REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-171/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja NU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: 29589473222, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi priznavanja prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-04/22-01/142, URBROJ: 338- 01-06-05-22-03 od 1. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-04/22-01/142, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 1. prosinca 2022. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područne službe [adresa] KLASA: UP/I- 502-07/22-01/07, URBROJ: 338-06-03-22-06 od 22. rujna 2022. kojim mu nije priznato pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad započete 29. travnja 2022. kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu.

2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je bio pripadnik Specijalne policije "Ban" u [adresa] od 18. srpnja 1994. do 29. travnja 2022. Dodaje da je bez prekida radio u Policijskoj upravi Koprivnica do 29. travnja 2022. kada je obolio te više nije bio sposoban obavljati svoje svakodnevne poslove. Iznio je da je radio cijelo vrijeme zbog obitelji i školovanja djece te da nije tražio liječničku pomoć. Nastavio je da je posljedice svog sudjelovanja u obrani Domovine potiskivao u sebi dok nije osjetio sve teže posljedice bolesti PTSP-a te da je tada zatražio liječničku pomoć i otvorio bolovanje. Smatra da mu pripada pravo na 100% bolovanje kao posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu. Na ročištu ističe da je u travnju 2024. umirovljen iz MUP-a, a da je od 29. travnja 2022. do dana umirovljenja bio konstantno na bolovanju. Predlaže da se poništi osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da tužba nije osnovana. Dodaje da je pobijano rješenje donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku. Ističe da se, s obzirom na stručno- medicinsku ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda te utvrđeno činjenično stanje, tužitelju ne može priznati predmetno pravo, budući da za isto nisu ispunjeni propisani uvjeti, jer se ne radi o privremenoj nesposobnosti za rad kao neposrednoj posljedici sudjelovanja u Domovinskom ratu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj 29. lipnja 2022. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za priznavanjem prava na naknadu plaće u iznosu od 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

7. Sporno je, je li pravilno u upravnom postupku odbijen taj zahtjev tužitelja.

8. Člankom 36. stavkom 1. točkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13., 137/13. i 98/19.) propisano je da osiguranici u okviru prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad zbog korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. tog Zakona.

9. Nadalje, člankom 39. stavkom 1. točkom 9. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih tim Zakonom, ako je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

10. Dok je člankom 55. stavkom 2. točkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano da naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

11. Konačno člankom 41. stavkom 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da naknadu plaće iz članka 39. točke 9. tog Zakona Zavod isplaćuje osiguraniku na teret sredstava državnog proračuna.

12. Iz nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 28. studenog 2022. proizlazi da je uvidom u potvrdu MUP-a i ratni put utvrđeno da je tužitelj hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, da je u ratnim djelovanjima sudjelovao u ograničenim razdobljima od druge polovice 1994. do kraja Domovinskog rata u lipnju 1996. Nastavljeno je da je uvidom u ratni put utvrđeno da nema podataka o zarobljavanju ili ranjavanju, da, također, nema podataka da bi tijekom sudjelovanja bio izložen osobito jakim stresogenim čimbenicima. Navedeno je da je uvidom u navode iz medicinske dokumentacije utvrđeno da je tužitelj psihijatrijsko liječenje započeo hospitalizacijom u travnju 2022., 26 godina nakon završetka Domovinskog rata. Dodano je da je hospitaliziran jer se unatrag tri mjeseca osjeća loše, ne funkcionira na poslu i privatno, sve mu smeta, osamljuje se, javlja nesanicu, misli i noćne more s ratišta, konzumira alkohol. Izneseno je da je psiholog tada mišljenja da se radi o pomanjkanju psiholoških resursa i intrapsihičkoj iscrpljenosti, a zbog akumuliranog stresa, uz oscilirajuće PTSP elemente. Nastavljeno je da je dijagnostički shvaćen kao depresija, PTSP, arterijska hipertenzija i štetna uporaba alkohola, a da je u nastavku liječenja u još tri navrata ambulantno posjetio psihijatra, s time da je jednom liječen i kroz dnevnu bolnicu. Istaknuto je da su početkom lipnja tegobe u regresiji, a da je PTSP protumačen kao jedan od uzroka depresije. Opisano je da je tužitelj po sistematskom pregledu od 27. srpnja 2022. privremeno nesposoban za rad (radi kao granični policajac), da je u dijagnozama i F62.0., da je krajem kolovoza opet pogoršanje, da se u listopadu 2022. žali na noćne more i flashbackove, da je apstinencija od alkohola nepotpuna, da je u dijagnozama i F62.0. Obrazloženo je da sukladno odredbama formalno prihvaćene i obligirajuće Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-10/Klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja, Klinički opisi i dijagnostičke smjernice, Deseta revizija; objavila Svjetska zdravstvena organizacija 1992. pod naslovom "The ICD-10, Classification of Mental and Behavioral Disorders". Tenth Revision.") F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj nastaje unutar mjesec dana (najduže nekoliko mjeseci) od djelovanja stresora te da je razvidno da, sukladno MKB-10 smjernicama, ovu dijagnozu nije moguće uzročno posljedično povezivati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu, jer u promatranom razdoblju (od 1994. do 1996.) kod osiguranika ta dijagnoza nije postavljena niti je liječen po psihijatru. Dodano je da se dijagnoza PTSP-a iznimno može postaviti kao "vjerojatna", ako se javi u odgođenoj formi (6 mjeseci i više nakon traumatskog doživljaja), uz dva uvjeta: tipična klinička manifestacija tog poremećaja i nepostojanje alternativnog psihijatrijskog poremećaja. Napomenuto je da je, uvažavajući i ove obligatorne smjernice MKB-10 klasifikacije, razvidno da kod tužitelja nikada nije opisana tipična klinička slika odgođenog ratnog PTSP-a, a gdje bi tegobe po vrsti, intenzitetu i učestalosti opravdavale postavljanje dijagnoze odgođenog ratnog PTSP- a kao dominantne. Izneseno je da, također, nije opisan niti ratni stresogeni čimbenik koji je mogao uzrokovati PTSP, a da kod tužitelja eventualno postoje elementi odgođenog ratnog PTSP-a u kliničkoj slici. Naglašeno je da kod tužitelja postoji i alternativni psihički poremećaj u formi depresije te kao neratni stresogeni čimbenik laborarni i egzistencijalni problemi i stresori. Nastavljeno je da tužitelj nema status HRVI temeljem PTSP-a. Zaključeno je da je, uvažavajući navedeno, razvidno da PTSP kod tužitelja nije moguće uzročno posljedično povezivati sa sudjelovanjem osiguranika u ratnim djelovanjima više od 26 godina ranije (od postavljanja dijagnoze), tj. PTSP nije kod tužitelja isključivi, jedini niti dominantni uzrok predmetnog bolovanja. Obrazloženo je da dijagnoza F62.0 Trajne promjene ličnosti nije kod osiguranika postavljena sukladno pravilima medicinske struke, jer je za postaviti ovu dijagnozu nužno najmanje dvogodišnje kliničko praćenje tegoba, a psihijatrijsko liječenje tužitelja započelo je ove godine. Istaknuto je da štetna uporaba alkohola, aktualizirana u 2022., ne može biti u uzročno posljedičnoj vezi sa ratnim djelovanjima 26 godina ranije. Objašnjeno je da je depresija bolest sui generis, da za istu postoji predisponirajući genetski čimbenik na kojeg onda djeluje neki triger, a da ista, sukladno nalazu psihologijskog testiranja, nije kod tužitelja uzrokovana isključivo i jedino PTSP-em. Navedeno je da je najveći broj hipertenzija esencijalni, tj. nepoznatog uzroka, također i kod tužitelja, a da nema podataka o ranjavanju ili bolestima vezanim za Domovinski rat, a zbog kojih je tužitelj mogao razviti hipertenziju. Dodano je da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje prava po predmetnom zahtjevu tužitelja niti je moguće uvažiti njegove žalbene navode u medicinskom dijelu. Ocijenjeno je da se dijagnoze F32.1 Umjerena depresivna epizoda, F10.1 Štetna uporaba alkohola, F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj, I10 Esencijalna (primarna) hipertenzija i R45.8 Drugi simptomi i znakovi koji se odnose na emocionalno stanje, i privremena radna nesposobnost od 29. travnja 2022. i dalje ne mogu uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu. Istaknuto je da je primarni psihički poremećaj tužitelja depresija - F32.1 (koja je bolest sui generis i javlja se uz genetsku predispoziciju), dok se dijagnoza F43.1 - PTSP javlja 26 godina nakon prestanka sudjelovanja u ratnim djelovanjima i to kao elementi PTSP-a. Dodano je da dijagnoza PTSP-a nije postavljena sukladno obligatornim smjernicama MKB-10 klasifikacije, da tužitelj nema status HRVI temeljem PTSP-a, da ne nalaze opisa tipične kliničke slike odgođenog ratnog PTSP- a, a gdje bi tegobe po vrsti, intenzitetu i učestalosti opravdavale postavljanje ove dijagnoze, da tužitelj u Domovinskom ratu nije ranjavan ili bio u zarobljeništvu, da nisu opisani ratni stresogeni čimbenici koji su mogli uzrokovati odgođeni ratni PTSP. Napomenuto je da se kod tužitelja primarno radi o depresiji trigeriranoj neratnim stresorima, sa elementima ratnog PTSP-a u kliničkoj slici, ali koji nisu isključivi, jedini i dominantni uzrok predmetne privremene radne nesposobnosti. Izneseno je da štetna uporaba alkohola - F10.1, aktualizirana u 2022., ne može biti u uzročno posljedičnoj vezi sa ratnim djelovanjima 26 godina ranije, dok je hipertenzija - I10 označena kao esencijalna, tj. nepoznatog uzroka. Nastavljeno je da kod tužitelja svakako nema podataka o ranjavanju ili bolestima vezanim za Domovinski rat, a zbog kojih je mogao razviti hipertenziju. Objašnjeno je da dijagnoza R45.8 Drugi simptomi i znakovi koji se odnose na emocionalno stanje označava općenito poremećaj emocionalnog stanja, tj. simptom - tegobu i ne može se analizirati kao bolest, pa tako niti eventualno uzročno posljedična veza sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

13. Na temelju tog nalaza, mišljenja i ocjene, koji je jasan, detaljan i obrazložen, utvrđeno je da je pravilno u upravnom postupku odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na naknadu plaće u iznosu od 100% od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Naime, iz tog nalaza, mišljenja i ocjene utvrđeno je da predmetna privremena nesposobnost nije neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu u smislu članka 39. stavka 1. točke 9. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

14. Ističe se da je na ročištu 23. rujna 2025. tužitelj upozoren da može u upravnom sporu predložiti medicinsko vještačenje, a da je zatim izjavio da ne želi da se u upravnom sporu izvede medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku.

15. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

.

U Zagrebu 22. listopada 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. NU, [adresa]

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Direkcija – putem e. komunikacije

3. U spis