REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4192/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ici Škarpi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB 76674680107, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni Gž-893/2024-2 od 9. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda žalbi Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2194/2022-14 od 31. srpnja 2024., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:
„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije dana 24.03.2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 16.06.2009. izdao IMPULS LEASING d.o.o., a koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević, OV-2915/09, Split 19.06.2009.
II. Dužan je tuženik EOX MATRIX isplatiti tužitelju trošak parbenog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja:
„S obzirom da u zakonu o obveznim odnosima kao općem propisu obveznog prava kojim je uređeno pitanje zastare, tijeka zastare, prekida zastare i ponovnog tijeka zastare nakon prekida, nisu utvrđene pravne posljedice i računanje tijeka zastare u situaciji kad do prestanka izvršavanja naplate u izvansudskoj ovrsi kod financijske agencije dođe na temelju zakonskih odredbi, (pravna praznina), da li se u takvom slučaju, primjenom općih načela prava, a poglavito osnovnih načela obveznih odnosa iz čl. 4. i čl. 6. ZOO, te primjenom teleološkog tumačenja odredbe čl. 422.ZOO, uvažavajući da je svrha instituta zastare ostvarenje pravne sigurnosti i sprječavanje stanja trajne sudske zaštite, može na odgovarajući način primijeniti odredba članka 423. stavak 1. ZOO, na način da se kad je do prestanka izvršavanja naplate u izvansudskoj ovrsi kod fina došlo zbog uzroka koji se ne tiče biti stvari, pa vjerovnik ponovno podnese zahtjev za izravnu naplatu u roku od tri mjeseca od dana prestanka izvršenja naplate, smatra da je zastara prekinuta prvim zahtjevom za izravnu naplatu, a argumentum a contrario, ukoliko vjerovnik ne podnese ponovno zahtjev za izravnu naplatu ili ne poduzme drugu radnju protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine u roku od tri mjeseca, da se smatra da zastara nije prekinuta u smislu odredbe čl. 422 ZOO podnošenjem prvog zahtjeva za izravnu naplatu?“.
Za koje ističe da udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP).
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. Odluka suda drugog stupnja u cijelosti korespondira s pravnim shvaćanjem Građanskog odjela ovog suda od 19. studenog 2018. broj Su-IV-4/18-17 koje glasi:
„1. "Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).“,
te se temelji na odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) koja su jasna i nedvosmislena i ne ostavljaju prostor za različita tumačenja (čl. 241. ZOO-a), pa stoga ne postoje uvjeti da bi se sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a dopustilo podnošenje revizije.
6. Stoga je riješeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 22. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
