Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-2327/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marka Pribisalića kao predsjednika vijeća, Mirjane Rubić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te dr. sc. Lidije Vojković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku iz Križevaca, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, OIB: 22822699415, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu poslovni broj P- 208/2022-34. od 4. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana a ujedno se i djelomično uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu poslovni broj P-208/2022-34. od 4. lipnja 2024.

-potvrđuje u točki I. izreke;

-preinačuje u točki IV. izreke i sudi:

"Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju ČP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati daljnji preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u iznosu od 279,41 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine tužiteljeve uplate tuženiku do dana 31.7.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a od dana 1.1.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče kako slijedi:

- na iznos od 15,62 EUR od dana 28.11.2008. godine do potpune isplate,

- na iznos od 7,36 EUR od dana 22.01.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 19,31 EUR od dana 19.02.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 21,21 EUR od dana 27.03.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 11,03 EUR od dana 15.04.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,22 EUR od dana 15.05.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 10,86 EUR od dana 15.06.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 7,93 EUR od dana 16.07.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,14 EUR od dana 27.08.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 8,57 EUR od dana 10.09.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 7,75 EUR od dana 22.10.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 9,38 EUR od dana 26.11.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 9,53 EUR od dana 22.12.2009. godine do potpune isplate,

- na iznos od 2,58 EUR od dana 29.01.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 16,08 EUR od dana 22.02.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 17,31 EUR od dana 15.03.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 17,96 EUR od dana 15.04.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 22,14 EUR od dana 02.06.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 26,99 EUR od dana 12.07.2010. godine do potpune isplate,

- na iznos od 31,44 EUR od dana 12.07.2010. godine do potpune isplate".

-preinačuje u točki V. i to baš u dijelu kojim tužiteljici nije dosuđen daljnji parnični trošak na način da se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana (pored već pravomoćno dosuđenog troška u iznosu od 792,18 eura sa pripadajućim kamatama) isplati tužiteljici i daljnji parnični trošak u iznosu od 1.584,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 4. lipnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eura.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 43/06, zaključen dana 5. svibnja 2006., solemniziran po javnom bilježniku, a zaključen između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora (točka I.); prihvaćen je eventualno kumulirani zahtjev te je utvrđeno da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 43/06, od dana 5. svibnja 2006. sklopljenog između stranaka i to u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz švicarski franak (točka II. izreke); naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u ukupnom iznosu od 10.282,48 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže određeno u točki III. izreke; odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenog s osnove valutne klauzule i to u dijelu iznad iznosa dosuđenog pod točkom III. pa do punog zatraženog iznosa od 10.561,90 EUR (točka IV.) te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 792,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja – od 4. lipnja 2024. do isplate (točka V. izreke).

2.Citiranu presudu pravovremenom žalbom tužiteljica pobija u točki I. kojom je odbijen njezin glavni tužbeni zahtjev te u točkama III. u dijelu preko dosuđenih 10.282,48 eura pa do ukupno zatraženih 10.561,90 eura, točki IV. gdje je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu ukupno zatraženog iznosa preplate tužiteljice i djelomično u točki V. u odbijajućem dijelu preko dosuđenog iznosa troškova od 792,19 eura i to iz svih žalbenih razloga s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska odluka preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1.Na žalbu nije odgovoreno.

3.Žalba tužiteljice djelomično je osnovana.

4.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22,155/23 -dalje:ZPP), na koje ukazuje žalba, kao ni povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a tako da se zakonitost i pravilnost presude može ispitati. Naime, pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (u smislu odredbe članka 338. stavak 4. ZPP-a), s jasnim i razumljivim razlozima iz kojih se može provjeriti i koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se može ispitati.

4.1.Također nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev kao i prigovore tuženika, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

5.Predmet spora u ovoj parnici je glavni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu sklopljenog među strankama 5. svibnja 2006. te eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli kao i restitucijski zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 10.561,90 eura s naslova preplate po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli, sve s pripadajućim kamatama.

