Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-999/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Antun Zanetti, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Knezović i partneri j.t.d. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-661/2019-89 od 3. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-661/2019-89 od 3. rujna 2025. pod točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju preplaćene anuitete s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF u iznosu 4.582,13 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate (točka I. izreke presude), naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 2.969,31 eura sa zateznim kamatama tekućim od 3. rujna 2025. do isplate (točka II. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova preko dosuđenog iznosa (točka III. izreke) i odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka (točka IV. izreke).

2. Tuženik je podnio žalbu protiv točaka I., II. i IV. izreke presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. i 11. ZPP-a jer mu nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom i jer presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, a ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju da mu nadoknadi troškove postupka, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu 403,97 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer iz navoda žalbe proizlazi da tuženik zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda o nepoštenosti spornih ugovornih odredbi te pravu tužitelja na restituciju preplaćenih iznosa anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka, a koja nema značaj postupovne povrede.

6. Također nije osnovan žalbeni navod tuženika da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da prvostupanjski sud nije odlučio o njegovom prigovoru radi prijeboja kojeg je istaknuo u podnesku od 26. ožujka 2025. Ovo iz razloga što je člankom 288.a stavak 6. ZPP-a propisano da se prigovor radi prebijanja može istaknuti do zaključenja prethodnog postupka, pa kako je prethodni postupak zaključen 8. rujna 2020., a tuženik je prigovor istaknuo u fazi glavne rasprave nakon provođenja financijskog vještačenja, to proizlazi da prvostupanjski sud pravilno nije uzeo u obzir tuženikov prigovor radi prebijanja te pravilno o istome nije odlučivao.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta kredita s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

9. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

10. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je tužitelj s prednikom tuženika 15. ožujka 2006. sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 326-17/2006 i to u kunskoj protuvrijednosti od 34.700,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, a s rokom otplate od 7 godina,

- da je člankom 3. Ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa od 4,9% dekurzivno godišnje, te je člankom 6. ugovoreno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta banke, a korisnik se istu obvezao plaćati, te da je tuženik početnu kamatnu stopu mijenjao tijekom trajanja kredita,

- da su člankom 4. Ugovora o kreditu stranke ugovorile valutnu klauzulu kredita u CHF na način da se mjesečni anuiteti plaćaju u kunskoj protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank na dan plaćanja,

- da je tužitelj otplatio predmetni kredit.

11. Tijekom postupka saslušan je tužitelj čiji iskaz je prvostupanjski sud ocijenio uvjerljivim i istinitim te utvrdio da je tužitelj potrošač jer je Ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba te je iznos kredita iskoristio za kupnju motornog vozila kojeg je koristio za potrebe svoje obitelji, dok je za obavljanje taxi prijevoza, za što je imao otvoren obrt, koristio drugo vozilo. Ovakva utvrđenja navodima žalbe nisu dovedena u sumnju, jer tijekom postupka nije izveden dokaz, niti ga je tuženik predložio, da je vozilo koje je kupljeno sredstvima kredita prijavljeno kao vozilo kojim tužitelj obavlja poslove taxi prijevoza, pa u tom smislu nisu od značaja žalbeni navodi kojima tuženik osporava tužitelju svojstvo potrošača. Osim toga, valja istaknuti da je u članku 2. Ugovora o kreditu jasno navedeno da banka tužitelju odobrava potrošački kredit.

12. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli prvostupanjski sud pravilno polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a kojima je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Također je presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača.

13. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba prednika tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli budući se tužitelj na njih pozvao. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. U odnosu na žalbene navode tuženika da je bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule valja reći da to nije sporno, ali je u konkretnom slučaju sporno jesu li te odredbe ugovorene na zakonit način. U ovom postupku je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se radilo o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja zbog čega su takve odredbe nepoštene i ništave primjenom članka 81. i članka 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03. – dalje: ZZP/03) usprkos tome što je bankama bilo dopušteno ugovaranje odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli.

15. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

16. S obzirom na navedena utvrđenja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) u svezi članka 87. stavak 1. ZZP/03 da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana za tečaj CHF.

17. Prema članku 323. stavku 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

18. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka te dopune nalaza i mišljenja prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj preplatio anuitete s osnove promjenjive kamatne stope u iznosu od 1.091,59 eura i s osnove valutne klauzule u iznosu od 3.490,54 eura, a da je uslijed pada tečaja tužitelj manje platio iznos od 238,43 eura.

19. Budući je u postupku utvrđeno da je prednik tuženika sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu koji sadržava nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli osnovom kojih je tužitelj preplatio anuitete kredita, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 1115. ZOO-a mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a. Konkretno to znači od dana plaćanja anuiteta, odnosno od dana naplate troškova za prijevremenu otplatu kredita, a kako je to prvostupanjski sud pravilno dosudio, pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

20. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare u odnosu na isplatu preplaćenih anuiteta s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Neosnovanosti prigovora zastare utemeljen je na pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Tada to znači da se za sve anuitete, bez obzira kada su dospijevali, zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i to od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz članka 225. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući je tužba podnesena 5. lipnja 2019.

21. Troškove postupka je prvostupanjski sud pravilno dosudio uz primjenu materijalnog prava iz članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te je pravilno priznao tužitelju troškove sastava obrazloženih podnesaka prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. – dalje: Tarifa).

22. Pravilno je prvostupanjski sud pravo na naknadu troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku dosudio prema vrijednosti boda od 2,00 eura primjenom Tbr. 54. Tarife budući je Tbr. 52/3 Tarife propisano da kad sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Od 25. studenoga 2023. na snazi je vrijednost boda od 2,00 eura. Ovo pravno shvaćanje podudarno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-184/2024 od 14. lipnja 2024. i odlukama Rev 940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev 847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev 562/2024 od 7. svibnja 2024.

23. Također je pravilno prvostupanjski sud priznao tužitelju troškove zastupanja njegovog punomoćnika na ročištu za objavu presude. Ročište na kojemu se presuda objavljuje sud je u smislu članka 335. stavka 6. ZPP-a dužan zakazati na ročištu na kojemu je glavna rasprava zaključena. Kako se radi o posebnom ročištu, to trošak pristupa punomoćnika ročištu za objavu presude predstavlja parnični trošak i izdatak učinjen tijekom postupka (članak 151. stavak 1. ZPP-a). Stoga su neosnovani navodi tuženika da je prvostupanjski sud neosnovano tužitelju dosudio trošak pristupa njegovog punomoćnika ročištu za objavu presude (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-832/2022 od 22. ožujka 2023.).

24. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika o priznatim troškovima plaćene sudske pristojbe za tužbu (u iznosu 91,45 eura). Točno je da je člankom 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 51/23.) izmijenjen članak 11. stavak 1. točka 20. na način da su od plaćanja pristojbi oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa pri čemu se ova odredba, odnosno oslobođenje o plaćanja sudskih pristojbi, primjenjuje od 20. svibnja 2023. Kako je tužba u ovom postupku podnesena 5. lipnja 2019. to je obveza plaćanja sudske pristojbe za tužbu nastala već tada (članak 4. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama) i tužitelj je tu obvezu ispunio, pa su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud neosnovano dosudio trošak sudske pristojbe za tužbu.

25. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima te u cijelosti potvrditi rješenje.

26. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe budući njegova žalba nije osnovana.

27. Točka III. izreke prvostupanjske presude nije ispitivana budući nije pobijana žalbom tuženika (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 22. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak