Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P- 277/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM BRODU, po sutkinji Danijeli Martini Maoduš, u pravnoj stvari tužitelja GRAD SLAVONSKI BROD, Slavonski Brod, Vukovarska 1, OIB: 58007872049, protiv tuženika SLAVONIJA DI d.o.o., Slavonski Brod, Ulica svetog Lovre 75, OIB: 25301779247, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Pencinger odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi: brisanja prava vlasništva, V.P.S.: 13.371,00 eur, 22. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I Preotvara se glavna rasprava zaključena dana 18. rujna 2025. te se ročište za objavu presude određeno za dan 22. listopada 2025. u 14:00 sati neće održati.

II Odbija se prijedlog tužitelja GRAD SLAVONSKI BROD, Slavonski Brod, Vukovarska 1, OIB: 58007872049, za zabilježbu spora podnesen dana 21. kolovoza 2024.

III Odbacuje se tužba tužitelja GRAD SLAVONSKI BROD, Slavonski Brod, Vukovarska 1, OIB: 58007872049, protiv tuženika SLAVONIJA DI d.o.o., Slavonski Brod, Ulica svetog Lovre 75, OIB: 25301779247, podnesena dana 21. kolovoza 2024.

IV Nalaže se tužitelju GRAD SLAVONSKI BROD, Slavonski Brod, Vukovarska 1, OIB: 58007872049, naknaditi tuženiku SLAVONIJA DI d.o.o., Slavonski Brod, Ulica svetog Lovre 75, OIB: 25301779247, iznos od 4.921,87 eura troškova parničnog postupka, u roku od 15 (petnaest) dana.

V Odbija se tuženik SLAVONIJA DI d.o.o., Slavonski Brod, Ulica svetog Lovre 75, OIB: 25301779247, sa zahtjevom za naknadom troškova u iznosu od 208.422,22 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj GRAD SLAVONSKI BROD, Slavonski Brod, Vukovarska 1, OIB: 58007872049 je dana 21. kolovoza 2024. podnio tužbu protiv tuženika SLAVONIJA DI d.o.o., Slavonski Brod, Ulica svetog Lovre 75, OIB: 25301779247, u kojoj u bitnom navodi da je tuženik upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik na nekretnina navedenim u tužbi temeljem nevaljano i nezakonito provedenog upisa u zemljišnim knjigama jer tužitelj ima prava na tim nekretninama koje je bio upisan kao organ upravljanja na tim nekretninama u vrijeme postojanja društvenog vlasništva, dok je u teretovnici u to vrijeme bilo upisano pravo korištenja društvenog poduzeća "SLAVONIJA" DRVNA INDUSTRIJA SLAVONSKI BROD, a da je tijekom vremena dolazilo do mijenjana oznaka katastarskih čestica i cijepanja čestica na više manjih čestica, te upisa u nove z k. izvatke, a da je tuženik za kojeg tužitelj tvrdi da nije pravni slijednik društvenog poduzeća koje je bilo upisano s pravom korištenja, upisan bez pravne osnove kao vlasnik u zemljišnim knjigama po zemljišnoknjižnom rješenju broj Z-1362/98 nakon što je u taj predmet dostavljeno rješenje Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu broj Tt-95/819-2 od 1. veljače 1996. iz kojeg je neispravno zemljišnoknjižni sud zaključio da se radi o pravnom sljedništvu, a zapravo se radi samo o dokumentu o usklađenju sa Zakonom o trgovačkim društvima, to nije isprava prikladna za upis prava u zemljišnim knjigama, a da je i kod tuženika u to vrijeme postojala svijest da je sporno da bi tuženik bio vlasnik tih nekretnina jer je o tome tadašnjeg direktora tuženika ŽA obavijestio raniji pravnik "SLAVONIJA“ DRVNA INDUSTRIJA SLAVONSKI BROD, a o čemu je i svjedočeno u predmetu ovog suda poslovni broj: P-109/2021. U podnesku od 27. ožujka 2025. izričito navodi da ne podnosi vlasničku tužbu nego tužbu radi brisanja nevaljanog i neistinitog upisa tuženika u zemljišnim knjigama.