6.Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- kako je tuženik odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 54.296,56 CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, a Ugovorom o kreditu 5. svibnja 2006. određeno da se kredit otplaćuje 15 godina u mjesečnim anuitetima od 412,87 CHF kunske protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju HNB na dan odobrenja, uz ugovorenu kamatnu stopu od 4,50 % godišnje, promjenjivu u skladu s promjenama tržišnih uvjeta i Odluci o kamatnim stopama kreditora,

- kako se u ovom postupku primjenjuju pravna utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 (potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.) i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2018. br. Pž-6632/17-10 (vezano za kamatnu stopu i valutnu klauzulu), slijedom čega je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u švicarskim francima nepoštena i ništetna;

- kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđena visina preplate po tečajnim razlikama u iznosu od 10.561,90 EUR, a vještak je iskazao i tečajne razlike za razdoblja u kojima je tečaj plaćanja kreditne obveze bio manji od tečaja na dan odobrenja kredita i ta razlika iznosi 2.105,27 kuna/279,41 eura, pa bi neto iznos preplate s temelja tečajnih razlika po izvršenom prijeboju pozitivnih i negativnih tečajnih razlika od iznosio 77.473,35 Kn/10.282,48 EUR

7.Na osnovu tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu od 5. svibnja 2006. ništetna, što ne čini ništetnim cijeli ugovor, radi čega je odbio glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora, a prihvaćen je eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te je tuženik obvezan isplatiti s naslova te ništetne odredbe iznos tzv. pozitivnih razlika od 10.282,48 eura s pripadajućim kamatama, dok je do iznosa od 10.561,90 eura zahtjev odbijen kao neosnovan. Prigovor zastare istaknut po tuženiku sud prvog stupnja ocijenio je neosnovanim.

8.U žalbenoj fazi postupka pravomoćna je odluka o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i presuđeni iznos tzv. pozitivnih razlika s tim s tim u svezi.

9.Sporno je je li uslijed ništetne odredbi o valutnoj klauzuli ništetan cijeli ugovor te je li sud valjano tužiteljici odbio tzv. negativne razlike.

10. Prvenstveno je reći kako se prvostupanjski sud pozvao na utvrđenja iz presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih prava i interesa utvrđujući ništetnom ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli.

11.Protivno stavu tužiteljice, ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora.

12.Odredbom članka 1021. ZOO propisani su bitni sastojci ugovora o kreditu. Ta odredba glasi: "Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno."

12.1.Odredbom članka 324. stavak 1. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Prema odredbi članka 324. stavak 2. ZOO ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

12.2.Odredbama članka 87. ZZP 03, odnosno članka 102. ZZP 07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

13.Dakle, postavlja se pitanje je li ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli ima za daljnji učinak ništetnost predmetnog ugovora u cijelosti.

14.U konkretnom slučaju banka se obvezala staviti na raspolaganje tužiteljici navedene iznose CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita, a nije sporno da je banka svoje obveze ispunila na ugovoreni način.

15.Visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

16.Međutim, valutna klauzula (članak 22. stavak 1. ZOO) spada u tzv. zaštitne klauzule. U slučaju kad su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli in concreto postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega su te odredbe ništetne), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom na to da je valuta ispunjenja obveza iz ovih ugovora bila Hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule krediti ostaju na snazi kao krediti u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama, ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora.

17.Dakle, činjenica da je odredba o valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg taj ugovor ne bi mogao opstati (članak 324. ZOO).

18.Ovakvim intervencijama nije postupljeno suprotno odredbama članka 324. stavak 1. i 2. ZOO i odredbama Zakona o zaštiti potrošača jer je, kao što je obrazloženo, valuta ispunjenja od početka ovih ugovornih odnosa Hrvatska kuna.

19.Dakle, praznine nastale utvrđenjem ništetnosti odredaba u valutnoj klauzuli nisu nadomještene nekih sadržajem koji bi bio izvan okvira onoga što je početno ugovoreno pa takvom intervencijom nije na nedopušten način umjesto ništetnih odredaba unesen neki sadržaj koji bi bio izvan bitne volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora.

20.Iako je odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu (P-1401/12) te odlukama u naknadnoj praksi sudova u određenoj mjeri učinjena izmjena bitnih sastojaka ugovora o kreditu zaključeno je da ugovori mogu opstati bez ništetnih odredaba jer takve izmjene nisu u suprotnosti sa bitnom voljom ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora, a u konkretnom slučaju ništetnost je ustanovljena upravo zato da bi "ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje", te zbog toga ostaje valjan (članak 324. stavak 2. ZOO).

21.Ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ustanovljena je na temelju odredaba ZZP i ZOO, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018., a u tim odlukama su izneseni, između ostalog i razlozi zbog kojih taj sud smatra da sporni ugovori o kreditu mogu ostati na snazi bez ništetnih odredaba, kao ugovori u kojima će glavnica kredita biti određena u kunama uz fiksnu kamatu.

22.Uostalom, postupak u kojem je donesena ta presuda pokrenut je tužbom udruge Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, a ta udruga koja se bavi zaštitom interesa i prava potrošača nije taj postupak pokrenula s tezom o ništetnosti problematičnih ugovora o kreditu u cijelosti, a nakon pravomoćnosti navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu uslijedio je veliki broj odluka sudova u Republici Hrvatskoj (uključujući i Vrhovni sud Republike Hrvatske) kojima se prihvaćaju tužbeni zahtjevi korisnika kredita, a te odluke se temelje na shvaćanju da sporni ugovori o kreditu ostaju na snazi bez ništetnih odredaba (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos-1/19 od 4. ožujka 2020., Rev-1172/18 od 19. ožujka 2019., Rev-308/22 od 19. travnja 2022. itd.).

23.Zbog izloženog ne mogu se prihvatiti suprotna razlaganja tužiteljice, slijedom čega je pravilna i zakonita prvostupanjska odluka u točci I. izreke te je u tom dijelu žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku (članak 368. stavak 1. ZPP)

24.Međutim, osnovano tužiteljica u žalbi ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je uzeo u obzir tzv. negativnu razliku obračunatu po financijskom vještaku te za istu neosnovano odbio tužbeni zahtjev tužiteljice s osnova preplate po ništetnoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF.

25.Naime, predmet spora je povrat uplata za koje se u smislu članka 1111. ZOO- a neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužiteljice prešao u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja je utvrđena ništetnom jer uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice. S obzirom na to da zakonska pravila vraćanja stečenog bez osnove (članak 1112. do članka 1120. ZOO-a) ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja, niti je to po prirodi stvari moguće obzirom da nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužiteljice, prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva pogrešno je sud prvog stupnja uzeo u obzir tzv. negativne tečajne. Osim toga negativne razlike ne trebaju se automatizmom uzimati u obzir, već tuženik, da bi eventualno ostvario svoju tražbinu treba podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja.

26.Člankom 323. stavkom 1. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

27.U odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. donesenoj u Proširenom vijeću prema članku 390. stavku 2. ZPP izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.“.

28.Iz navedenoga proizlazi da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojega dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnome smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne naravi ovih instituta i odredbi članka 333. stavka 3. ZPP, kao i onih prekluzivne naravi iz članka 288.a stavka 6. ZPP.

29.U tome smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tuženika nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz članaka 195. i 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

30.U ovome predmetu tuženik je samo osporavao visinu potraživanja tužiteljice na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu te je predložio da vještak prilikom izračuna iznosa koje je tužiteljica preplatila na ime takve ništetne odredbe uzme u obzir i iznose koje je tužiteljica manje platila u vrijeme kada je tečaj CHF bio niži, a da pri tome nije stavio prigovor u smislu shvaćanja prethodno izraženog u ovoj odluci.

31.Stoga tuženiku pozivom na odredbu članka 323. stavak 1. ZOO-a ne pripada pravo na obračunatu tzv. negativnu razliku posljedično čemu je prvostupanjski sud pogrešno s osnova iste umanjio potraživanje tužiteljice i neosnovano djelomično odbio tužbeni zahtjev tužiteljice na ime preplaćenog iznosa uslijed promjene tečaja CHF kako je odlučeno pod točkom IV pobijane presude.

