Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-309/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Mimice predsjednika vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KČ iz [adresa]., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak&Partneri, odvjetnici u Split, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-446/2023-18 od 2. listopada 2024., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana, a djelomično se uvažava, pa se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-446/2023-18 od 2. listopada 2024.;

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je naloženo tuženici da isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade bruto iznos od 69.208,23 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose, a kako je to navedeno u toj točki izreke presude, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u tom bruto dosuđenom iznosu, kao što se potvrđuje i u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.

b) preinačuje u pobijanom dijelu po točkom I. izreke, kojim je tuženici naloženo da isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 69.208,23 eura, tako da se zahtjev tužitelja u ovom dijelu odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom obvezana je tuženica da u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime izgubljene zarade bruto iznos od 69.208,23 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena, a koja na pojedine iznose teče kako je to pobliže označeno u izreci presude od dospijeća svakog iznosa do isplate (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupaka sadržanoj u istoj presudi obvezana je tuženica u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 31.175,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom presuđenja do isplate (točka II. izreke). Istom presudom obvezana je tuženica iznose iz točke I. i točke II. tužbenog zahtjeva isplatiti na žiro račun punomoćnika tužitelja, temeljem punomoći za isplatu na račun punomoćnika odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak&Partneri d.o.o., OIB:[osobni identifikacijski broj], IBAN: [broj bankovnog računa] otvoren kod OTP banke d.d. (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati naknadu plaće za razdoblje od 4. rujna 2009. (kada je tužitelju prestala državna služba u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske) do 25. studenoga 2013. (kada je tužitelj ponovno primljen u istu državnu službu) u iznosu od 69.208,23 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Prvostupanjskom presudom od 14. lipnja 2017. pod poslovnim brojem Pr- 934/2016 odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja. Presudom ovoga suda pod poslovnim brojem Gž R-736/2017-2 od 20. rujna 2018. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovan i potvrđena je ta prvostupanjska presuda.

7. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. ožujka 2023., poslovni broj: Rev 181/2019-2, prihvaćena je revizija tužitelja i ukinute su navedene presude ovog Županijskog suda i prvostupanjskog suda te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7.1. U pogledu predmeta spora Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci iznio je pravno shvaćanje da u situaciji kada je Ustavni sud Republike Hrvatske, odlučujući o ustavnoj tužbi tužitelja protiv odluke o prestanku državne službe, utvrdio povrede Ustava Republike Hrvatske u skladu s odredbom članka 76. stavak 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 99/99., 29/02.), da u takvoj situaciji tužitelj ima pravnu osnovu za potraživanje naknade plaće za razdoblje nezaposlenosti - temeljem rješenja o prestanku službe (u tom smislu i taj sud u odluci broj Revr-1933/2010-2 od 8. prosinca 2015. i Revr-1256/12-3 od 07. lipnja 2016.). Pri tome je revizijski sud naveo da je odredbom članka 87. stavkom 1. („Narodne novine“ broj 149/09., 61/11., 82/12. – u daljnjem tekstu: ZR), propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, a stavkom 3. istoga članka, da je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

8. Prvostupanjski sud u postupku utvrdio je sljedeće:

- da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, broj 511-12-01-39/30-09 od 29. lipnja 2009. tužitelj privremeno udaljen iz službe s danom 29. lipnja 2009. do okončanja kaznenog postupka, a najduže 12 mjeseci, tj. do 29. lipnja 2010.,

- da je rješenjem Odjela disciplinskog sudovanja, broj:511-01-158-ST-UP/I- 4094/44-09 od 4. rujna 2009., tužitelju izrečena disciplinska sankcija prestanka državne službe,

- da je Odsjek drugostupanjskog disciplinskog sudovanja odlučujući po žalbi tužitelja donio rješenje, broj 511-01-158-UP/II -1599/1-09 od 6. studenog 2009., kojim je potvrdilo prvostupanjsku odluku,

- da je tužitelj protiv te drugostupanjske odluke pokrenuo upravni spor, pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, koji je donio presudu, broj Us -14167/2009-6 od 24. veljače 2010.,

- da je tužitelj protiv te presude Upravnog suda Republike Hrvatske izjavio ustavnu tužbu,

- da je Ustavni sud odlučujući o tužbi tužitelja donio presudu, broj U-III- 2620/2010 od 12. rujna 2013., kojim je ukinuta presuda Upravnog suda, i to točka 3. rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Odsjek disciplinskog sudovanja, Odsjek drugostupanjskog disciplinskog sudovanja od 6. studenog 2009 i točke I1., I2. i I3. izreke rješenja od 4. rujna 2009., zbog povrede odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske,

- da je tužitelj podnio zahtjev za mirnim rješenjem spora nadležnom ODO Split 22. studenog 2013.,

- da je tuženica tužitelja rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 25. studenog 2013. vratila u državnu službu s danom 25. studenog 2013., u Policijsku upravu Splitsko-dalmatinska i rasporedila ga na radno mjesto policijski službenik za graničnu kontrolu postoje Pomorske policije Split,

- da je tužitelj od strane tuženice na temelju rješenja o suspenziji od 29. lipnja 2009., primao umanjenu plaću, odnosno 80% plaće isplaćene u svibnju 2009. pa do 7. prosinca 2009., kada mu je prestala državna služba.

9. Na temelju utvrđenog, pravilno je prvostupanjski sud, a polazeći od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenog u prethodno citiranoj odluci, da u situaciji kada je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom presudom, poslovni broj U-III-2620/2010 od 12. rujna 2013., odlučujući o ustavnoj tužbi tužitelja protiv odluke o prestanku državne službe, utvrdio povredu Ustava Republike Hrvatske u skladu s odredbom članka 76. stavak 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 99/99., 29/02.), zaključio da tužitelj u takvoj situaciji ima pravnu osnovu za potraživanje naknade plaće za razdoblje nezaposlenosti. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu se pravilno pozvao i na odredbe članka 87. stavka 1. i 3. ZR-a, jer je tužitelj u spornom razdoblju od 4. rujna 2009. do 25 . studenog 2013. bio izvan radnog odnosa krivnjom tuženice kao poslodavca, a u navedenoj odluci Ustavnog suda utvrđeno je, da je tužitelju kao podnositelju ustavne tužbe bilo povrijeđeno ustavno pravo u tom razdoblju, u kojem nije radio.

9.1. Kako je financijskog-knjigovodstvenim vještačenjem pravilno izvršen obračun pripadajuće naknade plaće tužitelju za sporno razdoblje, to je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja koji je konačno postavljene prema nalazu i mišljenju vještaka.

10. Međutim, neosnovano je potraživanje tužitelja s naslova zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenom bruto iznosu, sve prema odredbi članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.), prema kojoj, ako poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće i mirovine iz članka 14. ovoga Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima plaću ili mirovinu po sudskoj presudi, propisane zatezne kamate isplaćene po toj osnovi ne smatraju se primitkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju; i odredbi članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14. i 137/15.), prema kojoj primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se iznosi zatezne kamate isplaćene po osnovi plaće ili mirovine koje poslodavac i isplatitelj primitka odnosno plaće i mirovine iz članka 14. Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima po sudskoj presudi. Kamate koje se isplaćuju po osnovi plaće ili mirovine isplaćene sa zakašnjenjem, bez sudske presude ili na temelju izvansudske nagodbe smatraju se primitkom od nesamostalnog rada prema članku 14. Zakona i članku 11. ovoga Pravilnika u ukupnom iznosu.

10.1. Nadalje, odredbom članka 22. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 115/16.) propisano je da, ako poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće i mirovine iz članka 21. ovoga Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima plaću ili mirovinu po sudskoj presudi, sudskoj nagodbi ili izvansudskoj nagodbi, propisane zatezne kamate isplaćene po toj osnovi ne smatraju se primitkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju. Primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se niti zatezne kamate isplaćene na temelju arbitražnih odluka u skladu s posebnim propisom, zatezne kamate isplaćene prema rješenju službeničkih sudova te zatezne kamate isplaćene na temelju nagodbi sklopljenih u postupcima za mirno rješenje spora do visine zakonske stope zateznih kamate.

10.2. Iz navedenoga proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, odnosno da u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće, a što sve osnovano u žalbi tvrdi i tuženica, zbog čega je u ovom dijelu pobijanu odluku trebalo preinačiti, jer se predmetni dodaci smatraju dijelom plaće, a u preostalom dijelu dosuđenu kamatu potvrditi.

11. Pravilna je i odluka o trošku jer se ista pravilno temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a koju ni tuženica posebnim žalbenim razlozima ne pobija.

12. U odnosu na žalbene navode tuženice kojim tvrdi da se glavnica i troškovi postupka s kamatama ne mogu isplatiti na žiro račun punomoćnika tužitelja, a kako je to odlučeno pobijanom odlukom, ističe se, da prema spisu priložene punomoći izdane od strane tužitelja kao stranke punomoćniku u osobi odvjetnika (list 150 spisa) proizlazi da je tužitelj pobliže odredio ovlaštenje u punomoći i to da je to ovlaštenje dano radi isplate glavnice i parničnog troška sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na žiro račun punomoćnika u ovom predmetu.

12.1. Odredbom članka 95. stavkom 1. ZPP-a, propisano je ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći obavljati radnje koje su propisane točkama 1) – 4) toga članka.

12.2. Budući da je u ovom slučaju tužitelj kao stranka izdao odvjetnicima (Odvjetničkom društvu) punomoć za vođenje ove parnice, a u kojoj je pobliže odredio ovlaštenja punomoći kako je to navedeno u točki 12. ove odluke, a što je u skladu s citiranom odredom članka 95. stavka 1. ZPP-a, to neosnovano tuženica prigovora pobijanoj odluci i u ovom dijelu.

13. S obzirom na navedeno, na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 373. točke 3. odlučeno je kao u točki I. izreke, ove odluke.

14. Kako je tuženica uspjela u razmjerno neznatnom dijelu žalbe, to joj nije dosuđen trošak žalbenog postupka na temelju odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke, ove odluke.

U Splitu 22. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Boris Mimica