Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž Ob-47/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda:

Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1.tužitelja mlt. KA, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po majci i zz LA, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2.tužiteljice UA, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Kristina Krajačić, odvjetnica u Zaboku, protiv tuženika AA, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Josip Čiček, odvjetnik u Zagrebu, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P Ob-138/2025- 12 od 16. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 22. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužiteljice UA i tuženika AA kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P Ob-138/2025-12 od 16. srpnja 2025.

i

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja protiv odluke o trošku, te se preinačava točka IV. izreke presude na način da glasi:

Tuženik je dužan tužiteljima naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 350,00 eura u roku od 15 dana sa pripadajućom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I Mijenja se visina uzdržavanja određena presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P Ob-131/2019 od dana 6. ožujka 2020. godine te se nalaže tuženiku AA da za uzdržavanje mlt. KA plaća iznos od 300,00 EUR mjesečno počevši od 31. siječnja 2025. godine pa nadalje, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, s time da je dospjele iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospjevajuće najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog dospjelog iznosa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to na tekući račun majke LA.

II Mijenja se visina uzdržavanja određena presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P Ob-131/2019 od dana 6. ožujka 2020. godine te se nalaže tuženiku AA da za uzdržavanje UA plaća iznos od 250,00 EUR mjesečno počevši od 31. siječnja 2025. godine pa nadalje, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, s time da je dospjele iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospjevajuće najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog dospjelog iznosa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to na tekući račun tužiteljice UA.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice UA preko dosuđenog iznosa uzdržavanja do zatraženog iznosa od 350,00 EUR mjesečno, kao neosnovan. IV Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužiteljica UA pobija odbijajući dio tužbenog zahtjeva iz točke III. izreke, a tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu, sve zbog razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP).

3. Žalbe protiv presude nisu osnovane.

4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjskom presudom je tužitelju mlt. KA dosuđen povišeni iznos uzdržavanja u iznosu od 300,00 eura mjesečno počev od 31. siječnja 2025. pa nadalje umjesto ranije dosuđenog iznosa po presudi Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj P Ob-131/2019 od 6. ožujka 2020., a UA povišeni iznos od 250,00 eura mjesečno počev od 31. siječnja 2025. pa nadalje.

7. Tužiteljica UA pobija odbijajući dio tužbenog zahtjeva smatrajući da joj je sud trebao dosuditi upravo zatraženi iznos od 350,00 eura mjesečno.

8. Prvostupanjski sud je proveo sve potrebne dokaze radi utvrđenja činjeničnog stanja, te je utvrdio da je tužiteljica UA punoljetna osoba u dobi od 19 godina, da je završila srednju školu i namjerava upisati fakultet, te da je u vrijeme donošenja prethodne odluke o uzdržavanju imala 14 godina i završavala osnovnu školu. Uslijed navedenog proteka vremena i opće poznatog porasta troškova uzdržavanja sud pravilno procjenjuje da je za njezino uzdržavanje potreban mjesečni iznos od 450,00 eura.

9. UA je punoljetna osoba pa se primjenjuje odredba članka 316. stavak 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 103/15., 98/19. i 47/20. – u nastavku teksta: ObZ) i članka 290. kojima je regulirano da su oba roditelja i to svaki prema svojim mogućnostima dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete, s tim što se roditelju s kojim stanuje dijete u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja. Pod troškovima stanovanja podrazumijevaju se i troškovi prehrane, odijevanja, higijene i dr. pa je s obzirom na činjenicu da je tuženik kao otac suđen istom presudom za uzdržavanje mldb. sina KA u iznosu od 300,00 eura mjesečno, sud pravilno ocijenio da je otac dužan za UA doprinositi 250,00 eura mjesečno dok će preostali iznos doprinositi majka u skladu sa navedenim zakonskim odredbama.

10. Tuženik pogrešno smatra da je sud u ovom postupku morao utvrđivati kakve su bile konkretne imovinske prilike tuženika u vrijeme donošenja prethodne presude 2020. jer je u tom ranijem predmetu utvrđeno činjenično stanje i upravo temeljem takvog utvrđenja donijeta presuda koja je postala pravomoćna.

11. Uslijed proteka vremena od 5 godina od donošenja prethodne presude očigledno je došlo do značajnih promjena i to prvenstveno u potrebama tužitelja. Mlt. KA je u vrijeme donošenja prethodne presude bio učenik 2. razreda osnovne škole, imao 8 godina, a sada ima 13 godina i ide u 7. razred osnovne škole pa je adekvatno navedenom sud pravilno procijenio njegove potrebe i dosudio mu zatraženi iznos od 300,00 eura mjesečno, imajući u vidu da tuženik ostvaruje zaradu od oko 1.100,00 eura mjesečno, da nije vlasnik nekretnina niti vrijednih pokretnina, da je bez ušteđevine i kreditnih obveza, ali da živi u nekretnini koja je vlasništvo njegove majke, da se hrani u kućanstvu s majkom i očuhom, da vozi automobil u vlasništvu očuha koji snosi sve troškove za to vozilo.

12. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda otac je u mogućnosti doprinositi navedene iznose od 300,00 eura za mlt. KA i 250,00 eura mjesečno za punoljetnu UA.

13. Uvažavajući sve navedeno žalbe tužiteljice UA i tuženika AA protiv prvostupanjske presude nisu osnovane.

14. Tužitelji žalbom osporavaju odluku o parničnom trošku sadržanu u prvostupanjskoj presudi pod točkom IV. izreke kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka tvrdeći da je tužitelj mlt. KA u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, a tužiteljica UA većim dijelom tužbenog zahtjeva pa da je takva odluka suda o parničnom trošku neosnovana.

15. Točan je žalbeni navod da su tužitelji zasebno podnijeli tužbe i tražili po 500,00 eura parničnog troška u tužbenom zahtjevu, ali su predmeti spojeni pa je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjenom tbr. 36 stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika radi zastupanja dvije osobe u istom postupku trebalo povisiti tarifnu stavku od 500,00 eura ukupnog troška za 10% tako da tužitelji mogu potraživati zajedno ukupno 550,00 eura parničnog troška.

16. Mlt. KA je uspio sa 100% tužbenog zahtjeva, a UA sa 70% pa njihov ukupni uspjeh je 170% ili podijeljeno na njih dvoje 85%.

17. Tuženik je uspio sa preostalih 15% pa kada se navedeni postotci prelome u smislu članka 154. stavak 2. ZPP-a dobije se konačnih 70% uspjeha tužitelja. Kada se navedeni postotak pomnoži sa naprijed navedenim iznosom od 550,00 eura ukupnog troška dobije se iznos od 385,00 eura koliko je tuženik dužan naknaditi parničnog troška tužiteljima.

18. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbe tužiteljice UA i tuženika AA su odbijene, a prvostupanjska presuda potvrđena, dok je žalba tužitelja u odnosnu na odluku o parničnom trošku uvažena te je ista preinačena temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a.

Vukovar, 22. listopada 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan