Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2075/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, zastupano po punomoćniku Dražanu Crnkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika IE iz [adresa], I [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-536/2024-34 od 11. travnja 2025., 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-536/2024-34 od 11. travnja 2025. u dijelu pod točkom I. i III. izreke

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Ovrvd- 16356/2006 od 28. veljače 2006. u dijelu pod točkom I. u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 60,50 eura zajedno sa zateznim kamatama u roku od 15 dana (točka I. izreke), djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Ovrvd-16356/2006 od 28. veljače 2006. u dijelu pod točkom I. kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 15,93 eura (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 198,92 eura sa zateznim kamatama tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana (točka III. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan. (točka IV. izreke). Prvostupanjski sud donio je pritom i rješenje kojim se rješava na način da se djelomično ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Ovrvd-16356/2006 od 28. veljače 2006. u dijelu pod točkom I. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 42,67 eura te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

2. Protiv navedene presude, sadržajno u dijelu kojim nije uspio u postupku (toč. I. i III. izreke), žali se tuženik navodeći izričito žalbene razloge predviđene odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu da ukine prvostupanjsko „rješenje“ i vrati predmet na ponovno suđenje ili da ga preinači. .

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za isporučenu uslugu opskrbe vodom u iznosu od 60,50 eura na adresi [adresa], sistemskog broja objekta: 5001000047623, i to za razdoblje lipnja 2004. do kolovoza 2005.

5. Sporna je pasivna legitimacija tuženika.

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 460. ZPP, zbog čega se prvostupanjska presuda može pobijati zbog bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti niti da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a na koju povredu drugostupanjski sud također pazi po službenoj dužnosti.

8. Iz prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi:

- da se tužiteljeva tražbina odnosi na pruženu, a neplaćenu uslugu opskrbe pitkom vodom za stambeni prostor koji se nalazi na predmetnoj adresi u Zagrebu za razdoblje od lipnja 2004. do kolovoza 2005.

- da je tuženik u utuženom razdoblju bio naznačen kao obveznik plaćanja za predmetni sistemski broj objekta

- da je tuženik u bitnom naveo kako na navedenoj adresi ne stanuje od 1. ožujka 1986. godine, te da je 1990. napustio Republiku Hrvatsku te sa obitelji preselio Bosnu i Hercegovinu, a zatim u Srbiju gdje i danas živi

- da iz uvjerenja o prebivalištu proizlazi da je tuženik imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] od 8. rujna 1971. do 10. svibnja 2007., a tek od 2014. godine na adresi [adresa]

- da je utuženo potraživanje u međuvremenu djelomično podmireno na ime glavnice u iznosu od 42,62 eura i to uplatom od 8. lipnja 2021.

- da je rješenjem prvostupanjskog suda od 27. studenog 2024. preotvorena glavna rasprava radi razjašnjenja pojedinih važnijih pitanja i dopune postupka, te je ročište za glavnu raspravu zakazano za 4. ožujka 2025. Podneskom od 24. veljače 2025. tuženik je opravdao svoj nedolazak na navedeno ročište zdravstvenim razlozima, prilažući medicinsku dokumentaciju u tu svrhu

- da tuženik nije niti predložio, a niti dostavio dokaze kojima bi dokazao da je obavijestio tužitelja o činjenici da više nije korisnik usluge na navedenoj adresi

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik u obvezi prema tužitelju te mu je naložio isplatiti tužitelju utuženi iznos i nadoknaditi troškove prvostupanjskog postupka, sve temeljem utvrđenja da je tuženik bio dužan obavijestiti tužitelja o činjenici da više nije korisnik na predmetnom mjernom mjestu, a što tuženik, na kojem je teret dokaza, nije niti naveo ni dokazao.

10. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, dalje: ZOO) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i da su odgovorni za njihovo ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavka 1. istog zakona propisano da je temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik je dužan u cijelosti obvezu ispuniti.

11. Odredbom čl. 2. Odluke o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda (Službeni glasnik grada Zagreba br. 4/2003; dalje: Odluka) određeno je da je potrošač i obveznik plaćanja komunalne usluge opskrbe pitkom vodom vlasnik i korisnik nekretnine. U skladu s čl. 5. Odluke korisnik nekretnine je dužan obavijestiti isporučitelja usluge o promjenama potrošača i obveznika plaćanja nekretnine te odgovara za plaćanje komunalne usluge solidarno s prijašnjim potrošačem, odnosno u skladu s čl. 3. i 4. korisnik ostaje u statusu potrošača i obveznika plaćanja sve do kraja tekućeg mjeseca u kojem je pisanim putem obavijestio isporučitelja usluge o prenošenju obveze na novog vlasnika ili korisnika.

12. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je tuženik, kao evidentirani korisnik spomenute nekretnine bio u obvezi podmiriti utužene račune, te da je isti bio u obvezi sukladno citiranim odredbama, obavijestiti isporučitelja usluge o promjeni potrošača.

13. Žalbeni navodi tuženika kojima isti u bitnom navodi da je o promjeni korisnika obavijestio tužitelja još 1986., predstavlja iznošenje novih činjenica, što sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a nije dopušteno.

14. Nadalje, tuženik navodi kako mu prvostupanjski sud nije dao mogućnost iznijeti sve dokaze i činjenice koji mu idu u prilog zbog zdravstvenog stanja o kojem je obavijestio sud. Međutim, iz podneska tuženika od 24. veljače 2025., kojim obavještava prvostupanjski sud o nemogućnosti pristupa na ročište zakazano 4. ožujka 2025. proizlazi da istim samo paušalno navodi zdravstvene razloge i pritom dostavlja stariju medicinsku dokumentaciju, a što je očigledno prvostupanjski sud uzeo u obzir kada je ipak odlučio održati zakazano ročište. Za istaknuti je i da je tuženik bio u mogućnosti pisano se očitovati na pojedina sporna pitanja navedena u rješenju prvostupanjskog suda od 27. studenog 2024., a radi kojih je preotvorena glavna rasprava, kao što to proizlazi obrazloženja navedenog rješenja, što isti propušta učiniti spomenutim podneskom od 24. veljače 2025., pa su stoga neosnovani žalbeni navodi u smislu uskrate iznošenja dokaza i činjenica, posebno pritom uzevši u obzir da je riječ o sporu male vrijednosti.

15. Također, tuženik posebno obrazloženo ne osporava odluku o troškovima postupka. S obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu jesu li sve radnje za koje je tužitelju priznat trošak uistinu bile potrebne za vođenje ovog postupka, niti u to je li visina priznatih troškova tužitelju pravilno odmjerena, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda.

16. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Split, 22. listopada 2025.

SUTKINJA

Andrea Boras-Ivanišević