32.Slijedom navedenog primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a valjalo je u točki IV. preinačiti prvostupanjsku presudu te prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 279,41 eura u razdoblju od 28. studenog 2008. do 12. srpnja 2010. sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pa do isplate, radi čega je odlučeno kao u izreci.

33.Valjano je sud prvog stupnja potrebnima u smislu odredaba članka 155. ZPP-a u svezi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23, dalje:OT) ocijenio zatražene troškove tužiteljice i to: - odvjetničke nagrade: za sastav tužbe, 4 obrazložena podneska i za zastupanje na pripremnom ročištu i na 3 ročišta za glavnu raspravu (8×200,00 EUR), sve uvećano za PDV 25% (400,00 EUR), troškovi vještačenja: 350,00 EUR, sudska pristojba na tužbu: 26,54 EUR, sveukupno 2.376,54 EUR.

33.1.Od ovako obračunatih troškova sud prvog stupnja je, smatrajući da je tužiteljica uspjela za 2/3, a tuženik za 1/3, tužiteljici dosudio 1/3 (članak 154. stavak 2. ZPP) ili nominalno 792,18 eura, a tužiteljica se u žalbi poziva na stajališta suda EU i načelo djelotvornosti smatrajući kako joj kao potrošaču pripadaju svi zatraženi troškovi, neovisno o uspjehu.

33.2.Po nalaženju ovog suda, uslijed odbijanja glavnog tužbenog zahtjeva te prihvaćanja eventualno kumuliranog zahtjeva tuženiku ne pripada razmjerni dio troškova iz razloga što odbijanjem zahtjeva (za ništetnost cijelog ugovora) za tuženika nisu nastali nikakvi troškovi.

33.3.Naime, rješenja o troškovima postupka, bez obzira kako glase konkretna procesna pravila, moraju se temeljiti na principima racionalnog, svrsishodnog i pravednog raspoređivanja troškova, a u pronalaženju kojih rješenja sud mora uzeti u obzir složenost postupka i raznolikost razloga zbog kojih tužitelji vode parnicu. Drugačija odluka o troškovima postupka nepoštenog trgovca na teret potrošača, ne samo da nije u skladu sa navedenim principima koji se moraju uzeti u obzir u pronalaženju rješenja o troškovima, neovisno kako pravila o troškovima glase, već rezultira i ograničenjem koje umanjuje samu bit potrošačevog (tužiteljevog) prava na pristup sudu i odvraćanjem potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredbi (Odluke Suda Europske unije u predmetu broj C-224/19, C-259/19, presuda po zahtjevu broj 72152/13 od 16. rujna 2016.).

33.4.Dosljedno, obvezivanje potrošača (tužiteljice), koja nije dala povod za parnicu i koja je u cijelosti uspjela u pogledu nepoštenosti sporne odredbe (o valutnoj klauzuli) ugovora o kreditu, da naknadi parnični trošak tuženiku (trgovcu), protivi se načelu djelotvornosti, jer ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava, slijedom čega tuženik ne bi imao pravo na naknadu parničnog troška, a ovo sve imajući u vidu i da za tuženika odbijanjem glavnog tužbenog zahtjeva nisu nastali nikakvi posebni troškovi u postupku.

34.Slijedom navedenog i po nalaženju ovog suda uvažavajući žalbene navode tužiteljici pripadaju ukupni parnični troškovi u iznosu od 2.376,54 EUR, radi čega je u dijelu kojim tužiteljici nije dosuđeno daljnjih 1.584,36 eura pobijanu odluku valjalo preinačiti i tužiteljici dosuditi i taj iznos, kao i za trošak žalbenog postupka prema uspjehu i to u iznosu od 62,50 eura (Tbr. 10. u svezi sa Tbr. 7.t.1. OT), radi čega je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 22. listopada 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić