Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-110/2021-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja DJEČJI VRTIĆ DRNIŠ, Drniš, Antuna Mihanovića 2, OIB: 37031481821, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Ive Brkić, odvjetnik u Zadru, Široka ulica 14, protiv tuženika DIZAIN-ING d.o.o., Šibenik, Tina Ujevića 1, OIB: 44815211757, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Tomislav Burić, odvjetnik u Šibeniku, Ante Starčevića 2, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Pere Budmanija 1, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 10. listopada 2025. u prisutnosti zastupnika po zakonu tuženika PM, punomoćnika stranaka te zamjenice punomoćnika umješača na strani tuženika PMĆ, odvjetnice u [adresa], nakon objave presude 22. listopada 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku DIZAIN-ING d.o.o., Šibenik, Tina Ujevića 1, OIB: 44815211757, da isplati tužitelju DJEČJI VRTIĆ DRNIŠ, Drniš, Antuna Mihanovića 2, OIB: 37031481821, iznos od 13.154,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe po stopi od 9,09% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope, za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, sve do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 100,00 EUR.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču na strani tuženika trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 30. svibnja 2018. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 13.154,10 EUR (99.109,59 HRK) sa pripadajućim zateznim kamatama. U tužbi navodi da su tužitelj kao investitor i tuženik kao glavni projektant 25. veljače 2015. zaključili ugovor za izradu Glavnog projekta obnove fasade za zgradu Dječjeg vrtića Drniš prema kojemu je tuženik kao glavni projektant izradio Glavni projekt obnove fasade Dječjeg vrtića Drniš za koju uslugu je tužitelj platio tuženiku ugovorenu cijenu od 11.250,00 HRK, a sve prema računu br. 15/P1/1 od 5. ožujka 2015. Tužitelj da je na temelju ovog projekta sudjelovao u nadmetanju za dodjelu sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost radi sufinanciranja projekta povećane energetske učinkovitosti na postojećim nestambenim zgradama. Temeljem priložene dokumentacije tužiteljev projekt obnove fasade za zgradu Dječjeg vrtića Drniš da je dobio tražena sredstva te se pristupilo izvođenju radova obnove fasade. Radove obnove fasade na Dječjem vrtiću Drniš da je izvodila zajednica ponuditelja VD-MONT d.o.o. i IGANA d.o.o. Prilikom izvođenja radova od strane navedenih izvođača radova da je utvrđeno da površina fasade ima više kvadratnih metara nego što je to iskazano u glavnom projektu i troškovniku sačinjenom od strane tuženika te da je glavni projektant, tuženik, kod izrade glavnog projekta i troškovnika napravio pogrešku u izračunu površina fasade, tako da je stvarna površina fasade u mnogome veća od one iskazane u glavnom projektu. Stoga je tužitelj, odnosno po njegovom nalogu, izvođač radova obnove fasade VD-MONT d.o.o. i IGANA d.o.o., morao izvesti dodatne radove koji su se odnosili na razliku stvarne površine fasade u odnosu na površinu fasade iskazane u Glavnom projektu obnove fasade za zgradu Dječjeg vrtića Drniš, a vrijednost kojih radova je naposljetku iznosila 79.287,67 HRK + PDV 25%=99.109,59 HRK, odnosno tuženik u troškovniku da nije predvidio radove u vrijednosti od 99.109,59 HRK. Tužitelju da je zbog pogreške tuženika u Glavnom projektu nastala šteta u visini cijene naknadnih radova koji se odnose na razliku stvarne površine fasade u odnosu na onu iskazanu u Glavnom projektu, a koji iznos bi tužitelj u cijelosti dobio kroz sufinanciranje obzirom je tužitelj novac za obnovu fasade dobio kao nepovratna sredstva. Tužitelj smatra kako mu je upravo tuženik uzrokovao štetu zbog čega je isti dužan tužitelju naknaditi iznos prouzročene mu štete. Tužitelj da je pokušao nastali spor riješiti s tuženikom mirnim putem, tuženik da je priznao da je pogriješio prilikom izrade troškovnika međutim, kada je došlo do toga da stranke trebaju zaključiti izvansudsku nagodbu po kojoj bi tuženik preuzeo obvezu da na ime naknade štete prouzročene tužitelju kao investitoru zbog pogreške u Glavnom projektu i troškovniku ispati iznos od 79.287,67 HRK + PDV 25%=99.109,59 HRK za izvođenje naknadnih radova i to izravno izvođačima radova VD-MONT d.o.o. i IGANA d.o.o., tuženik da je najprije pristao zaključiti takvu nagodbu, da bi potom iz tužitelju nepoznatih razloga, od iste naposljetku odustao.

