REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

51500 Krk

Poslovni broj: P Ob-43/2019.-53.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Nataliji Denona u pravnoj stvari tužitelja CE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Dinu Španjolu Varenina, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika ĐE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], CET, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ĐET, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku iz Krka, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, nakon održane usmene javne glavne rasprave zaključene dana 11. rujna 2025., javno objavivši odluku 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su tužitelj CE C, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i provotuženica ĐE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u vremenskom razdoblju od 01.04.1993. godine pa do 15.05.2017. godine živjeli u izvanbračnoj zajednici.

2. Na ime ½ dijela vrijednosti izvanbračne stečevine nastale tijekom trajanja izvanbračne zajednice stranaka u razdoblju od 01.04.1993. godine pa do 15.05.2017. godine nalaže se tužiteljima ĐE, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], CETu, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] te ĐETu, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplate tužitelju CE iznos od 350.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

3. Tuženi su dužni platiti tužitelju nastali parnični trošak u iznosu od … ….. sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena od dana pravomoćnosti presude pa do isplate.“

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 12.562,50 EUR-a, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere od 2. ožujka 2018. kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 2. ožujka 2018. podnio tužbu protiv uvodno navedenih tuženika radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice sa tuženicom ĐE i naknade s osnova ulaganja istog u nekretninu tuženice ĐE za vrijeme trajanja navedene izvanbračne zajednice, sve sukladno tužbenom zahtjevu sadržaja kao u izreci ove presude. U tužbi navodi da je živio u izvanbračnoj zajednici sa tuženicom ĐE od 01. travnja 1993. pa do 15. svibnja 2017. u kojem razdoblju da su zajedno odgajali njezinu djecu, ovdje tuženike CET i ĐET, brinuli se o njihovom školovanju, zajedno obrađivali maslinike te uz obiteljsku kuću tuženice na adresi [adresa] sagradili nadogradnju, zatim drvarnicu i pušnicu za sušenje mesa, a također i tužiteljevu radionicu (alatnicu) i septičku jamu. Tim radovima da je obiteljska kuća tuženice sa dotadašnjih 50 m2 stambenog prostora proširena na današnje prizemlje u površini od cca 200 m2, koje da se sastoji od radione tuženika u površini od 48 m2, predvorja iza kojeg je soba od cca 12 m2 te hodnika iz kojeg se ulazi u smočnicu i u dnevni boravak, zatim prvog kata, koji također ima površinu od 200 m2, a koji da se sastoji od dnevnog boravka u površini od 48 m2, hodnika, nenamještene kuhinje, nenamještene kupaonice i tri sobe te drugog kata kuće, isto tako u površini od 200 m2, koji da se sastoji od dnevnog boravka u površini od 30 m2, jedne kupaonice, gostinjske sobe u površini od 12 m2, dječje sobe u površini od 9 m2 i još jedne sobe u površini od 16 m2 sa balkonom, zatim spavaće sobe u površini od 16 m2 sa izlazom na balkon te smočnice u površini od 6 m2, a koji da je u posjedu starijeg sina 1. tuženice ŽE. Tužitelj da je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice zarađivao radeći kao bravar/varioc na privatnim gradilištima i tim novcem pridonosio zajednici, dok da je 1. tuženica u to vrijeme primala porodičnu mirovinu po pok. suprugu, koji je preminuo u 12. mjesecu 1992., od svega 800,00 kn mjesečno. Tužitelj da nije nikad bio upisan u zemljišnoj knjizi kao suvlasnik predmetne nekretnine, iako je tijekom svih tih godina izvanbračnog života izgrađivao, dograđivao i adaptirao predmetnu nekretninu, a tuženici da su se bez saznanja tužitelja, temeljem presude Općinskog suda u Krku u predmetu P-503/2013, upisali kao suvlasnici predmetne nekretnine, i to svaki u 1/3 dijela. Držeći da nekretnina u trenutku podnošenja tužbe vrijedi zasigurno 700.000,00 kn, to je s obzirom na izvršena ulaganja zatražio od tuženika isplatu polovice vrijednosti nekretnine, i to kao njegov udio u izvanbračnoj stečevini. Uz tužbu je tužitelj podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere kojim je zatražio da se zabrani tuženicima otuđenje nekretnina i to k. č. br. [katastarska čestica] (maslinik) i 1837 (oranica), obje k. o. [katastarska općina].

2. U odgovoru na tužbu od 13. travnja 2018. tuženici su osporili predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Naveli su da je paušalna i neosnovana tvrdnja tužitelja da bi isti vršio bilo kakva ulaganja u njihovu imovinu, a pogotovo da bi oni kao vlasnici predmetne nekretnine to dopustili tužitelju. Naveli su da su sva ulaganja u imovinu izvršili svojim sredstvima koja da su ostvarili bilo nasljedstvom, bilo prihodima od vlastita rada. U odnosu na pravni status 2. i 3. tuženika, istaknuli su i prigovor nepostojanja pasivne legitimacije, uz obrazloženje da pravni odnos 2. i 3. tuženika i njihova prava iz tog odnosa, ne mogu biti vezana uz eventualna prava tužitelja koje isti ima prema 1. tuženici s osnove tvrdnje o postojanju izvanbračne zajednice. Pojasnili su da 2. i 3. tuženici ne mogu raspravljati o činjenici postojanja ili nepostojanja izvanbračne zajednice njihove majke, ovdje 1. tuženice, sa trećom osobom, niti da ta činjenica može proizvesti stvarno pravnu posljedicu umanjenja njihovog prava vlasništva ili konstituiranje obveznopravnih obveza 2. i 3. tuženika prema tužitelju. Osporili su da bi između 1. tuženice i tužitelja postojala ekonomska zajednica života, a koja da bi sukladno čl. 11., a u svezi sa čl. 36. Obiteljskog zakona, dovela do nastanka izvanbračne stečevine, budući da je svaka od stranaka upravljala isključivo vlastitim sredstvima. Tužitelj da nije pomagao u podizanju djece, ovdje 2. i 3. tuženika, niti da je izgradio nadogradnju na obiteljskoj kući tuženice, kao i pušnicu, drvarnicu te radionu. Tužitelj da nije imao vlastitih sredstava, budući da se bavio samo povremenim poslovima, od čije zarade da nije doprinosio izvanbračnoj zajednici više od onog što je potrebno za njegovo vlastito uzdržavanje, a osim toga da je kockao i da je trošio više nego što bi privrijedio. Za vrijeme trajanja suživota između tužitelja i 1. tuženice, tužitelj da je od 1. tuženice posuđivao novac, a isto tako da je taj novac posuđivao i od trećih osoba, što da je onda tuženica vraćala. Time da je 1. tuženica umanjivala svoja vlastita novčana sredstva, a što sve govori u prilog tvrdnji da između tužitelja i 1. tuženice nije postojala ekonomska zajednica života. Također da je sporan i opseg trajanja navodne izvanbračne zajednice između tužitelja i 1. tuženika, budući da je tužitelj bio u braku u vrijeme kada je navodno počela izvanbračna zajednica njega i 1. tuženice, slijedom čega da se njihova eventualna zajednica može računati tek od 1998. godine, a ne 1993., kako je to tvrdio tužitelj u tužbi, a ista da je trajala do 2014., s tim da ekonomska zajednica između njih nije nikad niti postojala zbog prethodno iznijetih razloga. Kuća na adresi [adresa] da predstavlja posebnu imovinu tuženih, koja da je stečena nasljedstvom iza pok. supruga 1. tuženice OE. U trenutku njegove smrti, predmetna obiteljska kuća da je već bila izgrađena, a sva ulaganja u tu kuću, da su izvršena od strane tuženika i njihove posebne imovine. Objekti koje tužitelj spominje u svojoj tužbi (drvarnica, pušnica, radionica) da su izgrađeni sredstvima tuženika, koja potječu od nasljedstva, prodaje te naknade iz štetnog događaja kojeg je 1. tuženica doživjela 1993. godine. Osporili su tvrdnju tužitelja da bi kuća prije spomenutih ulaganja imala površinu od 50-ak m2, budući da iz rješenja Grada Krka o obračunu komunalnog doprinosa proizlazi da je kuća imala površinu od 121,50 m2. U vrijeme kada je prestala navodna izvanbračna zajednica tužitelja i 1. tuženice, 2. i 3. tuženik da su već bili punoljetne osobe, te da su sami ostvarivali svoje prihode. Sva ulaganja koja su kuću dovela u današnji oblik, da su izvršena njihovim novčanim sredstvima koja da su stečena nasljedstvom od njihove pok. tete FE, dok da je PE ulaganja u drugi kat kuće, izvršio sredstvima svoje supruge. Zbog navedenih razloga, predložili su da se predmetna tužba i tužbeni zahtjev tužitelja, kao i prijedlog za donošenjem privremene mjere, odbije kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženicima.

3. Tijekom postupka ovaj sud je donio djelomičnu presudu, poslovni broj P Ob- 43/2019 od 01. srpnja 2020., kojom je odbio tužitelja sa zahtjevom koji se odnosi na utvrđenje da su tužitelji i 1. tuženica živjeli u izvanbračnoj zajednici u vremenskom razdoblju od 01. travnja 1993. pa do 15. svibnja 2017., uz obrazloženje da je tužitelj u razdoblju od 01. travnja 1993., od kada u tužbi tvrdi da je u izvanbračnoj zajednici sa 1. tuženicom, pa sve do 13. siječnja 1998. bio u braku sa drugom ženom, zbog čega da nije mogao istovremeno biti i u izvanbračnoj zajednici sa 1. tuženicom. Povodom žalbe tužitelja, citirana djelomična presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž Ob-720/2020 od 8. listopada 2020., uz obrazloženje da iako je pravilan stav prvostupanjskog suda da tužitelj ne može istovremeno biti u izvanbračnoj i bračnoj zajednici, da u konkretnom slučaju nije postojalo nikakve zapreke da prvostupanjski sud utvrdi neko kraće trajanje izvanbračne zajednice ukoliko bi utvrdio da su za isto ostvareni uvjeti. Zbog navedenog, a budući da u citiranoj prvostupanjskoj presudi nije bilo odlučnih razloga o činjenici je li tužitelj uopće bio sa 1. tuženom u izvanbračnoj zajednici, i ako da, u kojem razdoblju, to je citirana odluka ukinuta uz uputu da se u daljnjem tijeku postupka u cijelosti raspravi o postavljenom tužbenom zahtjevu.

4. U nastavku postupka, ovaj sud je sukladno uputi drugostupanjskog suda, izveo dokaze predložene po strankama, i to uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja je dostavljena kako uz tužbu, tako i uz odgovor na tužbu, zatim saslušao je svjedoke BE, SE, DE, KE, AE i VE, te stranke postupka, dok je od ostalih dokaznih prijedloga tužitelja, a koji se prvenstveno tiču očevida lica mjesta i građevinskog vještačenja na okolnost izgrađenosti nekretnine na adresi [adresa] te njezine vrijednosti u razdoblju od 1998. do 2017., odustao, držeći iste suvišnim zbog nastavno navedenih razloga.

5. Naime, iz iskaza svjedoka BE, saslušanog na ročištu 2. ožujka 2021., proizlazi da je isti brat tužitelja, te da isti živi u mjestu [adresa] pored kuće tuženika, negdje na udaljenosti od cca 5 m. Navedenom svjedoku da je poznato da je njegov brat, ovdje tužitelj, bio u izvanbračnoj zajednici sa 1. tuženicom od 1993. pa do unazad godinu/godinu i pol dana kada su se razišli. Tužitelj da je u ratno doba, točnije negdje 1992., došao kod njega u mjesto [adresa], nakon čega da je vrlo brzo, možda nakon godinu dana, počeo živjeti sa 1. tuženicom u kući koju da je ona naslijedila od svoje svekrve. Pok. suprug 1. tuženice i supruga svjedoka da su bili brat i sestra. Svjedoku da je poznato da je 1. tuženica imala neku mirovinu od svog pok. supruga, s tim da ne zna da li se radilo o hrvatskoj ili kanadskoj mirovini, dok da je njegov brat radio kao bravar i u tu svrhu da je bio izgradio jednu garažu do kuće koja mu je služila kao radiona. Po njegovom mišljenju tužitelj da je imao puno posla, te da je financijski doprinosio toj zajednici, a osim toga poznato mu je i da je puno pomagao djeci 1. tuženice, ovdje 2. i 3. tuženiku, koji da su tada bili još mali. Svjedoku da nije poznata visina njegovih ulaganja, ali da je iz osobnog opažanja vidio da on uvijek nešto nosi i kupuje, a osim toga poznato mu je i da je puno radio tu bravariju, s tim da se nije mogao očitovati o tome koliko je pritom zarađivao. Kroz svakodnevnu komunikaciju sa njima, svjedok da je zaključio kako njegov brat i 1. tuženica žive kao muž i žena, te da se vrlo lijepo slažu. Također mu je poznato da je unazad godinu ili godinu i pol došlo između njih do nekakvih svađa, jer da je tužitelj posuđivao neke novce i nije ih vraćao. Nakon deset godina njihovog zajedničkog života, oni da su nadogradili i uredili staru kuću u mjestu [adresa], koja da od početnih 120 m2 sada ima površinu i do 450 m2. Svjedok da je vidio tužitelja kako fizički radi na toj kući, a što se tiče financija naveo je da on u iste ne ulazi, odnosno da ne zna je li tužitelj i nešto financijski ulagao u kuću ili nije. Svjedoku da je također poznato i to da je 1. tuženica naslijedila neke novce iz [adresa] od svojih teta, ali da mu nisu poznati iznosi. Također da zna i za to da je 1. tuženica naslijedila jedan stan u [adresa], također od jedne od teta iz [adresa], ali to da je bilo već u vrijeme kada su se njegov brat i ĐE razišli. Ranije spomenuti iznos novca, ĐE da je naslijedila za vrijeme dok je živjela zajedno sa tužiteljem. Svjedoku da je poznato da je tužitelj puno pomagao u odgoju djece, a isto tako zna i da je financijski doprinosio kućanstvu, ali da pri tom ne može govoriti o iznosima. Iz zajedničkih druženja poznato mu je da oni nisu bili gladni i da je tužitelj uvijek nešto donosio i slično. Osim što je tužitelj radio bravarske poslove, isti da je pomagao i nadgledao adaptaciju kuće. Naime, u vrijeme kada je pok. OE umro (1992.), da je postojala stara kuća, ali ne kako sada izgleda. Iza te stare kuće da je bila jedna nadograđena konoba, koja da je postojala još za života OE. Kuća da sada ima prizemlje i dva kata, sveukupne površine 450 m2, što da je svjedok zaključio na temelju toga jer mu je PE rekao da je uredio 150 m2 stana, a radi se o stanu na drugom katu tj. potkrovlju te kuće. PE da živi u tom potkrovlju, a u prizemlju da žive ĐE i ĐET, dok da prvi kat još uvijek nije uređen. Drži da se sa nadogradnjom započelo negdje 1997. -1998., s tim da je kuća pod krovom bila 2011., ali da tada još uvijek nije bila gotova. Kuća da se radila u fazama kroz duže vremensko razdoblje. Njegov brat da u periodu od 1998. do 2014. nije bio nigdje zaposlen, već da je radio „na crno“. Svjedoku da je poznato da je ĐE primila neku kaparu za prodaju nekog zemljišta u Torkulu. Nije mi poznato da li je ĐE dobila kakvu naknadu u svezi sa saobraćajnom nesrećom. Poznato mu je da je osim Torkula, Marica prodala i neko zemljište naziva Bravar, a radi se o šumi otprilike 5.000 m2. Što se tiče financijske situacije između ĐE i tužitelja, svjedok da zna da su oni imali zajedničku kasu i to dok ĐE nije naslijedila ove novce iz [adresa], a nakon toga da se ĐE promijenila i od tada da su imali svaki svoju kasu. Svjedoku da je također poznato da je ĐE vratila 300,00 eura jednom čovjeku na ime duga tužitelja. Poznato mu je da je ĐE doslovno izbacila njegovog brata kao krpu na ulicu i dala mu 10.000,00 kn da se nadalje sam snalazi. Od 1998. godine PE da je već radio i bio samostalan, a i ĐET da je negdje u to vrijeme počeo konobariti, s tim da se bavio i šivanjem haljina, budući da je htio biti modni kreator. Oni da su tada već imali svoja primanja. Svjedok da nije nikad čuo da su PE i ĐET odobrili njegovom bratu ulaganja u kuću, a iz razgovora sa ĐE, da mu je poznato da je ista obećala njegovom bratu jednu štalicu u mjestu [adresa] u predjelu Ploj, koju da nije nikad darovala tužitelju.

6. Iz iskaza svjedoka SE, koji je također saslušan na ročištu 2. ožujka 2021., proizlazi da mu je poznato da su tužitelj i ĐE jedno vrijeme živjeli zajedno, i to negdje od 90. -ih godina pa do unazad nekoliko godina. Svjedok da ih je često u tom periodu posjećivao, te da je tada stekao dojam da oni žive kao bračni par. Njemu da je poznato da je tužitelj nešto radio po kući u mjestu [adresa]. Tužitelj da se bavio bravarijom jer da je i svjedoku nešto radio. U vrijeme dok je tužitelj živio sa Maricom da se izgradila jedna radiona u kojoj da je tužitelj obavljao svoju djelatnost. Svjedoku da je poznato da je predmetna kuća na početku bila mala, a da se kasnije nadograđivala, a čak mu je poznato i da je tužitelj radio jedan apartman za kćer u toj kući, a sve kako bi ista imala gdje boraviti kada mu dođe u posjetu. Osim što je tužitelj fizički radio na toj kući, njemu da su pomagali i drugi ljudi, kojima da je on kasnije uzvraćao svojim fizičkim radom. Svjedok da nema saznanja o financijskoj situaciji tužitelja i 1. tužene. Kada je tužitelj došao živjeti kod ĐE, njezina djeca da su bila mala, a ĐE da je tada imala malu penziju. Tužitelj da je pomagao ĐE i u odgoju njezine djece, a isto tako da je uvijek nešto kupovao. Pok. OE da je bio prvi suprug ĐE, a kuća u kojoj je živjela ĐE sa tužiteljem, da je bila kuća pok. OE, budući da je on istu naslijedio od svog oca. Svjedoku da je poznato da je ĐE prodala neka gradilišta 1998. pa nadalje, a isto tako mu je poznato i da je primila neku kaparu od nekog zemljišta u uvali Torkul, ali da ne zna o kojem se iznosu radilo. Također da mu je poznato da je ĐE naslijedila neke tete iz [adresa], dok da mu nije poznato da bi ista primila naknadu za saobraćajnu nesreću. Predmetna kuća da nije bila gotova 1998. niti je gotova sada (2021.). Poznato mu je da je PE ulagao u predmetnu kuću, jer da je uredio gornji kat.

7. Iz iskaza svjedokinje DE, koja je saslušana na ročištu 20. svibnja 2025., proizlazi da je istoj poznat tužitelj već neko vrijeme, budući da ga je upoznala preko ĐE. Oni da su se nekoć znali posjećivati te se može reći da su bili prijatelji, iako da te posjete nisu bile tako česte. Što se tiče odnosa između tužitelja i 1. tuženice, svjedokinja je navela da su oni bili u vezi, a da li se ta veza mogla smatrati brakom, to da svjedokinja ne zna, jer da nije ulazila u te njihove privatne stvari. Poznato joj je da su živjeli u kući Maričinog pok. muža OE. ĐE da je tu kuću naslijedila nakon njegove smrti. Svjedokinja da ne zna do kada je njihova veza trajala, niti zašto je ista prestala, a za CE da zna da isti nije nikada radio, niti zarađivao, već da je kockao. Ovo da zna zato što su svi o tome pričali. Osim toga, svjedokinja da je i sama u dva navrata posudila tužitelju novce kada je došao kod nje. Sjeća se da joj je C tada rekao da ĐE trebaju novci, a kada je svjedokinja nazvala ĐE da je o tome pita, ĐE da joj je rekla da o tome ne zna ništa. Svjedokinja da je ipak posudila CE novce te da joj on te novce nije htio na početku vratiti, već da ih je vratio tek kada su za dug pitali Maričinog brata. Ne sjeća se više iznosa te pozajmice. Poznato joj je da je C znao raditi „u fušu“ međutim, drži da od te zarade tužitelj i ĐE nisu mogli živjeti. Sa druge strane, ĐE da je imala dvije tete, koje da su joj slale novce, a osim toga poznato joj je i da je ĐE naslijedila neku imovinu koju da je na kraju prodala. Što se tiče kuće, ĐE da je tu kuću počela renovirati još dok je bio živ njezin pok. muž, a kasnije da je tu renovaciju nastavio njezin sin. Nakon što su svjedokinji pokazane fotografije na listu 13 do 16 spisa, svjedokinja je navela da bi fotografije na listu 13 i 14 spisa prikazivale staru kuću Maričinog muža, dok da fotografija na listu 16 predstavlja tu istu kuću, ali u fazi nadogradnje. Svjedokinja da nije nikada vidjela CE da išta radi na toj kući, niti joj je poznato da bi C radio kakvu ogradu na toj kući. Koliko je svjedokinji poznato, C da se nije brinuo o Maričinoj djeci, odnosno da ga Maričina djeca baš i nisu prihvaćala.

8. Iz iskaza svjedoka KE, koji je saslušan na ročištu 9. srpnja 2025., proizlazi da se o odnosu između C i ĐE ne može puno izjasniti. ĐE da je njegova teta i svjedok da je znao doći kod nje dva puta mjesečno. Tada da je znao tamo zateći i CE. Svjedok da nije nikada primijetio da su ĐE i C između sebe izmijenili neku toplu riječ ili se primjerice zagrlili, već da je više stekao dojam da je C tamo u posjeti. Svjedok da bi taj odnos mogao definirati kroz izreku „pomozi bratu“ odnosno da mu je ĐE bila tu za pomoć. Poznato mu je da je Radin brat živio u kući preko puta ĐE, međutim da ne zna zbog čega C nije boravio u kući kod brata. Svjedok da je prvi put upoznao CE preko svojeg pok. oca, dakle posve neovisno od ĐE. Odnos kojeg da je svjedok imao sa CE da je bio ekonomske naravi, odnosno svjedok da mu je znao u nekoliko navrata posuditi novac, s tim da mu taj novac nije svaki put bio vraćen. S obzirom da je taj dug u nekoliko navrata spomenuo svojoj teti ĐE, ona da mu je vratila novac kojeg je dugovao C. C da mu je za dug kojeg je imao znao koji put odraditi neki posao u „fušu“, primjerice dva portuna ili slično, s tim da je opet novac za materijal za izradu tih portuna dala ĐE, a što da je svjedok saznao naknadno. Nakon što je svjedok upitan o vremenskom razdoblju kada je CE znao posuditi novac, svjedok je naveo da je to bilo negdje 2017. godine, ali i ranije, odnosno da se radi o jednom dužem razdoblju. Nakon 2017. da CE više nije vidio. Iznosi tih pozajmica da nisu bili mali, odnosno da su iznosili zasigurno više od 3.000,00 kn. Po priči svojeg oca, svjedoku da je poznato i da je njegov otac imao problema sa CE u smislu posudbe novca. Često da je CE vidio i ispred kladionice u [adresa], a u to vrijeme da je bila opće poznata stvar da C kocka. Ne zna je li C kockao sa njegovim novcem, ali drži da ako mu je neposredno prije novac posudio, a nakon toga ga vidio ispred kladionice, da je onda C taj posuđeni novac trošio na kocku. Svjedok da se ne sjeća pok. supruga ĐE, budući da je on preminuo 1992. Kada se svjedoka pitalo je li ikada vidio CE da radi nešto na Maričinoj kući, svjedok je odgovorio da nije. Izgled kuće na fotografiji na listu 13 spisa, svjedoku da nije poznat, dok da fotografije na listu 16 i 17 prikazuju današnju Maričinu kuću. Prije 2018. svjedok da nije primijetio izvođenje nekih radova na Maričinoj kući, zbog čega da o tome i ne može iskazivati. Što se tiče Maričine financijske situacije, svjedok je naveo da su svi oni nasljednici dviju teta iz [adresa] koje nisu imale svoje djece, zbog čega da su oni kao obitelj uvijek dobro živjeli tj. da je novaca u kući uvijek bilo. Zbog toga drži da je ĐE dobro financijski stajala, s tim da je svjedoku poznato i da je prodala neke svoje terene, za što da je zasigurno dobila određenu novčanu svotu s kojom je mogla sebe i djecu financijski osigurati. Po priči da zna kako C nije posuđivao novac samo od njega, već i od drugih ljudi, koje da je onda ĐE vraćala. Kuću sa fotografije na listu 16 i 17 spisa svjedok da pamti od 2003., a na upit je li u tom periodu pa na ovamo ista mijenjala gabarite, svjedok je odgovorio da jedino što zna jest to da se u kući nedavno mijenjala stolarija u prizemlju, a da su vanjski portun kuće radili bravari iz Bajčića. Što se tiče inox ograde na fotografiji na listu 17 spisa, svjedok je naveo da mu okolnosti vezane uz istu nisu poznate. Poznato mu je da su ĐE i njezin pok. suprug, nakon povratka iz Kanade, počeli zajedno graditi predmetnu kuću. ĐE da je uglavnom živjela od financijske pomoći svojih teta iz [adresa], zatim od prodaje zemljišta, a moguće je i da je imala neku mirovinu. Kada se svjedoka pitalo je li C financijski pomagao ĐE, svjedok je odgovorio da ne, već da je bilo obrnuto. Rade da nije imao fizičke snage obavljati neke veće poslove u „fušu“ koje bi tada eventualno mogao bolje naplatiti. Naime, svjedoku da je poznato kako je C pušio dvije ili tri kutije cigareta dnevno, pa ako je radio „u fušu“, da je to uvijek bilo sitnije naravi tj. za pivo ili cigarete. C da nije financijski pomagao 2. i 3. tuženika.

9. Iz iskaza svjedoka AE, koji je saslušan na ročištu 11. rujna 2025., proizlazi da isti pozna CE preko svojeg pok. oca, i to još iz vremena kada je bio dijete (desetak godina). Svjedoku da je poznato da su se njegov pok. otac i C znali ponekad podružiti, i to kada je njegov otac znao doći kod svoje sestre, ovdje 1. tuženice ĐE. Najčešće da su se družili na boćalištu iznad Maričine kuće. Svjedok da CE nije vidio od 2015./2016. godine. Što se tiče odnosa između C i ĐE, svjedok je naveo da mu je poznato kako je C živio kod njegove tete. Naime, koji put da je znao CE zateći kod svoje tete ĐE, i to primjerice na ručku. Budući da je Radin brat živio u blizini, svjedoku da to i nije bilo čudno. Kada je CE zadnji put vidio, a to je negdje 2015./2016. godine, sjeća se da ga je C pitao da mu posudi novce, što da je svjedok i učinio, a C da mu taj novac nije nikada vratio. U to vrijeme da su se počeli javljati i drugi ljudi, koji da su CE također posudili novac, sa prigovorima da im novci nisu vraćeni, slijedom čega da je teta ĐE te dugove vraćala i prema mišljenju svjedoka većinu tih dugova da je uspjela vratiti. Sjeća se da ga je teta ĐE pitala da li je C i njemu dužan novac, jer da ako jest, da će ona taj dug vratiti, na što da joj je svjedok odgovorio da on to ne želi, jer da to nije njezin dug. Na pitanje da li je C ikada radio u životu i ako da što, svjedok je naveo da je C uvijek negdje išao, ali da ga nije nikada vidio da radi. Kasnije da je čuo da je C kockao i da se zaduživao, a to da zna upravo preko svih tih ljudi koji su se nakon 2015./2016. javili njegovoj teti zbog Radinih dugova. Prilikom posjeta teti ĐE, svjedok da nije vidio da bi C išta radio na kući, ali da je čuo da je njegovom bratiću PE napravio ogradu, odnosno da mu je nešto vario na kući i da su mu teta ĐE i PE taj rad platili. Također da je čuo i da je C znao pomagati u masliniku koji pripada tuženicima, te da mu je i taj rad bio plaćen. Svjedok da ne zna jesu li C i njegova teta bili u ljubavnoj vezi. Nadodao je da ga je začudilo to što ga je upravo C predložio za svjedoka u ovom postupku, budući da je C i njemu dužan novac. Ne zna zbog čega su ljudi dolazili baš kod tete ĐE tražiti povrat novca kojeg su posudili CE, ali da mu se čini kako isti nisu dolazili samo kod nje, već i kod Radinog brata. Osim toga, neki ljudi da su se i kod njega raspitivali o tome gdje je C i da li je još nekome dužan kakav novac. Fotografije na listu 13 i 14 spisa da mu uopće nisu poznate, a da fotografije na listu 16 i 17 spisa pokazuju kuću kakva je sada i kakvu svjedok pamti kroz cijeli svoj život. Pretpostavlja da bi ograda koju je C napravio za PE bila ona koja je vidljiva na fotografiji na listu 17, ali da to ne može tvrditi sa sigurnošću, jer da on nije vidio da je C radio tu ogradu.

10. Iz iskaza svjedoka VE, koji je također saslušan na ročištu 11. rujna 2025., proizlazi da isti poznaje CE od vremena kada je C počeo dolaziti kod tete ĐE. Po mišljenju svjedoka, C da je živio sa tetom ĐE, te po njemu oni da su bili u izvanbračnoj zajednici. Na upit kako je to zaključio, svjedok je odgovorio da ako se dvoje ljudi zagrle, poljube i zajedno ručaju, da su valjda onda u izvanbračnoj zajednici. U to vrijeme svjedok da je bio dijete. Unazad desetak godina da nije vidio CE, jer da je u tom periodu umro otac svjedoka, pa svjedok da više nije dolazio u [adresa]. Obitelj svjedoka da je imala starinu u mjestu [adresa], i to do unazad tri godine, gdje da je svjedok često odlazio kada je bio dijete. Tijekom ljeta da je tamo bio cijelo vrijeme, a isto tako da je tamo odlazio i vikendima, i to sa ocem. Kasnije, kada je odrastao, da je rjeđe dolazio u [adresa]. CE da je dosta dobro poznavao, jer da je sa njim čak nešto i radio. C da nije nikada bio zaposlen, ali da je on svima u familiji nešto radio, i to kako tetama, tako i njemu, budući da mu je napravio vrata, nadstrešnicu, ogradu i slično. U odnosu na fotografiju na listu 13 spisa, svjedok je odgovorio da ista prikazuje kuću pok. OE, a po mišljenju svjedoka, takvog je izgleda kuća bila sve do trenutka dokad teta ĐE nije počela živjeti sa CE. Fotografija na listu 14 da predstavlja dvorište ispred te kuće, dok su na fotografiji na listu 16 prikazani C i njegov brat u dvorištu ispred kuće tete ĐE. Fotografija na listu 17 spisa da prikazuje kuću u kasnijoj fazi, a kada je svjedok upitan tko je zaslužan za izgled takve kuće, svjedok je odgovorio da su je počeli uređivati oni koji su u njoj živjeli, a to su C, ĐE, PE i ĐET. Nije siguran od kada datira predmetna fotografija, ali pretpostavlja da bi mogla biti iz vremena unazad 15 godina. Na slici da je nadograđena volta, i to ispred starog dijela kuće, kao i cijeli lijevi dio i dvorište također sa lijeve strane. Na fotografiji na listu 18 da je prikazana bočna strana kuće iako da istu svjedok nije vidio uživo. Svjedok da nije gledao tko je nadograđivao kuću tete ĐE, odnosno tko je istu radio, ali da je vidio CE da radi na toj kući, i to bravariju. Što se tiče volti i lijevog nadograđenog dijela, za taj dio da nije vidio CE da bi te elemente gradio. Što se tiče porijekla novca koji je utrošen za izgradnju tj. adaptaciju kuće, svjedok je naveo da se o istom ne može očitovati. Poznato mu je da je teta ĐE dobila neke novce iz [adresa] i to kada su umrle tete u [adresa], što da je moralo biti prije cca desetak godina, budući da je teta FE umrla 2013. C da je došao u [adresa] i prije rata, a kod brata da nije živio, jer da njegov brat nije imao veliku kuću u kojoj bi mogao smjestiti brata, a osim toga istu da je iznajmljivao gostima, zbog čega da se C odmah preselio kod ĐE. Svjedok da je CE također posudio novac kojeg da mu C nije vratio, već teta FE iz [adresa]. Čuo je i da je njegov bratić AE također posudio CE neke novce. Svjedoku da nije poznato da bi teta ĐE vraćala Radine dugove trećim osobama. Čuo je da je C kockao, s tim da je to čuo od tete ĐE. Poznato mu je da je C radio u „fušu“ i da je financirao sve njih, budući da ĐE u to vrijeme nije radila. Čak da je i njegov otac plaćao neke dugove ĐET, Maričinom sinu, koje da je ovaj imao prema HT-u, i to u periodu od 2005. do 2006. godine. Svjedok da je vidio CE da radi garažu koja da je sa lijeve strane kuće, a koja da je vidljiva na fotografiji na listu 16 spisa, i to u prizemlju, tamo gdje su smeđa vrata. U isto vrijeme da je napravljena i pušnica. Gornji kat iznad te garaže da je možda dovršen negdje 2013., što da je svjedok također imao prilike vidjeti. Pojasnio je da tada nije vidio CE osobno da gradi gornji kat iznad garaže, ali da je vidio ljude koje da je C zvao i koji su to gradili. Nadodao je da nije vidio tko je te ljude platio. Čini mu se da se u to vrijeme sve plaćalo razmjenom dobara i usluga, pogotovo stoga što je C dosta okolo radio bravariju. C da je pomagao ĐE u brizi oko djece, i to u smislu da ih je vodio, da je nosio hranu iz dućana i slično, dok da u kućanskim poslovima baš i nije sudjelovao. Na upit pun. tuženika, svjedok je naveo da je CE znao viđati na ručku kod ĐE još za vrijeme dok je Maričin muž OE bio živ. Tada da je na ručku znao biti i Radin brat BE. Na upit pun. tuženika da li je C, koji je puno radio za obitelj tuženika, pritom naplaćivao svoj rad, svjedok je odgovorio da jest, odnosno da mu je rad bio plaćen, dok da za onaj rad kojeg je radio kod drugih ljudi, da ne može iskazivati. Svjedoku da je poznato da je teta ĐE prodala imovinu koju je naslijedila od svojih teta iz [adresa], i to kuću u [adresa], prije cca jednu godinu, zatim stan u [adresa] prije cca desetak godina, a isto tako da je prodala i neka zemljišta po [adresa]. Na upit pun. tuženika u kakvim je odnosima svjedok sa 1. tuženicom i njezinim sinovima, svjedok je odgovorio da nije u najboljim odnosima tj. „da se baš i nisu voljeli“, i to pogotovo u vrijeme kada je svjedoku umro otac.

11. Iz iskaza tuženice ĐE, koja je saslušana na ročištu 23. siječnja 2025., proizlazi da je brat tužitelja bio prvi susjed tuženice te da je preko njega upoznala ovdje tužitelja. Naime, tužitelj da je znao dolaziti kod svojeg brata, i to iz [adresa], gdje je tužitelj na početku živio i radio, a 90-ih godina da je pobjegao od rata i trajno se nastanio kod brata. Suprug tuženice, sada pokojni, i tuženica da su bili jako dobri sa bratom tužitelja, budući da je supruga tužiteljevog brata sestra pok. muža tuženice tj. šogorica tuženice. Kako su šogorica tuženice i njezin suprug (brat tužitelja) svoju kuću iznajmljivali, tuženica da se ponudila smjestiti tužitelja kod sebe u jednu sobicu koju da je imala viška. Njezin suprug da je preminuo 1992. i od tada da je tuženica udovica, s tim da je oduvijek živjela na adresi [adresa], i to sa svojom djecom, koji su u vrijeme kada je umro njezin suprug imali 10 i 14 godina. U to vrijeme, točnije od 1984., tuženica da je imala obrt koji da je radio do 1993., kada je tuženica doživjela saobraćajnu nesreću, za koju je navela da je bio odgovoran upravo tužitelj. Naime, tužitelj da joj je jednom prilikom bio ponudio da će zajedno s njom otići u nabavku robe, nakon čega da su oni doživjeli saobraćajnu nesreću. Tuženica da je nakon te nesreće bila sva polomljena, te da je čak imala i određeni stupanj invaliditeta, budući da joj je rame bilo pomaknuto prema dolje par centimetara. Zbog toga da je morala zatvoriti svoj obrt. Također je navela da je jedno vrijeme sa suprugom imala i kafić, a isto tako da je prije 80-ih živjela sa suprugom u Kanadi tj. u [adresa]. Tamo da su imali kuću koju da su prodali kada su se odlučili vratiti u [adresa], a što da je bilo negdje 80-ih, a za tu kuću da su tada dobili oko 180.000 USD. Budući da je od 1992. bila udovica, tužitelj da je došao živjeti kod nje, a s vremenom da je sa tužiteljem počela imati intimne odnose. Ti su intimni odnosi započeli negdje u vrijeme kada je ona doživjela saobraćajnu nesreću i od tada se može reći da je sa tužiteljem dijelila zajedničku postelju, odnosno da je on živio u njezinoj kući zajedno sa njezinom djecom. Tužitelj da je po struci bravar, međutim da nije nikad bio zaposlen već da je znao raditi u „fušu“. Oni da nisu nikad imali zajedničku kasu, budući da je režije isključivo plaćala tuženica, dok bi tuženik znao koji put od svojega novca, kada bi zaradio, nešto i donijeti u kuću u vidu hrane. Tuženica da nije nikad od tužitelja tražila novac prije početka njihove veze kada mu je bila iznajmila sobu u prizemlju njezine kuće. Kada se tuženicu pitalo od kuda joj novac za život, s obzirom da nakon saobraćajne nesreće više nije radila, tuženica je navela da je ona naslijedila dosta zemlje koju da je postepeno prodavala te da su od tog novca svi skupa živjeli, a osim toga da je imala tete u [adresa] koje da su joj često slale novac. Sjeća se da su joj jednom tete poslale čak 10.000 USD, dok da su njezinoj djeci poslale svakome po 5.000 USD. Njezine tete da su sada pokojne, tj. jedna da je preminula 2013., a druga 2016. Novac kojeg bi C eventualno zaradio u „fušu“, isti da je uglavnom trošio na lutriju tj. kocku. Tuženica da se sjeća kako ga je jednom čak njegov brat pitao gdje mu je novac, a tužitelj da mu je tada rekao „da je zeznuo život u kladionicama“. Nadodala je da se sjeća i kako je jednom posudila tužitelju 500,00 kn, na što da joj je tužitelj rekao kako će joj taj novac vratiti, a onda je sa tim novcem otišao u kladionicu, budući da mu je u kaputu vidjela listiće od lutrije i klađenja. Tuženica da je u potpunosti financirala tužitelja, jer primjerice ukoliko bi tužitelj išao po plin, tuženica da je bila ta koja bi mu dala novac za plin, benzin i cigarete, a onda mu je na tom plinu još i skuhala ručak. Također, ako je njezinu djecu negdje vozio, tuženica da mu je opet za to znala dati novce. Ona da je milijun puta pitala tužitelja da joj novce vrati, međutim on da to nije nikad napravio, već da je tuženica sa svojom ušteđevinom vraćala njegove dugove trećim osobama. Ne može se sjetiti točnog iznosa svih dugova kojeg je vratila umjesto tužitelja, a na upit zašto je to činila, tuženica je navela da je očito ona bila ta koja je trebala CE „pokriti“, a pritom da ju je bilo i sram svih tih dugova, tj. ljudi kojima je C bio dužan. Sjeća se da joj je jednom došla djelatnica iz kladionice i da joj je rekla kako je tužitelj napravio dug od 2.000 eura, a što da je onda tuženica vratila, za što da ima i potvrdu. Poznato joj je da je tužitelj na početku njihove veze bio u braku, međutim on je govorio da će se razvesti i da je od tamo na neki način pobjegao. Tuženica da se ne može točno sjetiti do kada je trajala njihova intimna veza, ali da može potvrditi kako je ista prestala par godina prije nego što ga je tuženica, zajedno sa svojom djecom, izbacila iz kuće. Naime, tuženica da je potjerala tužitelja iz svoje kuće negdje 2017. Razlog tome da je bio taj što je u to vrijeme ponovno bio tražio novac, uz obrazloženje da mu je poginuo nećak i da treba ići u [adresa] na sprovod, a za što da je tuženica kasnije saznala da je to bila laž, nakon čega da je poludjela i odlučila sa tužiteljem prekinuti sve njihove odnose. Iako je njihova intimna veza prestala par godina prije nego što je potjerala tužitelja iz kuće, ipak da mu je dozvolila još neko vrijeme živjeti kod nje. U to vrijeme tužitelj da je ponovno spavao u sobici u prizemlju, gdje je bio i na početku, dok da je tuženica spavala gore na katu. Navela je da je tužitelj zapravo bio podstanar kojemu je sve bilo plaćeno. Što se tiče nekih izleta sa tužiteljem, tuženica je navela da su otišli svega na jedan izlet, i to u Istru, kada su sa njima išli i pok. brat tuženice i jedna od njezinih dviju teta iz [adresa] (pok. teta ŠE). Drugih izleta sa tužiteljem da nije bilo, s tim da je on uvijek znao negdje otići, za što da ju je tražio da ona to plati, na što da mu je tuženica znala odgovoriti da „šta ću ti to platiti ako ja ne idem“, a tužitelj da joj je tada znao reći da ipak plati i da će joj on taj novac vratiti. Nakon što je potjerala tužitelja iz svoje kuće, on da je svega tri mjeseca nakon toga došao kod svojega brata sa novom ženom radi upoznavanja. Kuća [adresa] da je nasljedstvo pok. supruga tuženice, a on da je tu kuću naslijedio od svoje majke. Prvotno da je kuća izgledala upravo onako kako to pokazuje fotografija na listu 13 spisa. Na toj fotografiji da su ljudi koje da je i tužitelj znao pozivati na druženje u njezinu kuću, što da je on često radio te se može reći da je praktički pozivao ljude sa ceste da dođu na druženje kod njega i tada da je „glumio gazdu“. Fotografija na listu 14 spisa da je iz vremena kada je tuženica stradala, te joj se čini da su tada oni slavili što je ona izvukla živu glavu, odnosno da su tada zbog toga pekli janjca ili roštiljali. Na fotografiji na listu 15 da je vidljiv C s lijeve i njegov brat sa desna, a na fotografiji 16 da je također vidljiva njezina kuća, samo što je sada na staroj kući jedan dio nadograđen. Tuženica da ne zna od kada je ta nadogradnja, ali joj se čini da je u to vrijeme C već živio kod nje i da im je veza tada još uvijek funkcionirala. U lijevom dijelu kuće, kako je to vidljivo na fotografiji, nalazi se u donjem dijelu konoba

– garaža, a iznad nje je kat i potkrovlje. Kat da još nije uređen, a u potkrovlju da živi njezin sin PE sa obitelji. Ne sjeća se kada je potkrovlje uređeno za život. Prije nadogradnje kuća da je imala 125 m2, a sada da moguće ima i do 600 m2. Ta nadogradnja da je financirana isključivo njezinim novcem i novcem njezine djece tj. novcem kojeg je dobila od imovine koju je u međuvremenu prodavala. Ne sjeća se koliko je točno potrošila za nadogradnju, niti se može sjetiti imena firme koja je radila na kući, ali se sjeća čovjeka iz te firme koji da se zvao EE, zvani Đ iz [adresa]. Svuda na dokumentaciji, koju je dostavila u spis, da je njezin potpis, kojim se potvrđuje da je ona dala novac za radove i troškove. Također da je svuda i potpis JE kao dokaz da je on taj novac primio upravo od nje. Nakon smrti supruga, ona da je primala i njegovu mirovinu, koja da nije bila velika, a sada da iznosi kojih 230,00 eura. Novac od prodaje kuće u [adresa] da je otišao za život kada su se oni vratili u Hrvatsku. Fotografije na listu 522 spisa da prikazuju CE i nju gdje ona broji novce i daje ih CE. To da je bilo 2017., kada je CE potjerala iz kuće, i tada da mu je dala 10.000,00 kn na ruke. Kada se tuženicu pitalo zašto je taj novac dala CE, tuženica je navela da je to učinila kako bi on imao novaca za pronaći smještaj, jer da joj je bilo žao tužitelja kao čovjeka. Isplatnice na listu 527 spisa da govore u prilog činjenici kako je tuženica imala novaca tj. ušteđevinu sa koje da je dizala novac i plaćala sve što je trebalo. Između nje i tužitelja da nije postojala nikakva ekonomska zajednica. Nasljedstvom od tete ŠE iz [adresa], koja je preminula 2013., da je dobila 208.000 USD, a taj novac da potječe od prodaje kuće u [adresa]. Također da je na ime odštete od saobraćajne nesreće dobila od Croatia osiguranja 20.000 DEM, s tim da je 2.000 eura od tog novca dala svojem bratu, budući je njegov auto bio oštećen u toj nesreći. C da je imao dvoje djece iz braka, tj. sina i kćer, s tim da ne zna da li im je ikad slao novce. Zna samo da je tužitelju plaćala njegove posjete u [adresa] i da mu je jednom prilikom poslala 4.000,00 kn za popravak vozila, koje da mu se pokvarilo na putu. Ne spori da je C napravio ogradu na balkonu kuće, ali je nadodala da mu je taj rad plaćen, odnosno da je njezin sin PE za taj rad platio CE 10.000,00 kn. Njezina djeca da nikad ne bi dopustila da C vrši bilo kakva ulaganja na njihovoj nekretnini, budući da je ta kuća njihovo nasljedstvo. Sjeća se da se C znao hvaliti kako je napravio jednu sobicu, gdje bi povremeno znala doći njegova djeca u posjet međutim, jedino što da je C tamo napravio jest bilo krečenje te sobice, za što da mu je tuženica ponovno dala novac za Jupol i benzin. Osim bravarije C da nije ništa drugo radio. Što se tiče njegova sudjelovanja u kućanstvu i odgoju djece, tuženica je navela da je C znao koji put napraviti burek ili roštilj, a da u odgoju njezine djece nije sudjelovao, već da ih je eventualno znao koji put negdje odvesti, što da mu je bilo plaćeno. Osim ranije spomenutog krečenja i ograde na kući, tužitelj da nije izvodio nikakve druge radove na kući.

12. Iz iskaza CE, koji je saslušan u Domu umirovljenika „Mali Kartec“ u [adresa] dana 5. ožujka 2025., proizlazi da je njegova veza sa ĐE započela negdje 1992., pa čak i prije. Njezin muž da je umro u 12. mjesecu 1992., a oni da su i prije toga započeli sa svojom vezom. Tužitelj da je došao u Hrvatsku negdje u 8. mjesecu 1992., budući da je morao donijeti svojem bratu krsni list, a njegov brat da je bio prvi Maričin susjed. Kako je u to vrijeme rat bio u jeku, tužitelj da se nije mogao vratiti u [adresa], slijedom čega da je nekih prvih 5 mjeseci živio kod brata. U to vrijeme da je bio u braku, i to sve negdje do polovice 1995., kada je sudski razveden u [adresa]. Budući da su njegov brat i ĐE bili susjedi i prijatelji, on da se počeo družiti sa ĐE i tako da je započela njihova veza. Vrlo brzo da je sa tuženicom počeo imati i intimne odnose. Njihov zajednički život na istoj adresi da je započeo već 1993., budući da se tužitelj, vrlo brzo nakon smrti Maričinog muža, doselio kod nje. Oni da su zajedno živjeli sigurno nekih 25 godina. Na početku da je tužitelj živio u prizemlju Maričine kuće, i to u jednoj sobici, dok da je ona bila na katu. To da nije trajalo dugo, nakon čega da se tužitelj preselio kod ĐE u njezinu spavaću sobu na katu. Oni da nisu krili njihovu vezu i može se reći da su živjeli kao da su u braku. Tužitelj u to vrijeme da nije bio zaposlen, već da je radio u „fušu“, a inače da je po struci bravar. On da nije imao posla svaki dan, međutim, kako je znao puno ljudi, posla da je bilo. Mjesečno da je znao zaraditi i do 1.500 DEM, ali ne svaki mjesec. Taj novac da je išao za hranu, a nešto od tog novca da je slao djeci u [adresa]. On da nije imao obvezu uzdržavanja svoje djece po presudi o razvodu braka, ali da je unatoč tome pomagao svojoj djeci, i to kad god im je trebalo. U to vrijeme njegova kćer da je već bila udata, dok da mu je sin bio maloljetan. Sjeća se da je njegova kćer tada radila svoju kuću u [adresa] i da joj je tužitelj u tome financijski pomagao. Nadodao je da je svojoj djeci davao koliko je mogao i da ponekad nije imao dovoljno sredstava ni za sebe. Kada se tužitelja pitalo da li ga je tuženica financijski pomagala, tužitelj je odgovorio i da jest i da nije. Tuženica da je imala penziju od 150 USD, kao i obrt kojeg da je zatvorila nakon saobraćajne nesreće 1993., a na dodatni upit što tužitelj misli kada kaže da ga ĐE „i jest i nije financijski pomagala“, tužitelj je naveo da ona zapravo njega nije novčano pomagala, jer da je on radio, i to u „fušu“, te da su oni živjeli upravo od onoga što je on zaradio. Osporio je tvrdnju tuženice da mu je ona plaćala dugove, budući da je on zarađivao i po njemu da su oni živjeli kao „bubreg u loju“. Također je osporio tvrdnje da je kockao, jer da je možda samo koji put bio u kladionici, a sjeća se i da je jednom ostvario prihod u toj kladionici od 56.000,00 kn. O tome da nema dokaz, ali s tim novcem da je kupio automobil Opel, negdje 2018./2019. Svoje dugove da je vraćao on, a ne ĐE. Fotografija na listu 522 spisa da prikazuje njega i ĐE u vrijeme kada je on odlazio od nje. Na stolu da su njezini novci, a tu fotografiju da je snimio njezin mlađi sin. Naime, ona da je od svoje tete dobila preko 200.000 USD nasljedstva, a njemu da je od tog novca dala 10.000,00 kn i rekla mu da je to „za prvu pomoć“. Tužitelj da je te novce uzeo i za kojih 8 mjeseci da se oženio sa drugom ženom. Tim novcem tužitelj da je registrirao auto, platio stan i slično. Osim hrane, koju da je plaćao dok je živio sa Maricom, također da je plaćao i režije koje su glasile na Maricu, a koje da su mjesečno iznosile 100-tinjak DEM. Time da je bila plaćena struja, dok da je voda ionako bila iz šterne. Sjeća se da je sa ĐE odlazio na izlete, pa da su tako jednom bili u Puli, drugi put u Krapinskim Toplicama, zatim na Cresu, a troškove tih putovanja da je snosio tužitelj. Ne zna kada je ĐE dobila novac od gotovo 200.000 USD, ali pretpostavlja da je to bilo onda kada je umrla teta ŠE. Međutim, ĐE da je imala još jednu tetu Ž od koje da je također naslijedila stan u [adresa], kojeg da je ĐE prodala unazad tri ili četiri godine, a isto tako i kuću na [adresa] i još jedan teren na [adresa], odnosno nije siguran da li je to bila kuća, već da je moguće da je bio stan, kojeg da je ĐE također prodala za 90.000 DEM. Tužitelj da je za tu prodaju saznao dok je bio ovdje u Domu, a on da je u Domu zadnjih 4 ili 5 godina. I ta prodaja da je bila prije 3 ili 4 godine. Mišljenja je da je Marica prodala i teren, kojeg je tužitelj ranije spomenuo u svojem iskazu, ali da ne zna kada. Tužitelj da nije nikada vidio nikakve novce pa stoga ne zna da li su Maričine tete nju ikad financijski potpomagale. Što se tiče izgleda kuće na adresi [adresa] u vrijeme kada je tužitelj došao živjeti kod ĐE, ista da je izgledala upravo onako kako to prikazuje fotografija na listu 13 spisa. Na toj slici da nema tužitelja, jer da je on bio taj koji je napravio tu fotografiju. Na istoj da je vidljivo prizemlje kuće gdje je tužitelj na početku živio. Na fotografiji na listu 14 da je vidljiva ta ista kuća i njezino dvorište, a na fotografiji na listu 15 da su prikazani njegov brat i on, te da se na toj fotografiji vidi da on radi neku ogradu za nekoga. Na fotografiji na listu 16 da je vidljiva kuća kako danas izgleda, s tim da je ispod nadograđene volte, vidljiv stari dio kuće. On da je napravio sve na toj kući, s tim da se to ne vidi na fotografiji na listu 16, ali da se vidi na fotografiji na listu 17. Naime, tu da se vidi inox ograda koju da je tužitelj napravio za PE. PE da mu je dao novac za materijal i to nekih 10.000,00 kn, dok da mu rad nije nikad platio, niti je on to ikad tražio. Novi dio kuće da je vidljiv na fotografiji na listu 16 gdje je bijela stolarija. Njega da je radio majstor iz [adresa] koji se zvao JE. Tužitelj da je bio dobar sa njim te se sjeća da je JE posudio od tužitelja 5.000 DEM, koje da je kasnije vratio tužitelju, a kada je kuća završena, JE da je ĐE za to uzeo nekih 12.000 DEM. ĐE da je plaća sve radove, jer da su joj tete za to davale novce, tj. sigurno je od njih uzela i do 300.000 USD. O na kući da je radio drugi majstor, ali da ne zna tko je njega financirao, već samo zna da ga je on angažirao i doveo ĐE i da je ĐE na to pristala. Sve navedeno da se radilo na kući, jer da je tužitelj mislio živjeti sa ĐE. Što se tiče radione, koja da je vidljiva na fotografiji na listu 16 spisa, i to u prizemlju ispod dijela gdje je bijela stolarija, tužitelj je naveo da je tu radionu napravio on 1998. i da je tada bio pitao ĐE da li on to može napraviti, na što da je ona pristala. I za taj posao da su bili angažirani majstori, s tim da je tužitelj radio zajedno sa njima. Za taj posao tužitelj da je platio majstore od svojih novaca, odnosno misli da je majstorima za taj posao dao 12.000,00 kn. Iznad te radionice da je kasnije podignut kat, a to da je radio JE. PE da je počeo samostalno živjeti u toj kući, i to u potkrovlju, za vrijeme dok je tužitelj još uvijek bio sa ĐE, dok da je Maričin mlađi sin većinom bio u Zagrebu. Njezin mlađi sin da sada živi sa ĐE, gdje je tužitelj nekoć živio sa njom. Za vrijeme njihove izvanbračne zajednice da se nije ulagalo u unutrašnjost kuće, već samo u vanjske radove. Tužitelj da je pomagao u odgoju Maričine djece i to financijski, jer da su ga uvijek tražili novaca, ali i u obrazovanju, budući da je mlađeg Maričinog sina često vozio po Rijeci kada je završavao školu za dizajnera. Također da im je kupovao i hranu i da su jeli što su htjeli. Na upit pun. tužitelja, tužitelj je naveo da je sudjelovao u građevinskim radovima sa majstorom JE u smislu da mu je fizički pomagao izvoditi neke radove. Svu bravariju u kući da je napravio on (ograde, nadstrešnica, ulazna vrata radionice), a pored ulaznih vrata od radionice da je pušnica od cigle koju da je radio JE. Kada je došao živjeti kod ĐE, kuća da je izgledala kao štala, tj. kao na fotografiji na listu 14 spisa, a kada je otišao od Marice, da je izgledala kao na fotografiji na listu 16 spisa. Na dodatni upit pun. tuženika, tužitelj je odgovorio da 1998. kuća nije odgovarala današnjim gabaritima te da mu tuženici nisu odobrili izvođenje radova na kući. Ne sjeća se da li je ĐE primila kaparu za uvalu Torkul, a što se tiče naknade za saobraćajnu nesreću, tužitelj je naveo da je ĐE primila novac za istu, ali da ne zna koji iznos. Na dodatni upit pun. tužitelja, tužitelj je odgovorio da su tuženici bili upoznati sa svim radovima na kući i da te radove nisu branili.

13. Iz iskaza CET, koji je saslušan na ročištu 23. siječnja 2025., proizlazi da je C došao u kuću tuženika negdje 1992./1993., tj. u periodu kada je otac tuženika još uvijek bio živ, budući je isti preminuo **.**.1992. Kada je tužitelj došao živjeti kod njih u kuću, on da je spavao u sobici u prizemlju, međutim, da je sa njima jeo i družio se. Tuženik da je u to vrijeme imao 15-ak godina, a kako je pohađao srednju školu, da nije uvijek bio doma, pa stoga da ne zna kako je tužitelj provodio dane. Poznato mu je da je tužitelj po struci bio bravar, ali da ne zna koliko je posla imao. Nadodao je da je tužitelj uvijek po prirodi bio hvalisavac, odnosno da se znao hvaliti u pogledu svega, pa tako i svojih poslova, ali da je pitanje što je od toga svega bilo istina. Zna da se godinama govorilo kako je tužitelj iz [adresa] došao sa dvije vrećice, a isto tako zna da su ga oni često pomagali. Majka tuženika da je puno puta znala dati tužitelju novac, i to ispred tuženika. Tuženik da je za vezu između njegove majke i tužitelja saznao negdje 1996., budući da je majka očito tu vezu krila. Po njegovom mišljenju ta veza nije imala karakter bračnog odnosa, bez obzira što su tužitelj i njegova majka dijelili postelju, i to zato što se oni nisu u javnosti ponašali kao muž i žena. Misli da je razlog za to bio taj što je njegovoj majci to bilo neugodno, i to pogotovo pred sinovima. Potvrdio je činjenicu da je njegova majka imala obrt sve do saobraćajne nesreće i da je do tada radila. U njihovoj kući da je novaca uvijek bilo i da se sjeća da kada su došli iz [adresa] da su vozili Mercedes, koji da je tada bio rijetkost. O detaljima financijske situacije svojih roditelja, odnosno kasnije njegove majke, da nije bio previše upoznat. Kasnije, kako je odrastao, da je saznao za porijeklo neke imovine njegove majke, pa je tako saznao da je majka naslijedila neku imovinu koju je kasnije prodala. Ona da je to prodavala onda kada je u kući trebalo malo više novaca ili kada se u kuću trebalo investirati. Majčine tete ŠE i Ž iz [adresa] da su često slale novce. Primjerice za rođendane da bi tuženiku i bratu znale poslati iznose i do čak 5.000 USD. Također da su im slale novce i za školu i slično. Tužitelj da se prema tuženiku nije ponašao kao otac, već da su više imali prijateljski odnos. Na upit da li je C sudjelovao u doprinosu za kućanstvo, tuženik je naveo da je ponekad znao kupiti i donijeti hranu, a koji put da mu je majka tuženika znala dati novce da istu kupi. Režije da je plaćala majka. Kroz smijeh je odgovorio da mu C nije nikad davao novac. Što se tiče nadogradnje na kući, tuženik je pojasnio da je ista započela još u vrijeme dok je bio živ njegov otac te da se sjeća da se u tom periodu rušio dio krova gdje je bila konoba. Fotografija na listu 16 da prikazuje kuću u fazi nadogradnje, te da je na njoj vidljiva volta, koja da je napravljena negdje 1998./1999. U to vrijeme tuženik da je radio u GP Krku i da se sjeća da je od njih kupio beton i armaturu, a da se sa njima dogovorio da mu iz plaće „skidaju“ određeni iznos novca na ime te kupnje. Lijevi dio kuće gdje se nalazi konoba, zatim kat koji je zasad neuređen te potkrovlje da se započelo graditi negdje 1998./1999. Tuženik da se sjeća da je terasu uz njegovo potkrovlje, kao i sve iznad konobe, radio Đ, dok da je samu garažu tj. konobu radio jedan F iz [adresa]. Tuženik i njegova majka da su bili investitori, odnosno da su on i brat započeli sa investicijama tek nakon što su se zaposlili. C da je u tom vremenu znao koji puta otići po materijal i ništa više od toga, s tim da je to značilo da je trebao taj materijal dovesti. Za ono što je C napravio u kući, da je isti uredno plaćen, pa je tako za izradu ograde na potkrovlju i terasi dobio od tuženika 10.000,00 kn. Ta ograda da se radila negdje 2014.-2015. C da je iz kuće izašao 2017., s tim da je veza između njega i njegove majke „puknula“ par godina prije, a što da je tuženik zaključio po tome što je vidio da se njihov odnos zahladio. Sjeća se da se jednom posvađao sa CE, i to kada je u kuću došao jedan čovjek iz mjesta [adresa], koji da je počeo vikati na njegovu majku da mu vrati novac kojeg da je C od njega posudio. To da je bilo neposredno prije Radinog izlaska iz kuće 2017. Kada je C odlazio iz kuće, njegova majka da je dala CE 10.000,00 kn, i to kao financijsku pomoć kako ne bi završio na cesti. Njemu da je to poznato, jer da je bio prisutan za stolom. Također da mu je poznato, i to po priči u selu, da je C imao dugove, a isto tako da je za to saznao i preko majke. Čak da je čuo i to da je C htio posuditi novac od nekih kamatara. Tuženik da je u braku od 2013. i od tada da ulaže u predmetnu kuću. Također da je njegova supruga puno pomogla kod ulaganja u kat kuće, gdje oni sada žive, budući da joj je otac prodao neke dionice, a od čega je ona dobila 160.000,00 kn. Taj novac da je uglavnom potrošen za unutarnje uređenje potkrovlja. Fasada da se radila 2012./2013., a istu da je uglavnom financirao tuženik, i to od novca kojeg je dobio od pok. tete ŠE. Tuženik da je 1998. godine imao 21 godinu. Poznato mu je da C nije nikada bio u radnom odnosu, a njegovi poslovi da bi se mogli opisati kao povremeni manji poslovi. Od tih prihoda tužitelj da nije mogao ulagati u gradnju predmetne kuće, te da on i nije ništa ulagao u njezinu izgradnju.

14. Iz iskaza ĐET, koji je također saslušan na ročištu 23. siječnja 2025., proizlazi da se isti u bitnom slaže sa iskazima svoje majke i njegovoga brata. On da je iz kuće odselio 2000./2001., budući da je nakon vojske otišao živjeti u [adresa], a nakon toga da se preselio u [adresa], gdje ima svoj atelje, s tim da je 2006. pa sve do 2010. živio u [adresa], nakon čega da se ponovno vratio u [adresa] te se u predmetnu kuću natrag vratio tek 2017. Sjeća se da od kada se vratio kući da je svako malo netko dolazio u kuću tražiti od njegove majke povrat duga kojeg da je napravio C. Nadodao je da su stalno dolazili i neki kamatari, pa kako je njegovu majku već pomalo bilo strah, tuženik da se zbog toga i vratio kući. Predmetna kuća da se počela nadograđivati još za života njegovog oca. On da je 1998. imao 17 godina, a kada je C došao živjeti kod njih, da je imao kojih 10 ili 11 godina. Što se tiče faza u izgradnji kuće, tuženik da se i ne može pretjerano izjasniti o istima, budući da se kuća svako malo nadograđivala. Ne zna kada su rađene volte na kući, ali zna da se njegov kat počeo zidati još za života njegova oca, s tim da potkrovlja tada nije bilo. Tuženik i C da se baš i nisu voljeli, a za Radinu vezu sa njegovom majkom da je saznao negdje pred kraj svoje osnovne škole. Po njemu, oni da se nisu ponašali kao muž i žena, budući da ih nije nikada vidio da su se primjerice poljubili u javnosti ili slično. Rade da nije privređivao ništa za njihovo kućanstvo. Tužitelj da je bio bravar te da je radio „na crno“. O financijskoj situaciji njegove majke da se donekle upoznao tek kada je bio malo veći, tj. sa nekih 14-15 godina. Budući da majka nakon saobraćajne nesreće više nije radila, njoj da su pomagale tete iz [adresa], a osim toga svako malo da se i nešto prodalo od terena, tako da njima nije ništa falilo. Ne zna od kojeg su se novca plaćali pojedini radovi na kući, iako zna da je majka bila ta koja je na početku sve financirala i plaćala, a kasnije da je to činio i CET. Tuženik da za sada nije riješio svoj kat kuće, odnosno da za sada u istu nije ulagao. Naveo je da je bio prisutan kada je C 2017. odlazio iz kuće. Naime, on da je snimio fotografije iz kojih se vidi da majka daje CE određenu svotu novaca, a što da je učinio zato što ne vjeruje C te da je stoga htio taj događaj dokumentirati. Na upit da li je tuženiku poznato zbog čega je C dobio taj novac, tuženik je odgovorio da je C taj novac dobio zato što je „njegova majka altruista“. C da je otišao iz kuće, jer da je majci „prekipjelo“, budući da su stalno dolazili neki kamatari, a i u selu da se počelo pričati o tome kako je ona „glupa“. Nadodao je kako misli da je majku bilo pomalo i strah cijele te situacije. Nakon 2017. da je C vidio svega par puta. On da nije nikada odobrio Radi nikakva ulaganja i radove na predmetnoj kući. C i njegova majka da nisu imali ekonomsku zajednicu. C da nije ništa radio na kući, osim ograde za koju da je plaćen, a na upit da li je ikad vidio majku da posuđuje C novce, tuženik je odgovorio da jest.

15. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da među strankama nije bilo sporno da su tužitelj i prvotuženica bili u dugogodišnjoj intimnoj vezi od 1993. godine u kojoj da je tužitelj živio kod tuženice, i to najprije kao podstanar, budući je spavao u sobi u prizemlju kuće na adresi [adresa], a kasnije i kao član njezina kućanstva, s obzirom da je dijelio stol i postelju sa prvotuženicom/tuženicima. Sporno je da li je takva veza imala karakter izvanbračne zajednice, i ako da, u kojem razdoblju. Naime, tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je od 1993. pa sve do 2017. živio sa tuženicom kao da su u braku, dok je tuženica te tvrdnje osporavala, navodeći da je sa tužiteljem bila u intimnoj vezi unutar koje između njih nije postojala ekonomska zajednica. Imajući u vidu uputu Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž Ob-720/2020 od 8. listopada 2020., to je u nastavku postupka prije svega bilo nužno utvrditi je su li stranke bile u izvanbračnoj zajednici, pa kao da, koliko je takva zajednica trajala, a potom, s obzirom na tvrdnje tužitelja da je zajedno sa prvotuženicom, i to tijekom trajanja te zajednice, napravio nadogradnju na kući tuženika, kao i sagradio drvarnicu, pušnicu i radionicu, što je tuženica osporavala, utvrditi da li opisana ulaganja predstavljaju izvanbračnu/bračnu stečevinu stranaka koja bi ovlašćivala tužitelja da potražuje od tuženika isplatu polovice vrijednosti svih tih ulaganja ili bi se prema tvrdnjama prvotuženice radilo o ulaganjima koja su izvršena njezinom posebnom imovinom.

16. Odredbom čl. 262. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 162/1998, 116/2003, dalje ObZ/98), koji se Zakon ovdje primjenjuje s obzirom na vrijeme početka trajanja izvanbračne zajednice stranaka, propisano je da izvanbračna zajednica žene i muškarca koja je trajala dulje vrijeme stvara imovinskopravne učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova. U odredbi čl. 251. ObZ/98 stoji da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Odredbom čl. 252. ObZ/98 je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je čl. 253. ObZ/98 propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

17. Rukovodeći se citiranim odredbama ObZ/98, a imajući u vidu uputu Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž Ob-720/2020 od 8. listopada 2020., kao i rezultate dokaznog postupka, ovaj sud utvrđuje da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici, ali ne od 1. travnja 1993. godine, kako je to tužitelj naveo u svojoj tužbi, već od 14. siječnja 1998. godine, tj. od trenutka kada je prestala bračna zajednica tužitelja sa njegovom prvom ženom koja je trajala do 13. siječnja 1998. godine, budući da tužitelj nije mogao istovremeno biti i u bračnoj zajednici sa svojom prvom ženom i u izvanbračnoj zajednici sa prvotuženicom. Da se u konkretnom slučaju ipak radi o izvanbračnoj zajednici, a ne samo o ljubavnoj (intimnoj) vezi stranka, kako su to tvrdili tuženici u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, ovaj sud je zaključio na temelju činjenice što je ta veza (zajednica) trajala dulje vrijeme, tj. od 1998. pa sve do 2017. godine, te što su stranke u tom razdoblju zajednički živjele na istoj adresi te međusobno dijelile stol i postelju. Pritom nije prihvaćena tvrdnja tuženika da bi ta zajednica prestala nekoliko godina prije 2017., jer tuženici tu tvrdnju nisu uspjeli dokazati tijekom postupka, a isto tako nije prihvaćena niti tvrdnja prvotuženice da između nje i tužitelja nije bilo ekonomske zajednice, jer ta okolnost, osim što nije dokazana, sve i da je točna, ne dovodi do drugačijeg zaključka ovog suda, budući da supružnici mogu biti u bračnoj/izvanbračnoj zajednici i ako imaju „zasebne račune“, što je u praksi danas čest slučaj, a pritom je u konkretnom slučaju posve neživotno i nelogično za prihvatiti da tužitelj, svih tih godina koliko je trajala njegova izvanbračna zajednica sa prvotuženicom, nije od svojih prihoda (koliko god da su isti iznosili) ili na bilo koji drugi način doprinio toj zajednici i sudjelovao u troškovima kućanstva kojeg je nesporno dijelio sa tuženicima. Štoviše, i sama prvotuženica je u svojem iskazu navela da je tužitelj znao kupiti hranu, napraviti roštilj ili burek, voziti njezinu djecu ako je gdje trebalo i slično, čime je potvrdila njegov svojevrstan doprinos toj zajednici. Osim toga, iz iskaza tuženika, kao i saslušanih svjedoka (KE, ĆE, DE), proizlazi da je prvotuženica vraćala dugove tužitelja koje da je ovaj imao prema trećim osobama, pa ukoliko je ta tvrdnja točna, a ovaj sud istu takvom prihvaća, budući da tužitelj nije uspio dokazati drugačije, tada se postavlja pitanje zbog čega bi se prvotuženica smatrala dužnom vraćati dugove tužitelja ukoliko tužitelja nije doživljavala kao svojeg supruga (izvanbračnog supruga). Slijedom navedenog, ovaj sud drži da je između tužitelja i prvotuženice, i to u razdoblju od 14. siječnja 1998. godine pa najkasnije do 2017.godine, postojala faktična emocionalna zajednica koja bi se u smislu odredbe čl. 262 ObZ/98 mogla smatrati izvanbračnom zajednicom.

18. Međutim, neovisno o činjenici postojanja bračne/izvanbračne zajednice stranaka, za daljnju prosudbu je li određena imovina, koja je stečena u toj zajednici, bračna/ izvanbračna stečevina stranaka, potrebno je pored činjenice da je ta imovina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, utvrditi radi li se o imovini koja je stečena radom supružnika ili je pak riječ o vlastitoj imovini bračnih/izvanbračnih drugova. Ovo stoga što sama činjenica da su tijekom trajanja izvanbračne zajednice stranaka izvršena određena ulaganja u postojeću kuću tuženika, nema sama po sebi dovoljnu dokaznu snagu u smislu dokazanosti da bi takva ulaganja predstavljala bračnu/izvanbračnu stečevinu tužitelja i prvotuženice, i to svakog supružnika u ½ dijela.

19. Imajući u vidu iskaz tužitelja, ali isto tako i iskaz prvotuženice ĐE, koja je navela da kada se nadogradnja radila da je C živio kod nje, te iskaz drugotuženika PE, koji je naveo da se sa nadogradnjom kuće započelo početkom 1990-ih, zatim da su se volte i lijevi dio kuće radili negdje 1998./1999.godine, a da je inox ograda na kući koja je prikazana na fotografiji na listu 17 spisa rađena negdje 2014./2015. godine, ovaj sud utvrđuje da su radovi na kući tuženika, a koje tužitelj navodi u svojoj tužbi, svakako izvedeni tijekom trajanja izvanbračne zajednice prvotuženice i tužitelja.

20. Međutim, kao što je već prethodno navedeno, da bi se neka imovina koja je stečena tijekom trajanja te zajednice mogla smatrati izvanbračnom stečevinom supružnika, i to svakog u ½ dijela, potrebno je nastavno utvrditi radi li se o imovini koja je stečena njihovim radom (ili potječe od rada) ili je pak riječ o posebnoj imovini supružnika.

21. Tijekom postupka sud je nespornim utvrdio da tužitelj, koji je po struci bravar, nije bio zaposlen, već da je radio „na crno“ („u fušu“), a što se tiče visine njegovih prihoda, tužitelj je sam u svojem iskazu naveo da je mjesečno znao zaraditi do 1.500,00 DEM-a, ali ne svaki mjesec, te da je taj novac išao za hranu u kući, dok da je ostatak slao svojoj djeci u [adresa], slijedom čega da ponekad nije imao dovoljno novaca niti za sebe. Na upit suda je li ga prvotuženica financijski pomagala (uzdržavala), tužitelj je najprije odgovorio i da jest i da nije, a nakon toga se ispravio i odgovorio da ga ĐE nije pomagala, jer da je on radio. Nadalje, iz iskaza tuženika, kao i svih saslušanih svjedoka u postupku, proizlazi da je tužitelj znao odlaziti u kladionice i kockati, te da je imao dugove prema trećim osobama, koje da je uglavnom vraćala ĐE. Naime, isto su osim tuženika, potvrdili i svjedoci KE i DE, ali i svjedok tužitelja ĆE, te u konačnici i sam tužitelj, koji je u svojem iskazu doduše najprije naveo kako nije točno da je on kockao, ali je već u nastavku tog iskaza izjavio da je možda koji put bio u kladionici i da je jednom čak ostvario i dobitak od čak 56.000,00 kuna sa kojim da je 2018./2019. kupio automobil. Iz svih tih utvrđenja proizlazilo bi da je tužitelj, ukoliko je i ostvarivao kakve prihode od svojeg rada, zapravo imao problema sa vlastitim uzdržavanjem i da stoga nije imao/niti mogao imati dovoljno financijskih sredstava (stečenih radom ili koji potječu iz rada) sa kojima je zajedno sa prvotuženicom doprinosio ulaganju u rekonstrukciju/nadogradnju njezine kuće na adresi [adresa], a kako to tvrdi u svojoj tužbi.

22. Sa druge strane, prvotuženica je uspjela kroz postupak dokazati da je, unatoč činjenici što nakon 1993. više nije radila, imala dovoljno novčanih sredstava kako za svakodnevni život, tako i za rekonstrukciju/nadogradnju svoje kuće, budući je živjela od novaca koje je ostvarila kako prodajom postojećih i naknadno naslijeđenih nekretnina po [adresa], tako i kao vid novčane pomoći od njezinih teta u [adresa]. Naime, u tom pravcu, sud je izvršio uvid u kompleksnu materijalnu dokumentaciju koju su tuženici dostavili uz odgovor na tužbu (od lista 31 do lista 754 spisa), te utvrdio da je prvotuženica ĐE tijekom trajanja izvanbračne zajednice sa tužiteljem zaključila više pravnih poslova, i to u svojstvu prodavatelja svoje (posebne) imovine, pa je tako još 2002. realizirala prodaju zemljišta u Linardićima za iznos od 24.000,00 EUR-a, zatim 2004. je prodala šumu Bravarovo za iznos od 87.600,00 kuna, dok je 2008. sudjelovala u pregovorima oko prodaje nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] (naziva Torkul) sa kupcem trgovačkim društvom Spectator Konstruct d.o.o., sve sukladno dostavljenom Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 3. listopada 2008., temeljem kojeg je prvotuženica, iako isti nije potpisan po ugovornim strankama, ostvarila pravo na zadržaj primljene kapare u visini od 40.875,00 EUR-a, kako je to u konačnici i pojasnila u svojem odgovoru na tužbu, a koju činjenicu je sud prihvatio kao istinitu, jer osim što tužitelj istu nije osporio, niti dokazao drugačije, ista proizlazi kako iz sadržaja odredbi čl. 8.2., a u svezi sa čl. 3.2. tog Ugovora, tako i iz iskaza tužiteljevih svjedoka BE i SE, koji su potvrdili da im je poznato da je ĐE primila kaparu za nekretninu Torkul. Također, prvotuženica je nakon 1995. godine ishodovala i pravomoćnu sudsku odluku kojom je naloženo Croatia osiguranju d.d. da joj na ime odštete od saobraćajne nesreće isplati iznos od 70.000,00 kuna sa zateznim kamatama, a osim toga, dostavila je u sudski spis i ispis stanja po svojim računima iz kojih je primjerice razvidno da je 2015. naslijedila od svoje tete ŠE iz [adresa] iznos od 110.412,60 USD-a, a 2017. iznos od 15.508,76 USD-a, odnosno da je u razdoblju od 2013. do 2017, i to samo po jednom računu (tekući račun u stranoj valuti), raspolagala iznosom od čak 216.118,37 USD- a. Štoviše, sve navedeno, sadržajno je potvrdio i sam tužitelj u svojem iskazu, budući je naveo da je ĐE nakon smrti svoje tete ŠE (za koju je utvrđeno da je umrla 2013.) imala čak 200.000,00 USD-a nasljedstva, dok da je nakon smrti svoje tete P, koje je pak umrla 2016., naslijedila imovinu po [adresa] koju je zatim prodala. Osim toga, tužitelj je u dijelu svojeg iskaza, u kojem govori o ulaganjima u kuću tuženika, naveo da je novi dio kuće, koji je vidljiv na fotografiji na listu 16 spisa, radio jedan majstor iz [adresa] koji se zvao JE (što je potvrdila i prvotuženica u svojem iskazu), kojem da je ĐE platila 12.000,00 DEM-a, dok je u nastavku svog iskaza nadodao da je „ ĐE plaćala sve radove, jer da su joj tete davale novce, te da je sigurno uzela i do 300.000,00 USD-a“. Sve navedeno potvrđuje i dokumentacija koja prileži na listu 500 do 504, iz koje bi proizlazi da su Maričine tete ŠE i Ž i za života novčano pomagale ĐE i njezinim sinovima. U konkretnom slučaju, ne bi se radilo o novčanom daru koji bi se odnosio i na tužitelja, odnosno kojim bi i tužitelj kao Maričin izvanbračni suprug bio obuhvaćen, jer isto ne proizlazi iz sadržaja spomenutih pisama, a osim toga, niti sam tužitelj to ne tvrdi, već u dijelu svojeg iskaza navodi kako nije nikad vidio nikakve novce kojima bi Maričine tete istu financijski potpomagale. Također, iz dokumenta na listu 530 spisa, kojeg su tuženici dostavili u sudski spis, razvidno je koliko je novaca predano JE za radove na kući, budući je uz navedene novčane iznose vidljiv i potpis LE zvanog „ Đ“ iz [adresa], pa je stoga zaključak ovog suda da je te radove, kao i sva ostala ulaganja u kuću tuženika, isključivo financirala provotuženica, a kasnije i njezini sinovi, i to prvenstveno sin PE, svojom posebnom imovinom koja je stečena kao dar ili nasljedstvo teta iz [adresa], zatim koja je ostvarena prodajom vlastitih ili naslijeđenih nekretnina, te koja je u konačnici stečena na temeljem pravomoćne sudske odluke kao vid novčane reparacije štete koju ju je ĐE doživjela u saobraćajnoj nesreći 1993. godine. Ukoliko je tužitelj i radio nešto na predmetnoj kući, to bi se eventualno moglo okarakterizirati kao njegova fizička ispomoć kod gradnje, međutim kako tužitelj svojom tužbom ne traži od tuženika isplatu na ime eventualne naknade za taj rad, niti je tom pravcu predložio valjane dokaze, to ovaj sud nije niti ulazio u ocjenu tog dijela njegova iskaza, kao i iskaza njegovih svjedoka, iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj radio na kući tuženice, tj. bio viđen da na istoj nešto radi.

23. Kraj takvog stanja stvari, a imajući pritom u vidu činjenicu da tužitelj tijekom trajanja njegove izvanbračne zajednice sa ĐE nije radio i da je svoje prihode, za koje je sam izjavio da ih nije zarađivao svaki mjesec, većinom trošio za hranu, dok da je dio slao svojoj djeci u [adresa], a dio moguće trošio i u kladionici, to je ovaj sud zaključio da isti nije uspio tijekom postupka dokazati dokazao da je uopće imao dovoljno prihoda za život, tj. svakodnevno uzdržavanje, a kamoli za ulaganje u nekretninu tuženika. Na taj zaključak upućuje i među strankama nesporna činjenica da je tužitelj na ime materijala za izradu inox ograde na kući tuženika uzeo od tuženika CET iznos od 10.000,00 kuna, budući se iz iste može zaključiti da tužitelj nije imao financijskih sredstava da kao bravar kupi materijal za izradu ograde, a kamoli da pritom financijski ulaže u radove oko nadogradnje kuće tuženika. Tužitelj je u svojem iskazu jedino za radionu, koja je vidljiva na fotografiji na listu 16 spisa, i to u prizemlju ispod dijela gdje je bijela stolarija, naveo da je istu platio majstorima, i to „misli u iznosu od 12.000,00 kuna“, međutim kako tu tvrdnju nije ničim dokazao, a pritom je prethodno utvrđeno da tužitelj nije imao dovoljno novčanih sredstava za ulaganje u izgradnju bilo kojeg dijela kuće, to je i taj dio zahtjeva ocijenjen neosnovanim. Štoviše, osim što tužitelj nije dokazao osnovanost tog dijela zahtjeva, isti nije dokazao niti njegovu visinu, jer u konačnici niti sam nije siguran koliko je zapravo platio majstorima za izgradnju te radionice.

24. Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud je dokazne prijedloge tužitelja da se u ovoj pravnoj stvari provede očevid i građevinsko vještačenje na okolnost vrijednosti predmetne nekretnine 1998. i 2017., te izvršenih ulaganja u istu u istom vremenskom razdoblju, ocijenio suvišnim i neosnovanim, jer je analizom dosad provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP) utvrđeno da tužitelj nije sudjelovao sa tuženicom u financiranju nadogradnje kuće, kao i izgradnje ostalih dijelova koje spominje u svojoj tužbi, već je sve troškove tih ulaganja snosila prvenstveno prvotuženica, a potom eventualno i njezini sinovi, i to uglavnom PE, svojom posebnom imovinom (dar, nasljedstvo i slično).

25. Osim navedenog, ovaj sud drži potrebnim navesti, i to u pogledu tužbenog zahtjev tužitelja koji je usmjeren prema drugotuženiku i trećetuženiku, da bi bio osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, kojeg su drugotuženik i treće tuženik istaknuli u svojem odgovoru na tužbu i tijekom postupka, jer tužitelj svoju tužbu i tužbeni zahtjev činjenično, ali i pravno, temelji isključivo na stjecanju prava vlasništva (u odnosu na izvršena ulaganja) s osnove izvanbračne zajednice koju je imao sa prvotuženicom ĐE. Kako tim odnosom, a potom i pravnim učincima tog odnosa (čl. 253 ObZ/98), nisu vezani drugotuženik i trećetuženik, to je stav ovog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja, i to u odnosu na drugotuženika i trećetuženika, neosnovan i zbog tog razloga. Naime, iako sud nije vezan pravnom osnovom tužbe, isti je vezan njezinom činjeničnom osnovom, pa kako tužitelj u svojoj tužbi činjenično uopće ne navodi zbog čega bi drugotuženik i trećetuženik bili u obvezi vraćanja istog novčanog iznosa, kao i njihova majka ĐE koja je tužiteljem bila u izvanbračnoj zajednici, to ovaj sud nije našao opravdanim da u nedostatku činjenične potkrijepe samostalno utvrđuje pravnu osnovu koja bi obvezivala tuženike na isplatu utuženog iznosa tužitelju. Međutim, ukoliko bi se utvrdilo da takav stav suda nije ispravan, tada valja navesti da bi se zahtjev tužitelja spram drugotuženika i trećetuženika kao suvlasnika predmetne nekretnine, eventualno mogao svesti pod institut stjecanja bez osnove (uporaba tuđe stvari u svoju korist) iz čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), prema kojem je tužitelj vršio ulaganja u nekretninu tuženika, iako je znao ili morao znati da je nekretnina njihova. No, kada bi se osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja procjenjivala i po toj osnovi, ovaj sud drži da niti tada tužbeni zahtjev tužitelja ne bi bio osnovan, budući da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je vršio, tj. financirao bilo kakva ulaganja u nekretninu tuženika s osnove kojih bi imao pravo na povrat temeljem prednje spomenutog čl. 1120. ZOO-a.

26. Prema tome, kako tužitelj nije dokazao osnovanost predmetne tužbe i tužbenog zahtjeva, to je isti valjalo odbiti kao neosnovan i temeljem relevantnih odredbi ObZ-a i ZPP-a odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

27. Budući da tužitelj nije dokazao postojanje svoje novčane tražbine, kao i vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete za koju je tvrdio da mu prijeti u slučaju neodređivanja predložene mjere, to je rješenjem ovog suda odbijen i njegov prijedlog za određivanje privremene mjere kao neosnovan, sve sukladno čl. 344. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024).

28. Odluka o troškovima postupka iz točke II izreke ove presude (rješenja) se temelji na odredbi čl. 154. st. 1., a u svezi sa čl. 155. ZPP-a, te relevantnim odredbama Tarife o naknadama i nagradi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, 107/2025, dalje Tarifa). Kako okolnost što je tužitelj temeljem Rješenja o odobravanju pravne pomoći od 17. kolovoza 2017. oslobođen od plaćanja troškova sudskog postupka, ne oslobađa tužitelja naknade troškova postupka protivnoj strani, to je tuženicima, koji su u cijelosti uspjeli u predmetnom sporu, valjalo priznati na ime troškova zatraženih u dostavljenom troškovniku nagradu za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zatim za pristup na ročišta 20.09.2018., 1.07.2020., 2.03.2021., 23.01.2025., 5.03.2025. i 20.05.2025. nagradu u iznosima od po 1.000,00 EUR-a, ukupno 6.000,00 EUR-a (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), nadalje za sastav obrazloženih podneska od 26.09.2018., 30.03.2021. i 14.05.2025. nagradu u iznosu od po 1.000,00 EUR-a, ukupno 3.000,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), te za sastav podneska od 23.10.2028. nagradu u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), jer se ne radi o obrazloženom podnesku, već o podnesku u kojem su tuženici samo naveli da ne pristaju na zaključenje sudske nagode, dok je prijedlog za razdvajanje postupka u odnosu na tuženike pod 2. i 3. već stavljen u njihovom ranijem podnesku od 26.09.2018., pa se u konkretnom slučaju radi o nepotrebnom ponavljanju istog prijedloga. Dakle, sveukupno se radi o trošku u visini od 10.050,00 EUR-a, koji uz uvećanje za trošak PDV-a iznosi ukupno 12.562,50 EUR-a, slijedom čega je točkom II ove presude (rješenja) valjalo obvezati tužitelja da isti naknadi tuženicima (djeljiva obveza). Sa preostalim zatraženim troškom, tuženici su odbijeni kao neosnovanim, jer kao što je već prethodno navedeno tuženici za podnesak od 24.(23.) listopada 2018. ne ostvaruju pravo na nagradu u visini od 500,00 bodova, već maksimalno u visini od 25,00 bodova temeljem Tbr. 8. toč. 4. Tarife, dok im trošak sastava odgovora na žalbu od 6.08.2020. u visini od 500,00 bodova nije priznat, jer isti sukladno čl. 155. ZPP-a nije bio potreban kako za odluku po žalbi tužitelja protiv ranije presude ovog suda, tako i za nastavak ovog postupka i predmetnu odluku. Zbog navedenog, odlučeno je kao u odbijajućem dijelu točke II izreke ove presude. Trošak pristupa na ročišta održana 9.07.2025. i 11.09.2025. tuženici nisu tražili, pa im isti nije niti dosuđen.

U Krku 22. listopada 2025.

Sutkinja

Natalija Denona

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.