2. Tužitelj dalje obrazlože da tuženik nije pravni slijednik "SLAVONIJA" DRVNA INDUSTRIJA SLAVONSKI BROD, jer je to društvo u stečajnom postupku prodano kupcu PBZ-INVESTHOLDING d.o.o. temeljem ugovora od 31. prosinca 1992. te je nakon toga brisano u sudskom registru. Tuženik je 1992. od strane osnivača PBZ-INVESTHOLDING d.o.o. Tužitelj smatra da je nevaljanom uknjižbom tuženika u svojstvu zemljišnoknjižnog vlasnika povrijeđeno knjižno pravo tužitelja iz kojeg razloga tužitelj u tužbenom zahtjevu traži da se naloži upis brisanja predmeta uknjižbe i da se naloži uspostava navodno prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se te nekretnine upišu na ime i u vlasništvo tužitelja.

3. U odgovoru na tužbu tuženik prigovara vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi u iznosu od 13.271,00 eura. Smatra da tužitelj u tužbi iznosi nebitne navode i da ne dostavlja dokaze na okolnost bitnih činjenica, osporava aktivnu legitimaciju tužitelja jer smatra da tužitelj nije pravni slijednik bivše Općine Slavonski Brod, a osporava i pasivnu legitimaciju tuženika bez navođenja konkretnog razloga. Smatra da je za očitovanje tuženika i ovu parnicu od značenja zemljišnoknjižno rješenje broj Z-1362/1998 od 3. ožujka 1998. koje tužitelj nije dostavio uz tužbu.

4. U podnesku od 22. siječnja 2025. tužitelj navodi da za utvrđivanje tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina nije od značenja činjenica što tuženik prodaje drugu nekretninu po početnoj cijeni od 273.000,00 eura jer to u naravi kuća sa zemljištem, a da predmetne nekretnine nisu izgrađene i dijelom se nalaze izvan građevinskog zemljišta , a dijelom u zoni R2-sport i rekreacija, dostavlja potvrdu ovog suda iz predmeta poslovni broj: R3-4/2025-2, dodatno obrazlaže da je kod osnivanja tuženika unesena kao osnivački ulog imovina koju je osnivač kupio u stečajnom postupku nad društvenim poduzećem "SLAVONIJA" DRVNA INDUSTRIJA SLAVONSKI BROD, a da kod procjene vrijednosti predmetne nekretnine za potrebe pretvorbe društvenih poduzeća nisu uzete u obzir, jer to ne proizlazi iz elaborata o procjeni za potrebe pretvorbe, a dodatno navodi da je pravni prednik tužitelja bivša Općina Slavonski Brod bila označena u rješenju broj Z-688/69 kao organ upravljanja predmetnim zemljištem i po tom rješenju i upisana u zemljišne knjige, u listu B (vlastovnici) te da je u tom svojstvu Općina Slavonski Brod donijela rješenje o predaji u posjed predmetnog zemljišta društvenom poduzeću "SLAVONIJA" DRVNA INDUSTRIJA SLAVONSKI BROD zbog pošumljavanja kanadskom topolom koja svrha je odavno prestala, a u prilogu tog podnesak dostavlja i rješenje broj Z- 1362/1998 od 3. ožujka 1998, nakon čega je društveno poduzeće "SLAVONIJA" DRVNA INDUSTRIJA SLAVONSKI BROD upisano u listu C teretovnici kako korisnik tog zemljišta.

5. Podneskom od 11. ožujka 2025. tužitelj u bitnom navodi da tužitelj nije naveo činjenice i dokaze iz kojih proizlazi zašto bi predmetne nekretnine trebale biti u vlasništvu tužitelja, da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje brisovne tužbe jer ne navodi i ne dokazuje da je ikada bio zemljišnoknjižni vlasnik, da se pravilnost odluka zemljišnoknjižnog suda može osporavati samo pravnim lijekovima u zemljišnoknjižnom postupku, da tužitelja ne bi bilo moguće upisati kao zemljišnoknjižnog vlasnika jer to nije nikada bio, a da ga sada nije moguće niti upisati s pravima koja su postojala u vrijeme društvenog vlasništva, da predmetno zemljište nije građevinsko zemljište.

6. U podnesku od 22. travnja 2025. tuženik u bitnom navodi da tužitelj nije aktivno legitimiran podnijeti tužbu jer je na to ovlaštena samo osoba koju zemljišnoknjižni sud uputio u parnicu, a da je tužitelj aktivno sudjelovao u zemljišnoknjižnom postupku u kojem je izvršen upis tuženika kao zemljišnoknjižnog vlasnika pa da je mogao koristiti sva zakonom predviđena sredstva, a smatra da bi bilo potrebno uvidom u taj predmet broj Z- 1362/98 utvrditi da li je se tužitelj koristio svim pravima u tom postupku i dali mu je dostavljeno sporno rješenje iz tog postupka, da li je u roku za žalbu tražio zabilježbu da je upis sporan, te da li je u daljem roku od 60 dana od isteka roka za žalbu podnio brisovnu tužbu, a navodi da je krajnji rok u kojem se brisovna tužba može podnijeti 3 godine od navodno nevaljanog upisa, da pravo upravljanja koje je imao tužitelj nije bilo pravo upravljanja i korištenja u društvenom vlasništvu nego je imalo samo značenje gospodarenja zemljištem do rješavanja pitanja titulara prava korištenja.

7. Tuženik tvrdi da je predmetno zemljište u naravi u jednom dijelu šuma kanadske topole, a u drugom dijelu šikara , a tužitelj to ne osporava.

8. Na pripremnom ročištu dana 7. svibnja 2025. tužitelj dostavlja potvrdu Upravnog odjela za graditeljstvo tužitelja iz koje proizlazi da su se predmetne nekretnine nalazile 24. srpnja 1991. unutar granica građevinskog područja Slavonskog Broda prema generalnom urbanističkom planu koji je važio u to vrijeme, ali je u međuvremenu došlo do promjene tog plana tako da se te nekretnine sada nalaze djelomično u građevinskom području, a djelomično u području predviđenom za sport i rekreaciju.

9. Tužitelj nije podnio vlasničku tužbu nego tužbu radi brisanja nevaljanog i neistinitog upisa tuženika u zemljišnim knjigama.

10. Po prijedlogu tuženika, Republika Hrvatska je obaviještena o ovoj parnici. Tužitelj je objasnio zašto traži brisanje nevaljanog upisa upravo na onim česticama koje je naveo u tužbenom zahtjevu te da je došlo do promjena na tim česticama u odnosu na stanje u vrijeme promjene i sada.

11. Predmeti ovog suda poslovni broj: P- 245/2017 i poslovni broj: P-109/2021 priklopljeni su ovom predmetu, a sud ocjenjuje sadržaj istih nebitnim za odluku u ovom predmetu iz razloga koji su navedene u daljnjem tekstu obrazloženja.

12. Sud je zaključio glavnu raspravu na ročištu dana 18. rujna 2025., ali je po članku 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) zbog važnog razloga jer je utvrdio negativnu procesu pretpostavku za suđenje, zaključenu glavnu raspravu preotvorio.

13. Brisovna tužba je bila dopuštena jer tužitelj nije mogao ostvariti svoj zahtjev brisanjem nevaljanog upisa u zemljišnoknjižnom postupku budući se samo u sudskom postupku može utvrditi ima li tužitelj prava po osnovu kojih može tražiti brisanje navodno nevaljanog upisa i upis zemljišnoknjižnog prava na svoje ime jer je nesporno da tužitelj nije bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik nego je Općina Slavonski Brod bila upisana kao nositelj prava upravljanja.

14. Dakle, utvrđivanje sadržaja prava tužitelja ne može se provesti u zemljišnoknjižnom postupku, ali se može provesti u parničnom postupku.

15. Dopuštenost brisovne tužbe ne ovisi o tome da li je tužitelj bio upućen u parnicu jer upućivanje u parnicu nije obveza zemljišnoknjižnog suda nego mogućnost.

16. Nesporno je da je sporni upis proveden po rješenju broj Z-1362/1998 od 3. ožujka 1998.

17. Na utvrđenje dopuštenosti brisovne tužbe primjenjuje se Zakon o zemljišnim knjigama na snazi u vrijeme podnošenja brisovne tužbe dana 21. kolovoza 2025. bez obzira što je do navodno nevaljane uknjižbe došlo godinama prije stupanja na snagu tog zakona.

18. Vrijedi opće pravilo da se primjenjuju materijalno-pravne norme prema zakonu na snazi u vrijeme kada je upis proveden pa se valjanost upisa procjenjuje po tom zakonu.

19. Procesne norme koje uređuju tijek i organizaciju postupka se primjenjuju prema zakonu koji je na snazi u vrijeme kad se postupak provodi.

20. Dakle, zakonska osnova prema kojoj se utvrđuje pravovremenost brisovne tužbe je članak 150. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19, 128/22, 155/23, 127/24, dalje: ZZK/19), na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, koja u bitnom glasi: u st. 1.

"(1) Osoba čije je knjižno pravo povrijeđeno nevaljanom uknjižbom može tužbom protiv osobe u čiju je korist uknjižba provedena zahtijevati da sud odredi brisanje nevaljane uknjižbe i da naloži uspostavu prijašnjeg knjižnog stanja dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati."

21. Po čl. 150. stavak 2. ZZK-a/19 ustanovljen je različiti rok za onog podnositelja kojem je dostavljeno rješenje o uknjižbi u odnosu na onog kojem nije dostavljeno ako mu nije dostavljeno, određen je najduži rok objektivni tri godine od kada je uknjižba zatražena, dok je kraći rok ustanovljen za onog kojem je rješenje dostavljeno, 60 dana od isteka roka za žalbu, a nije relevantan trenutak saznanja za uknjižbu.

22. Tužitelj je uz tužbu dostavio dokumentaciju iz koje proizlazi kada je uknjižba zatražena, dostavio je dokument zahtjeva tuženika kojim traži da se upiše kao zemljišno knjižni vlasnik (pogrešno naslovljen kao zahtjev za pretvorbu prava korištenja u pravo vlasništva) te rješenje broj Z-1362/98 od 2. ožujka 1998. iz sadržaja kojeg proizlazi da je to rješenje zaprimljeno u zbrci isprava s danom 3. ožujka 1998. jer taj dokument ima pečat suda s tim danom.

23. Dakle, uknjižba je zatražena u zemljišnim knjigama kada je rješenje zemljišnoknjižnog suda kojim se dozvoljava uknjižba vlasništva u zemljišnim knjigama u korist tuženika temeljem zahtjeva tuženika uloženo u zbirku isprava zemljišnoknjižnog suda dana 3. ožujka 1998.

24. Utvrđeno je da je od kada je sporna uknjižba zatražena do dana podnošenja brisovne tužbe prošlo više od tri godine jer je uknjižba zatražena 3. ožujka 1998. a tužitelj podnio brisovnu tužbu dana 21. kolovoza 2024.

25. Slijedom navedenog, sud donosi odluku o odbacivanju brisovne tužbe zbog prekluzije prava na podnošenje brisovne tužbe po čl. 150. stavak 2. ZZK-a/19.

26. Ovu odluku sud donosi jer prema citiranom zakonu rok za podnošenje brisovne tužbe ne može biti duži od tri godine pa i ako bi se nevaljana uknjižba temeljila na ništavnom pravnom poslu ili falsificiranoj ispravi, čak i u slučaju ako je tuženik prilikom traženja zemljišnoknjižne uknjižbe bio nesavjestan.

27. Stoga, za utvrđivanje pravovremenosti podnesene brisovne tužbe nije od značenja navod tužitelja da je direktor tuženika JA prije podnošenja zahtjeva za upis prava vlasništva bio upozoren od strane pravnika da bi upis tuženika kao vlasnika u zemljišne knjige bio sporan.

28. Također, nije relevantno za utvrđivanje pravovremenosti tužbe niti utvrđivanje ništetnosti pravnog posla ili takve odluke, temeljem koje je izvršen navodno nevaljali upis u zemljišne knjige.

29. U predmetu koji je priklopljen ovom predmetu radi uvida poslovni broj: P- 109/2021 tužitelj je pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom radi utvrđenja ništetnosti ugovora o prijenosu imovine na tuženika koje je pitanje ništetnosti bi bilo od značenja da je tužitelj podnio brisovnu tužbu u vrijeme kada je bio na snazi raniji važeći ZZK.

30. Dakle, sud je utvrdio nepostojanje jedne procesne pretpostavke za podnošenje brisovne tužbe, a to je da je tužba podnesena nakon proteka prekluzivnog roka pa je ista odbačena kao nepravovremena.

31. Aktivnu legitimaciju tužitelja za podnošenja brisovne tužbe, dakle nije bilo potrebno utvrđivati kad je sud utvrdio negativnu procesnu pretpostavku za podnošenje brisovne tužbe.

32. Međutim, podredno (iako neodlučno za donesenu odluku) sud se ovdje izjašnjava i o pitanju relevantnih činjenica i materijalnog prava za utvrđenje aktivne legitimacije tužitelja.

33. Za utvrđenje aktivne legitimacije, jer je to materijalno-pravna pretpostavka, relevantne su odredbe Zakona o zemljišnim knjigama na snazi u vrijeme kad je proveden navodno nezakoniti upis prava vlasništva, a to je Zakon o zemljišnim knjigama (NN 91/96, 68/98, dalje: ZZK/96).

34. Tužitelj na okolnost svog prava na predmetnim nekretninama dostavlja povijesni izvadak u kojem je vidljivo da je Općina Slavonski Brod bila upisana kao organ upravljanja na predmetnih nekretninama u B listu, dok je u C listu postojao upis prava korištenja treće osobe.

35. Tužitelj ne dostavlja dokaz da je bio zemljišnoknjižni vlasnik na predmetnim nekretninama, a samo se poziva na popise o lokalnoj samoupravi i građevinskom zemljištu, dostavlja dokaz da je predmetno zemljište djelom u građevinskoj zoni, a dijelom predviđeno za sport i rekreaciju, ali ne navodi konkretne činjenice na okolnost da je stekao pravo vlasništva po sili zakona ili temeljem kakve odluke Nadležnog tijela.

36. Članak 129. st. 1. ZZK-a/96 propisuje da osoba čije je pravo povrijeđeno nevaljanim upisom može zahtijevati brisanje takvog upisa (brisovnom tužbom), ako ne može zahtijevati brisanje temeljem članka 128. ovoga Zakona, dakle ako ne može ostvariti brisanje u zemljišnoknjižnom postupku.

37. Dakle, tužitelj mora biti nositelj stvarnog prava koje je bilo povrijeđeno. To znači:

- mora postojati raniji upis zemljišno knjižnog vlasništva tužitelja, ili

- stjecanje prava vlasništva po sili zakona iz kojeg razloga je tužitelj povrijeđen upisom tuženika

- ili Odluka nadležnog tijela o stjecanju prava vlasništva.

38. Ako nikad nije bio upisan u zemljišne knjige, tužitelj nema aktivnu legitimaciju za brisovnu tužbu (osim u rijetkim iznimkama, npr. ako može dokazati da je njegovo pravo vlasništvo koje je trebalo biti upisano, ali nije upisano.) 39. Dakle, jedinica lokalne samouprave, ovdje tužitelj, koja je bila nositelj prava upravljanja na nekretnini u društvenom vlasništvu, ima pravo tražiti brisanje nevaljanog upisa ako dokaže da je ta nekretnina, po propisima o pretvorbi društvenog vlasništva, postala njezino vlasništvo.

40. Drugim riječima, nije presudno što jedinica lokalne samouprave nije bila zemljišnoknjižni vlasnik u razdoblju postojanja društvenog vlasništva nego da li kasnije stekla pravo vlasništva po sili zakona ili odlukom Nadležnog tijela.

41. Ako to dokaže, tužitelj može zahtijevati i brisanje nevaljanog upisa i upis svojeg vlasništva.

42. Dakle, za utvrđenje aktivne legitimacije tužitelja bilo bi potrebno utvrditi da li je tužitelj po kakvoj pravnoj osnovi stekao pravo vlasništva nakon prestanka društvenog vlasništva na predmetnim nekretninama pa nije bilo dovoljno samo ako je bio upisan kao nositelj prava upravljanja u zemljišnim knjigama prema povijesnom stanju za predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama.

43. Tužitelj je u predmetu ovog suda poslovni broj: P-245/2017, koji je priklopljen ovom predmetu, podnio tužbu protiv tuženika koji je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik na predmetnim nekretninama s činjeničnim navodima da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina jer su nekretnine dodijeljene trećoj osobi na korištenje uz uvjet pošumljavanja kanadskom topolom koji uvjet nije poštovan. Kako u tom predmetu nije isticao druge činjenične navode na okolnost stjecanja vlasništva, isti predmet nije od prethodnog značenja za ovaj predmet jer te činjenične navode tužitelj u ovom predmetu ne ističe nego se poziva da su nekretnine dijelom u građevinskoj zoni i na propise o lokalnoj samoupravi.

44. Obzirom da je sve relevantno za odluku kao u izreci sud utvrdio uvidom u ovaj predmet, obzirom da je iz sadržaja istog sud mogao odlučiti o dopuštenosti tužbe nije bilo potrebe priklapati ovom spisu zemljišnoknjižni predmet broj Z- 1362/1998, kao niti provoditi preložena vještačenja i dokaze saslušanjem svjedoka i zakonske zastupnice tuženika niti je bilo potrebno pribavljati kakvu drugu dokumentaciju.

45. Predmet ovog spora nije tužiteljev zahtjev kojim bi tražio utvrđenje po čl. 187. ZPP-a da tuženik nije stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama jer tvrdi da tuženik niti upisom u zemljišne knjige po rješenju broj Z-1362/1998 od 3. ožujka 1998. nije postao vlasnikom jer je upis vlasništva bio nevaljan i nije bilo pravnog temelja za stjecanje prava vlasništva tuženika niti je predmet zahtjeva u ovom postupku utvrđenje prava vlasništva tužitelja po činjeničnoj osnovi različitoj od one na koju se poziva u predmetu ovog suda poslovni broj: P-245/2017.

46. Po članku 187. ZPP-a tužbu radi utvrđenja (tzv. deklaratornu tužbu) može podnijeti osoba koja ima pravni interes da se utvrdi postojanje ili nepostojanje određenog prava ili pravnog odnosa.

47. Kako u ovom postupku nije postavljen takav tužbeni zahtjev, ovaj sud ne može ispitivati da li se radi o nevaljanom upisu vlasništva u zemljišnoknjižnom postupku u korist tuženika, je li tuženik stekao pravo vlasništva, je li tužitelj stekao pravo vlasništva, jer kraj utvrđenja da tužitelj nije na vrijeme podnio brisovnu tužbu, to nije relevantno.

48. Kod tužbe na utvrđenje tužitelj mora dokazati konkretan i neposredan pravni interes da bi uspjeh u parnici utjecao na prava tužitelja, odnosno da bi nakon utvrđenja nevaljanosti upisa, ili činjenice da tuženik nije vlasnik , tužitelj imao pravnu mogućnost (npr. temeljem zakona, prostornog plana, javnog interesa) zatražiti prijenos vlasništva ili zakup/koncesiju od stvarnog vlasnika koji nije tuženik jer je sporna nekretnina se po prostornom planu predviđena za sportske ili javne svrhe.

49. Dakle, mogao bi postojati pravni interes za utvrđujuću tužbu i ako tužitelj dokaže da je vlasnik pa i ako se utvrdi i da nije vlasnik, ako bi uspjeh u parnici omogućio ostvarenje zakonskog prava ili legitimnog zahtjeva prema stvarnom vlasniku, ali takav zahtjev u ovom predmetu nije istaknut.

50. Sud nije pozvao tužitelja po čl. 109. ZPP-a na uređenje tužbe iako tužitelj nije u tužbenom zahtjevu izričito naveo od kojeg Zemljišnoknjižnog odjela se traži upis brisanja prava vlasništva tuženika na predmetnim nekretninama, jer zbog utvrđenja činjenice nepravovremenosti tužbe nije bilo osnova za usvajanje tužbenog zahtjeva i da je tužitelj u tom dijelu precizirao tužbeni zahtjev po pozivu suda.

51. Sud obrazlaže u ovoj odluci jer je odluka o glavnoj stvari u narednim odjeljcima i svoju odluku o odbijanju prigovora tuženika na u tužbi označen V.P.S. od 13.271,00 eura pozivom na čl. 40. stavak 3. ZPP-a koju odluku je sud donio na pripremnom ročištu ocjenjujući da, prema u tužbi označenom V.P.S.-u, tuženik može ostvariti pravo na naknadu troškova po jednoj radnji u iznosu od 750,00 eura što je razmjerno težini ovog spora.

52. Budući da kod brisovnih tužbi, jednako kao i kod deklarativnih tužbi, nema mogućnosti da se po objektivnom kriteriju utvrdi vrijednost koju za tužitelja ima uspjeh u tom sporu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, ako nije suviše visoko ili suviše nisko naznačena obzirom na predmet spora po čl. 40. st. 2. ZPP-a.

53. Slijedom toga se u parnici radi brisovne tužbe na nekretninama vrijednost spora ne utvrđuje s obzirom na tržišnu vrijednost nekretnina.

54. Stoga nije relevantan navod tuženika da bi V.P.S. trebalo utvrditi u postupku prema pretpostavljenoj tržišnoj vrijednosti zemljišta koje je predmet spora koju tuženik procjenjuje na iznos 2.472.154,00 eura, koji iznos tržišne vrijednosti proizlazi iz dopisa vještaka Dubravka Čelebija koji se izjašnjava o prosječnoj cijeni za tu lokaciju od 1,60 do 2,30 eura, a tužitelj prodaje nekretninu udaljenu oko 500 m2 po cijeni od 546,00 eura po m2 pa tuženik smatra da bi relevantan iznos po m2 bio 2,00 eura.

55. Prijedlog tužitelja za zabilježbom spora je sud odbio.

56. Sud ocjenjuje da tužitelj nema pravni interes tražiti zabilježbu spora jer ovaj spor ne može utjecati na njegova knjižna prava jer je tužba nedopuštena zbog prekluzije pa nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o zabilježbi spora po čl. 86. i 87. ZZK-a /19 koji se odnose na zabilježbu spora, ali iz istog razloga nema uvjeta da sud odredi zabilježbu brisovne tužbe po službenoj dužnosti po čl.150. stavak 3. ZZK- a/19.

57. Članak 86. stavak 1. ZZK-a/19 u bitnom i relevantnom glasi: "Zabilježba spora može se dopustiti ako se vodi postupak čiji ishod može utjecati na neko knjižno pravo ili na to da se u zemljišnu knjigu provede upis, izmjena, dopuna ili brisanje upisa." Stavak 2. istog članka glasi: "Zabilježba spora može se dopustiti samo ako osoba koja je zahtijeva ima pravni interes."

58. Dakle, preduvjet zabilježbe spora jest postojanje postupka čiji ishod može utjecati na knjižno pravo. Ako tužba nije dopuštena zbog prekluzije - tada:

- nema pravno valjano pokrenutog postupka koji bi mogao utjecati na knjižna prava

(jer sud takvu tužbu mora odbaciti),

- pa ni ishod tog postupka ne može utjecati na knjižno pravo,

- pa samim time nema zakonskog temelja za zabilježbu spora.

59. Dakle, u situaciji kad je tužba nedopuštena zbog proteka prekluzivnog roka, nema postupka koji bi mogao imati utjecaja na knjižno pravo, pa ne postoji zakonski temelj za zabilježbu spora.

60. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu, sud je priznao trošak postupka po čl. 154. stavak 1. u svezi s čl. 155. stavak 1. ZPP-a prema vrijednosti predmeta spora navedenoj u tužbi - 13.271,00 eura.

61. Tuženik je uložio žalbu na rješenje kojim je sud odbio prigovor tuženika te je sud istu žalbu dostavio na odlučivanje i do dana donošenja ove odluke nije odlučeno po žalbi, što, međutim, ne priječi donošenje odluke o trošku jer se tuženik može žaliti na postupanje suda u dijelu u kojem je sud odlučio smatrati da je V.P.S. iznos naveden u tužbi, žalbom protiv odluke o glavnoj stvari.

62. Tuženiku, prema vrijednosti predmeta spora navedenog u tužbu 13.371,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za radi odvjetnika ("NN" broj 138/2023, dalje: OTH), sud je odredio naknadu troška za sastav odgovora na tužbu od 750,00 eura, a toliko je odredio i za sastav podneska od 12. ožujka 2025. kojim se tuženik dodatno očituje na navode tužitelja iz tužbe koji trošak je bio opravdan jer je tužitelj na pripremnom ročištu dana 23. siječnja 2025. istakao nove navode i dokazne prijedloge, a po Tbr. 8. t. 1. OTH-a 750,00 eura.

63. Sud tuženiku nije priznao trošak podneska od 23. lipnja 2025. koji sadržava ponovljeni prigovor na V.T.S. naveden u tužbi i kojim se ponovno traži da sud odredi V.P.S. prema prigovoru tuženika jer je taj prigovor tuženik već ranije istakao i obrazložio pa podnesak nije sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a nužna radnja za postupak.

64. Sud tuženiku nije priznao trošak podnesak od 22. travnja 2025. koji iako sadržava očitovanja tuženika na navode tužbe, nije bio nužno potreban po čl. 155. st. 1. ZPP-a jer je tuženiku već priznat trošak odgovora na tužbu i podneska od 12. ožujka 2025. u kojima je mogao istaknuti sva svoja očitovanja na navode tužbe i tužitelja s pripremnog ročišta od 23. siječnja 2025.

65. Sud je tuženiku priznao trošak dolaska na pripremno ročište dana 23. siječnja 2025. jer je na istom raspravljano i o glavnoj stvari po Tbr. 9. t. 1. OTH-a u iznosu od 750,00 eura, a isto toliko je tuženiku priznat trošak dolaska na drugo pripremno ročište održano dana 7. svibnja 2025. po istoj pravnoj osnovi.

66. Za trošak pristupa na ročište dana 14. ožujka 2025. koje je odgođeno prije početka raspravljanja, po Tbr. 9. t. 5. OTH-a tuženiku je priznata naknada od 187,50 eura, a za trošak pristupa na glavnu raspravu dana 18. rujna 2025. tuženiku je priznata naknada troška po Tbr. 9. t. 1. OTH-a u iznosu od 750,00 eura jer je na istom raspravljeno o glavnoj stvari.

67. Tuženiku je priznat trošak PDV-a po Tbr. 42. OTH-a, a tuženiku nije priznat trošak dolaska na objavu presude jer isto nije održano budući da je sud donio odluku o odbačaju tužbe, a tuženiku nije priznat trošak pristojbe jer takav trošak nije niti imao.

68. Ukupno je tuženiku priznat trošak od 4.921,87 eura, a kako tuženik traži naknadu troška u iznosu od 213.344,09 eura, odbijen je sa zahtjevom za iznos od 208.422,22 eura, a zatezne kamate na parnični trošak nisu priznate tuženiku jer u tom dijelu tuženik ne postavlja zahtjev po čl. 151. stavak 3. ZPP-a

69. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slavonskom Brodu 22. listopada 2025.

Sutkinja:

Daniela Martini Maoduš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke. Žalba se predaje putem ovog suda za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

DNA:

- Tužitelju, e-Komunikacijom

- Tuženiku, po punomoćniku, e-Komunikacijom