U prilog prednjih navoda dostavio je Ugovor za izradu Glavnog projekta obnove fasade za zgradu Dječjeg vrtića Drniš zaključen između parničnih stranaka 25. veljače 2015., preslik izvatka iz sudskog registra za društvo tuženika, Ugovor o dodjeli sredstava fonda za sufinanciranje provedbe EU projekata na regionalnoj i lokalnoj razini zaključen između Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije i tužitelja 8. prosinca 2017., Posebne uvjete ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014.-2020. zaključenog između Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i tužitelja 4. kolovoza 2017., Sporazum s partnerom zaključen između tužitelja i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 6. veljače 2017., Ugovor o izvođenju radova na energetskoj obnovi zgrade Dječjeg vrtića Drniš zaključen između tužitelja kao naručitelja i zajednice ponuditelja VD-MONT d.o.o. i IGANA d.o.o. kao izvoditelja 23. siječnja 2018., Ugovor za obavljanje stručnog nadzora nad izvođenjem radova na energetskoj obnovi zgrade Dječjeg vrtića Drniš zaključen između tužitelja kao naručitelja i Građevinski studio d.o.o., kao izvršitelja, Ponudbeni list i popratnu dokumentaciju za ponuditelja VD- MONT d.o.o., broj nabave E-JN-20/17, e-mail korespondenciju od 13. ožujka 2018. i 19. ožujka 2018. te dokaznice mjera, a u nastavku postupka predložio je izvesti dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka VM te po potrebi provesti građevinsko vještačenje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva ističući kako tužitelj tužbom potražuje naknadu štete koja mu je navodno nastala stoga što bi radovi na izradi fasade objekta tužitelja bili plaćeni više budući je količina stvarno izvedenih radova (kvadratura fasade) bila veća od one navedene u troškovniku kojeg je tuženik izradio za tužitelja, te navodno, da tuženik nije bio pogriješio u kalkulaciji površine fasade, da bi tužitelj dobio sredstva Fonda za energetsku učinkovitost za čitavu kvadraturu fasade, slijedom čega ne bi razliku (koja predstavlja glavnicu utuženog potraživanja) morao platiti on već bi mu taj iznos nadoknadio i snosio navedeni Fond. Međutim, takva konstrukcija tužitelja da je posve neutemeljena, kad se imaju na umu sve one bitne sastavnice odštetne odgovornosti koje tužitelj mora dokazati, da bi sud prihvatio njegov tužbeni zahtjev usmjeren na naknadu štete: štetnika, oštećenika, štetnu radnju, protupravnost, nastalu štetu i njen iznos te uzročno posljedičnu svezu između štetne radnje i nastale štete.

Pored šturo iznesenih činjenica od strane tužitelja tuženik ističe da je tuženik, prema Ugovoru za izradu Glavnog projekta fasade za zgradu tužitelja sklopljenom među parničnim strankama 25. veljače 2015., imao relativno kratak rok izrade naručenog projekta budući je natječaj Fonda za energetsku učinkovitost, a na koji se tužitelj namjeravao javiti radi dobivanja sredstava za energetsku obnovu fasade, isticao 30. ožujka 2015. Na tom natječaju sredstva koja je Fond dodjeljivao bila su ograničena, pa je tužitelj uputio tuženika da u troškovnik unese i predvidi samo "nužne" stavke za popravak fasade, kako bi cijene iz troškovnika bile niže pa se time uklopile u limite koje je natječaj Fonda predvidio. Tuženik da je postupio po uputi tužitelja te je troškovnik radova fasade kojeg je izradio iznosio 300.250,00 HRK + PDV. Pri tome, taj troškovnik predviđao je ugradnju kamene vune debljine 10 cm. Tužitelj se na vrijeme i uredno prijavio temeljem projekta obnove fasade tuženika, ali nije na tom natječaju Fonda, čiji je krajnji datum aplikacije bio 30. ožujka 2015., dobio tražena sredstava i to stoga što je traženi iznos prelazio limite maksimalnog iznosa po tom natječaju. Uz gore navedenu činjeničnu podlogu, tuženik smatra potrebitim ukazati i na pravni okvir kojim je uređeno pitanje odnosa tužitelja i tuženika u pogledu izrade naručenog projekta. Konkretno, Zakonom o gradnji (NN 153/13, 20/17) čl. 69. st. 2. točka 9. određeno je da izradi glavnog projekta (što je tužitelj temeljem Ugovora od 25. veljače 2015. naručio od tuženika), odnosno pojedinih projekata koje sadrži, ovisno o vrsti građevine, odnosno radova, ako je to propisano posebnim zakonom ili ako je to potrebno, prethodi izrada, "drugog potrebnog elaborata". Nadalje, Pravilnikom o obveznom sadržaju i opremanju projekata građevina (NN 64/14, 41/15, 105/15, 61/16, 20/17) u čl. 17. st. 2. je određeno da: "Svi podaci o građevini odnosno njezinom dijelu te proračuni i rješenja, ovisno o zadaćama struka u skladu s posebnim zakonom, sadržani su u odgovarajućim projektima pojedinih struka, i to u "dokazima o ispunjavanju temeljnih i drugih zahtjeva", dok Pravilnik o Energetskom pregledu zgrade i energetskom certificiranju u čl. 11. st. 3. određuje: "Investitor ili vlasnik iz stavka 1. ovog članka dužan je ovlaštenoj osobi osigurati sve podatke, dokumentaciju kojom raspolaže, te ostale uvjete za neometan rad, a osobito: (3) izvješća o prethodno provedenim energetskim pregledima zgrade.“ Dakle, iz pozitivnih propisa primjenjivih na konkretnu izradu glavnog projekta obnove fasade tužitelja, proizlazi obveza naručitelja, ovdje tužitelja da projektantu, ovdje tuženiku, stavi na raspolaganje prethodno izrađene elaborate, što je tužitelj i učinio kad je tuženiku za navedene potrebe stavio na uvid, među ostalim Izvještaj o provedenom energetskom pregledu zgrade Dječji vrtić "Drniš" izrađen od strane IM, dipl. ing.građ. i suradnici, a u kojem na str. 44/52 u tablici kalkulacije mjera stoji u stavci 2. "Toplinska izolacija pročelja ETICS sustavom od kamene vune 10 cm“

— ," količina 435 m²“, dok u stavci 3. stoji "Toplinska izolacija sokla u visini od 30 cm ekstrudiranim polistirenom u debljini 10 cm" — "količina 50 m²". Prema tome, iz podataka koje je tuženik bio ovlašten koristiti, a koje mu je stavio na raspolaganje sam tužitelj, proizlazi kako bi površina fasade koja bi se imala obnavljati na zgradi tužitelja bila 435 m² + 50 m², a tužitelj je opreza radi, u svojem troškovniku te površine još povećao na 585 m² + 70 m². Nadalje, kao tužitelj nije uspio na natječaju Fonda 2015. dobiti sredstva za obnovu fasade, to je nakon dvije godine, 2017. ponovo odlučio aplicirati na novi takav natječaj Fonda, pri čemu je ovaj put kriterij Fonda po pitanju visine raspoloživih sredstava po pojedinom projektu, kao i prolaska (gubitka) toplinske energije kroz fasadu bio viši pa je tužitelj radi nove aplikacije na taj natječaj ponovno kontaktirao tuženika, tražeći od njega da, bez novog ugovora, nove narudžbe ili novog plaćanja, samo poveća debljinu fasade u projektu iz 2015., što je i učinjeno povećanjem sa 10 na 14 cm. Na tom novom natječaju, na temelju takve dokumentacije, tužitelj je dobio tražena sredstva od Fonda u iznosu od 445.900,00 HRK + PDV, da bi se tijekom izvođenja radova na konkretnoj fasadi zgrade tuženika, pokazalo da je kvadratura fasade veća, što je nesporno dojavljeno projektantu (tuženiku), ali nema niti može biti odgovornosti za štetu projektanta (tuženika) jer prema Ugovoru od 25. veljače 2015., nema obveze projektanta da geodetski snimi objekt, izračuna stvarnu kvadraturu fasade, budući da upravo suprotno, kako je naprijed već izneseno, primjenjivi propisi obvezuju investitora (tužitelja) da tuženiku dostavi potrebne podatke, među ostalim i onaj o površinama fasade, a što je tužitelj i učinio, pa je tuženik tako dostavljene podatke još i povećao, ali je naposljetku u stvarnosti i unatoč tako povećanoj kvadraturi fasade, trošak radova na njoj bio veći. Međutim, tužitelj ničim nije dokazao da bi uzrok tih povećanih troškova, bila samo i isključivo veća površina fasade od one koju je u troškovniku predvidio tuženik (a za što tuženik ne odgovara temeljem naprijed citiranih propisa). Upravo suprotno, tuženik tvrdi kako su svi radovi na fasadi za koje je nastala potreba tijekom izvedbe i koji nisu bili obuhvaćeni samim troškovnikom, povezani s činjenicom da je, kao je to opširno naprijed opisano, tužitelj od tuženika 2015., tražio da troškovnik bude što manji jer je i iznos sredstava Fonda raspoloživ po pojedinom projektu tada, 2015., kad je troškovnik rađen, bio znatno manji, u prilog čemu govori činjenica da je tadašnji troškovnički iznos od 300.250,00 HRK + PDV bio odbijen, dok je dvije godine kasnije 2017., od strane Fonda za financiranje prihvaćen iznos od 445.950,00 HRK + PDV. Nadalje, da treba uzeti u obzir i da su se jedinične cijene materijala i gradnje u razdoblju od dvije godine povećale kao i da je tužitelj od tuženika, u jedinomu troškovniku čiju izradu je tražio (a to je onaj diz 2015.), zatražio da se izostave sve stavke koje nisu nužne (primjerice okapni limovi i slično), sve radi niskih maksimalnih iznosa financiranja od stane Fonda, kako je već ranije izneseno. Pri tome, tijekom izrade predmetne fasade te i takve stavke da su dodatno izrađivane, o čemu tuženik jest obaviješten i o čemu jest dao svoje mišljenje, ali kako tuženik nije u konkretnom slučaju bio i nadzor to njegovo davanje mišljenja moglo je i može imati samo savjetodavni karakter (jer da je nesporno primjerice da je okapni lim poboljšica fasade), a nikako karakter odobrenja dodatnih radova ili njihove narudžbe (kako propisuje čl. 622. u vezi čl. 623. Zakona obveznim odnosima). Pri tome, tuženik napominje kako tužitelj nije dokazao koji su to konkretni radovi i oprema povećali cijenu fasade, je li takva cijena bila povećana zakonito i opravdano u smislu odredbi o javnoj nabavi, a niti je tužitelj dokazao bilo kakvu pravno relevantnu uzročno posljedičnu vezu između navodnog propusta tuženika u pogledu površine fasade iskazane u troškovniku (a koja navodna pogreška nikada nije niti učinjena jer je tuženik uzeo podatke koje mu je dostavio tužitelj i još ih je povećao opreza radi) i navodno nastale štete u vidu nemogućnosti dobivanja i tih povećanih sredstava od strane Fonda. Naime, tužitelj tu polazi od presumpcije da bi on dobio od Fonda sredstva u bilo kojem iznosu, a koja pretpostavka osim što nije ničim dokazana, jest i kriva zato što natječaj Fonda nije bio bez kriterija pa da svaki iznos i svaka aplikacija prolazi, što uostalom zna i sam tužitelj jer je 2015. na natječaju Fonda odbijen.

U prilog prednjih navoda dostavio je troškovnik iz ožujka 2015., koji je izradio tuženik za tužitelja, Izvještaj o provedenom energetskom pregledu zgrade Dječji vrtić Drniš, izrađen od IM dipl. ing. građ. i suradnici, novi troškovnik koji je izradio tuženik za tužitelja, a u nastavku postupka predložio je izvesti dokaz stranačkim saslušanjem, a potom i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu tužitelj je istaknuo kako ništa od iznesenog ne otklanja odgovornost tuženika za pogrešno sačinjen glavni projekt. Činjenica da li je ili nije tuženik pogrešno prepisao neke mjere iz ranijih projekata ili da li je povećana ili smanjena debljina fasade da nema utjecaj na osnovanost zahtjeva za naknadu štete. U tom pravcu, a kako bi se otklonili prigovori tuženika, pored predloženog predlaže provesti građevinsko vještačenje na okolnost je li napravljena pogreška prilikom izrade glavnoga projekta obnove fasade za zgradu tužitelja te ukoliko jest odgovara li za nju po pravilima struke projektant ili investitor.

4. Tuženik ističe da se pitanje odgovornosti u konkretnoj situaciji po pitanju mjera i količina pojedinih materijala, a koje kao sastavnicu pri izradi projekata sukladno pravilima te struke projektant uzima u obzir ukazuje pravnim, a ne činjeničnim pitanjem, slijedom čega valja odgovoriti na isto, prejudicirano u odnosu na predloženo građevinsko vještačenje, poglavito imajući u vidu da u odgovoru na tužbu prileže materijalni dokazi – elaborati i izvještaji o energetskom pregledu zgrade tužitelja, koji točno definiraju navedene mjere i količine, a koje mjere i količine je tuženik, sukladno ranije navedenim propisima, mogao i trebao koristiti pri izvršavanju povjerenog mu zadatka. U tom smislu ukazuje na nedostatak protupravnosti kao jednog od bitnih elemenata odštetne odgovornosti sukladno Zakonu o obveznim odnosima, a pomanjkanje kojeg dovodi do zaključka o nepostojanju odštetne odgovornosti tuženika u ovom slučaju. Također, ustraje i u navodima o nepostojanju uzročno posljedične sveze između navodne štetne radnje, koja usput rečeno, a kako je gore prikazano uopće ne sadrži element protupravnosti i navodno nastale štete.

5. Tužitelj ističe da se protupravnost radnje tuženika očituje u činjenici da je isti protivno pravilima struke sačinio glavni projekt obnove fasade tužitelja, bez da je izvršio obračun površine te fasade. Suprotno navodima iz odgovora na tužbu da se ne radi o zadatku koji je trebao izvršiti geodet, niti se radi o energetskom certificiranju, već se radi o glavnom projektu čija je osnovna svrha iskaz površina predmetne fasade. Što se tiče uzročne veze, ona da je praktički nesporna budući da je na temelju glavnog projekta tužitelj sudjelovao u javnom natječaju te zahtijevao i ishodio bespovratno financiranje fasade iz fonda Europske unije upravo na temelju pogrešno iskazanih površina u glavnom projektu, a sve činjenice koje su u ovom času sporne da se mogu utvrditi predloženim vještačenjem.

6. Tuženik se usprotivio prijedlogu tužitelja da se u ovom postupku izvede dokaz građevinskim vještačenjem držeći kako nema uvjeta za izvođenje ovog dokaza jer se prvenstveno radi o pravnom pitanju je li u konkretnoj situaciji tuženik bio dužan samostalno mjeriti, ili angažirati treću osobu za to, odnosno računati površinu fasade. Kako je tuženik već u odgovoru na tužbu citirao primjenjiva pravna pravila, a to nije učinio i tužitelj predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu budući ne postoji pretpostavka odštetne odgovornosti u vidu protupravnosti pri postupanju tuženika.

7. Nakon provedenog postupka u kojem je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju te izveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika obzirom zastupnica po zakonu tužitelja nije pristupila na ročište te svjedoka VM ovaj sud je 21. studenog 2019. pod poslovnim brojem P-126/2018-23 donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan te je naložio tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000.00 HRK, a protiv koje je tužitelj izjavio žalbu.

8. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž- 479/2020-3 od 4. veljače 2021. uvažio tužiteljevu žalbu, ukinuo presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. U obrazloženju drugostupanjske odluke sud navodi da u ovom postupku tužitelj potražuje štetu u obliku izmakle koristi jer tužitelj tvrdi da bi utuženi iznos novčanih sredstava (da je tuženik pravilno obračunao površinu fasade) dobio kao bespovratna sredstva od Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije odnosno od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a kako sud prvog stupnja nije ispitao postojanje svih pretpostavki odgovornosti za štetu, presuda da nema razloga o odlučnim činjenicama, a kako odlučne činjenice sud nije mogao utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza postupio je sukladno odredbi čl. 373.a st. 3. u vezi st. 1. ZPP-a.

Sud u ukidnoj odluci u odnosu na samu protupravnu štetnu radnju tuženika kao pretpostavku za nastalu štetu navodi da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je tužitelj dokazao da je tuženik izradio glavni projekt u kojem je naveo površinu fasade zgrade Dječjeg vrtića Drniš koja je manja od stvarne površine, no da pri tome nije ispitao i postojanje eventualne podijeljene odgovornosti odnosno doprinos tužitelja nastanku štete odnosno njezinoj visini u smislu čl. 347. ZOO-a.

Ovo stoga jer je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je glavni projekt izradio na temelju dokumentacije koju mu je dostavio tužitelj, a što tužitelj tijekom postupka nije osporio. Prema tome, ako je tužitelj (a jeste) prije izrade glavnog projekta dostavio tuženiku Izvještaj o provedenom energetskom pregledu zgrade Dječji vrtić Drniš kojeg je sačinila BM, tada da je potrebno ispitati je li tuženik samo na temelju tog Izvješća mogao u Glavnom projektu povećanja energetske učinkovitosti sa strana 184.

– 193. spisa navesti površinu fasade koristeći podatak kojeg mu je dostavio tužitelj sukladno čl. 11. st. 3. toč. 3. Pravilnika o Energetskom pregledu zgrade i energetskom certificiranju ("Narodne novine broj: 48/14, 150/14, 133/15, 22/16, 49/16, 87/16, 17/17 i 77/17) ili je tuženik sukladno odredbi čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima postupajući u ispunjenju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka) trebao neovisno od Izvještaja IM o prethodno provedenom energetskom pregledu zgrade kojeg mu je dostavio tužitelj izvršiti mjerenje fasade zgrade i na temelju tog svog mjerenja u glavnom projektu navesti površinu fasade. Osim toga, s obzirom na to da je, prema svom odgovoru na tužbu, tuženik "opreza radi" u glavnom projektu povećao površinu fasade tužitelja i to s površine od 435 m² + 50 m² (koja je površina navedena u Izvještaju Mile Pažanin) na površinu od 858 m² + 70 m², da je bilo potrebno ispitati i razloge zbog kojih je tuženik to učinio to jest je li on povećao površinu fasade smatrajući da i bez izvršenog mjerenja površina iz Izvještaja Mile Pažanin ne odgovara stvarnoj površini. Ovo da je značajno i iz razloga što (ako bi se ovo utvrdilo), tada unatoč pogrešno navedenoj površini u Izvještaju Mile IM tužitelj ne bi pridonio nastanku štete zato što bi tuženik neovisno o tom izvještaju mogao znati da stvarna površina fasade ne odgovara površini iz tog Izvještaja.

U ovom postupku da je također potrebno ispitati i postojanje uzročne veze između radnje tuženika i štete kao posljedice te radnje, odnosno bi li tužitelj (da je tuženik u Glavnom projektu povećanja energetske učinkovitosti naveo točnu/stvarnu površinu fasade) dobio bespovratna novčana sredstva i to upravo u iznosu od 99.109,59 HRK koju novčanu svotu tužitelj potražuje u ovom sporu, a što prvostupanjski sud nije utvrđivao. S tim u svezi da je potrebno ispitati i to da li bi tužitelj (čak i da je tuženik to učinio) sa svojim novčanim sredstvima morao djelomično sufinancirati radove energetske obnove fasade i u kojem iznosu (postotku). Naime, s obzirom na to da je tuženikov zastupnik po zakonu EM u svom iskazu sa str. 202. spisa naveo da je prema natječaju iz 2017. godine tužitelj kao investitor morao osigurati 15 % ili 18 % ukupne investicije svojim sredstvima (str. 202. spisa), a i prema ispravama koje je tužitelj dostavio uz tužbu proizlazi da je tužitelj dijelom trebao sudjelovati u financiranju izvođenja radova energetske obnove (na primjer, prema čl. 3. Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Fondova u financijskom razdoblju 2014. -2020. sa strane 25 spisa, ukupni prihvatljivi troškovi iznose 630.050,51 HRK, a bespovratna sredstva koja se dodjeljuju tužitelju iznose 280.196,05 HRK što predstavlja 44,4719979 % ukupno prihvatljivih troškova), sud prvog stupnja stoga da je trebao ispitati u kojem je dijelu tužitelj to trebao učiniti i sukladno tome (čak neovisno i o eventualno podijeljenoj odgovornosti stranaka) umanjiti tuženikovu obvezu isplate naknade štete u tom postotku.

Pored navedenog u ovom sporu da je potrebno utvrditi i je li tužitelj eventualno pridonio visini štete sukladno čl. 347. ZOO-a time što se nakon saznanja za veću površinu fasade (možda) nije obratio Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Naime, sukladno čl. 5. st. 2. sklopljenog Ugovora o dodjeli sredstava Fonda za sufinanciranje provedbe EU projekta na regionalnoj i lokalnoj razini odnosno sukladno čl. 9.2. i 9.3. Općih uvjeta ugovora o dodjeli sredstava Fonda za sufinanciranje provedbe EU projekta na regionalnoj i lokalnoj razini (koji su prema čl. 14. st. 2. Ugovora sastavni dio sklopljenog Ugovora) tužitelj može zahtijevati da se u slučajevima postojanja izmjena koje su nužne za uredno izvršenje ugovora Dodatkom ugovora izvršne izmjene. Prema tome, nakon što je saznao za stvarnu površinu fasade, tužitelj se mogao obratiti Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije te od njega zatražiti određena dodatna sredstva za sufinanciranje radova izrade dijela fasade koji predstavlja razliku između stvarne površine fasade i površine iz glavnog projekta. Slijedom navedenog ako tužitelj to nije učinio i ako bi Ministarstvo sukladno uvjetima natječaja (da je tužitelj to učinio) isplatio ta sredstva tužitelja, tada bi tužitelj u cijelosti doprinio nastanku štete odnosno u tom bi slučaju neovisno od štetne radnje tuženika, tužitelj u cijelosti neosnovano potraživao naknadu štete.

