Poslovni broj P-620/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužiteljice ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Vedran Gjenero, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Dubravko Arapović, odvjetnik u Dubrovniku, radi predaje u suposjed, nakon održane glavne javne rasprave zaključene dana 26. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i odsutnosti uredno pozvane tuženice, dana 22. listopada 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici uvesti tužiteljicu u suposjed nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi zemljište i kuća, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 941,47 EUR, sa zateznima kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude pa do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 6. lipnja 2023. tužiteljica navodi da su parnične stranke suvlasnice nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Šipan. Stranke su nekretninu stekle nasljeđivanjem. Ističe se da tuženica u svom isključivom posjedu drži cijelu nekretninu, a da tužiteljici brani pristup istoj. Tužiteljica se još dana 18. svibnja 2023. obratila tuženoj i tražila da joj se predmetna nekretnina preda u suposjed. Kako tuženica bez ikakve pravne osnove drži u posjedu cijelu nekretninu te kako tužiteljicu odbija uvesti u suposjed iste, tako je tužiteljica ustala ovom tužbom i tužbenim zahtjevom citiranim u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu, koji je pred ovim sudom zaprimljen dana 4. rujna 2023., tuženica u cijelosti “odbija tužbeni zahtjev“.

3. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari sud je pročitao sve isprave u spisu – dopis punomoćnika tužiteljice upućen tuženici od dana 18. svibnja 2023. (list spisa 4), izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Šipan na dan 5. lipnja 2023. (list spisa 5), rješenje o nasljeđivanju iza pok. DI (list spisa 33-34), rješenje o nasljeđivanju iza pok. KI (list spisa 35-36), saslušane su parnične stranke (list spisa 37-39), a proveden je i uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke u svrhu identifikacije predmetne nekretnine.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice kao suvlasnice nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Šipan ([adresa]) za uvođenje u suposjed te nekretnine prema tuženici kao drugoj suvlasnici koja predmetnu nekretninu posjeduje kao isključiva posjednica.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među parničnim strankama nije sporno da su iste zemljišnoknjižne suvlasnice predmetne nekretnine, nije sporno da je predmetna nekretnina u isključivom posjedu tuženice, ali je sporno ima li tužiteljica pravo na suposjed čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi zemljište i kuća.

7. Odredba članka 161. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari, a u svezi čega odredba članka 162. stavka 1. ZV određuje da bi u postupku pred nadležnim sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

7.1. Odredbom članka 37. stavka 6. ZV-a propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnog dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegovog prava vlasništva.

8. Činjenice koje je sud dužan utvrditi radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, među strankama zapravo nisu ni sporne, a iste i proizlaze iz isprava u spisu.

8.1. Iz zemljišnoknjižnog izvatka priloženog u spis, proizlazi da su parnične stranke suvlasnice predmetne nekretnine, svaka za ½ dijela prava vlasništva. Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. KI od 9. ožujka 2009. proizlazi da njegovu ostavinu (između ostalog) čini i ¼ dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Šipan ([adresa]), a koju su nekreninu naslijedile njegove sestre - ĐI (tuženica) i ŽI (tužiteljica). Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. DI od 23. lipnja 2010. proizlazi da njezinu ostavinu (između ostalog) čini i 3/4 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Šipan ([adresa]), a istu su u jednakim djelovima nasljedile njezine kćeri ĐI (tuženica) i ŽI (tužiteljica).

8.2. Iz iskaza tužiteljice (list spisa 37-38) proizlazi da čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Šipan u naravi predstavlja zemljište i kuću, da su u gradnji kuće svi članovi obitelji sudjelovali, sagrađena je uz pomoć mještana koji su davali priloge da se kuća izgradi. U kući su živjeli njezina majka i brat, kao i tuženica, inače njezina sestra, sa sinom Ž. Brata i majku su naslijedile ona i sestra, u jednakim dijelovima, i to cijelu nekretninu, kuću i zemlju. Navodi da ju je sestra isključila iz posjeda u cijelosti, a da je ona željela jedan dio zemljišta na predmetnoj nekretnini koristiti, odnosno, iznajmiti radi obrađivanja trećoj osobi na godinu dana, što je bio dogovor kojeg tuženica nije poštivala.

8.3. Iz iskaza tuženice (list spisa 38-39) proizlazi da je ona prethodno s pokojnom majkom i pokojnim bratom živjela u kući rođaka, koja je izgorjela. Kuća na spornoj nekretnini je izgrađena 1987. uz pomoć mještana, a rađena je na zemlji njezinog oca. Navodi da je naknadno zemlja prešla na njezinu majku. Ističe da je njezina majka dala svu zemlju njoj i bratu, no o tome nema nikakav papir. Pokojni brat parničnih stranaka je financirao gradnju kuće, jer je bio pomorac, ali su “skočili“ pomoći i ostali, svi osim sestre, a ovdje tužiteljice, koja nije ništa pomagala. Smatra da tužiteljica nema pravo na kuću, jer je kuća građena za četvero, kao i da joj je nudila neku drugu parcelu, a što se zemlje tiče, da se prvo treba dogovoriti i podijeliti.

