REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2479/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja ČPN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Andrej Bašović, odvjetnik u Rijeci, protiv protivnika osiguranja ČP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Zvjezdana Zdjelar Lalović, odvjetnica u Puli, radi određivanja privremene mjere, odlučujući o prijedlogu protivnika osiguranja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu broj Gž Ovr Ob-5/2024-2 od 21. studenoga 2024., kojim je djelomično potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu broj Ovr Ob- 3/2023 od 3. svibnja 2024., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Protivnik osiguranja je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu broj Gž Ovr Ob-5/2024-2 od 21. studenoga 2024., kojim je djelomično potvrđeno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu broj Ovr Ob-3/2023 od 3. svibnja 2024., postavljajući dva pitanja koja drži važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1. Može li sud na temelju vlastitog hipotetskog zaključka o mogućnosti stjecanja zarade obveznika uzdržavanja, obvezati roditelja/obveznika uzdržavanja na plaćanje iznosa za uzdržavanje mlt. djece koji daleko premašuje njegova stalna, redovita primanja i time ugroziti njegovu materijalnu egzistenciju?
2. Predstavlja li hipotetska mogućnost stjecanja dodatne zarade obveznika uzdržavanja uz redovan stalan posao, posebnu okolnost koja bi opravdala određivanje uzdržavanja za mlt. djecu u iznosu bitno višem od iznosa prema tablici o prosječnim potrebama djeteta odnosno u skladu s dobi mlt. djeteta i platnom razredu obveznika uzdržavanja neovisno o tome što bi time bila ugrožena materijalna egzistencija obveznika uzdržavanja?".
1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanje smatra važnim za odluku o sporu, ali i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, protivnik osiguranja navodi da se radi o pitanjima o kojima praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena, ukazujući na odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob- 752/2021 od 7. srpnja 2021., Gž Ob-1088/2021 od 18. listopada 2021. i Gž Ob- 788/2017 od 18. srpnja 2017. te Županijskog suda u Šibeniku broj Gž Ob-4/2025 od 5. veljače 2024.
1.3. Protivnik osiguranja je u prijedlogu naveo o da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17) – pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava), pravo na slobodu rada i izbora zanimanja, najduže radno vrijeme, na odmor (tjedni, godišnji) (čl. 54. i 55. Ustava) te pravo vlasništva (imovine) (članak 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda), pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, ustavno pravo na dom, zaštitu osobnog i obiteljskog života (čl. 34. i. 35. Ustava) kao i zabranu prisilnog/obvezatnog rada (čl. 4.1. Konvencije).
2. Predlagateljica osiguranja nije podnijela odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
3.1. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za dopuštenje revizije.
3.2. To stoga što odgovori na postavljena pitanja ovise o utvrđenim okolnostima svakog pojedinog slučaja, kao i što dokazna snaga pojedinog izvedenog dokaza tijekom postupka ovisi o njegovom sadržaju i neposrednoj uvjerljivosti te o korelaciji s ostalim dokazima i činjenicama, kako onima koje su među strankama nesporne, tako i onim utvrđenim u postupku na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Stoga su postavljena pitanja sama po sebi toliko specifična i vezana za konkretne i jedinstvene okolnosti ovog spora, da odgovor na njih ne može stvoriti načelno pravno shvaćanje koje bi imalo element univerzalnosti i moglo vrijediti i za neke buduće sporove. Zbog navedenog, niti jedno postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
3.3. Pritom valja još dodati da se odluke na koje se protivnik osiguranja poziva u prijedlogu ne odnose na u bitnom podudarne činjenične i pravne situacije te stoga jasno ukazuju na specifičnosti i jedinstvene okolnosti svakog pojedinog predmeta i odlučnih činjenica koje se u njima utvrđuju.
4.1. Nadalje, prema ocjeni ovog suda protivnik osiguranja navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka osiguranja zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije (točka 1.3.). To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima protivniku osiguranja bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima predlagatelja osiguranja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj je odluci drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode, doneseno rješenje je dostatno obrazloženo te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za odluku o prijedlogu, kao i o neosnovanosti prigovora protivnika osiguranja pa se rješenje ne može smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim. Pritom valja dodati da se u konkretnom slučaju radi o postupku u povodu predložene privremene mjere i sud je donio rješenje u smislu odredbi čl. 538. i čl. 539. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ), utvrdivši da se radi o mjeri koju je nužno donijeti tijekom parničnog postupka, da bi se, radi zaštite interesa mlljt. djece, privremeno odredilo njihovo uzdržavanje, jer tuženik ne doprinosi uzdržavanju zajedničke mlt. djece, a budući da je radno sposoban i zaposlen, dužan je i u mogućnosti doprinositi za njihovo uzdržavanje i to u propisanom, minimalnom iznosu uzdržavanja koji je dužan doprinositi roditelj s kojim djeca ne žive. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da protivnik osiguranja nije imao pravično suđenje niti da bi bio doveden u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da nije zadovoljan ocjenom dokaza i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom postupka ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje.
5.1. Što se tiče povrede prava na slobodu rada i izbora zanimanja, najduže radno vrijeme, na odmor (tjedni, godišnji) (čl. 54. i 55. Ustava) te prava vlasništva (imovine) (članak 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) kao i prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, ustavnog pravo na dom, zaštitu osobnog i obiteljskog života (čl. 34. i. 35. Ustava) te zabrane prisilnog/obvezatnog rada (čl. 4.1. Konvencije) valja reći kako se sam protivnik osiguranja u svom prijedlogu poziva na odluke drugostupanjskih sudova u kojima je jasno apostrofiran prioritet obveze uzdržavanja u odnosu na sve druge obveze. Stoga ispunjenje te primarne roditeljske odgovornosti ne dovodi do povrede prava na slobodu rada i izbor zanimanja te prisilnog/obvezatnog rada jer je protivnik osiguranja slobodan u svom izboru, a sud je prilikom odlučivanja dužan uzreti u obzir sva primanja obveznika uzdržavanja kao i njegovu mogućnost stjecanja dodatne zarade (čl. 307. ObZ). Navedeno ne dovodi ni do povrede prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, kao ni ustavnog prava na dom, zaštitu osobnog i obiteljskog života (čl. 34. i. 35. Ustava) jer su nižestupanjski sudovi prilikom odlučivanja uzeli u obzir sve promjene u obiteljskim prilikama protivnika osiguranja u odnosu na raniju sudsku odluku. Osim toga, odluke nižestupanjskih sudova se ne temelje samo na mogućnosti dodatne zarade protivnika osiguranja već na ocjeni njegovog cjelokupnog imovinskog stanja te sposobnosti da doprinosi za uzdržavanje mlljt. djece.
6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga protivnika osiguranja za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 22. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
