Poslovni broj: P-2845/2024-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupana po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, istoga dana,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 isplatiti tužitelju DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 6.498,51 € zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

na iznos od 2,29 € s kta od 15.3.2007. do isplate

na iznos od 0,00 € s kta od 15.2.2008. do isplate

na iznos od 4,87 € s kta od 15.3.2008. do isplate

na iznos od 3,24 € s kta od 15.4.2008. do isplate

na iznos od 4,56 € s kta od 15.10.2008. do isplate

na iznos od 10,88 € s kta od 15.11.2008. do isplate

na iznos od 1,89 € s kta od 15.12.2008. do isplate

na iznos od 26,15 € s kta od 15.1.2009. do isplate

na iznos od 26,41 € s kta od 15.2.2009. do isplate

na iznos od 18,26 € s kta od 15.3.2009. do isplate

na iznos od 20,13 € s kta od 15.4.2009. do isplate

na iznos od 20,50 € s kta od 15.5.2009. do isplate

na iznos od 17,28 € s kta od 15.6.2009. do isplate

na iznos od 17,84 € s kta od 15.7.2009. do isplate

na iznos od 15,44 € s kta od 15.8.2009. do isplate

na iznos od 18,91 € s kta od 15.9.2009. do isplate

na iznos od 15,05 € s kta od 15.10.2009. do isplate

na iznos od 17,54 € s kta od 15.11.2009. do isplate

na iznos od 17,15 € s kta od 15.12.2009. do isplate

na iznos od 23,88 € s kta od 15.1.2010. do isplate

na iznos od 28,20 € s kta od 15.2.2010. do isplate

na iznos od 27,26 € s kta od 15.3.2010. do isplate

na iznos od 31,56 € s kta od 15.4.2010. do isplate

na iznos od 39,43 € s kta od 15.5.2010. do isplate

na iznos od 40,79 € s kta od 15.6.2010. do isplate

na iznos od 49,96 € s kta od 15.7.2010. do isplate

na iznos od 49,66 € s kta od 15.8.2010. do isplate

na iznos od 68,68 € s kta od 15.9.2010. do isplate

na iznos od 57,60 € s kta od 15.10.2010. do isplate

na iznos od 60,16 € s kta od 15.11.2010. do isplate

na iznos od 71,03 € s kta od 15.12.2010. do isplate

na iznos od 72,08 € s kta od 15.1.2011. do isplate

na iznos od 2.643,29 € s kta od 5.1.2011. do isplate

na iznos od 67,87 € s kta od 15.2.2011. do isplate

na iznos od 70,42 € s kta od 15.3.2011. do isplate

na iznos od 70,56 € s kta od 15.4.2011. do isplate

na iznos od 78,34 € s kta od 15.5.2011. do isplate

na iznos od 94,87 € s kta od 15.6.2011. do isplate

na iznos od 113,69 € s kta od 15.7.2011. do isplate

na iznos od 132,76 € s kta od 15.8.2011. do isplate

na iznos od 100,68 € s kta od 15.9.2011. do isplate

na iznos od 89,89 € s kta od 15.10.2011. do isplate

na iznos od 90,62 € s kta od 15.11.2011. do isplate

na iznos od 92,10 € s kta od 15.12.2011. do isplate

na iznos od 101,41 € s kta od 15.1.2012. do isplate

na iznos od 104,22 € s kta od 15.2.2012. do isplate

na iznos od 101,17 € s kta od 15.3.2012. do isplate

na iznos od 100,70 € s kta od 15.4.2012. do isplate

na iznos od 102,25 € s kta od 15.5.2012. do isplate

na iznos od 104,94 € s kta od 15.6.2012. do isplate

na iznos od 101,58 € s kta od 15.7.2012. do isplate

na iznos od 100,66 € s kta od 15.8.2012. do isplate

na iznos od 92,44 € s kta od 15.9.2012. do isplate

na iznos od 99,53 € s kta od 15.10.2012. do isplate

na iznos od 102,83 € s kta od 15.11.2012. do isplate

na iznos od 100,63 € s kta od 15.12.2012. do isplate

na iznos od 98,00 € s kta od 15.1.2013. do isplate

na iznos od 97,10 € s kta od 15.2.2013. do isplate

na iznos od 96,16 € s kta od 15.3.2013. do isplate

na iznos od 102,71 € s kta od 15.4.2013. do isplate

na iznos od 93,08 € s kta od 15.5.2013. do isplate

na iznos od 91,50 € s kta od 15.6.2013. do isplate

na iznos od 92,44 € s kta od 15.7.2013. do isplate

na iznos od 91,42 € s kta od 15.8.2013. do isplate

