REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3372/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tihana Kozina Barišić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženice Dalme d.d. u stečaju, Split, Kopilica 5, OIB: 64479860853, koju zastupa stečajna upraviteljica Mira Hajdić, koju zastupaju punomoćnice Ecija Kuljiš Bajić i Meri Blaslov-Pavasović, odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ecija Kuljiš Bajić i Meri Blaslov-Pavasović u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-214/2024-3 od 25. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-1739/2023-8 od 12. prosinca 2023., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-214/2024-3 od 25. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-1739/2023-8 od 12. prosinca 2023.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije istaknuo da su u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom počinjene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku), čime da je povrijeđeno pravo tužitelja na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koje u sebi sadrži pravo na obrazloženu sudsku odluku te zabranu arbitrarnosti postupanja i odlučivanja sudova, kao i da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima došlo do povrede opće zabrane diskriminacije (čl. 14. Ustava Republike Hrvatske i čl. 1. Protokola 12. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda).
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
5. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije svodi se na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u prijedlogu za dopuštenje revizije reviziji (ili reviziji), niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
6. Prema ocjeni ovog suda, u postupku pred nižim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da se izjasni o navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
7. U pogledu navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
8. Slijedom navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
9. Što se tiče prigovora tužitelja da je postupanjem prvostupanjskog i drugostupanjskog suda došlo do daljnjeg diskriminiranja tužitelja (čiji se tužbeni zahtjev u predmetnom postupku temeljio na tvrdnji da je tužitelj bio diskriminiran postupanjem tuženika prilikom traženja zaposlenja zbog toga što je bio sindikalni povjerenik), valja odgovoriti da ništa ne ukazuje na zaključak da je tužitelj u postupku pred nižim sudovima bio diskriminiran po bilo kojoj osnovi (čl. 14. Ustava RH i čl. 1. Protokola 12. uz Konvenciju).
10. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije koji se temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te riješiti kao u izreci.
Zagreb, 22. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
