REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

R1-91/2025-10

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Alenu Aliću, u pravnoj stvari ovrhovoditelja JAVNO PREDUZEĆE JUGOIMPORT-SDPR, OIB: 84203190040, Srbija, Beograd Bulevar umetnosti 2, zastupan po punomoćniku Darku Markušiću, odvjetniku u Zagrebu i ovršenika Savezna demokratska Republika Etiopija, povodom zahtjeva za priznanje i ovrhu stranog arbitražnog pravorijeka, dana 22. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se prijedlog za ovrhu i priznanje stranog arbitražnog pravorijeka od 25. travnja 2025.

II. Odbija se prijedlog za produljenje roka od 25. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj je podneskom od 25. travnja 2025. ovome sudu predložio određivanje ovrhe na temelju stranog arbitražnog pravorijeka, i to Arbitražnog pravorijeka Međunarodnog arbitražnog suda Međunarodne trgovačke komore, broj: 18254/GZ/MHM od 27. travnja 2025. U istom podnesku ovrhovoditelj, koji se u podnesku označava kao predlagatelj, je predložio i priznanje citiranog stranog arbitražnog pravorijeka.

2. Odredbom čl. 40. st. 1. Zakona o arbitraži ("Narodne novine" broj 88/01, dalje u tekstu: ZA) određeno je da će se strani pravorijek priznati i njegova ovrha odrediti u Republici Hrvatskoj, osim ako sud u povodu prigovora protivne stranke utvrdi da postoji neki od razloga iz čl. 36. st. 2. t. 1. istog Zakona, ili da pravorijek još nije postao obvezatan za stranke, ili da ga je sud zemlje u kojoj je ili po čijem zakonu je donesen poništio ili da je odgodio nastupanje njegovih učinaka. Stavkom 2. navedenog članka ZA propisano je kako će sud odbiti priznanje i ovrhu stranog pravorijeka ako utvrdi da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske ili da bi priznanje ili ovrha pravorijeka bili u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.

3. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da se u Republici Hrvatskoj može provesti ovrha i na temelju stranih sudskih ili arbitražnih odluka pod uvjetom da ih nadležni sud prethodno prizna, tj. da ih po učinku izjednači s domaćim odlukama. Ukoliko se priznanje strane sudske ili arbitražne odluke traži u okviru prijedloga za ovrhu, ovršni sud odlučit će o priznanju takve odluke po pravilima o prethodnom pitanju, bez potrebe da o tome donosi posebnu odluku (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odlukama Pž-8013/2015 od 1. veljače 2016. i Pž-5663/2007 od 16. svibnja 2008.).

4. S obzirom da se u Republici Hrvatskoj ovrha na temelju strane arbitražne odluke može odrediti samo ako ju prethodno prizna nadležni sud, sud je u konkretnom slučaju pitanje priznanja cijenio kao prethodno pitanje u okviru ovršnog postupka koje je ovrhovoditelj (predlagatelj) pokrenuo podnošenjem prijedloga 25. travnja 2025. Pritom se napominje da nije istaknut odvojen prijedlog za donošenje odluke o priznanju stranog arbitražnog pravorijeka, kao o glavnoj stvari.

5. Odredbom čl. 20. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje OZ) propisano je da se na imovini strane države u Republici Hrvatskoj ne može se odrediti ni provesti ovrha ili osiguranje bez prethodne suglasnosti ministra nadležnog za poslove pravosuđa, uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za vanjske poslove, osim ako je strana država pristala na ovrhu, odnosno osiguranje. U stavku 2. istog članka propisano je da ako uz prijedlog kojim se pokreće postupak na imovini strane države u Republici Hrvatskoj nije podnesena suglasnost iz stavka 1. ovoga Zakona, odnosno pristanak strane države, sud će prijedlog odbaciti.

5.1. Odredbom čl. 39. st. 3. OZ-a propisano je da ovršni zahtjev mora sadržavati: naznaku ovršne isprave, ako se ovrha traži na temelju ovršne isprave, tražbinu čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim ovrhu treba provesti, prema potrebi predmet u odnosu na koji ovrhu treba provesti i druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe.

6. Prijedlog podnositelja nije sadržavao sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti jer podnositelj nije naznačio sredstvo kojim bi ovrhu trebalo provesti, predmet ovrhe (čl. 39. OZ-a) niti je dostavio suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa, uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za vanjske poslove (čl. 20. OZ- a). Isto tako podnositelj prijedloga nije dostavio izvornik ili ovjerenu presliku arbitražnog pravorijeka i ugovora o arbitraži te ovjereni prijevod tih isprava (čl. 47. ZA).

7. Stoga je sud na temelju čl. 109. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) u vezi s čl. 21. OZ-a i čl. 2. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“, br. 59/23) rješenjem od 21. kolovoza 2025. pozvao podnositelja prijedloga da dopuni prijedlog u skladu s danom uputom.

7.1. Istekom roka podnositelj prijedloga nije postupio po rješenju od 21. kolovoza 2025., već je podneskom od 15. rujna 2025. predložio produljenje tog roka za daljnjih 30 dana. Iako se radi o prekluzivnom sudskom roku, sud je in favorem podnositelja prijedloga rješenjem od 16. rujna 2025. produljio rok za dopunu prijedloga za daljnjih 30 dana.

8. Međutim, podnositelj prijedloga do dana donošenja ovog rješenja nije postavio ovršni zahtjev u skladu čl. 39. st. 3. OZ-a jer nije naznačio sredstvo i predmet ovrhe. Isto tako, podnositelj prijedloga nije dostavio suglasnost propisanu u čl. 20. OZ- a. Dakle, podnositelj prijedloga nije u cijelosti ispravio i dopunio prijedlog sukladno danim uputama te je na temelju čl. 20. st. 2. OZ-a i čl. 109. ZPP u vezi s čl. 21. OZ-a, valjalo riješiti kao u izreci.

9. Valja dodatno napomenuti da u konkretnom slučaju odluka o glavnoj stvari (određivanju ovrhe) nije ovisila o rješavanju prethodnog pitanja (pitanju priznanja stranog arbitražnog pravorijeka), a kako to određuje čl. 12. ZPP-a. Naime, prijedlogu za ovrhu se ne može udovoljiti jer isti nije udovoljavao uvjetima propisanim u čl. 20. i čl. 39. OZ-a. Stoga rješavanje prethodnog pitanja (izolirano odlučivanje o prijedlogu za priznanje), čak i u slučaju njegova pozitivnog rješavanja, ne bi bilo od utjecaja na odluku o glavnoj stvari.

9.1. Posebno se ističe da podnositelj prijedloga do dana donošenja ovog rješenja nije postupio po rješenju od 21. kolovoza 2025. niti u dijelu koji se odnosi na priznanje stranog arbitražnog pravorijeka. Naime, podnositelj prijedloga nije dostavio izvornik ili ovjerenu presliku svih arbitražnih ugovora koji su bili predmet arbitražnog pravorijeka (čl. 47. ZA). Naime, nije dostavljeni izvornik niti ovjerena preslika ugovora ET-15/YU-85, ET-18/YU-88 i ET-19/YU-88. Navedenu okolnosti navodi i sam podnositelj prijedloga u svom podnesku od 15. listopada 2025.

10. Podneskom od 25. rujna 2025. podnositelj prijedloga je zatražio produljenje roka određenog rješenjem od 16. rujna 2025. S obzirom da se radi o roku propisanom zakonom te činjenicu da je dopuni koja je tražena rješenjem od 16. rujna 2025. moguće udovoljiti u zadanom roku, riješeno je kao pod toč. II. izreke.

U Zagrebu, 22. listopada 2025.

Sudac:

Alen Alić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, u roku od osam dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

1. Predlagatelju-Ovrhovoditelju po punomoćniku