s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 naknaditi tužitelju DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] parnični trošak u iznosu od 3.373,99 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.10.2025.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3208305818/07 od 23.01.2007.g. prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kreditu odobrio kredit u iznosu od 42.000,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke – CHF-a na dan isplate kredita.

2. Rok otplate kredita ugovoren je u trajanju od 120 mjeseci. Anuiteti otplate ugovoreni su u iznosu od 433,46 CHF-a mjesečno uz kamatnu stopu od 4,50% godišnje.

3. U predmetnom Ugovoru u člancima 1. i 2. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogao utjecati ili pregovarati s tuženikom, pa su tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjani na štetu tužitelja.

4. Povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača - korisnika kredita u pravnoj stvari tužitelja Potrošač protiv banaka valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 od 04. srpnja 2013.g., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH pod brojem Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g., a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH pod brojem Rev-2221/18 od 03. rujna 2019.g., a kojim presudama je utvrđeno da je valutna klauzula nepoštena i ništetna iz razloga što tuženik nije na adekvatan i transparentan način informirao tužitelja o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak jer tužitelj kao prosječan potrošač ne raspolaže posebnim stručnim znanjem i nije bio svjestan rizika kojeg preuzima pa nije mogao niti procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje je odredba o valutnoj klauzuli imala za njegove financijske obveze.

5. Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19), a identična je i odredba čl. 138.a ranijeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09) propisana je obvezujuća snaga sudske odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača za ostale sudove u postupcima koji potrošač osobno pokrene.

6. Stoga tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom nakon provedenog financijskog vještačenja, potražuje iznos glavnice od 6.498,62 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate na ime razlike tečaja za CHF kojega je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita, a koliko iznosi stvarna preplata po osnovi tečajnih razlika.

7. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik u cijelosti osporava istaknuti zahtjev kao neosnovan, uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun, te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje. Zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala, a ističe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate. Tuženik drži kako kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja unatoč pravnom shvaćanju VSRH u presuda broj Rev-2245/17-2 od 20.03.2018.g. Prema čl. 502.c. ZPP-a (isto i po čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača) sud je u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Tužitelj nije stranka kolektivnog postupka te stoga ne postoji nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare jer tužitelj nije sudjelovao u tim postupcima čak niti kao umješač prema odredbi čl. 502.d. ZPP-a.

8. Tuženik čini nespornim da su parnične stranke sklopile Ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit od 42.000,00 CHF-a uz rok otplate od 10 godina.

9. Tuženik navodi da zakonodavac nije propisao da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne potrošače već je zakonodavac institut kolektivne tužbe usmjerio na utvrđenje postojanja određenih povreda na koje se onda potrošači mogu pozvati i za koje su sudovi vezani, ali zakonodavac nigdje nije predvidio da bi podnošenje takve parnice prekidalo zastaru u pojedinačnim postupcima potrošača. Korištenjem utvrđenja u pojedinačnim postupcima iscrpljen je doseg predmetne pravne norme, odnosno doseg proširenja subjektivnih granica pravomoćnosti.

10. Pitanje zastare i prekida zastarnih rokova u kontekstu zaštite prava potrošača prepoznato je na razini Europske unije te je Europska komisija navedeno pitanje odlučila riješiti predlaganjem nove Direktive.

11. Tuženik osporava da je valutna klauzula kao ugovorna odredba ništetna. Poziva se na odredbu čl. 84. ZZP/03 koja odredba propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, a pri tome tuženik tvrdi da ni banka nije znala, niti morala znati za rast tečaja CHF-a.

12. U prilog svom shvaćanju poziva se na presudu VSRH Revt-249/14 od 09.04.2015.g. i na presudu Suda Europske unije u predmetu C-186/16 od 20.09.2017.g. Tuženik drži da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u predmetnim ugovorima o kreditu bila jasna, lako razumljiva i lako uočljiva i stoga ista ne može biti podvrgnuta testu poštenja.

13. Tuženik drži da se procjena razumljivosti, uočljivosti i jasnoće pojedine odredbe Ugovora ima ocjenjivati od slučaja do slučaja pa je tako u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu tužitelj raspolagao s dovoljno informacija da može procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje bi takva odredba o valutnoj klauzuli mogla imati za njegove financijske obveze.

14. Predmetni Ugovori o kreditu su solemnizirani kod Javnog bilježnika pa je stoga Javni bilježnik dužan po Zakonu prije solemnizacije rastumačiti tuženiku ugovorne odredbe.

15. Tuženik smatra da ukoliko sud nađe tužbeni zahtjev osnovanim da je dužan uzeti u obzir i iznose odnosno razdoblja kada je tužitelj plaćao manje anuitete jer su tečaj CHF ili kamatna stopa bili niži od početnih.

16. Stoga tuženik predlaže da sud tužitelja u cijelosti odbije s tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog postupka s kamatom.

17. O tužbenom zahtjevu tužitelja sud je odlučivao svojom presudom pod brojem P- 3793/2020-20 od 28.03.2022., a koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-791/2022-6 od 12.03.2024., a iz razloga što je prvostupanjski sud trebao odrediti izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja, rukovodeći se odlukom Ustavnog suda RH pod poslovnim brojem U-III/3581/21 od 30.06.2022., koja odluka upućuje na načelo jednakosti u oružju na način da se tuženoj banci dade mogućnost dokazivanja da je tužitelj donio svoju odluku u potpunosti obaviješten i informiran o posljedicama takvog potrošačkog Ugovora.

18. Stoga je zadaća ovog prvostupanjskog suda saslušati tužitelja kao stranku.

19. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o namjenskom kreditu (list 7-11 spisa), zk. izvadak (list 12-14 spisa), potvrdu o solemnizaciji Ugovora o kreditu (list 18-20 spisa), suglasnost o zapljeni (list 21-22 spisa), Zadužnicu (list 23-25 spisa), promet po kreditu (list 26-43 spisa), pregled kamatnih stopa po kreditu (list 44-49 spisa), pregled prometa po kreditu /specifikacija uplate (list 61-67 spisa), provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o.(list 83-90 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 229-230 spisa).

20. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

21. Među strankama je neprijeporno da je sklopljen Ugovor o kreditu na iznos od 42.000,00 CHF-a po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Ugovorena je redovna kamatna stopa 4,50% godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Rok otplate kredita je 10 godina.

22. Ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja. Kredit je tužitelju isplaćen dana 31.01.2007.g., a dospijeće prvog anuiteta prema inicijalnom otplatnom planu bio je 01.03.2007.g.

23. Prijeporno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, prijeporna je osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine unatoč pravnom shvaćanju VRSH u presudi Rev-2245/17 od 20.03.2018.g., te odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužitelja jer tužitelj nije bio stranka u toj kolektivnoj tužbi, neovisno od toga što je tuženik bio stranka te kolektivne tužbe.

24. Prijeporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi.

25. U odnosu na prijeporne činjenice između stranaka valja navesti da je izričitom odredbom čl. 502. c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502.c., a niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.

26. Iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužitelj je naime kreditiran u kunama i sam kredit mu je isplaćen u kunama. U Ugovoru se u čl. 1. navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti, a jedina valuta o kojoj su se tužitelj i tuženik dogovarali je jedino i uvijek bila kuna i ništa drugo. Troškovi obrade kredita naplaćeni su kunama kao i svi popratni troškovi koje je tužitelj snosio u vezi predmetnog kredita, a uostalom tuženik je procjenu kreditne sposobnosti tužitelja vršio u kunama, jer tužitelj prima plaću u kunama pa je i procjena visine mjesečne otplate vršena u hrvatskim kunama. Tuženik pri tome za plasiranje ovog kredita nije imao, niti je morao imati niti jedan jedini franak ili uostalom bilo koju drugu valutu osim kune, već je sredstva koja je dao tužitelju (kune) povukao iz depozita građana kojima je raspolagao.

27. Također švicarske franke niti je imao, niti je plasirao tužitelju. Ono što je tuženik napravio jest to da je pošto je kune plasirao tužitelju istovremeno povrat plasmana od strane tužitelja indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedžiranje), a da pri tom tužitelja nije niti izvijestio, niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu.

28. Sam mehanizam Ugovora koji je razradio, sastavio i ponudio tuženik je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koji su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužitelj plaćao znatno povećane mjesečne anuitete, a da je pritom njegova mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje, rasla. Tužitelju se naime usprkos redovitoj otplati kredita povećavala kamata i mjesečna rata i ukupna glavnica duga.

29. Ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrjebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak.

30. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. - 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP/03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

31. Druga nepoštena odredba je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa mijenja sukladno jednostranoj odluci banke, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a čini bitan sastojak Ugovora o kreditu mijenja samovoljno bez ikakve suglasnosti tužitelja ignorirajući ga pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Ugovorna kamata i obveza tužitelja prilikom primjene jednostrano promjenjive kamatne stope može se od strane tuženika povećati bilo kada i bilo koliko, a ta jednostrana promjenjiva kamatna stopa je ugovorena u čl. 2. Ugovora o kreditu.

32. Treća nepoštena odredba koja je tvorila mehanizam Ugovora je ona o anuitetnoj otplati. Odredba o anuitetnoj otplati znači da tužitelj u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, a tek nakon toga glavnicu i ova odredba iako sama po sebi dopuštena ugovorna odredba je upravo ta koja je dodatno omogućila tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporenjem otplate glavnice, a koja glavnica je i sama rasla zbog činjenice što je bila povezana uz valutu švicarski franak, a koji tečaj švicarskog franka se povećavao.

33. Kada se ovaj mehanizam Ugovora sa nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tužitelj je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. ZZP/07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.

34. Jednostrano i samovoljno povećanje same kamatne stope i povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP/03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP/07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO-a.

35. Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.

36. Stoga tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

37. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 D i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

38. U odnosu na tvrdnje tuženika da bi trebalo uzeti u obzir da je tijekom otplate kredita tužitelj plaćao i anuitete po nižem tečaju i nižoj kamatnoj stopi te da je potrebno tako manje plaćene iznose odbiti od tražbine tužitelja, sud nalazi da su takve tvrdnje tuženika neosnovano iz razloga što tuženik tijekom cijelog postupka tvrdi da je tužitelj bio svjestan činjenice da ugovara kredit s promjenjivom kamatnom stopom vezan uz valutnu klauzulu CHF koja je podložna tržišnim uvjetima.

39. Po istoj toj logici tuženik je taj koji je po principu "uzmi ili ostavi" upravo tužitelju ponudio tipski Ugovor o kreditu u kojem se nije znalo kako će izgledati kamatna stopa tijekom otplate kredita i kakva će biti valuta. Dakle i tuženik je preuzeo rizik, pa se danas ne može pozivati da je tužitelj nešto stekao bez osnove jer tuženik ništa nije stekao bez osnove, a osim toga tužitelj je istaknuo prigovor zastare u odnosu na negativne razlike koji prigovor je u cijelosti osnovan jer je zastara na tražbinu tuženika s osnova činjenice da mu je tužitelj nešto manje platio zbog nižeg tečaja cijelo vrijeme tekla i ona za tuženika nije prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu Potrošač.

40. Stoga niti može nastati prijeboj, niti je tužitelj išta stekao plaćajući po nižem tečaju od početnog tečaja. Stoga nema nikakvog stjecanja na strani tužitelja, a kamoli nezakonitog, niti s osnova kamatne stope, niti tečajne razlike, što je temeljna pretpostavka i osnov za povrat iznosa kojeg potražuje tuženi.

41. Konačno u odnosu na istaknuti prigovor glede negativnih razlika valja navesti da je i o tom pitanju zauzeo stav VSRH – prošireno Vijeće u odluci Rev-549/23 od 18.12.2023. gdje prošireno Vijeće prije svega smatra da temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne.

42. Međutim da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO.

43. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

44. Kod toga prošireno vijeće ističe da se protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP.

45. Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a., kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a.

46. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

47. Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju (a istovjetno i u predmetu Rev 1277/2022), stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.

48. Slijedom navedenog, ne ulazeći u pitanje osnovanosti ili neosnovanosti tražbine tužene stranke, odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

49. Radi ostvarivanja načela jednakosti u oružju sud je saslušao tužitelja kao stranku.

50. Tužitelj DČ iskazao je da je podignuo kredit u Zagrebačkoj banci vezan za valutu CHF, a upravo mu je osobna bankarica rekla da nikako ne diže kredit ni u kakvoj drugoj valuti jer je CHF najsigurnija i najstabilnija valuta, da je Švicarska država sigurna i stabilna i da su krediti u svakoj drugoj valuti rizični i nesigurni. Također on po svom osobnom saznanju tada krajem 2006. odnosno početkom 2007. i po onome što je bilo poznato u Hrvatskoj javnosti nije znao da tečaj kune u odnosu na valutu CHF ne štiti HNB. Nije znao, niti je bio upozoren da može doći do višestrukog povećanja tečaja CHF- a u odnosu na inicijalni tečaj koji je bio u trenutku ugovaranja kredita. Navodi da se anuitet više puta višestruko povećavao i postalo je neizdrživo biti dužnik po tom kreditu pa su tako skupili sve što su imali i mogli i prodali sve što se moglo prodati i prijevremeno otplatili kredit da izađu iz užasa tog kredita. Prijevremena otplata je uslijedila negdje 2013. Na pitanje pun. tužitelja navodi da je pročitao Ugovor o kreditu prije potpisivanja, a na pitanje je li imao kakvih nejasnoća odgovara da ga je bankarica pozvala i neposredno prije potpisivanja kredita mu je predočila taj Ugovor i prstom pokazivala po člancima i rekla otprilike riječima: "Evo, ovo je o čem smo govorili" i tako na više mjesta.

51. U odnosu na namjenu toga kredita tužitelj odgovara da su prije toga imali stambenu štednju i onda su sredstva te stambene štednje usmjerili za kupnju stana, a namjena je bila isključivo za stanovanje i nikada u tom stanu se nije obavljala poslovna djelatnost, a u tom stanu danas njegova supruga ima logopedski centar LOGOART, a taj logopedski centar je registriran i osnovan negdje 2018. Pri tome je kredit u cijelosti otplaćen 2013.

52. Što se tiče je li u vrijeme potpisivanja Ugovora o kreditu znao za pojam valutna klauzula odgovara da je znao za taj pojam ali ni danas nije siguran zna li ga dobro objasniti, a tada je znao još i manje. Ne sjeća se je li tražio dodatna objašnjenja što to znači valutna klauzula, a u vrijeme kada je dignuo kredit i supruga i on su bili znanstveni novaci, radili su na određeno vrijeme i bili su oduševljeni da uopće mogu dobiti kredit.

53. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja saslušanog kao stranke jer je dan logično i uvjerljivo i suglasan je drugim dokazima u spisu.

54. Ocjenom iskaza tužitelja sud je utvrdio da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

55. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskog franka.

56. Tako i prosječnog potrošača i pojedinačnog potrošača izravno navodi na sklapanje ugovora o kreditu s tom, za potrošača, posebno rizičnom valutnom klauzulom.

57. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

58. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o.

59. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je vještačenjem proveden izračun kojim je utvrđen isključivo utjecaj promjene tečaj u iznosu stvarno plaćenog anuiteta u odnosu na iznos koji bi tužitelj platio za isti stvarni anuitet u CHF po početnom tečaju u kunama. Vještačenjem je utvrđeno da je tuženik u tijeku otplate kredita mijenjao kamatnu stopu koja se povećavala od početne 4,50% godišnje do 6,30% godišnje, a svaka promjena kamatne stope se odražava na ukupnu promjenu anuiteta koji je dvočlani izraz glavnice u anuitetu, te kamate.

60. Prilikom rasta kamatne stope posljedično dolazi do promjene anuiteta na više u odnosu na početni anuitet pri čemu u prvom dijelu otplate nakon povećanja kamatne stope se usporava otplata glavnice u odnosu na početni otplatni plan dok se kasnije ubrzava, te u konačnici korisnik kredita stvarno plaća iznos uzete glavnice dok je ukupna razlika predviđenog plaćanja po početnom otplatnom planu u odnosu na ukupna stvarna plaćanja po primijenjenom otplatnom planu posljedica na promjenu kamatne stope u odnosu na inicijalnu kamatnu stopu.

61. Stoga i da nije došlo do promjene tečaja prilikom otplate kredita tužitelj bi platio različiti iznos u odnosu na iznos anuiteta koji je vrijedio prilikom sklapanja Ugovora o kreditu posljedično na promjenu kamatne stope. Stoga su izvršeni izračuni na način da se vještačenjem utvrdio iznos razlike u stvarno plaćenom u odnosu na inicijalno predviđenom, ali samo zbog promjene tečaja u razdoblju otplate u odnosu na početni tečaj pri čemu se vještačenjem isključio utjecaj promjene anuiteta s obzirom na rast kamatne stope.

62. Prema dokumentaciji u spisu razvidno je da je tužitelj dana 05.01.2011. izvršio jednokratno uplatu kojom je privremeno otplaćen dio nedospjele glavnice. Prilikom izračuna tražbine tužitelja vještak je utvrđivao isključivo utjecaj promjene tečaja u iznosu stvarno plaćenog anuiteta u odnosu na iznos koji bi tužitelj platio za isti stvarni anuitet u CHF-u po početnom tečaju u kunama.

63. Konačno vještak na temelju svih provedenih izračuna utvrđuje da se pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita nije mogao mijenjati tečaj na štetu tužitelja, da ukupan iznos preplata anuiteta koji proizlazi iz razlike između većeg tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta iznosi ukupno 48.963,05 kn.

64. Stoga je vještačenjem utvrđeno da ukupan iznos preplate anuiteta koja proizlazi iz razlike između većeg tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta iznosi ukupno u glavnici 48.963,05 kn, a po mjesecima i s dospijećem kako je to vještak naveo u nalazu.

65. Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik je stavio prigovor u kojem navodi da vještak nije ispravno simulirao transakciju uvećane uplate na inicijalni otplatni plan, te da utvrđenje vještaka ne odgovara stvarnom iznosu koji je tužitelj uplatio. Ukupan iznos uvećane uplate je jednak, međutim potrebno je obračunati i koji dio se odnosi na kamatu, a koji na glavnicu s obzirom da dolazi do razlike u obračunu kamate obzirom na visinu kamatne stope kao i metodu obračuna iste.

66. Ovaj prigovor tuženika je u cijelosti neosnovan iz razloga što je u samom nalazu i mišljenju detaljno obrazloženo i navedeno da je vještačenjem izračunat samo utjecaj promjene tečaja na plaćene anuitete u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, te je upravo i izvršen izračun na način da se utvrdi iznos razlike u stvarno plaćenom u odnosu na inicijalno predviđeno, ali samo zbog promjene tečaja u razdoblju otplate u odnosu na početni tečaj pri čemu je isključio utjecaj promjene anuiteta posljedično na rast kamatne stope u odnosu na početni tečaj.

67. Vještak je i primjera radi objasnio na koji način je iz svakog anuiteta isključio utjecaj preplate anuiteta zbog promjene – rasta kamatne stope, te je izračunao visinu tražbine tužitelja na način da je isključio promjenu visine anuiteta u odnosu na promjenu kamatne stope i pokazao kako je izračunao preplatu temeljem aprecijacije CHF-a.

68. Kako je vještak već u inicijalnom nalazu i mišljenju detaljno objasnio da se rukovodio zadaćom vještačenja i utvrdio samo preplatu zbog promjene tečaja CHF-a, to je sud nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio jer je dan stručno i nepristrano te je izvršio upravo potreban irelevantan izračun kako bi se utvrdila visina tražbine tužitelja.

69. Tužitelj je po provedenom vještačenju u cijelosti postavio tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos glavnice od 48.963,05 kuna odnosno izraženo u eurima 6.498,51 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja pa do isplate.

70. Radi toga sud je tužitelju na ime preplate temeljem valute dosudio zatraženi iznos od 6.498,51 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a koja propisuje da sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve ništetne odredbe nije bilo.

71. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano mu naplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

72. Naime, u ovoj pravnoj stvari tuženik je nedvojbeno nepošten od samog trenutka naplate, jer je upravo on odgovoran za ugovaranje ništetne odredbe i ta ista odredba je nametnuta potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja i izmjene i temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe tuženik je neosnovano naplatio novčani iznos.

73. Slijedom toga, odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja Zahtjeva. Po shvaćanju ovog suda tuženik je nepošten od dana stjecanja, pa je slijedom toga dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, tj. od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

74. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 277. st. 1. ZOO-a, po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), prema čl. 29. st. 2. ZOO-a i po Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a uvećano za 5 postotnih poena, te prema odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

75. Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

76. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, troška sastava 7 podneska (29.10.2020., 28.06.2021., 02.11.2021., 19.01.2022., 27.07.2020., 24.05.2024., 21.01.2025.), svako po 100 bodova, troška sastava 1 podneska od 20.05.2021. u iznosu od 25 bodova i troška zastupanja na 4 ročišta (17.05.2021., 03.03.2022., 14.05.2025. i 22.10.2025.), svako po 100 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 8/3, Tbr 9/1 i Tbr 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

77. Zbrojeno parnični trošak tužitelja iznosi 1225 bodova / 2.450,00 €.

78. Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 612,50 €, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 111,49 € koja je i plaćena, temeljem Zakona o sudskim pristojbama, te troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 200,00 €, čime je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.373,99 €.

79. Sud nije odlučivao o zatraženom trošku sudske pristojbe na raniju presudu iz razloga što je dana 20.05.2023 stupio na snagu novi Zakon o sudskim pristojbama (" Narodne novine" 118/18 i 51/23) koji izričito propisuje u čl. 11. st. 1. toč. 20., da su Potrošači ex lege oslobođeni troška sudskih pristojbi u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, radi čega tužitelj nije u obvezi plaćati sudske pristojbe.

80. Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

81. Radi navedenog odlučeno je kao u toč. I. i II. izreke.

U Zagrebu, dana 22. listopada 2025. godine

Sutkinja

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun tužitelja

- pun tuženika