10. U ponovljenom postupku stranke su ostale kod ranije predloženih dokaza te dodatno predložile obratiti se nadležnom Ministarstvu i to tužitelj sa zahtjevom da se isto očituje je li moguće nakon provedenog natječaja i zaključenog ugovora tražiti sredstva koja se odnose na izvantroškovničke i izvanugovorne radove, a tuženik sa zahtjevom da se utvrdi je li tužitelj od tog Ministarstva zatražio određena dodatna sredstva za sufinanciranje radova izrade dijela fasade koji predstavlja razliku između stvarne površine fasade i površine iz glavnog projekta s tim da je tužitelj predložio uz već predloženo vještačenje po vještaku građevinske struke izvesti i dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke.

11. Podneskom od 23. veljače 2022. CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, prijavila je svoje miješanje u ovu parnicu na strani tuženika obzirom da ima zaključenu policu osiguranja br. [broj police osiguranja] od 1. lipnja 2014., kojom je osigurana odgovornost osiguranika EM, a sud je rješenjem poslovni broj P-110/2021-46 od 5. rujna 2025., ocjenjujući da ima pravni interes umiješati se u predmetnu parnicu, prihvatio miješanje.

12. Postupajući u skladu sa uputom drugostupanjskog suda, ovaj sud je u ponovljenom postupku raspravio sa strankama sve činjenice odlučne za donošenje odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu u koju svrhu je ponovno saslušao zastupnika po zakonu tuženika JM i svjedoka VM te je od nadležnog Ministarstva zatražio očitovanje sukladno prijedlogu stranaka. Sud nije izvodio dokaze vještačenjem po vještacima građevinske i knjigovodstveno financijske struke predložene po tužitelju o čemu će više biti riječ u nastavku obrazloženja.

13. U ovom sporu tužitelj od tuženika potražuje iznos od 13.154,10 EUR (koliko iznosi ukupan iznos cijene naknadnih radova za koje tvrdi da ih je platio izvođačima) na ime naknade štete zbog izmakle dobiti smatrajući da je tužitelj ta sredstva (da je u glavnom projektu bila navedena stvarna površina fasade) mogao dobiti kroz sufinanciranje kao nepovratna sredstva.

14. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je prema čl. 1046. ZOO-a šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

15. Pretpostavke odgovornosti za štetu su postojanje štetnika (osobne odgovorne za štetu), protupravna štetna radnja (koja se kod povrede ugovorne obveze ogleda u neispunjenju ili u zakašnjenju ispunjenja obveze jedne ugovorne stran odnosno njezinom neurednom ispunjenju jer je djelo imalo određene nedostatke), postojanje štete i postojanje uzročne veze između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje. Da bi postojala odgovornost za štetu, sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

16. Prema odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

17. Među strankama nije sporno da su 25. veljače 2015. sklopile Ugovor za izradu Glavnog projekta obnove fasade za zgradu Dječjeg vrtića Drniš prema kojem je tuženik kao glavni projektant izradio Glavni projekt obnove fasade Dječjeg vrtića te mu je za izvršenu uslugu tužitelj platio ugovorenu naknadu. Na temelju tog projekta tužitelj je 2015. sudjelovao u nadmetanju za dodjelu sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost radi sufinanciranja projekta povećane energetske učinkovitosti na postojećim nestambenim zgradama, ali te godine tužitelj nije uspio na natječaju ishoditi sredstva za sufinanciranje u energetskoj obnovi fasade. Nadalje, između stranaka nije sporno da je tužitelj i 2017. godine sudjelovao u javnom natječaju (javnom pozivu) za dodjelu sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost radi sufinanciranja projekta povećane energetske učinkovitosti i to na temelju istog Glavnog projekta izrađenog od strane tuženika s time da je prema iskazu tuženikova zastupnika po zakonu PM taj projekt izmijenjen samo u dijelu debljine fasade s 10 cm na 14 cm (str. 201. i 282. spisa) kao i da je tužitelj tada uspio ishoditi sredstva za sufinanciranje fasade. Među strankama nije sporno da je utuženi iznos tužitelj platio izvođaču.

18. Kako bi utvrdio postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu sud je u ovoj fazi postupka, prema drugostupanjskoj odluci, trebao ispitati činjenicu je li tužiteljeva dostava tuženiku Izvještaja Mile Pažanin o prethodno provedenom energetskom pregledu zgrade utjecala na podijeljenu odgovornost obiju stranaka za nastalu štetu i u kojem omjeru, bi li tužitelj doista i dobio novčana sredstva u utuženom iznosu sukladno uvjetima natječaja/javnog poziva za energetsku obnovu da je tuženik u glavnom projektu naveo stvarnu površinu fasade) i u kojem bi omjeru tužitelj sudjelovao u energetskoj obnovi fasade svojim sredstvima kao i utvrditi je li tužitelj eventualno pridonio visini štete sukladno čl. 347. ZOO-a time što se nakon saznanja za veću površinu fasade (možda) nije obratio nadležnom Ministarstvu.

19. Glavni projekt tuženik je izradio na zahtjev tužitelja 2015. za potrebe izrade kojeg mu je tužitelj i dostavio Izvješće o provedenom energetskom pregledu zgrade. Izradu ovog projekta tužitelj je zatražio kako bi se prijavio na objavljeni natječaj za energetsku obnovu zgrade koji je imao svoje kriterije s kojima je tužitelj bio upoznat, a među tim kriterijima bilo je i (u određenom postotku) vlastito učešće korisnika sredstava. Obzirom da je tužitelj znao sa koliko vlastitih sredstava raspolaže, kako bi bio uspješniji na natječaju, od tuženika je zatražio redukciju stavki. Kraj takvog stanja stvari tužitelj je znao da, između ostalog, mjerne jedinice unesene u takav projekt nisu odraz stvarnog stanja već onog reduciranog, prilagođenog za potrebe konkretnog natječaja. Tuženik tvrdi, a tužitelj to ne osporava, da tužitelj nije uspio na tom natječaju jer nije mogao osigurati vlastita sredstva, ni kraj reduciranih stavki. 2017. tužitelj od tuženika traži da postojeći Glavni projekt izrađen prema kriterijima natječaja iz 2015. ispravi u stavkama debljine fasade sa 10 na 14 cm kao i iznosa sredstava koja će tražiti sukladno novim uvjetima i kriterijima natječaja. Stranke pri tom ne sklapaju novi ugovor, niti tužitelj tuženiku plaća za "ispravak stavki". Dakle, tužitelju je poznato da se mijenjaju isključivo dvije stavke ranije reduciranog projekta. Tužitelj je mogao tražiti od projektanta da promijeni i stavke površina, ali nije. Danas obzirom na predložene dokaze te činjenicu da ravnateljica po drugi put nije pristupila na ročište na kojem je trebala biti saslušana kao stranka, niti je svoj izostanak opravdala, nije moguće utvrditi je li razlog tome i po drugi put činjenica da tužitelj u tom trenutku (dakle, prije prijave na natječaj) nije raspolagao sa dovoljno vlastitih sredstava jer je vrlo izgledno da bi u slučaju da je u glavnom projektu bila iskazana stvarna površina fasade tužitelj (u odgovarajućem omjeru) morao osigurati veća sredstva. Međutim, tužitelj na tu okolnost nije dostavio nikakve dokaze npr. stanje svojih poslovnih knjiga niti je na tu okolnost predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem. Činjenica da su ti radovi prema tvrdnjama tužitelja plaćeni izvođačima ne znači da je ta sredstva imao osigurana u vrijeme prijave na natječaj. Ako stranka traži izradu Glavnog projekta po reduciranim stavkama i onda uredno plati takav projekt sa kojim dva puta aplicira na natječaj koja bi bila svrha mjerenja projektanta na što upire tužitelj tijekom ovog postupka ako u projekt, radi uvjeta natječaja te izričitog zahtjeva naručitelja, ne može unijeti bilo stvarnu površinu bilo stvarno potrebnu količinu materijala?

Za potrebe izrade Glavnog projekta tužitelj je prethodno trebao izraditi Izvještaj o energetskom pregledu zgrade te svu potrebnu dokumentaciju dostaviti tuženiku. Površine iz izrađenog Izvještaja 435 m² + 50 m² tuženik je "opreza radi" povećao u glavnom projektu.

"Opreza radi" razloge zastupnik po zakonu tuženika PM pojasnio je u svom stranačkom iskazu navodeći da je 2015. na zahtjev tužitelja izradio glavni projekt za obnovu fasade prema tada važećim uvjetima natječaja, reducirajući pojedine stavke prema nalogu tužitelja, kako bi tužitelj bio uspješniji. Međutim tužitelj da tada nije uspio na natječaju jer nije mogao osigurati potrebna vlastita sredstva. Za potrebe izrade projekta 2015. tužitelj da mu je dostavio svu potrebnu dokumentaciju među kojom i Izvješće o provedenom energetskom pregledu zgrade. Navodi da je vidio objekt prije izrade glavnog projekta. Držeći da je kolegica IM pri izradi Izvješća uzela u obzir samo grijani prostor kako bi dobila koeficijent prolaska temperature, a kako nije znao stvarnu površinu fasade niti je prema sklopljenom ugovoru njegova zadaća bila mjerenjem utvrđivati tu površinu, u Izvješću naznačeni iznos površine da je dodatno povećao jer je već tada, zbog složenosti zgrade, bilo evidentno da će biti potrebno više materijala, što da je i uobičajeno kod takvih projekata. 2017. da je prema nalogu tužitelja u ranije izrađenom glavnom projektu povećao debljinu fasade sa 10 na 14 cm kao i iznos kojeg će tužitelj tražiti od Ministarstva, za što mu tužitelj nije ništa platio.

Opisujući izgled i složenost predmetnog objekta svjedok VM, dipl. ing. građevinarstva koji je bio nadzorni inženjer na predmetnom objektu navodi da isti ima vrlo razvijenu fasadu te tlocrtnu i visinsku dispoziciju, svi zidovi da su kosi, a na objektu da se nalaze i terase, pergola i atrijski prostor tako da je vrlo teško sa sigurnošću pa čak i približno ocijeniti točnu površinu fasade ovog kompliciranog tlocrta. Ovo da dodatno otežavaju veliki stakleni otvori zgrade koji se po uzancama posebno obračunavaju. Svjedok dopušta da je iskaz površine u Izvješću Mile Pažanin bio zaista mali u odnosu na objekt ali da to ne može tvrditi i za iskaz površine iz glavnog projekta stoga po njemu ne bi bilo lako uočiti da objekt ima 856 m², a ne 585 m². Nadalje, da objekt ima veću površinu od one navedene u Glavnom projektu po iskazu ovog svjedoka postalo je jasno tek mjesec dana nakon otpočetih radova.

20. Sukladno čl. 5. st. 2. sklopljenog Ugovora o dodjeli sredstava fonda za sufinanciranje provedbe EU projekata na regionalnoj i lokalnoj razini te sukladno čl. 9.2. i 9.3. Općih uvjeta koji se primjenjuju na projekte financirane iz europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014. -2020. i koji su prema čl. 14. st. 4. sastavni dio sklopljenog Ugovora tužitelj može zahtijevati da se u slučajevima postojanja izmjena koje su nužne za uredno izvršenje ugovora Dodatkom ugovora izvrše izmjene.

21. Prema dopisu Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Klasa: 402-07/20-02/8, Urbroj: 538-06-1-1/577-22-15 od 14. veljače 2022. (stranica 259-260 spisa) proizlazi da bi to Ministarstvo, prema dosadašnjoj višegodišnjoj praksi u provedbi Programa za sufinanciranje provedbe EU projekata na regionalnoj i lokalnoj razini, uslijed zaprimljene obavijesti od strane korisnika o promijenjenim okolnostima po relevantnom EU projektu, pristupalo izmjeni ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava u formi sklapanja dodataka ugovoru. Navedeni pristup da se odnosi, među ostalim, i na sklapanje dodatke ugovoru vezano uz povećanje udjela sufinanciranja vlastitog učešća korisnika, ukoliko za to postoji opravdana osnova te ovisno o raspoloživosti namjenskih sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske. Zahtjev za izmjenom ugovora o sufinanciranju EU projekta da je moguće prihvatiti tek nakon izmjene Ugovora o EU projektu nakon povećanja prihvatljivih troškova EU projekta te posljedično i povećanja vlastitog učešća korisnika unutar proračuna projekta, u skladu s raspoloživim financijskim sredstvima. U tom smislu zahtjev da je potrebno potkrijepiti odgovarajućom dokumentacijom u cilju dokazivanja povećanja prihvatljivih troškova odobrenih od strane Posredničkog tijela razine 2 u okviru Ugovora o EU projektu tj. izmjenom Ugovora o EU projektu i troškovnikom.

22. Međutim iz iskaza stranke i saslušanog svjedoka proizlazi kako tužitelj od tuženika nije zatražio izmjenu glavnog projekta niti je od tuženika, nadzornog inženjera bilo treće osobe zatražio izradu druge dokumentacije kojom bi se sa svojim zahtjevom obratio nadležnom Ministarstvu niti je uostalom dokazao da je podnio takav zahtjev.

23. Tužitelj koji u ovom postupku tvrdi da bi utuženi iznos da je tuženik pravilno obračunao površinu fasade dobio kao bespovratna sredstva od Ministarstva bio je po ocjeni suda dužan dokazati da je pri prijavi na natječaj imao osigurana vlastita sredstva kojim bi sufinancirao energetsku obnovu zatim da je nakon utvrđene razlike od nadležnog Ministarstva zatražio određena dodatna sredstva za sufinanciranje radova izrade dijela fasade koji predstavlja razliku između stvarne površine fasade i površine iz glavnog projekta, kao i da bi mu ta sredstva u utuženom iznosu, obzirom na vlastita osigurana, bila u konačnici i isplaćena međutim navedeno tužitelj ničim nije dokazao, a predloženi dokazi i to građevinsko vještačenje na okolnost je li napravljena pogreška prilikom izrade glavnog projekta obnove fasade te ukoliko jest odgovara li za nju po pravilima struke projektant ili investitor kao i financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja razlike i cijene izvedenih naknadnih radova koja je posljedica pogreške u izradi glavnog projekta, kraj gornjih utvrđenja, ukazuju se neadekvatnima. Stoga, kako tužitelj nije kumulativno dokazao sve pretpostavke odgovornosti za štetu njegov tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tuženiku obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak na ime sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa), zatim za zastupanje na ročištima održanima 6. ožujka 2019., 16. lipnja 2019., 18. listopada 2019., 3. veljače 22. i 10. listopada 2025. u visini od po 100 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife (vrijednost boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR), što sve uvećano za PDV od 25%, sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi sveukupno 1.500,00 EUR (točka III. Izreke rješenja).

25. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška na ime pristojbe na odgovor na tužbu jer nije dokazao da mu je takav trošak doista i nastao.

26. Kako je uspjela stranka kojoj se umješač pridružio i umješač ima pravo da mu protivnik naknadi njegove troškove stoga je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a umješaču na strani tuženika valjalo priznati trošak za zastupanje na ročištu održanom 10. listopada 2025. u visini od 100 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uz važeću vrijednost boda, uvećano za PDV od 25%, sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi ukupno 250,00 EUR.

U Zadru 22. listopada 2025.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Iva Begonja Vuković

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 8 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis.