REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1042/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženog Grada Zagreba u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći roditelju odgojitelju, 22. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II- 551-06/23-014/2736, URBROJ: 251-02-01/001-23-3, od 15. prosinca 2023.

II. Odbija se prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/2273, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-03, od 31. listopada 2023.

III Svaka stranka snosi svoje troškove ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23- 014/2273, URBROJ: 251-09-22-1/004-23-03, od 31. listopada 2023. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), određuje se da tužiteljici, s danom 30. rujna 2023., prestaje novčana pomoći kao roditelju odgojitelju, a koja pomoć joj je ranije dodijeljena temeljem rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/150, URBROJ: 251-10-01-16-3, od 29. rujna 2016.

2. Osporenim rješenjem odbačen je prigovor tužiteljice, izjavljen protiv Prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje tuženika kako je podnositeljica zaprimila Prvostupanjsko rješenje 17. studenoga 2023. te da nije, u rokovima propisan člankom 10. Odluke o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu, izjavila prigovor Gradonačelniku grada, što takav prigovor čini nepravovremenim.

3. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost naprijed naznačenih rješenja. Navodi kako se sadržajno Prvostupanjskim rješenjem ukidaju ranijim aktom utvrđena joj prava, a sve suprotno izričitom određenju iz članka 131. Zakona o općem upravnom postupku. Ukazuje kako u ovom predmetu nije sporno da je prigovor protiv Prvostupanjskog rješenja predala 4. prosinca 2023., ali spori da bi to rješenje zaprimila 17. studenoga 2023. U tom smislu navodi kako sigurno u spisu tuženika ne postoji dostavnica kojom bi bio potvrđen datum primitka pismena te da ukoliko dostavnica i postoji po njoj nije potpisana, u kojem smislu predlaže provođenje grafološkog vještačenja. I bez obzira na sve navedeno mišljenja je da rok za ulaganje pravnog lijeka u konkretnom slučaju ne može biti kraći od 15 dana. Budući da svoj prigovor smatra pravovremenim, pravovremenim smatra i njen zahtjev za naknadom troškova upravnog postupka. Predlaže da sud poništi osporeno i Prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev, iz razloga sadržanih u obrazloženju osporenog rješenja.

5. Sud je 8. listopada 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i u prisutnosti opunomoćenice tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u Prvostupanjsko rješenje te je, radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja, izveo dokaz uvidom u spis tuženika i priložene isprave.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev djelomično osnovan, iz razloga ove presude.

8. Člankom 10. stavkom 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22.), propisano je da se prigovori na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju odluke, podnose gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dana dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela.

8.1. Člankom 109. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21. – u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da se žalba izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, ako nije propisan duži rok.

9. U ovom predmetu nije sporno da je tužiteljica svoj Prigovor podnijela nakon isteka roka iz članka 10. stavka 1. Odluke, ali prije isteka roka iz članka 109. Zakona. Osporenim rješenjem i temeljem Odluke, odbačen je njen Prigovor kao nepravovremen te je tužiteljica stava da joj je takvim postupanjem ograničeno njeno pravo utemeljeno na Zakonu, konkretno pravo na pristup sudu.

10. Razmatrajući suprotstavljene stavove Sud polazi od pravila da podzakonskim propisom nije dopušteno ograničavati prava stranaka koja su utemeljena zakonom. Iz ovog razloga i imajući na umu kako pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i njemu odgovarajući članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jamči postupovnu (a ne materijalnu) pravičnost, posljedično zaključuje da tužiteljici ne može temeljem podzakonskog propisa biti umanjeno pravo na učinkovit pravni lijek propisan zakonom pa posljedično tome i biti ograničeno samo pravo na pristup sudu. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

11. Člankom 117. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da ako sud utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni.

12. Nakon što je sukladno navedenom Sud u prvom dijelu uvažio tužbeni zahtjev i poništio osporeno rješenje, u obvezi je, u sporu pune jurisdikcije, sam riješiti stvar. U tom smislu potrebno je ocijeniti osnovanost prigovora tužiteljice, izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/23-014/2273, URBROJ: 251- 09-22-1/004-23-03, od 31. listopada 2023.

13. U svom prigovoru od 4. prosinca 2023. i tijekom ovog upravnog spora tužiteljica traži izuzeće gradonačelnika Grada Zagreba, kao čelnika tijela, da odlučuje povodom njenog Prigovora, jer smatra da postoje ozbiljni razlozi za sumnju u njegovu nepristranost, a koji je kroz javne medije u više navrata navodio kako Odluka nije zakonita te da predstavlja izniman teret za gradski proračun. Mišljenja je kako je u njenom slučaju povrijeđenim i članak 5. Zakona o općem upravnom postupku, kojim se ustanovljava načelo zakonitosti, jer je upravno tijelo odlučivalo po službenoj dužnosti, bez ikakvog pravnog osnova. Iznosi da je o njenom pravu riješeno pravomoćnim upravnim aktom koji se može mijenjati, ukidati ili poništavati, pod uvjetima koji su propisani zakonom, a koji u konkretnom predmetu nisu ispunjeni pa se u tom smislu poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ukazuje na povrede odredaba Zakona o općem upravnom postupku i to članka 23. tog zakona, budući da je prvostupanjsko rješenje doneseno od strane osobe koja nije bila službena osoba koje je u opisu poslova vođenje upravnog postupka i/ili donošenje upravnog akta. Mišljenja je da su pobijanim rješenjima narušena njena prava pa tako i pravo vlasništva zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske te da su narušena načela zakonitosti, razmjernosti, predvidivosti pravne norme, odnosno izvjesnosti te određenosti norme, a posljedično i načelo zaštite stečenih prava, jer je prvostupanjsko rješenje u suprotnosti sa apsolutnim zabranama ne bis in idem i res judicata koje su posljedica pravomoćnosti akta. U podnescima dostavljenim tijekom spora pobija da bi osporeno rješenje potpisao gradonačelnik Grada Zagreba te detaljno obrazlaže razloge iz kojih smatra da se iz potpisa na istome ne može utvrditi identitet osobe koje pripada predmetni rukopis. Predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova upravnog spora.

14. Sud polazno ukazuje kako odlučna činjenična utvrđenja ovog predmeta, u odnosu na materijalno pravnu zakonitost osporenog rješenja, nisu sporne. Naime, nije sporno da je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/150, URBROJ: 251-10-01-16-3, od 29. rujna 2016., odlučeno da se tužiteljici priznaje pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja u rokovima i iznosima propisanim Odlukom o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 16/16. i 19/16. – u daljnjem tekstu Odluka). Isto tako nije sporno ni da je Odlukom o izmjenama i dopunama odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 25/22. – u daljnjem tekstu Odluka o izmjenama i dopunama), propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći, nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama te nove odluke te da je temeljem tog određenja doneseno Prvostupanjsko rješenje.

15. Stoga se odlučnim materijalno pravnim pitanjem ovog spora uspostavlja

– da li osobi kojoj je pojedinačnom odlukom utemeljenom na ranijem općem propisu utvrđena novčana pomoć, ustanovljeno nepromjenjivo pravo da ona tu pomoć prima u rokovima i iznosima kako su oni bili ranije propisani ili je suprotno tome davatelju pomoći dopušteno da izmjenom svog ranijeg općeg propisa, donese pojedinačne odluke kojima će uskladi rokove i iznose pomoći te time istu sadržajno umanjiti.

16. Ovo odlučno materijalno pravno pitanje razmatrano je pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske kao i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

17. Visoki upravni sud Republike Hrvatske se, u presudi poslovni broj: Usoz- 143/22-91, od 27. veljače 2023., pozvao na svoj raniji pravni stav iz pravomoćne presude poslovni broj: Usoz-8/22-68, od 5. srpnja 2022., u kojoj je jasno naveo da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u njegovom klasičnom smislu, već financijska pomoć, koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti. Iz ovog razloga zaključeno je da se takva pomoć ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelja odgojitelja. Posljedično nepostojanju legitimnog očekivanja, ne postoji ni zabranjena retroaktivnost. Konačno Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u svojo odluci naveo i kako nije našao da bi skraćivanje novčane pomoći bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti.

18. Ustavni sud Republike Hrvatske, u svojoj odluci, broj U-III-1744/2023, od 14. studenog 2023., zauzeo je stav da su status roditelja odgojitelja i novčana pomoć za roditelja odgojitelja, ustanovljeni Odlukom, rezultat političke volje predstavničkog tijela Grada Zagreba da određenoj kategoriji osoba pruži financijsku pomoć, pri čemu prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava. Polazeći od članka 130. Ustava i naprijed navedenog obrazloženja Visokog upravnog suda u odnosu na ovlast za donošenje Odluke o izmjenama i dopunama, za Ustavni sud je također nedvojbena ovlast predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Gradske skupštine, da u skladu sa svojom (izmijenjenom) pronatalitetnom politikom donese Izmjenu i dopunu odluke kojom se, između ostaloga, skraćuje trajanje mjere roditelj odgojitelj, a posljedično i trajanje prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s petnaest na sedam godina života djeteta. U vezi s tim Ustavni sud je ponovio da u demokratskom društvu, pod uvjetom da normativna intervencija kojom se preoblikuje neki društveni odnos ima legitimni cilj, adresati pravnih normi koje se mijenjanju ili ukidaju, nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost određenog pravnog uređenja, pri čemu je zaključeno da je miješanje u imovinska prava roditelja odgojitelja poduzeto na temelju članka 41. točke 2. Statuta Grada Zagreba, koji je jasan, precizan i predvidljiv te da je, dakle, miješanje provedeno "pod uvjetima predviđenim zakonom".

19. Slijedeći navedeno Ustavni sud Republike Hrvatske u tom smislu zaključio je da Odluka ima legitiman cilj te da se, vezano za vrijeme prilagodbe korisnika ne može složiti s tvrdnjom podnositelja da je navedeno razdoblje prilagodbe prekratko. Konačno Ustavni sud Republike Hrvatske prihvaća i ocjenu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske da je navedenim kompenzacijskim mjerama Grad Zagreb uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke olakšavajući im povratak na tržište rada. Argumentom autoriteta navedene stavove prihvaća i ovaj Sud.

20. Člankom 3. Odluke o izmjenama i dopunama propisano je da se članak 5. stavak 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja mijenja i glasi: "Novčana pomoć se isplaćuje mjesečno, i to:

- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65% prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. -VIII. mjesec prethodne godine;

- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj;

- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. te Odluke, u iznosu od 50% neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj".

20.1. Člankom 4. Odluke o izmjenama i dopunama propisano je da se članak 7. mijenja i glasi:

"Novčana pomoć prestaje:

- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisniku ili djece;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć."

21. Imajući u vidu sadržaj navedenih članaka, prvostupanjskim rješenjem nisu povrijeđene materijalno pravne norme koje reguliraju ovaj pravni odnos, budući da je istim određen prestanak novčane pomoći upravo u skladu s Odlukom o izmjenama i dopunama, a koji opći propis je ponovljeno, iz naprijed opisanih razloga ocjenjen zakonitim. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude 22. U odnosu na procesnopravne prigovore Sud navodi kako slijedi. 23. Ponovljeno, pravo na pravično suđenje propisano člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske i njemu odgovarajući članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jamči postupovnu (ne materijalnu) pravičnost. Smisao takvih konvencijskih i ustavnih određenja je zabrana onemogućavanja prava na pristup sudu, odnosno omogućavanje učinkovitog pravnog lijeka propisanog zakonom, koji će takav pristup u konačnici omogućiti. Stoga u situaciji u kojoj stranka ostvari pristup sudu pune jurisdikcije, a koji svojim postupanjem i konačno svojom odlukom, može nadomjestiti propuste iz upravnog postupka, prigovori takve naravi (dakle oni koji se mogu nadomjestiti u upravnom sporu) postaju irelevantni za materijalno pravo stranke, odnosno za sam meritum spora.

24. U tom smislu i upravo radi olakšanog pristupa sudu pa tada efikasnijeg rješavanja spornih pitanja, Zakonom o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10.), uveden je u hrvatsko upravno sudovanje spor pune jurisdikcije, kao opreka ranijem sporu zakonitosti. Tim sporom pune jurisdikcije, a koji je drukčije i samostalno sudsko procesno postupanje, omogućeno je sudu da u situacijama u kojima i nađe da su tijekom ranijeg upravnog postupanja postojale nepravilnosti iste anulira svojom odlukom.

25. Sve navedeno jasno proizlazi i iz smislenog tumačenja članaka 116. i 117. Zakona o upravnim sporovima.

26. Člankom 117. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da ako sud utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni.

26.1. Člankom 116. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima određeno je da će Sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka te ako utvrdi da je pojedinačna odluka zasnovana na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u odluci.

27. Razmatranjem citiranih članaka može se uočiti, u članku 117. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, da je primarna namjera zakonodavca da Sud „sam riješiti stvar“, a tek podredna „osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni.“ Isto tako u tom rješavanju stvari Sud može i temeljem članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima „odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka.“ 28. Imajući na umu navedeni standard Sud, cijeneći procesnopravne prigovore tužiteljice navodi kako slijedi.

29. U odnosu na ovlast Gradonačelnika Grada Zagreba da potpiše osporeno rješenje, odnosno u odnosu na prigovor kojim se ukazuje kako je podnesen zahtjev za njegovim izuzećem, Sud navodi kako propust da se donese odluka o izuzeću potpisnika osporenog rješenja nije takve naravi da samu odluku o meritumu čini nezakonitom, posebno imajući na umu okolnost da ovaj Sud ima ovlast utemeljenu na članku 117. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, da u cijelosti poništi rješenje gradonačelnika i sam riješi stvar i to između ostalog, na način da odbije prigovor tužiteljice, a što je upravo sadržaj izreke ove presude.

30. Nadalje i ponovno imajući na umu postojanje ovlasti Suda, uvidom u sistematizaciju radnih mjesta u uredu i to u članak 74., koji je Prilog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 13/22. i 31/22.), utvrđeno je da je u opisu poslova i zadataka stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike, a koji je potpisnik prvostupanjskog rješenja, da rješava u složenijim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Dakle, prvostupanjsko rješenje donijela je ovlaštena službena osoba.

31. Razumljivo je da postoje nedostatci koje Sud svojom odlukom ne može nadomjestiti te će stoga Sud u svakom predmetu ocijeniti postoji li u istom procesna nepravilnost koja utječe „na rješavanje predmeta postupka“ i koja tada rezultira sudskim poništenjem rješenja.

32. Jedna od takvih procesnih nezakonitosti, odnosno nepravilnosti bila bi donošenje Prvostupanjskog rješenja izvan zakonom propisanih prekluzivnih rokova. Upravo je navedeno konkretan prigovor tužiteljice koja ističe da je Prvostupanjsko rješenje doneseno nakon proteka rokova iz članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama, odnosno nakon proteka rokova iz članka 113. Zakona o općem upravnom postupku.

33. Člankom 6. Odluke o izmjenama i dopunama propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj odluci, nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove odluke, do 31. prosinca 2022.

34. Budući da je Prvostupanjsko rješenje doneseno nakon zakonom propisanog roka tužiteljica smatra kako je prvostupanjsko tijelo tuženika bilo prekludirano u svojoj procesnoj ovlasti za donošenjem tog rješenja. Cijeneći navedeno Sud teleološkim tumačenjem naprijed citirane norme navodi kako ne nalazi razlog zbog kojeg bi istu smatrao prekluzivnim rokom. Naime, evidentna intencija propisanog roka je zahtjev administrativnim tijelima za što bržim usklađenjem stvarnog stanja s novim općim propisom. Izvan ovog instruktivnog zahtjeva Sud nalazi da bi potpuno pogrešno bilo smatrati da donositelj općeg akta, koji želi promijeniti dotadašnju pronatalitetnu politiku i u skladu s time kreirati potpuno drukčiji pravni odnos koji bi bez iznimke ravnopravno obuhvatio sve korisnike novčane pomoći, u toj namjeri ustanovio kratki dvomjesečni rok po proteku kojeg bi svojim tijelima onemogućio da naprave ono zbog čega je propis i donio. Vezano uz teleološko tumačenje može se reći i kako Odlukom nije propisana posljedica propuštanja donošenja rješenja u zadanom roku, a što u ukupnosti ukazuje kako se radi o instruktivnom, a ne o prekluzivnom roku.

35. Na ovom mjestu Sud napominje i kako je razlog svakog donošenja nekog pravnog propisa drukčije određenje društvenih odnosa, odnosno njihovo prilagođavanje volji zakonodavca. U tom smislu ustanovljena je i Odluka o izmjenama i dopunama te je upravo razlog njenog donošenja da se temeljem nje drugačije ureda odnosi između roditelja odgojitelja i Grada Zagreba. Stoga je i razumljivo da svaki novi propis (pa i Odluka o izmjenama i dopunama), može inicirati donošenje novih pojedinačnih rješenja koja će izmijeniti ranije pravne odnose.

36. Isto tako Sud smatra da je tuženik bio ovlašten riješiti upravnu stvar neposredno u skladu s člankom 49. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine, broj: 47/09. i 110/21.), jer se je pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela te jer nije bilo potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Naime, sud je imao u vidu da su se iz podataka upravnog spisa mogle utvrditi sve relevantne činjenice, a da su rješenja mijenjana samo na način da su mijenjani iznosi novčane pomoći i razlozi prestanka u budućnosti u skladu s Odlukom o izmjenama i dopunama, a koja je ocijenjena zakonitom.

37. Iz istog razloga Sud navodi i kako su na održanom ročištu odbijeni daljnji dokazni prijedlozi tužiteljice, jer su, za donošenje meritorne odluke, sve relevantne činjenice dostatno utvrđene. Budući da niti ostali prigovori sadržani u tužbi ne dovode do drukčijeg rješavanja, Sud nalazi da u ovoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

38. Stoga je trebalo, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a s obzirom da priroda stvari to dopušta, djelomično usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporeno rješenje, odnosno i postupajući u sporu pune jurisdikcije, temeljem članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, u preostalom dijelu odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove presude.

39. S obzirom na zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njenim troškovnikom na zapisniku od 8. listopada 2025. (list 30 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. i pod pretpostavkom ostvarenja uvjeta iz članka 147. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno članka 147. stavku 2. Zakona propisano da ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu, Sud navodi kako je tužbeni zahtjev usvojen u jednom dijelu, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

Zagreb, 22. listopada 2025.

Sudac:

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Martin Sherri – e. komunikacijom

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik – e. komunikacijom

3. U spis