1

Poslovni broj: Gž Ob-66/2023-2

Poslovni broj: Gž Ob-66/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužiteljice B. Ž. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku F. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. Ž. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. Č., odvjetniku u Z., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-142/2021-14 od 14. travnja 2023., te o žalbama stranaka protiv rješenja poslovni broj P Ob-142/2021-17 od 5. svibnja 2023., 27. rujna 2023.,

r i j e š i o  j e

              I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje  Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-142/2021-14 od 14. travnja 2023., te rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-142/2021-17 od 5. svibnja 2023. u točki I izreke.

              II   Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-142/2021-17 od 5. svibnja 2023. u točki II izreke i rješava:

              Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 995,71 eur/7.502,18 kn[1] u roku od 15 dana, dok se žalba tuženika u preostalom odbijajućem dijelu zahtjeva za naknadu parničnog troška, odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem P Ob-142/2021-14 od 14. travnja 2023. odlučeno je da je tužba (tužiteljice) od 12. travnja 2021. povučena.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak uz primjenu odredbe čl. 371. ZPP-a.

3. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj P Ob-142/2021-17 od 5. svibnja 2023. u točki I izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 746,25 eur/5.622,62 kn, dok je točkom II izreke odbijen preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa iz točke I izreke.

4. Protiv tog rješenja žalbe su podnijele obje stranke s time da tužiteljica pobija rješenje u točki I izreke, a tuženik u točki II izreke.

5. Tužiteljica se u žalbi protiv tog rješenja također poziva na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. ZPP-a s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, uz obrazloženje da je rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-142/2021-14 od 14. travnja 2023. kojim je utvrđeno da se tužba smatra povučenom nezakonito zbog čega da nije u obvezi tuženiku naknaditi parnični trošak.

6. Tuženik pobija navedeno rješenje u točki II izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 351. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se rješenje u pobijanom dijelu preinači i dosudi mu daljnji parnični trošak prema podnesku (troškovniku) od 26. travnja 2023. u zatraženom iznosu, prema vrijednosti za svaku poduzetu pravnu radnju od 500 bodova uvećano za PDV.

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. Žalbe tužiteljice nisu osnovane, dok je žalba tuženika protiv točke II rješenja od 5. svibnja 2023. djelomično osnovana.

9. Donoseći pobijano rješenje od 14. travnja 2023. prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica 12. travnja 2021. podnijela protiv tuženika tužbu radi utvrđenja bračne stečevine, da je tužbenim zahtjevom iz tužbe u točki I petita zatražila da se utvrdi da bračnu stečevinu stranaka čine nekretnine i to kuća u Z., koja je nekretnina upisana u z.k.ul. 519 k.o. B. N. k.č.br. 3245/2 površine 169 m2 i k.č.br. 3248/1 površine 756 m2 te dograđeni dio radionice, zatim pokretnine koje se sastoje od ušteđevine od pozajmice Kase uzajamne pomoći dobivanih u razdoblju od 1997. do 2012. i osobno vozilo, što da u polovici iznosa ukupne novčane protuvrijednosti iznosi 380.000,00 kn, da je točkom II petita tužbe zatražila da joj tuženik na ime bračne stečevine isplati iznos od 380.000,00 kn s zateznom kamatom, uz naknadu parničnog troška.

10. Dalje utvrđuje da je tuženik u odgovoru na tužbu osporio sve činjenične navode tužbe, te se usprotivio tužbenom zahtjevu, da je sud zakazao pripremno ročište za 3. ožujka 2022., a da je tužiteljica, prije održavanja pripremnog ročišta podneskom od 20. siječnja 2022. preinačila tužbu (tužbeni zahtjev), te postavila tužbeni zahtjev za utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka čine nekretnine i to prvi kat kuće u Z., pomoćna zgrada od 47 m2, pomoćna zgrada od 24 m2 sve u Z., zatim pokretnine: namještaj u kući, pribor za jelo i ostalo pokućstvo, alati u radionici, sve u navedenoj kući te novčani iznosi na računu tuženika otvoreno kod R. b. ili drugih banaka u utvrđenim novčanim iznosima na dan razvoda braka 25. studenog 2020., te u istom podnesku postavila i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 50.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti.

