjecaju kaznenih djela iz čl. 51. KZ/11 radi odmjeravanja jedinstvene kazne ovisi o dva aspekta. S jedne strane, valjalo je uzeti u obzir ukupnost počinjenih kaznenih djela, njihov međusobni odnos, vrstu i vrijeme počinjenja. Radi se o dva kaznena djela počinjena u 5 godina, posve različitog karaktera odnosno protiv života i tijela te kazneno djelo krivotvorenja. S druge strane, za pravilno odmjeravanje kazne kroz složen proces individualizacije, potrebna je sveobuhvatna ocjena ličnosti optuženika, s narcističkim poremećajem uz sva ona obilježja koja karakteriziraju ''osebujnost ljudskog bića''.
109.3. Stoga je uvažavajući upravo ove okolnosti, s obzirom na utvrđene pojedinačne kazne, vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne te o svrsi kažnjavanja, sud optuženika osudio na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju 35 godina, koja je primjerena svim navedenim okolnostima, te će optimalno ispuniti svrhu kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije. Upravo ovakva kazna dugotrajnog zatvora je adekvatna, jer bi blaža kazna poslala nedovoljnu i time pogrešnu poruku onima koji se odlučuju na slično ponašanje, žrtvama i društvu u cjelini.
109.4. Ovakva odluka o kazni izražava i zakonom predviđenu društvenu osudu, moralni prijekor za zlo koje je optuženik počinjenjem djela nanio žrtvi, oštećeniku i društvu u cjelini, a koja će mu omogućiti ponovno uključivanje u društvo, kao i jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Izrečena kazna će utjecati kako na optuženika, tako i na sve ostale građane da ubuduće ne čine kaznena djela, te ukazati da je kažnjavanje počinitelja pravedno, a činjenje kaznenih djela pogibeljno.
110. Budući da se prema čl. 54. KZ/11 svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom uračunava u izrečenu kaznu zatvora, valjalo je optuženiku u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.
111. Državni odvjetnik je predložio oduzimanje imovinske koristi. Budući da nitko ne može zadržati korist ostvarenu kaznenim djelom pa se imovinska korist oduzima sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je ostvarena protupravna radnja, valjalo je primjenom u izreci citiranih odredbi utvrditi da je nekretnina koja predstavlja imovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom iz čl. 278. st. 1. KZ/11 vlasništvo Republike Hrvatske, te naložiti optuženiku da opisanu nekretninu preda u posjed Republici Hrvatskoj, a nadležnom sudu da izvrši upis prava vlasništva za korist Republike Hrvatske uz istovremeno brisanje prava vlasništva optuženika na toj nekretnini.
112. Svjedok GĐ, kao sin žrtve, u kaznenom postupku sukladno čl. 202. st. 11. i 12. ZKP ima status oštećenika. Međutim, kako ostavinski postupak iza njegove majke ne samo da nije pravomoćno okončan, već nije ni proveden, čak nije niti pokrenut, polazeći od odredbe čl. 153. st. 2. ZKP prema kojoj se imovinskopravni zahtjev može odnositi na zahtjev koji se može podnijeti u parnici, njegov je zahtjev u ovom trenutku preuranjen zbog nedostatka aktivne legitimacije. Stoga je primjenom čl. 158. st. 2. ZKP s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.
113. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na citiranim odredbama ZKP. Optuženik je umirovljenik tako da redovito ostvaruje prihod iz mirovine, bio je i vlasnik nekretnina koje je nakon uhićenja u ovom postupku, tijekom boravka u istražnom zatvoru, ugovorima o darovanju prenio na svoje sinove, jednako tako je prodao i vrijedne pokretnine (automobile, motor i gliser), a nije u zakonskoj obvezi uzdržavanja.
113.1. Stoga je optuženiku naložena dužnost naknade troškova za svjedoke Milu Čipčić 159,60 eura (list 1329 spisa), RĐŽ 173,54 eura (list 1478 spisa) i BĐŽ 184,00 eura (list 1536 spisa), ukupno 517,14 eura, za tumača za njemački jezik Gabrielu Banić 401,28 eura (list 872 spisa), zatim za biološko vještačenje 380,91 eura (list 278 spisa), daktiloskopsko vještačenje 509,12 eura (list 363 spisa), biološko vještačenje 891,90 eura (list 370 spisa), psihologijsko vještačenje 331,81 eura (list 759 spisa), psihijatrijsko vještačenje 743,00 eura (list 760 spisa), biološko vještačenje 1.057,80 eura (list 804 spisa) i sudsko-medicinsko vještačenje 351,72 eura (list 829 spisa), te za ispitivanje vještaka na raspravi, vještaka psihijatra dr. Suzane Kos 87,00 eura (list 1472 spisa), vještaka psihologa Višnje Škevin 50,00 eura (list 1473 spisa), vještaka za sudsku medicinu dr. Petra Škavića 121,04 eura (list 1487 spisa) i vještaka grafologa Andree Ledić 591,77 eura (list 1530 spisa), tako da ukupan trošak za vještake iznosi 5.116,07 eura, pa kada se tome doda paušalna svota u iznosu 4.000,00 eura koji se utvrđuje s obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka, te trošak ranijeg branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Siniše Štroka 248,75 eura (list 971 spisa), trošak sveukupno iznosi 10.283,24 eura, dok će visina troškova za nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Hrvoja Korše biti određena posebnim rješenjem.
Zagreb, 22. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Željka Skomeršić
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu.