8.4. Na uviđaju na licu mjesta, održanom dana 26. rujna 2025., sudski vještak Ilija Margaretić identificirao je predmetnu nekretninu, te utvrdio da se na istoj nalazi kuća kao i obrađeni vrtovi.

9. Jedno od temeljnih prava svakog suvlasnika je pravo na suposjed stvari. Svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, pa ne može jedan od suvlasnika isključiti drugog suvlasnika iz posjeda. Tužiteljica, kao nesporna suvlasnica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (za ½ dijela prava vlasništva), ovlaštena je zahtijevati od druge suvlasnice, tuženice, predaju predmetne nekretnine u suposjed.

9.1. Takvo pravo tužiteljice nisu u sumnju doveli navodi tuženice, koje ističe u iskazu danom pred ovim sudom, oko toga tko je sudjelovao u gradnji zgrade koja se na terenu nalazi na predmetnoj nekretnini, za koga je i za koliko ljudi zgrada građena ili da je pravna prednica stranaka – njihova majka, predmetnu nekretninu darovala tuženici i bratu, isključivši pritom tužiteljicu. Osim što su takvi navodi izneseni samo paušalno, iz spisa je razvidno da su stranke nekretninu naslijedile i iza pokojne majke DI (za ¾ dijela prava vlasništva) i iza pokojnog brata KI (za ¼ dijela prava vlasništva), i to u jednakim dijelovima, pa nedvojbeno na toj nekretnini imaju i jednaka prava.

9.2. Iako tuženica u svom iskazu razdvaja zgradu i zemljište na kojem je ta zgrada izgrađena, navodeći da tužiteljica ne bi imala pravo na zgradu, dok zemljište prvo valja podijeliti, ističe se da sukladno pravnom načelu jedinstva nekretnine propisanom člankom 9. ZV-a, vlasnici zemljišta i zgrade ne mogu biti različite osobe. Sve što je sa zemljištem trajno spojeno, čini sastavni dio tog zemljišta i dijeli njegovu pravnu sudbinu.

9.3. Nadalje, navodi tuženice da je sama uređivala kuću, vlastitim sredstvima, a da tužiteljica ničim nije pridonijela, što tužiteljica osporava, nisu ni od kakvog utjecaja na rješavanje ove pravne stvari, jer se takvi navodi eventualno mogu ticati isključivo obveznopravnih zahtjeva između stranaka, o čemu se u ovom postupku ne odlučuje.

10. U konačnici, a s obzirom na iskaz tuženice u kojem navodi da njezina sestra, a ovdje tužiteljica, nikad nije živjela u kući i da tuženica i njezin sin u istoj oduvijek žive, osim što ni to nije odlučan navod za razrješenje ove pravne stvari, ukazuje se na to da se ovim tužbenim zahtjevom ne traži iseljenje tuženice niti njezinog sina iz predmetne kuće, već se samo traži omogućavanje izvršavanja sadržaja suposjeda u smislu upotrebe i korištenja suvlasničke nekretnine, što je jedno od osnovnih suvlasničkih prava zajamčenih Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

11. Slijedom svega iznesenog, tužiteljica je kao suvlasnica nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] osnovano postavila zahtjev za predaju predmetne nekretnine u suposjed od tuženice koja, kao druga suvlasnica, istu isključivo posjeduje, a za što nema nikakav pravni temelj, pa je odlučeno kao pod I. izreke ove odluke.

12. Pritom se ističe da nekretnina prethodno označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Šipan, sada, nakon usklađenja zemljišnoknjižnih i katastarskih podataka (Baza zemljišnih podataka) nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13. Odluka o parničnom trošku donesena je temeljem odredbe članka 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Tužiteljici je sud kao osnovan priznao trošak tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 24. ožujka 2025. i 26. rujna 2025., svaka radnja u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), što iznosi 600,00 EUR, uvećano za trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu, svaka u iznosu od 53,09 EUR, kao i trošak uviđaja u iznosu od 49,48 EUR (trošak suda) i 185,81 EUR (po računu sudskog vještaka), a sve sukladno troškovniku tužiteljice predanom usmeno na zapisnik dana 26. rujna 2025. Ukupan, stoga, trošak tužiteljice iznosi 941,47 EUR. Odluka o zateznim kamatama koje teku na parnični trošak donesena je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod II. izreke ove presude.

U Dubrovniku 22. listopada 2025.

S u d a c

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. Tuženoj po punomoćnici.