REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1018/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LL iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Zagreb, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-355/2021-3 od 22. ožujka 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-64/2017 od 5. ožujka 2021., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-355/2021-3 od 22. ožujka 2023. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-64/2017 od 5. ožujka 2021. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju bruto iznos od 2.416,21 eur/18.205,20 kn, te u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju bruto iznos od 1.806,09 eur/13.608,55 kn sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki IV. izreke, kao i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Pr-64/2017 od 5. ožujka 2021. u tom dijelu, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju po osnovi naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući i subote i nedjelje bruto iznos od 2.416,21 eur/18.205,20 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pod točkom II. izreke naloženo je tuženici da isplati tužitelju po osnovi naknade za neiskorišteni dnevni odmor bruto iznos od 1.806.09 eur/13.608,55 kn, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pod točkom III. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 10.058,39 eur/75.785,38 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a pod točkom IV. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 929,05 eur/7.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja AL i tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Pr-64/2017 od 5. ožujka 2021., u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju bruto iznos od 2.416,21 eur1/18.205,20 kn (slovima:dvijetisućečetiristošesnaesteuradvadesetjedan centi/osamnaesttisućadvjestopetkunadvadestlipa) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te u točki II. izreke, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju bruto iznos od 1.806.09 eur/13.608,55 kn (slovima tisućuosamsto šesteuradevetcenti/trinaesttisućašestoosamkunapedesetpetlipa) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak na iznose dosuđene točkama I. i II. izreke, te u točki III. izreke, kao i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki IV. izreke.

II. Djelomično se uvažava žalba tuženika, preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke u odnosu na zahtjev za zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak na iznose dosuđene u točkama I. i II. izreke, te se odbija tužitelj sa tim dijelom zahtjeva kao neosnovanim.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.“.

3. Tuženik protiv pobijane presude suda drugog stupnja podnosi reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd-2126/2023-2 od 6. lipnja 2023., zbog pitanja koja glase:

„1. Je li osnovano potraživanje tužitelja, kao djelatne vojne osobe, na ime naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući i subote i nedjelje koji su mu bilježeni kao slobodni dani nakon dežurstva odnosno nakon rada na izdvojenom objektu obzirom da se u konkretnom slučaju radi o posebnoj organizaciji rada u turnusima, sukladno odredbi članka III. stavak 1. i 2. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (''Narodne novine'', broj 118/09 i 118/12), a koja organizacija rada podrazumijeva sedam dana rada na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji i sedam dana odmora? 2. Da li se vrijeme konzumiranja obroka uračunava u vrijeme trajanja dnevne stanke koju tuženica, kao poslodavac, mora osigurati tužitelju, kao djelatnoj vojnoj osobi, u trajanju od 30 minuta u slučaju redovnog dnevnog radnog vremena odnosno u trajanju od 60 minuta u slučaju 12-satnog dnevnog radnog vremena, sukladno odredbi članka III. stavak 6. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine, broj: 118/09 i 118/12) te da li se vrijeme korištenje dnevne stanke mora evidentirati?“.

3.1. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju i ukine pobijanu presudu u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke, kao i prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, te vrati predmet na ponovno suđenje ili da podredno preinači pobijanu presudu.

4. Tužitelj u odgovoru na reviziju tuženika predlaže odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19.,80/22. i 114/22. - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući i subote i nedjelje za razdoblje od 21. prosinca 2011. do 21. prosinca 2016. u iznosu od 2.416,21 eur/18.205,20 kn, kao i naknade za neiskorišteni dnevni odmor za razdoblje od studenoga 2011. do lipnja 2014. u iznosu od 1.806,09 eur/13.608,55 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

8. U revizijskom stupnju postupka prema sadržaju pitanja zbog kojih je dopuštena revizija, sporno je pripada li tužitelju pravo na isplatu na ime naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući subotu i nedjelju koji su mu bilježeni kao slobodni dani nakon dežurstva odnosno nakon rada u trajanju od sedam dana na izdvojenom objektu, kao i to uračunava li se vrijeme konzumiranja obroka u vrijeme trajanja dnevne stanke te mora li se vrijeme korištenja dnevne stanke evidentirati.

9. Sudovi su utvrdili slijedeće činjenice:

-da je tužitelj u predmetnom razdoblju bio zaposlen kod tuženika kao djelatna vojna osoba, sa sjedištem zapovjedništva ustrojstvene jedinice u Velikoj Buni,

-da je tužitelj radio na izdvojenom mjestu rada uz obvezan smještaj u vojnoj lokaciji neprekidno sedam dana, kroz koje razdoblje nije smio napuštati tu lokaciju,

- da je nakon svakog 7-dnevnog boravka na lokaciji, tužitelj koristio sedam slobodnih dana u koje je uvijek bila ubrojena jedna subota i jedna nedjelja,

-da je iz iskaza tužitelja razvidno da je svaki dan radio radno vrijeme u trajanju od 8 sati, da je također obavljao i druge poslove vezane za boravak u takvoj lokaciji, da je tijekom radnog dana na izdvojenom objektu koristio kratke stanke za konzumaciju obroka ili ispijanje kave, no da nije mogao koristiti dnevnu stanku, koja bi trebala trajati 60 min, iako da su imali odmor u vrijeme kad su odlazili pojesti obrok, što da je trajalo kratko vrijeme, a da su kratko vrijeme mogli imati i pauzu za popit kavu,

-da je svjedok ĆL u iskazu potvrdio navode tužitelja u dijelu koji se odnosi na trajanje radnog vremena od 8 sati, te obvezu tužitelja da obavlja i druge poslove vezane za boravak u takvoj lokaciji; da je također naveo da je tužitelju bio osiguran dnevni odmor u trajanju od 60 minuta unutar rada od 8-12 sati,

-da iz pismenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke, proizlazi da iznos potraživanja tužitelja sa osnova neisplaćene naknade za subote i nedjelje koje su evidentirane kao slobodan dan za razdoblje od lipnja 2014. do studenog 2016. iznosi 2.416,21 eur/18.205.26 kn, bruto; a s osnova neiskorištenih 60 minuta dnevnog odmora kada se radi 12 sati za isto razdoblje da naknada iznosi 3.238,30 eur/24.399,83 kn bruto,

- da je tužitelj nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem tužbeni zahtjev precizirao podneskom od 8. siječnja 2020. (list 254-256) na način da za razdoblje od 21. prosinca 2011. do 21. prosinca 2016. potražuje isplatu ukupnog iznosa od 107.599,19 kn od čega potražuje po osnovi neiskorištenih slobodnih dana uključujući subote i nedjelje isplatu iznosa 18.205,26 kn, po osnovi naknade za aktivnu pripravnost od 4 sata po redovnoj cijeni rada isplatu iznosa 64.994,10 kn, te po osnovu naknade štete za neiskorištenu dnevnu stanu isplatu iznosa 24.399,83 kn.

10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući subote i nedjelje za razdoblje od 21. prosinca 2011. do 21. prosinca 2016. u iznosu 18.205,26 kn/2.416,21 eur, kao i zahtjev za isplatu naknade za neiskorišteni dnevni odmor za razdoblje od studenoga 2011. do lipnja 2014. u iznosu 13.608,55 kn/1.806,09 eur, pozivom na odredbe čl. 96. st. 1., 97., 98., 99., 100., odredbe Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09., 124/09. - dalje: ZOSOS/02), čl. 139., 153., 154., 155. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 73/13. - dalje: ZOSOS/13), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09., 118/12. - dalje: Odluka/09), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 66/14. - dalje: Odluka/14), te Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 71/15. - dalje: Pravilnik/14), dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Navedenu odluku drugostupanjski sud je potvrdio, osim u dijelu zahtjeva za zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak na iznose dosuđene u točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude, koji dio zahtjeva tužitelja je preinačio i odbio.

11.1. Pri tome je drugostupanjski sud polazeći od utvrđenja da je tuženik odobravao tužitelju 5 slobodnih dana, a pored toga kao slobodne dane evidentirao subotu i nedjelju koji dani su svim pripadnicima oružanih snaga i inače neradni dani, ocijenio da je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je usvojio zahtjev tužitelja za isplatu naknade za neiskorištene slobodne dane koji uključuju subote i nedjelje koje su evidentirane kao slobodni dani nakon rada na izdvojenom objektu. Također je ocijenio da na pravilnost ocjene prvostupanjskog suda nisu osnovane žalbene tvrdnje tuženice u dijelu u kojem tvrdi da je tužitelj radio dva puta mjesečno u posebnoj organizaciji rada u turnusu, PORT, jer da takav režim rada u turnusu nije propisan Odlukom/09 koja da se primjenjuje u ovom slučaju.

11.2. Osim toga, drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu i u dijelu kojim tužitelj traži isplatu naknade za neiskorišteni dnevni odmor za razdoblje od studenoga 2011. do 1. lipnja 2014. u iznosu 13.608,55 kn/1.806,09 eur, pozivom na odredbe čl. 73. Zakona o radu i čl. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 112/17. - dalje: KU/17), koja da je istovjetna čl. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/13., 150/13., 153/13., 71/16. i 123/16. - dalje: KU/13).

12. Za odgovor na postavljena pitanja mjerodavne su odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09., 124/09. - dalje: ZSOS/02), a od 26. lipnja 2013. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13., 75/15. i 50/19. - dalje: ZSOS/13), te podzakonski akti koji su doneseni na temelju odredbi ZSOS i to Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12. - dalje: Odluka/09), Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14., 23/15. i 84/15. - dalje: Odluka/14), te odredbe Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 50/08., 142/08., 118/09. i 99/12. - dalje: Pravilnik/08) za razdoblje do 31. ožujka 2014., a za razdoblje nakon 1. travnja 2014. Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. i 72/15. - dalje: Pravilnik/14).

13. Odredbom čl. 96. st. 1. ZSOS/02 propisano je da raspored tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika uređuje ministar obrane, a odredbom čl. 153. st. 3. ZSOS/13 propisano je da raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

13.1. Prema odredbi čl. 97. st. 7. ZSOS/02 dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom uredit će se rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

13.2. Nadalje, odredbom čl. 154. ZSOS/13 propisano je:

(1) Puno radno vrijeme utvrđuje se u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno u pet dana.

(2) Radno vrijeme zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima te se može preraspodijeliti unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, tako da u jednom razdoblju traje dulje, a u drugom razdoblju kraće od propisanoga punog radnog vremena.

(3) Kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na način iz stavka 2. ovoga članka ne smije biti dulje od 48 sati tjedno.

(4) Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka ne odnose se na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore miru, rada na terenu, taborovanja i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe i sl. (5) Rad iz stavka 4. ovoga članka uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima.

(6) Radno vrijeme može se za pojedine ustrojstvene jedinice Oružanih snaga rasporediti na način da vojne osobe kontinuirano vrijeme borave na vježbalištu, poligonu i u vojarni zbog specifičnosti vojne službe, a određeno vrijeme su izvan službe u stanju pripravnosti.

13.3. Prema odredbi čl. 155. ZSOS/13. djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanju plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s čl. 139. ovoga Zakona.

U odnosu na prvu osnovu - isplatu za neiskorištene slobodne dane uključujući subote i nedjelje

14. Za odgovor na prvo postavljeno pitanje, s obzirom na utuženo razdoblje za isplatu po osnovu naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući subote i nedjelje za razdoblje od 21. prosinca 2011. do 21. prosinca 2016., mjerodavni propisi su (pored naprijed citiranih odredbi ZSOS/02 i ZSOS/13) i Odluka/09, Odluka/14, Pravilnik/08 i Pravilnik/14.

15. Odredbom točke II. Odluke/09 propisano je da se tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka i u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati.

15.1. Prema odredbi točke III. st. 1. Odluke/09 radno vrijeme u pojedinim ustrojstvenim jedinicama u skladu s potrebama službe može biti organizirano kao rad u smjenama, rad u turnusima ili na drugi odgovarajući način, a prema mjesečnom fondu sati može biti puno, skraćeno ili dulje od punog radnog vremena (prekovremeni rad). Kada se radno vrijeme organizira na drugi odgovarajući način, može biti preraspodijeljeno tako da tijekom jednoga razdoblja traje dulje, a tijekom drugoga razdoblja kraće od punoga radnog vremena s tim da ne smije biti dulje od 60 sati tjedno (st. 2.). Preraspodijeljeno radno vrijeme u okviru mjesečnog fonda sati ne smatra se prekovremenim radom (st. 3.).

15.2. Odredbom točke V. st. 1. Odluke/09 propisano je da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe, a točkom V. st. 2. propisano je da se pod aktivnim dežurstvom smatra vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.).

15.3. Prema odredbi točke VI. Odluke/09 pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo (st. 1.), dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću (st. 2.), a za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku OS RH ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. ove Odluke (st. 3.).

15.4. Odredbom točke XIII. Odluke/09 propisano je za koje sve dodatke se uvećava osnovna plaća, s tim da je određeno da se ti dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

15.5. Prema odredbi točke XI. Odluke/09 iznimno, kada rad u operativnom središtu, operativnom dežurstvu Vojne policije, snagama brzog odgovora, na izdvojenom objektu i drugi oblik straže (osim stražarske), koji zahtijeva 24-satni boravak na radnom mjestu, nije organiziran u smjenama ili turnusima, može se organizirati dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva (st. 1.). Nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe pripadnik OS RH ostvaruje pravo na 24-satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjer 1:1 (st. 2.).

16. Odredbom točke II. Odluke/14. (koja je stupila na snagu od 1. lipnja 2014.) propisano je da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe, a točkom III. je propisano da se pod radnim vremenom iz točke II. te Odluke podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu.

16.1. U Glavi II. Odluke /14 propisano je redovno radno vrijeme (točka V. do XII.), a u glavi III. radno vrijeme prema posebnom rasporedu (točka XIII. do XX.).

16.2. Prema Odluci/14 redovno radno vrijeme, koje se u smislu te Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici mogu (uz određene pretpostavke) odrediti drugačije (točka V. Odluke). U slučaju potrebe za radom koji je dulji od redovnog radnog vremena s propisanim maksimalnim trajanjem takvog rada, redovno radno vrijeme će se preraspodijeliti prema odredbama točke VI. i VII. Odluke. U slučaju kada se steknu okolnosti koje su osnova za obavljanje rada duljeg od redovnog radnog vremena, pa se zbog tih okolnosti zadaća ne može izvršiti, zapovjednik propisane razine može odrediti radno vrijeme prema posebnom rasporedu (točka VII. st. 4. Odluke/14).

16.3. Odredbom točke IX Odluke/14, (st. 1.) propisano je da osim rada u redovnom radnom vremenu, rad u pojedinim ustrojstvenim jedinicama ovisno o potrebama službe može biti organiziran i kao rad u smjenama i rad u turnusima, time da rad u turnusu postoji i kao posebna inačica koju Odluka definira kao „poseban oblik rada u turnusu“ (točka XII. st. 1. Odluke/14).

16.3.1. Naime, točka XII. Odluke/14. glasi:

(1) Poseban oblik rada u turnusu je višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i slično) te na izoliranim lokacijama.

(2) Poseban oblik rada iz stavka 1. ove točke je rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam dana rada - sedam dana odmora.

(3) Za vrijeme prvoga ciklusa iz stavka 2. ove točke smatra se da djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati djelatna vojna osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio odnosno obvezna je boraviti na izdvojenim objektima iz stavka 1. ove točke te se u smislu mjesečnog fonda sati smatra da radi sedam dana u redovnom radnom vremenu.

(4) Kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s ovom točkom, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati utvrđen u skladu s točkom V. ove odluke.

(5) Za rad u turnusu iz stavka 1. ove točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

16.4. Prema točki IV. Odluke/14 djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službe, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

17. Poseban propis iz čl. VI. st. 2. Odluke/09, te točke IV. Odluke/14 kojim se uređuju dodaci na plaću je Pravilnik/08 koji je bio na snazi do 31. ožujka 2014., te Pravilnik/14 koji je bio na snazi od 1. travnja 2014.

18. Odredbom čl. 17.b Pravilnika/08 propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva, te je propisan način na koje se ostvaruje pravo na taj dodatak.

19. Pravilnik/14 propisuje u čl. 3. st. 1. da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke, a u Glavi II. Pravilnika/14 propisani su dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

19.1. Člankom 6. Pravilnika/14 propisano je da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe te su propisani iznosi dodatka za pojedinu vojnu službu, koji djelatna vojna osoba može ostvariti s tim da ima pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu, a u čl. 7. Pravilnika/14 propisan je dodatak za otežane uvjete rada djelatnih vojnih osoba raspoređenih na sljedećim dužnostima: 1. letačkim, 2. roniteljskim, 3. padobranskim, 4. plovidbenim, 5. pirotehničkim, 6. u specijalnim i zaštitnim postrojbama, 7. vojnopolicijskim, 8. štetnima za zdravlje, 9. zrakoplovno-tehničkog održavanja, opsluživanja i potpore letanja, s tim da djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak.

20. Među strankama nije sporno da je tužitelj radio na izdvojenom mjestu rada uz obvezan smještaj u vojnoj lokaciji neprekidno sedam dana, te da je nakon svakog 7- dnevnog boravka na lokaciji tužitelj koristio sedam slobodnih dana u koje je uvijek bila ubrojena jedna subota i jedna nedjelja.

21. Sporno je bilo tijekom postupka kao i u revizijskom stupnju postupka pripada li tužitelju isplata naknade za slobodne dane koji su padali na subotu i nedjelju nakon 7- dnevnog neprekidnog rada na izdvojenom mjestu rada.

22. Imajući na umu utuženo razdoblje za koje tužitelj traži naknadu za neiskorištene slobodne dane (od 21. prosinca 2011. do 21. prosinca 2016.) kao i naprijed citirane odredbe Odluke/09 i Pravilnika/08, te Odluke/14 i Pravilnika/14, proizlazi da za oblik rada koji je tužitelj obavljao na izdvojenom objektu kontinuirano 7 dana po 24 sata, nakon tako odrađenih sedam dana tužitelju pripada proporcionalni odmor u omjeru 1:1, odnosno za sedam dana rada pripada mu sedam dana odmora.

23. Nadalje, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o radu koji je obavljan na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji i za koji su propisani naprijed navedeni dodaci na plaću, koji su ostvaruju samo za takav rad, to za takav rad vrijedi i poseban režim korištenja slobodnih dana, koji se ne može sagledavati (samo) kroz odredbe o redovnom radnom vremenu u smislu odredbe točke II. Odluke/09 i točke V. Odluke/14 (kojima je propisano radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati), već (i) kroz odredbe koje se odnose na rad organiziran kao posebni oblik rada u turnusu propisan točkom XI.

Odluke/09 i točkom XII. Odluke/14.

23.1. Stoga iako u redovnom radnom vremenu iz točke II. Odluke/09 i točke V. Odluke/14 subota i nedjelja ne spadaju u radne dane, to ne znači da djelatna vojna osoba kod rada u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu, odnosno u obliku rada na izdvojenom objektu (kao posebnom obliku rada u turnusu) kada nakon 7 dana rada u kontinuitetu koristi 7 dana odmora u kontinuitetu, ima pravo na naknadu za subote i nedjelje koji su bilježeni kao slobodni dani.

23.2. Navedeno stoga što, ne samo da djelatna vojna osoba za takav oblik rada prima i posebne dodatke na plaću, već i stoga što kada djelatna vojna osoba kod rada u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu, odnosno kada radi u posebnom obliku rada u turnusu (PORT) radi u kontinuitetu 7 dana i nakon toga se u kontinuitetu i odmara 7 dana. Stoga, u takvoj situaciji kod takvog posebnog oblika rada, subote i nedjelje ulaze u 7 dana odmora, jer odmor nakon takvog višednevnog boravka na radnom mjestu u trajanju od 7 dana, odnosno posebnog oblika rada u turnusu čini jedinstvenu cjelinu rada u turnusu (kako to osnovano tuženik navodi u reviziji). Pri tome valja reći da na to ukazuje i točki XII. Odluke/14, kojom je propisano da kada djelatna vojna osoba radi u takvom obliku rada u turnusu mjesec dana, da se smatra da ima redoviti mjesečni fond radnih sati. Stoga su prema shvaćanju ovog suda, djelatnim vojnim osobama koje kada rade u posebnom obliku rada u turnusu u ciklusima sedam dana rada - sedam dana odmora, subote i nedjelje uključene u 7 dana odmora u kontinuitetu, te istima za 7 dana koliko su provele u kontinuitetu na radu na izdvojenom objektu pripada isto toliko slobodnih dana u kontinuitetu neovisno o tome što u te dane padaju subote i nedjelje. Time je ujedno i odgovoreno na prvo postavljeno pitanje.

24. Slijedom svega navedenog, a s obzirom na shvaćanje ovog suda i utvrđenja nižestupanjskih sudova na temelju kojih je tužitelju dosuđena naknada „po osnovi neiskorištenih slobodnih dana uključujući i subote i nedjelje“ nije jasno što je tužitelju i za koje razdoblje dosuđeno, odnosno, nije jasno (s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev od 8. siječnja 2020., izreku sudova te nalaz i mišljenje vještaka financijske struke) pripada li tužitelju (i za koje razdoblje) pravo na naknadu za dane koji nisu iskorišteni, a spadaju u 7 dana kontinuiranog odmora nakon 7 dana rada na izdvojenom objektu, ili se radi i o nekim drugim neiskorištenim slobodnim danima osim subota i nedjelja kao slobodnih dana nakon 7-dnevnog neprekidnog rada na izdvojenom objektu, jer nižestupanjski sudovi bezuvjetno prihvaćaju pravilnost izračuna sačinjenog po vještaku financijske struke bez utvrđenja što čini (i za koje razdoblje) obračun za koji se navodi da potraživanje čine „neiskorišteni slobodni dani uključujući subote i nedjelje koje su evidentirane kao slobodni dani“, u odnosu na mjesečni fond sati.

U odnosu na drugu osnovu - isplatu naknade po osnovi neiskorištenog dnevnog odmora za razdoblje od 21. prosinca 2011. do 1. lipnja 2014.

25. Za odgovor na drugo postavljeno pitanje, s obzirom na razdoblje za koji je prihvaćen tužbeni zahtjev po osnovi neiskorištenog dnevnog odmora (od 21. prosinca 2011. do 1. lipnja 2014.) mjerodavni propis je Odluka/09.

26. Prema odredbi točke III. st. 6. Odluke/09 pripadnik OS RH kojemu je određeno dnevno radno vrijeme dulje od osam sati ima pravo na proporcionalno uvećani dnevni odmor na način da dnevni odmor kod 12-satnog dnevnog radnog vremena iznosi ukupno 60 minuta, a može se ovisno o procesu rada koristiti u više dijelova.

27. Dakle, nije sporno da pripadnik OS RH kod 12-satnog dnevnog radnog vremena ima pravo na dnevni odmor od 60 minuta.

28. Međutim, tijekom postupka i u revizijskom stupnju postupka sporno je uračunava li se vrijeme konzumiranja obroka u vrijeme trajanja dnevne stanke te mora li se vrijeme korištenja dnevne stanke evidentirati.

29. U odnosu na drugi dio drugo postavljenog pravnog pitanja koji se odnosi na dužnost vođenje evidencije korištenja dnevne stanke ovaj sud je izrazio pravno shvaćanje u odluci broj Rev 300/2023-2 od 23. svibnja 2023. prema kojem: „… tuženica u utuženom razdoblju nije imala obvezu zasebnog evidentiranja dnevnog odmora (stanke) djelatnih vojnih osoba u evidenciji radnog vremena…“.

30. Nadalje, polazeći od utvrđena da je tužitelj konzumirao obroke na koje je imao pravo, drugostupanjski sud je izrazio pravno shvaćanje da sama konzumacija obroka i kratka stanka za popit kavu ne predstavlja korištenje stanke u smislu odredbi čl. 73. Zakona o radu i čl. 10. st. 1. KU/17 i čl. 10. KU/13 (koje odredbe da se primjenjuju u konkretnom slučaju s obzirom na sporno razdoblje), s obzirom na to da je svrha korištenja odmora upravo odmor od radnih zadataka, odnosno pravo djelatnih osoba da ne rade i da spornu stanku od 60 minuta slobodno koriste bilo u radnoj prostoriji ili izvan nje.

31. Međutim, imajući u vidu naprijed citiranu odredbu Odluke/09, koja se primjenjivala u spornom razdoblju (od prosinca 2011. do 1. lipnja 2014.), suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda iz pobijane odluke, prema shvaćanju ovog suda, svako vrijeme koje djelatna vojna osoba tijekom dnevnog radnog vremena ne koristi za obavljanje radnih zadataka, već za osobnu svrhu predstavlja stanku, slijedom čega se vrijeme konzumiranja obroka i kratka stanka za kavu uračunavaju u vrijeme trajanja dnevne stanke (što je ujedno i odgovor na prvi dio drugo postavljenog pravnog pitanja).

32. Dakle, u ovoj pravnoj stvari, kraj utvrđenja da je tužitelj konzumirao obroke na koje je imao pravo i kratku stanku za popit kavu, sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu naknade s osnova neiskorištenog dnevnog odmora od 60 minuta kod 12-satnog radnog vremena i pri tome tužitelju dosudili zatraženi iznos za razdoblje od studenoga 2011. do 1. lipnja 2014., ne utvrđujući je li tužitelj (na kojem je teret dokaza) prilikom takvog radnog vremena koristio dnevni odmor u predmetnom razdoblju u ukupnom trajanju kraćem od 60 minuta.

33. Zbog svega navedenog, a s obzirom da shvaćanja nižestupanjskih sudova nisu u skladu s navedenim shvaćanjima ovog suda, te s obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa (pogrešne primjene materijalnog prava) u pogledu osnovanosti zahtjeva tužitelja po osnovu neiskorištenih slobodnih dana uključujući subote i nedjelje, te po osnovu neiskorištenog dnevnog odmora sudovi nisu razmotrili druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora, nema uvjeta za preinaku pobijane presude, slijedom čega je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP-a valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke).

34. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).

35. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 22. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić