Republika Hrvatska
Poslovni broj: Povrv-60/2024-34
Trgovački sud u Zadru
Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja SVIJET STAKLA GRUPA d.o.o., Danilo Biranj (Grad Šibenik), Gorička 24, OIB: 23386691544, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Burić i Koudela odvjetničkog društva d.o.o. iz Šibenika, protiv tuženika STAKLO DALMACIJA d.o.o., Zadar, Put Stanova 20, OIB: 43967628694, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri iz Zadra, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 9. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja HB i punomoćnika tuženika ČB, na ročištu za objavu odluke 22. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Zorane Brčić iz Benkovca, poslovni broj Ovrv-1314/2024 od 13. ožujka 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku STAKLO DALMACIJA d.o.o., Zadar, Josipa Stadlera 2, OIB: 78438440818 isplatiti tužitelju SVIJET STAKLA GRUPA d.o.o., Danilo Biranj (Grad Šibenik), Gorička 24, OIB: 23386691544, iznos od 12.244,07 eura u roku od osam dana.
i
r i j e š i o j e
I Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Zorane Brčić iz Benkovca, poslovni broj Ovrv-1314/2024 od 13. ožujka 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 95,55 eura na ime troška ovršnog postupka te se u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Javnoj bilježnici Zorani Brčić iz Benkovca tužitelj, prije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odnosno temeljem računa radi isplate iznosa od 12.244,07 eura sa zakonskim zateznim kamatama, protiv tuženika, prije ovršenika.
2. Tuženik je u prigovoru protiv tog rješenja naveo da nema nikakva dugovanja prema ovrhovoditelju, sada tužitelju. Istakao je kako iz vjerodostojnih isprava temeljem kojih je doneseno rješenje o ovrsi nije razvidno po kojoj bi se to osnovi tuženik mogao teretiti za utuženi iznos. Smatra kako je utuženi iznos proizvoljan.
3. Javna bilježnica je predmet proslijedila Općinskom sudu u Zadru koji je rješenjem posl. br. Ovrv-1314/2024-14 od 11. lipnja 2024. odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim sudom.
4. Ovaj sud je rješenjem posl. br. Povrv-60/2024-19 od 26. srpnja 2024. stavio van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i odredio da će se postupak dalje voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
5. U nastavku postupka tužitelj je naveo da je predmet ovoga postupka isplata prema računima br. 657, 659, 699, 700, 736, 737, 747, 763, 797, 810, 811 i 1331 koje je tužitelj izdao u periodu od lipnja 2023. do konca prosinca 2023. za usluge kaljenja i isporuke laminiranog stakla prema zahtjevu tuženika. Istakao je da su stranke konstantno bile u poslovnom odnosu i to na način da bi tužitelj tuženiku prema prethodnoj narudžbi koja je najčešće išla telefonskim putem ili putem e-maila vršio usluge kaljenja stakla te isporučivao gotovi proizvod u dimenzijama koje je zahtijevao tuženik. Na sve te okolnosti je predložio saslušati svjedoke i stranke – i to svjedoke tužiteljeve zaposlenike koji su sudjelovali u poslovnoj suradnji s tuženikom. Istakao je kako tuženik nikada nije prigovorio dostavljenim računima, a iz same whatsapp korespondencije koja je dostavljena u spis proizlazi kako tuženik ne osporava predmetne usluge već obećava da će iste u što skorijem roku i platiti.
6. Tuženik je u nastavku postupka prigovorio dokumentaciji koju je u dokazne svrhe tužitelj dostavio u spis kao nevjerodostojnoj i iskonstruiranoj za potrebe uspjeha u sporu. Naveo je kako nije sporno da su stranke bile u poslovnoj suradnji pa da su utoliko i fotografije mogle nastati u bilo kojem razdoblju poslovne suradnje stranaka.
7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu spisu dostavljenu dokumentaciju.
8. Sukladno odredbama čl. 10. i čl. 7. ZPP-a sud nije provodio druge dokaze jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja, odnosno izvođenju dokaza koje stranke nisu predložile kao i usmjereno neovlaštenom odugovlačenju postupka. Iz navedenih razloga sud nije provodio personalne dokaze saslušanjem predloženih svjedoka odnosno zastupnika po zakonu stranaka, jer su navodi tužitelja, po stavu ovoga suda, dovoljno dokazani dostavljenom dokumentacijom, koju tuženik nije valjano osporio.
9. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 12.244,07 eura na ime neplaćenih računa ispostavljenih za izvršene usluge kaljenja i isporuke laminiranog stakla.
11. Nije sporno u ovom postupku da su stranke imale poslovni odnos pri čemu je tuženik od tužitelja naručivao izvršenje usluga kaljenja i isporuke stakla, a tuženik za te usluge tužitelju bio dužan platiti određene iznose.
12. Sporno je bilo je li tužitelj tuženiku izvršio upravo usluge iz spisu dostavljenih, predmetnih računa, kao i, ukoliko jest, je li tuženik tužitelju te usluge platio – u cijelosti ili djelomično.
13. Uvidom u spisu dostavljene račune (l.s. 14-24) utvrđeno je kako je iste ispostavio tužitelj tuženiku za usluge kaljenja.
14. Uvidom u spisu dostavljenu e-mail i whatsapp korespondenciju utvrđeno je kako je nesporno tuženik od tužitelja naručivao usluge i kako je očito bilo neplaćanja odnosno kašnjenja u plaćanju izvršenih usluga te kako su očito stranke zbog toga bile u sukobu.
15. Prema odredbi čl. 221. b ZPP-a ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Sud može po službenoj dužnosti zatražiti od Ministarstva financija, Porezne uprave podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbine iz stavka 1. ovoga članka samo ako one po pojedinačnom računu prelaze 1.320,00 eura. St. 4. je određeno da će se smatrati, u slučaju kada tražbina iz stavka 1. po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 1.320,00 eura, da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.
16. Sud je, u odnosu na račune br. 737/1/2 od 20. srpnja 2023. u iznosu od 2.053,26 eura i br. 747/1/2 od 25. srpnja 2023. u iznosu od 1.393,50 eura zatražio od Ministarstva financija, Porezne uprave podatke o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza. Iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave od 5. veljače 2025. proizlazi kako je tuženik u odnosu na navedene račune koristio pravo na odbitak pretporeza.
17. U odnosu na preostale utužene račune sud je pozvao tuženika da u roku od 15 dana postupi sukladno odredbi čl. 221. b st. 4. ZPP-a. Tuženik je u odnosu na sve navedeno istakao kako se sama okolnost da je korišteno pravo na odbitak pretporeza u odnosu na određene račune ne može smatrati priznanjem osnove i visine tužbenog zahtjeva, jer se ovdje radilo o neopreznom i nesavjesnom postupanju od strane djelatnika tuženika koji je po zaprimanju tih računa iste proslijedio na knjiženje vanjskom knjigovodstvu tuženika bez da se prethodno utvrdilo postoje li prigovori glede tih računa od strane uprave tuženika.
18. S obzirom na te tvrdnje, sud je sukladno odredbi čl. 492. c ZPP-a naložio strankama da u roku od 30 dana u spis predmeta dostave pisane izjave svjedoka odnosno zastupnika po zakonu stranaka.
19. Prema odredbi čl. 492. c. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud može odlučiti da stranke prilože pisane iskaze stranaka ili svjedoka s ovjerenim potpisom davatelja iskaza kod javnog bilježnika i da se saslušanje stranaka ili svjedoka svede na postavljanje pitanja radi provjere, dopune ili razjašnjenja navoda iz tih iskaza. Sud može odlučiti da pisani iskazi moraju biti priloženi najkasnije do zaključenja prethodnog postupka. Posljedice davanja lažnog pisanog iskaza svjedoka odgovaraju posljedicama davanja lažnog iskaza svjedoka pred sudom. Ako niti jedna od stranaka ne ospori ovjereni pisani iskaz stranke ili svjedoka ili nalaz i mišljenje vještaka i ako sud to ocijeni nepotrebnim, sud neće usmeno saslušati stranku, svjedoka ili vještaka.
20. Iz pisane izjave zastupnika po zakonu tuženika GB proizlazi, u bitnome, da nije sporno da su stranke nekada u povijesti bile u poslovnoj suradnji, a nije mu poznato da bi fotografije vozila tuženika koje je tužitelj dostavio u spis nastale u vrijeme za koje se tereti tuženika za plaćanje navodnih usluga tužitelja. Osporava i vjerodostojnost korespondencije stranaka putem mobilnih aplikacija navodeći kako se ne može utvrditi da se ista odnosi na utuženo potraživanje. Poznato mu je da je bilo prigovora na izdane račune tužitelja. Istakao je kako činjenica da je u odnosu na utužene račune korišteno pravo na odbitak pretporeza predstavlja nesavjesno i neoprezno postupanje djelatnika tuženika, jer je uprava za korištenje prava na odbitak pretporeza saznala tek u ovom postupku.
21. Iz pisane izjave svjedokinje PB proizlazi kako je ona prokurist tuženika, kako joj je poznata suradnja s tužiteljem te joj je poznato kako je bilo prigovora na predmetne račune. Provjerom sa knjigovodstvom je utvrdila da se koristilo pravo na odbitak pretporeza u odnosu na predmetne račune, ali da se tu radilo o nesavjesnom i neopreznom postupanju djelatnika tuženika.
22. Ove pisane izjave su u potpunosti ponavljanje navoda tuženika u tijeku cijeloga postupka te su kao takve cijenjene kao i svi ostali dokazi u ovom postupku, a očito su usmjereni uspjehu tuženika u postupku.
23. Iz pisanih izjava svjedoka ŠB, IB, FB, ZB i BB, u bitnome, proizlazi kako se radi o djelatnicima tužitelja koji svi potvrđuju postojanje poslovne suradnje između tužitelja i tuženika kao i činjenicu da bi tuženik nekada usmeno, a nekada putem e-maila izvršio narudžbu kod tužitelja. Svima je poznato kako su i tijekom lipnja, srpnja i kolovoza 2023. kao i ranije odnosno kasnije izvršili usluge za tuženika, prema njegovoj narudžbi i svi su potvrdili kako se i korespondencija i fotografije priložene spisu odnose upravo na izvršene utužene usluge. Svjedokinja NB, kao djelatnica tužitelja koja radi na otvaranju radnih naloga, izradi i slanju računa strankama, potvrdila je kako su sve usluge navedene u računima i izvršene te kako predmetni računi nikada nisu plaćeni.
24. Ove pisane iskaze sud je smatrao vjerodostojnima u onoj mjeri u kojoj su isti doprinijeli već utvrđenim činjenicama u dokaznom postupku, a u bitnome su isti u suglasnosti sa ostalim spisu priloženim dokazima.
25. Na dostavljene pisane iskaze i od strane tužitelja i od strane tuženika nije bilo prigovora a ni potrebe za usmenim nadoslušanjem svjedoka odnosno stranaka.
26. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev osnovan.
27. Slijedom navedenoga, a temeljem odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-a valjalo je u dijelu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice te iznosa priznatog ovršnog troška održati na snazi platni nalog.
28. Naime, u ovom postupku je nesporno utvrđeno da je tuženik s tužiteljem imao sklopljen ugovor o djelu temeljem kojega je tuženik naručivao kaljeno staklo koje je tužitelj izrađivao i isporučivao tuženiku. Tuženik, također, po stavu ovoga suda, nije valjano oborio zakonsku presumpciju iz čl. 221. b ZPP-a koji se tiče korištenja prava na odbitak pretporeza, jer nije životno ni logično da je korišteno to pravo bez saznanja uprave tuženika, odnosno upravo i da se radilo o nesavjesnom postupanju djelatnika tuženika, nije logično da tu odgovornost tuženik prebacuje na tužitelja.
29. Slijedom navedenoga, u ovom postupku je utvrđeno da su usluge iz utuženih računa izvršene, dok tuženik nije dokazao da je iste podmirio pa je valjalo odlučiti kao u izreci presude.
30. Nadalje, prema odredbi čl. 151. st. 1. ZPP-a parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.
31. Sud tužitelju nije priznao zatraženi ovršni trošak u iznosu od 95,55 eura jer je isti zatražen za trošak predujma naknade javnog bilježnika, ostatka naknade i trošak daljnjih dostava, a budući da u spisu predmeta nema dokaza da bi te radnje bile obavljene odnosno javnobilježnička nagrada plaćena, prema mišljenju ovog suda ti troškovi za tužitelja nisu niti nastali (čl. 151. st. 1. ZPP-a).
32. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja u dijelu pod točkom I.
33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tužitelju priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 26. studenoga 2024., 22. siječnja 2025. i 9. listopada 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) i trošak sastava obrazloženog podneska od 14. siječnja 2025. od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), prema vrijednosti predmeta spora, što uz pripadajući PDV od 25% prema važećoj vrijednosti boda od 2,00 eura ukupno iznosi 1.000,00 eura.
34. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja u dijelu pod točkom II.
U Zadru 22. listopada 2025.
Sutkinja
Katarina Zdunić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.
DNA:
1. Tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 168,89 eura
2. Tuženiku po pun.