11. Sud je dalje utvrdio da je tuženik na pripremnom ročištu ostao kod navoda iz odgovora na tužbu, da se usprotivio preinaci tužbe iz podneska tužiteljica od 20. siječnja 2022., te naveo da je tužbeni zahtjev iz podneska neuredan te predložio sudu da pozove tužiteljicu na uređenje tužbenog zahtjeva, a sud je odlučio da će se o prigovorima tuženika odlučiti pisanim putem, te je sud donio rješenje P Ob-142/2021-12 od 13. svibnja 2022. kojim je točki I izreke vratio tužiteljici tužbu preinačenu podneskom od 20. siječnja 2022. radi dopune u točki II izreke, pozvao tužiteljicu da u roku od 15 dana dopuni tu tužbu i to tako da u deklaratornom dijelu tužbenog zahtjeva opiše nekretninu, da odredi suvlasničke omjere stranaka na nekretnini kao i da poimence navede nekretnine za koje tvrdi da predstavljaju bračnu stečevinu i navede banke za koje tvrdi da tuženik u njima ima otvoren račun, dok je u točki III izreke sud upozorio tužiteljicu da će se smatrati da je tužba povučena ako ne bude vraćena sudu u navedenom roku i ako ne bude dopunjena, a ako bude vraćena bez ispravka odbaciti će se u smislu odredbe čl. 109. st. 4. ZPP-a.

12. Sud dalje utvrđuje da je tužiteljica podneskom od 26. svibnja 2022. postupajući po navedenom rješenju suda navela da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva i podneska od 20. siječnja 2022., da sudu predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da bračnu stečevinu čine pokretnine i to osobno vozilo koji koristi tuženik te novčani iznos od 380.000,00 kn kao protuvrijednost u uložene građevinske radove na obiteljskoj kući u Z., i na pomoćnoj zgradi (radionica).

13. Sud je nakon toga donio pobijano rješenje od 14. travnja 2023. pozivom na odredbu čl. 109. st. 4. ZPP-a, te je, izlažući sadržaj tužbe, postavljenog tužbenog zahtjeva, zatim sadržaj tužbenog zahtjeva iz podneska od 20. siječnja 2022., te iz podneska od 26. svibnja 2022. zaključio da tužiteljica nije postupila po rješenju suda od 13. svibnja 2022. kojim joj je tužba vraćena na dopunu u smislu odredbi čl. 109. st. 1. i 2. ZPP-a na način da je dopunila tužbu u skladu s uputom suda iz navedenog rješenja, te u podnesku od 26. svibnja 2022. postavila novi tužbeni zahtjev koji također ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti budući da određeno nije navela podatke o vrsti i tipu vozila te registarskoj oznaci vozila, zatim da nije specificirala građevinske radove za koje tvrdi da su izvršeni na obiteljskoj kući i na pomoćnoj zgradi niti da je navedene nekretnine opisala sukladno odredbi čl. 11. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19 – dalje ZZK).

14. Pobijano rješenje od 14. travnja 2023. je pravilno i zakonito. U njegovom donošenju nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Činjenično stanje je u pogledu opisanog stanja u spisu te sadržaja činjeničnih navoda tužbe, postavljenog tužbenog zahtjeva u tužbi, zatim tužbenog zahtjeva iz podneska od 20. siječnja 2022. i 26. svibnja 2022. potpuno i pravilno utvrđeno jer je sud sadržajno točno interpretirao sadržaj tužbe i postavljenih tužbenih zahtjev kako u tužbi, tako i u navedenim podnescima.

16. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 1., 2. i st. 4. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilno, s obzirom na sadržaj tužbe, te osobito sadržaj podneska od 20. siječnja 2022. (list 32. spisa), a kojim podneskom je tužiteljica preinačila tužbu, pravilno postupio u primjeni odredbe čl. 190. st. 1. i 2. ZPP-a, kada je tužiteljicu rješenjem od 13. svibnja 2022. pozvao na dopunu tužbe (tužbenog zahtjeva) iz podneska od 20. siječnja 2022. na način da tužiteljica u deklaratornom dijelu tužbe opiše nekretninu, da odredi suvlasničke omjere stranaka i da poimence navede nekretnine za koje tvrdi da predstavljaju bračnu stečevinu i navede banke za  koje tvrdi da tuženik u njima ima otvoren račun. Naime, radi se o nedostacima u postavljenom tužbenom zahtjevu koji je nužno trebalo dopuniti, pa žalbeni navodi tužiteljice da je rješenje prvostupanjskog suda od 13. svibnja 2022. nezakonito, nisu osnovani.

17. Povodom rješenja od 13. svibnja 2022. tužiteljica je dostavila u spis podnesak od 26. svibnja 2022. (list 50. spisa) u kojem je navela da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva i podneska od 20. siječnja 2022., navela da smatra da njezin doprinos u bračnoj stečevini izražen u novcu iznosi 30.000,00 eur te postavila novi tužbeni zahtjev na utvrđenje da bračnu stečevinu čine pokretnine i to osobno vozilo koje koristi tuženik te novčani iznos od 380.000,00 kn kao protuvrijednost u uložene građevinske radove na obiteljskoj kući u Z., i na pomoćnoj zgradi (radionica).

18. Ovim podneskom tužiteljica nije postupila po rješenju suda od 13. svibnja 2022. i dopunila tužbu (tužbeni zahtjev) iz podneska od 20. siječnja 2022. u skladu s uputom – nalogom suda jer je tužiteljica podneskom od 26. svibnja 2022. postavila novi sasvim neodređen tužbeni zahtjev na utvrđenje da bračnu stečevinu čine pokretnine, osobno vozilo koje koristi tuženik te novčani iznos od 380.000,00 kn kao protuvrijednost u uložene građevinske radove na obiteljskoj kući u Z. i na pomoćnoj zgradi (radionica).

19. Slijedom navedenog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja od 14. travnja 2023., iz odredbe čl. 109. st. 4. ZPP-a, jer tužiteljica podneskom od 26. svibnja 2022. nije dopunila tužbu u skladu s uputom suda iz rješenja od 13. svibnja 2022., s time da je sud zakonito u rješenju od 13. svibnja 2022. upozorio tužiteljicu na posljedice propisane odredbom čl. 109. st. 4. ZPP-a u slučaju ako tužbu ne dopuni u skladu s uputom suda.

20. Stoga žalbeni navodi tužiteljice u odnosu na rješenje od 14. travnja 2023. nisu osnovani.

21. U situaciji kada je pobijano rješenje od 14. travnja 2023., sada postalo pravomoćno, tužiteljica je u obvezi tuženiku naknaditi parnični trošak u smislu odredbe čl. 158. ZPP-a, pa stoga žalbeni navodi tužiteljice protiv rješenja od 5. svibnja 2023. u točki I izreke kojim joj je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 746,25 eur/5.622,62 kn, nisu osnovani s time da u odnosu na visinu parničnog troška dosuđenog tuženiku treba razmotriti je li prvostupanjski sud tuženiku pravilno dosudio parnični trošak u navedenom novčanom iznosu, te je li pravilno odbio preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška koji dio (točku II izreke rješenja od 5. svibnja 2023.) tuženik žalbom pobija.

22. Prvostupanjski sud je odlučujući o naknadi parničnog troška zaključio da je u konkretnom slučaju mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica naznačila u tužbi iznosom od 10.000,01 kn, navodeći da se vrijednost predmeta spora kod objektivne kumulacije ne određuje prema zbroju vrijednosti istaknutih zahtjeva, ako je jedan od istaknutih zahtjev stvarnopravni, a drugi obveznopravni. Sud je stoga, utvrđujući navedenu vrijednost predmeta spora kao mjerodavnu tuženiku priznao parnični trošak za sastav odgovora na tužbu i podneska od 6. srpnja 2022. primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) u vrijednosti od 200 bodova, odnosno po 100 bodova za svaku radnju te za trošak pristupa na ročište od 3. ožujka 2022. primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife u vrijednosti od 100 bodova, ili ukupno 300 bodova, uz vrijednost boda od 15,00 kn što iznosi 597,00 eur, te uz nagradu po Tbr. 42. Tarife (PDV) u iznosu od 149,25 eur ili sveukupan iznos od 746,25 eur koji je dosudio tuženiku, a u preostalom dijelu odbio njegov zahtjev za naknadu parničnog troška.

              23. Tuženik u žalbi ističe da je sud pogrešno postupio kada je kao mjerodavnu vrijednost predmeta spora za odlučivanje o naknadi parničnog troška uzeo iznos od 10.000,01 kn koji je tužiteljica naznačila u tužbi, navodeći da je tužiteljica u tužbi od 12. travnja 2021. postavila dva tužbena zahtjeva, prvi na utvrđenje bračne stečevine, te drugi (kondemnatorni zahtjev) na isplatu iznosa od 380.000,00 kn. Tuženik smatra da u konkretnom slučaju dolazi u primjenu odredba čl. 37. st. 1. ZPP-a, a ne odredba čl. 37. st. 2. ZPP-a, koju je sud pogrešno primijenio, te smatra da se u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora utvrđuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva, pri čemu da vrijednost nenovčanog dijela zahtjeva iznosi 10.000,01 kn, a novčanog 380.000,00 kn, ili ukupno 390.000,01 kn. Tuženik navodi da je stoga troškovnikom pravilno zatražio za poduzete parnične radnje naknadu parničnog troška u vrijednosti od 500 bodova za svaku radnju.

              24. Opisani žalbeni navodi tuženika su djelomično osnovani.

              25. Tužiteljica je u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora iznosom od 10.000,01 kn, te je postavila tužbeni zahtjev za utvrđenje bračne stečevine (točka I petita), te točkom II petita zahtjev na isplatu iznosa od 380.000,00 kn s zateznom kamatom, dok je u podnesku od 20. siječnja 2022. tužiteljica pored stvarnopravnog zahtjeva za utvrđenje bračne stečevine na nekretninama i pokretninama postavila i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 50.000,00 eur.

              26. Stoga prema shvaćanju ovog suda tuženiku za sastav odgovora na tužbu treba priznati nagradu prema vrijednosti predmeta spora od 390.000,01 kn u vrijednosti od 500 bodova, što tuženik osnovano u žalbi ističe, jer je tužiteljica zahtjevom iz tužbe postavila stavarnopravni zahtjev za utvrđenje bračne stečevine, čiju vrijednost je naznačila iznosom od 10.000,01 kn i zahtjev za isplatu iznosa od 380.000,00 kn te se vrijednost predmeta spora ovih zahtjeva zbraja sukladno odredbi čl. 37.s t. 1. ZPP-a prema kojoj ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj pravnoj osnovi vrijednost spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva.

              27. To se ne odnosi na zahtjev tuženika za sastav podneska od 6. srpnja 2022. i zastupanje na ročištu od 3. ožujka 2022., jer je tužiteljica prethodno podneskom od 20. siječnja 2022. preinačila tužbu na način da je istom postavila stvarnopravni zahtjev za utvrđenje bračne stečevine, a vrijednost spora tog dijela zahtjeva je ostala ista kojoj vrijednosti tuženik nije prigovorio, dok je zahtjev na isplatu iznosa od 50.000,00 eur, postavila kao eventualno kumulirani.

              28. Već je istaknuto da je tužiteljica suprotno tvrdnjama tuženika navedenim podneskom mogla preinačiti tužbu u smislu odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a, sve do zaključenja prethodnog postupka, a sud na održanom pripremnom ročištu prethodni postupak nije zaključio. Isticanje eventualno kumuliranog zahtjeva jest preinaka tužbe, međutim u tom slučaju za utvrđenje vrijednosti predmeta spora ne dolazi u primjenu odredba čl. 37. st. 1. ZPP-a, jer se u tom slučaju kao mjerodavna vrijednost predmeta spora uzima vrijednost osnovnog (prvo postavljenog zahtjeva), a to je u konkretnom slučaju stvarnopravni zahtjev čiju je vrijednost tužiteljica označila iznosom od 10.000,01 kn. Ovdje se vrijednost eventualno kumuliranog zahtjeva na isplatu ne pribraja vrijednosti osnovnog zahtjeva, jer sud u situaciji kada je postavljen eventualno kumulirani zahtjev odlučuje o prvo postavljenom tužbenom zahtjevu pa tek ako taj zahtjev ne bi bio osnovan odlučuje o drugo postavljenom (eventualno kumuliranom) zahtjevu, pa je sud pravilno tuženiku odmjerio parnični trošak za sastav podneska od 6. srpnja 2022. i za pristup ročištu od 3. ožujka 2022. u vrijednosti od po 100 bodova za svaku radnju uz utvrđenu vrijednost boda od 15,00 kn i pripadajući PDV, pa stoga žalbeni navodi tuženika da ima pravo na naknadu parničnog troška za ove parnične radnje također u vrijednosti od 500 bodova za svaku radnju nisu osnovani.

              29. Slijedom navedenog, pravilnom primjenom materijalnog prava, tuženiku treba priznati za sve navedene parnične radnje ukupno 700 bodova što uz vrijednost boda od 15,00 kn iznosi 10.500,00 kn uvećano za PDV 2.625,00 kn ili sveukupno 13.125,00 kn/1.741,96 eura.

              30. Kako je tuženiku pravomoćno dosuđen parnični trošak u iznosu od 746,25 eur, djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika te preinačenjem pobijanog rješenja u točki II izreke tuženiku je trebalo dosuditi daljnji parnični trošak u iznosu od 995,71 eur/7.502,18 kn kako je to i odlučeno u točki II izreke ovog rješenja.

              31. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 27. rujna 2023. 

                 Sudac

                                   Duško Abramović, v.r.