Poslovni broj: Pr-18/2024-28
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: NL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Toni Primorac, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika: ad.1) DOM ZDRAVLJA ŠIBENIK, Šibenik, Stjepana Radića 83, OIB: 05973512866, kojeg zastupa punomoćnik EL, dipl. iur., zaposlenik tuženika i ad.2) SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa ZOU Ecija Kuljiš Bajić i Meri Blaslov Pavasović iz Splita, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 17. rujna 2025.godine u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tuženika i majke tužiteljice kao javnosti, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 22. listopada 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o radu sklopljen dana 26.1.2024.g. između tuženika ad.1) DOM ZDRAVLJA ŠIBENIK, Šibenik, Stjepana Radića 83, OIB: 05973512866, u svojstvu poslodavca i tuženika ad.2) SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u svojstvu radnika.
2. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno nadoknade parnični trošak u roku od 15 dana uvećano za zateznu kamatu od dana presuđenja pa to isplate."
II. Odbija se eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:
"1. Poništava se Ugovor o radu sklopljen dana 26.1.2024.g. između tuženika ad.1) DOM ZDRAVLJA ŠIBENIK, Šibenik, Stjepana Radića 83, OIB: 05973512866, u svojstvu poslodavca i tuženika ad.2) SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u svojstvu radnika.
2. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno nadoknade parnični trošak u roku od 15 dana uvećano za zateznu kamatu od dana presuđenja pa to isplate."
III. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku ad.2) parnični trošak u iznosu od 850,00 Eura, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje:
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom raspravljanja navodi je dana 02.02.2024.godine zaprimila obavijest Doma zdravlja Šibenik da je temeljem natječaja br. 02-6/3-2024 za zasnivanje radnog odnosa, objavljen na strancima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje 12.01.2024. godine, za doktora dentalne medicine u djelatnosti dentalne medicina na određeno vrijeme izabrao SL, dr. med. dent., da je tužiteljica u to vrijeme bila u radnom odnosu kod Doma zdravlja Šibenik te se ujedno prijavila na isti natječaj te je na istom trebala pobijediti da je Dom zdravlja Šibenik pravilno primijenio Ustav, zakon i uvjete natječaja, da je tužiteljica Domu zdravlja Šibenik još u dopisu od dana 25.01.2024. godine ukazala da je kao uvjet zapošljavanja u natječaju određeno iskustvo od godine dana, a koji uvjet dr. SL da ne ispunjava, da je tužiteljica također ukazala na nepravilnosti Doma zdravlja Šibenik u smislu da je prije provedbe natječaja za zapošljavanje bilo potrebno pribaviti suglasnost Ministarstva zdravstva, a što da nije učinjeno, da pojašnjava da ova tužba ne predstavlja sudsku zaštitu kandidatu kojeg poslodavac nije primio u radni odnos, nego tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu koji je zaključen suprotno Ustavu i zakonu, da Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14.; dalje: Ustav RH) sadrži izravne odredbe o javnoj službi, da se odredbom iz članka 44. Ustava RH navodi kako svaki građanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe. Nadalje, da je Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01., 39/09., 155/23., dalje: ZJS), člankom 2., utvrđeno kako su javne službe, a u smislu tog zakona, javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), Hrvatski zavod za zapošljavanje (dalje: HZZ), Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Odredbom članka 3. ZJS-a da je utvrđeno da se na pitanja plaća i drugih naknada na osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena tim zakonom primjenjuju opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori. Zakonom o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje: ZOR) utvrđeno je u članku 194. stavku 1. da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, da shodno tomu, Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 56/22., 127/22., 58/23., 128/23.; dalje: TKU) temeljni je pravni izvor subjektima koji su ga potpisali. S jedne strane Vlada Republike Hrvatske, a s druge strane tamo navedeni potpisnici. Pravni subjekti koji su u sustavu državnog proračuna i čijim se radnicima sredstva za isplatu plaća i drugih materijalnih prava osiguravaju u državnom proračunu obveznici su primjene odredbi TKU-a samo ako su takvu situaciju uredili svojim internim aktima, odnosno u svojim internim aktima izričito naveli primjenu TKU-a. Uvodno spomenuta odredba članka 44. Ustava RH u kojoj je utvrđeno pravo svih građana na obavljanje javnih poslova i primanja u javne službe pod istim uvjetima nadalje da je razrađena i u članku 24. TKU-a. Njome da se, u cilju ispunjavanja ustavne odredbe o jednakoj dostupnosti javnih službi, prvenstveno utvrđuje kako se za sve poslove u javnim službama raspisuje javni natječaj. Provedba javnog natječaja prilikom zapošljavanja u javnim službama obvezna je te izbjegavanje takve obveze sa sobom povlači štetne posljedice. Vezano uz ograničenje zapošljavanja u javnim službama tužiteljica navodi da Vlada Republike Hrvatske Odlukom o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama ("Narodne novine" br. 35/22.; dalje: Odluka) zabranila je zapošljavanje službenika i namještenika u javnim ustanovama i drugim pravnim osobama kojima se sredstva za plaće osiguravaju u cijelosti ili većinskim dijelom u državnom proračunu, HZMO, HZZ, HZZO, dakle subjektima koji su temeljem ZJS-a utvrđeni kao javne službe. Slijedom navedenog, radi ušteda i racionalizacije sredstava, zabranjeno je zapošljavanje službenika i namještenika u javnim službama i svaka potreba za zapošljavanjem mora se prvenstveno razmotriti s aspekta može li se redovito obavljanje poslova osigurati preraspodjelom između postojećih zaposlenika. Ukoliko ne može, tijelo mora razmotriti ima li osigurana financijska sredstva kojima bi se financiralo zapošljavanje. Dakle, ako je prvi uvjet negativan – redovito obavljanje posla ne može se osigurati preraspodjelom između postojećih zaposlenika, a drugi pozitivan – postojeća financijska sredstva su osigurana, tada se može krenuti u postupak ishođenja suglasnosti od nadležnog ministarstva odnosno drugog središnjeg tijela državne uprave (krovne institucije). Suglasnost se traži putem obrasca koji je sastavni dio Odluke, a moguće ju je ishoditi samo ako postoji koji od taksativno navedenih slučajeva u Odluci, odnosno, ako je tijekom prethodnih 12 mjeseci od dana podnošenja zahtjeva prestao ugovor o radu za dva zaposlenika, neovisno o mjestu na koja su ta dva zaposlenika bila raspoređena može se tražiti suglasnost za zapošljavanje jednog novog zaposlenika (tzv. klauzula 2 za 1), ako se radi o zaposlenicima u sustavima zdravstva, zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, socijalne skrbi, znanosti i obrazovanja te na poslovima vještačenja, u slučajevima u kojima se ne može osigurati redovito obavljanje osnovne djelatnosti, odnosno kad se njihovo obavljanje ne može povjeriti vanjskim pružateljima usluga, zapošljavanja sukladno posebnim propisima i međunarodnim ugovorima kojima je utvrđeno odgovarajuće zapošljavanje za određene poslove; zapošljavanja na određeno vrijeme na poslovima provedbe projekata sufinaciranih iz sredstava Europske unije, zajmova međunarodnih financijskih institucija i drugih bespovratnih sredstava iz ostalih inozemnih izvora, zapošljavanja na određeno vrijeme radi privremenog povećanja opsega poslova ili sezonskih poslova za plaćanje kojih su osigurana sredstva iz vlastitih prihoda, odnosno iz izvora koji ne utječu na visinu proračunskog deficita, zapošljavanja na određeno vrijeme radi zamjene, odnosno ako se radi o radnim mjestima koja su upražnjena zbog odsutnosti postojećeg zaposlenika, zapošljavanje premještajem zaposlenika iz državne u javnu službu (ali ne i iz javne u javnu službu). Ukoliko postoji koji od ovih razloga, izuzev slučaja zapošljavanja na određeno vrijeme radi zamjene privremeno odsutnog zaposlenika, a da bi natječaj bio proveden u skladu s važećim pozitivnim propisima, potrebno je zatražiti suglasnost nadležnog tijela i pričekati ishođenje iste prije raspisivanja javnog natječaja. Vezano uz provedbu javnog natječaja, navodi da nakon što tijelo javne vlasti ishodi suglasnost za zapošljavanje, ovlašteno je raspisati javni natječaj koji mora biti propisno objavljen (u službenom glasilu RH, na web stranici javnog tijela te na oglasnim pločama i web stranici HZZ-a). U javnim službama, ako posebnim propisom nije drugačije određeno, da dolazi do primjene općih propisa o radu na radne odnose službenika i namještenika. Sukladno članku 10. ZOR-a radni odnos da se zasniva sklapanjem ugovora o radu između poslodavca i radnika, a u nedostatku ograničavajućih odredbi, proizlazi da je poslodavac slobodan u svom izboru radnika. Jedina iznimka od tog pravila je utvrđena člankom 23. stavkom 1. ZOR-a kojom odredbom je utvrđeno da ako su zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu određeni posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, ugovor o radu može sklopiti samo s osobom koja udovoljava tim uvjetima. Takav ugovor o radu koji bi sklopila osoba koja ne udovoljava uvjetima radnog mjesta s aspekta obveznog prava (za koji je sukladno članku 8. stavku 4. ZOR-a utvrđena podredna primjena) bio bi ništetan, a u smislu odredbe članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) kojim je utvrđeno da je ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Slijedom svega navedenog tužiteljica navodi da je razvidno da je Dom zdravlja Šibenik zaključujući ugovor o radu s SL grubo povrijedio Ustav RH te Zakon o radu budući je zaključio ugovor o radu iako za provedbu natječaja te zapošljavanje SL nije pribavio suglasnost nadležnog Ministarstva, iako da SL nije ispunjavao uvjet iz natječaja koji se odnosi na jednu godinu radnog staža, koji da nije imao potrebnu jednu godinu radnog staža. Odredbom iz čl. 23. Zakona o radu da je propisano: „Ako su zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu određeni posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, ugovor o radu može se sklopiti samo s osobom koja udovoljava tim uvjetima.“ Odredbom iz čl. 8. st. 4. Zakona o radu da je propisano: Na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava. Odredbom iz čl. 322. Zakona o obveznim odnosima da je propisano: „Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.“, pa slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže da sud usvoji njezin tužbeni zahtjev, odnosno, eventualni tužbeni zahtjev pobliže opisano u izreci ove presude i naloži tuženicima da joj naknade parnični trošak.
2. Tuženik ad.1) u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je predmetni ugovor sklopljen kao rezultat provedenog natječaja i da nije jasno zbog čega bi isti bio ništetan, pa da opširni navodi tužiteljice ne kontaminiraju predmetni Ugovor o radu, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao i onaj eventualne kumulacije kao neosnovan.
3. Tuženik ad.2) u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je točno da je tuženik ad.1) Dom zdravlja Šibenik, dana 12. siječnja 2024., objavio na stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, natječaj br. 02-/3-2024 za radno mjesto doktor/ica dentalne medicine, na određeno, puno radno vrijeme zbog povećanog opsega poslova, uz rok trajanja natječaja do 20. siječnja 2024.g., da je u predmetnom natječaju omaškom objavljeno da se za obavljanje navedenih poslova traži i radno iskustvo od 1 godine dana koja omaška da je međutim, za trajanja natječaja, ispravljena od strane poslodavca – tuženika pod 1, da sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti (NN br. 100/2018, 125/2019, 133/2020, 147/2020, 136/2021, 119/2022, 156/2022, 33/2023, 145/2023, 36/2024) i Zakonu o dentalnoj medicini (NN br. 121/2003, 120/2009, 117/2008, 46/2021) koji u čl. 7. određuje da se pravo na obavljanje dentalne medicine na području Republike Hrvatske stječe upisom u registar doktora dentalne medicine i ishođenjem odobrenja za samostalan rad, tuženik pod. 1. da i nije mogao natječajem tražiti jednu godinu radnog iskustva u natječaju za radno mjesto doktora dentalne medicine jer se u konkretnom slučaju radi o zakonskim odredbama koje kao takve derogiraju odredbe općih akta ustanova koje obavljaju zdravstvenu djelatnost ukoliko odredbe tih općih akata nisu blagovremeno usklađene s važeći zakonima i utoliko da je tuženik pod 1. i ispravio, za trajanja natječajnog roka, tekst – sadržaj natječaja objavljen 12. siječnja 2024. Navodi da je nesporno je da tuženik pod 2. SL ima odobrenje za samostalan rad izdano od nadležne komore. Tuženik ad.2. navodu da u dijelu pod točkom III. narativnog dijela tužbe tužiteljica navodi, očigledno iz razloga kako bi otklonila mogućnost isticanija prigovora apsolutne ili pak stvarne nenadležnosti suda, da „ …… ova tužba ne predstavlja sudsku zaštitu kandidata kojeg poslodavac nije primio u radni odnos nego tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu koji je zaključen suprotno Ustavu i zakonu. …..“ Obzirom na ovako određen predmet spora te s tim u svezi postavljeni tužbeni zahtjev, tužiteljica u nastavku svoje tužbe (točka IV. - 1., 2. i 3. i točka V. narativnog dijela) da iznosi razloge zbog kojih bi, navodno, ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova doktora dentalne medicine u djelatnosti dentalne medicine Doma zdravlja Šibenik, sklopljen između tuženika pod 1., kao poslodavca i tuženika pod 2., kao zaposlenika, bio ništetan. Ništa međutim od onoga što tužiteljica navodi u svojoj tužbi, a kao razlog ništetnosti predmetnog ugovora o radu, da nije osnovano pa da niti može biti razlogom ništetnosti ugovora posebno ne razlogom za poništenje ugovora, a kako je to zatraženo podrednim tužbenim zahtjevom tužiteljice. Točno da je naime, a na što upire tužiteljica u tužbi, da je odredbom čl. 44. Ustava RH (NN br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) određeno da svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe, međutim da nije jasno čime bi to u postupku popunjavanja slobodnog radnog mjesta doktora dentalne medicine na određeno vrijeme po natječaju tuženika pod 1. br. 02-6/3-2024 od 12. siječnja 2024., ovo ustavno pravo tužiteljice bilo povrijeđeno i u tom pogledu u tužbi da se ne navodi ništa konkretno posebno ne pravno osnovano. Potom da se tužiteljica poziva na odredbe čl. 2. i čl. 3. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/2001, 39/2009
– prestao važiti 01. 01. 2024. stupanjem na snagu Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama – NN br. 155/2023, a glede odredbi o plaćama u javnim službama na dan 01. 03. 2024.), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. br. 56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/2023) i Odluku Vlade RH o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (NN br. 35/22), ne navodeći konkretno, sve s aspekta onoga što u tom pogledu propisuje čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), u kom bi to dijelu ugovor o radu, sklopljen između tuženika pod 1. i tuženika pod 2., bio protivan nekoj od odredbi Ustava RH, kojem konkretno prisilnom propisu ili pak moralu društva. Naime, odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima da je određeno: 1. Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. 2. Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice. Dokazujući kako bi navodno sklopljeni ugovor o radu između tuženika pod 1. i tuženika pod 2. bio protivan prisilnim propisima, tužiteljica da se u tužbi poziva i na odredbu čl. 23. st. 1. Zakona o radu (NN br.93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023) koja određuje ako su zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu određeni posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, ugovor o radu može se sklopiti samo s osobom koja udovoljava tim uvjetima. Naprijed citirana odredba da određuje redoslijed propisa kojima mogu biti određeni posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa te je nedvojbeno da tuženik pod 2., a kako je to već naprijed navedeno, udovoljava zakonskim uvjetima koji su kao takovi određeni za obavljanje poslova doktora dentalne medicine. Tuženiku pod 2. da nije poznato je li tuženik pod 1. u svom općem aktu (pravilniku o radu ili sl.) odredio posebne uvjete za obavljanje poslova doktora dentalne medicine odnosno je li svoje opće akte uskladio s važećim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i Zakonom o dentalnoj medicini međutim da je u natječaju mogao objaviti i tražiti samo stručne uvjete koji su kao takvi određeni zakonom što je i učinio, pa kako pak nadalje tuženik pod 2. tim uvjetima u cijelosti i udovoljava to ni u ovom pogledu nema nikakvog zakonskog osnova za utvrđenje ništetnosti sklopljenog ugovora o radu. Uzgred tuženik ad.2) napominje da bi postupanje poslodavaca, ovdje tuženika pod 1., suprotno odredbi čl. 23. st. 1. Zakona o radu, moglo imati za posljedicu prekršajnu odgovornost poslodavca prema odredi čl. 228. st. 1. toč. 5. istog Zakona što ovdje također da nije slučaj jer je ugovor o radu sklopljen s osobom koja udovoljava zakonskim uvjetima. Je li je tuženik pod 1. za konkretno zapošljavanje, a prema Odluci Vlade RH o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama, ishodio prethodnu suglasnost nadležnog tijela, tuženiku pod 2. nije poznato. Eventualni izostanak ovakve prethodne suglasnosti međutim ni na jedan način ne može utjecati na valjanost ugovora o radu koji je tuženik pod 2. sklopio s tuženikom pod 1., kao poslodavcem. Izostanak predmetne suglasnosti za zapošljavanje da nema za posljedicu ništetnost sklopljenog ugovora o radu ni prema samoj Odluci ni prema bilo kojem drugom prisilnom propisu, a ni eventualna zabrana zapošljavanja na strani tuženika pod 1., na koju neargumentirano i bez ikakvih dokaza opetovano upućuje tužiteljica u tužbi, ne bi imala niti bi mogla imati za posljedicu ništetnost sklopljenog ugovora o radu sve obzirom na odredbu čl. 322. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Prema naprijed iznesenom nedvojbenim da proizlazi da je tuženik pod 1. javno objavio natječaj za obavljanje poslova radnog mjesta doktor/ice dentalne medicine sa stručnim uvjetima kako su isti određeni zakonom te da je po tako objavljenom natječaju donio odluku o izboru SL, dr. med. dent. – tuženika pod 2., koji je u cijelosti udovoljavao traženim uvjetima te s istim onda, radi zasnivanja radnog odnosa, sklopio i ugovor o radu na određeno vrijeme, s punim radnim vremenom. Kako da na strani tuženih nisu, kod sklapanja ugovora o radu, povrijeđene ni odredbe Ustava RH, ni odredbe bilo kojeg prisilnog propisa, posebno ne načela morala društva to da se i tužbeni zahtjev tužiteljice ukazuje neosnovanim pa tuženik ad.2) predlaže kao uvodno, taj tužbeni zahtjev, kako glavni tako i podredni, odbiti kao neosnovane.
4. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem natječaja br. 02-6/3- 2024 za zasnivanje radnog odnosa, objavljen na strancima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje 12.01.2024. godine, Odluke tuženika, Broj: 01-341/1-2024 od dana 26.01.2024. godine, Ugovora o radu od 26.1.2024.g., zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa od dana 10.2.2024.g., Presude zbog ogluhe ovog suda Pr-10/2024-9 od 26.8.2024.g., Očitovanja Ministarstva zdravstva Klasa: 740-04/25-01/06, Ur.br.:
534-07-1-2/1-25-02 od 7.7.2025.g., Rješenja Ministarstva zdravstva Klasa: 052-02/25- 01/272, Ur.br.: 534-07-1-1/8-25-07 od 17.6.2025.g., Dopisa Državnog inspektorata, PU Split, Ispostava u [adresa] od 23.4.2025.g. i 12.2.2025.g. upućenih tužiteljici, te saslušanjem svjedoka GL, dok je sud odustao od izvođenja ostalih predloženih dokaza kao suvišnih.
6. Ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti u postupku je utvrđeno da je ravnatelj tuženika ad.1) dana 12.1.2024.g. pod brojem:
02-6/3-2024 raspisao natječaj za prijem u radni odnos doktora dentalne medicine na određeno vrijeme, da je tuženik ad.1), po provedenom Natječaju, Odlukom od dana 26.1.2024.g. broj: 01-341/1-2024 izabrao za obavljanje poslova doktora dentalne medicine u djelatnosti dentalne medicine Doma zdravlja Šibenik na određeno vrijeme dr. SL, ovdje tuženika ad.2), te s istim sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme od 29.1.2024.g. do izbora po raspisanom natječaju za radno mjesto doktora dentalne medicine na neodređeno vrijeme.
7. Tužiteljica navodi da se prijavila na navedeni Natječaj te da je trebala pobijediti da je tuženik ad.1) pravilno primijenio Ustav, Zakon i uvjete natječaja, te da tuženik ad.2) ne ispunjava uvjete iz natječaja, a iskustvo od godine dana, kao i da tuženik ad.1) nije prije provedbe natječaja za zapošljavanje pribavio suglasnost Ministarstva zdravstva.
8. Pregledom Natječaja za prijem u radni odnos broj 02-6/3.2024 od dana 12.1.2024.g. utvrđeno je da je isti raspisao ravnatelj Doma zdravlja Šibenik dr.ŠL, te da su propisani uvjeti za prijem u radni odnos doktora dentalne medicine na određeno vrijeme VSS, položen stručni ispit, odobrenje za samostalan rad izdano od nadležne komora i poznavanje rada na računalu.
9. Pregledom Ugovora o radu na određeno vrijeme utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika ad.1) i ad.2) na određeno vrijeme do izbora po raspisanom natječaju za radno mjesto doktora dentalne medicine na neodređeno vrijeme.
10. Pregledom očitovanja Ministarstva zdravstva od 7.7.2025.g. utvrđeno je da sukladno toč. IV.st.1. Odluke od zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (NN 35/2022) za predmetno zapošljavanje nije bilo potrebno ishoditi suglasnost za zapošljavanje budući se radi o zapošljavanju na određeno vrijeme radi zamjene odsutnog službenika.
11. Saslušani svjedok ŠL, a ravnatelj tuženika ad.1) u razdoblju od 31.8.2022. do 17.3.2024., dakle, i u vrijeme raspisivanja natječaja i sklapanja predmetnog pobijanog Ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 26.1.2024.g. sa tuženikom ad.2), iskazuje da je do sklapanja navedenog ugovora došlo za potrebe ambulante u [adresa] gdje je bila stalno zaposlena doktorica NLU, a koja je bila na dužem bolovanju i koju je zamjenjivala tužiteljica s tim da ne zna točno u kojem razdoblju, a što bi se dalo vidjeti u evidenciji tuženika ad 1). Nakon toga da se stvorila potreba za drugom zamjenom na tom istom radnom mjestu u [adresa] i onda da su imali mogućnost da beznatječajno u trajanju do 2 mjeseca zaposle kandidata koji ima uvjete za to radno mjesto i izbor je pao na tuženika ad 2), a što je u tom razdoblju bilo sa tužiteljicom da ne zna točno, a sve da se može i vidjeti u kadrovskoj službi tuženika ad 1). Dakle, da se raspisao natječaj na određeno vrijeme, a za koji natječaj da nije potrebna suglasnost Ministarstva zdravstva, već da je ista potrebna za sklapanje ugovora o radu neodređeno vrijeme. Uvjeti da su bili natječajni, s tim da su napravili pogrešku, copy paste i prepisali raniji natječaj te tražili 1 godinu radnoga iskustva, a to da nije bilo potrebno sukladno izmjeni Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 2013. gdje se studiji dentalne medicine produžuju na 6 godina a ukida se taj pripravnički staž od godine dana pa da su stoga odmah sutradan poništili taj natječaj i uvjete prilagodili zakonu. Iskazuje da se ne sjeća tko se sve prijavio na taj natječaj, ali s obzirom da je SL ta dva mjeseca dobro radio onda da su odlučili njega primiti na to radno mjesto i upravo da je on za poslodavca sklopio sa tuženikom ad. 2) Ugovor o radu na određeno vrijeme dana 26.1.2024. Kasnije po dobivanju ministrove suglasnosti za zapošljavanje na neodređeno vrijeme u travnju 2024. da više nije bio ravnatelj pa da nije sudjelovao u tom natječaju. Na upit punomoćnika tužiteljice tko je radio u Primoštenu prije spornog natječaja iz siječnja 2024. godine iskazuje da se to sve vidi u kadrovskoj evidenciji tuženika ad.1) a da se on ne sjeća točno, ali da zna da je doktorica NLU po povratku sa svog izostanka upućena na rad u Primoštenu za stalno, a i u [adresa] da je bila zaposlena za stalno, te da je on donio odluku o njezinom upućivanju u Primošten. Na upit punomoćnika tužiteljice da pojasni zašto se predmetni natječaj iz siječnja 2024. objavio kada se ELU vratila sa bolovanja, svjedok izjavljuje da se tamo pokazala potreba jer je tamošnja doktorica, čijeg se imena sada ne sjeća, otišla u mirovinu, a s obzirom da je dr. UL putovala iz Splita onda da je to bilo i ekonomičnije zbog troškova putovanja, te da se ne može niti sjetiti datuma kada je tamošnja doktorica iz Primoštena otišla u mirovinu, a ne zna da li prije ili poslije ovog natječaja. Inače suglasnost Ministarstva da traže kada ostane upražnjeno radno mjesto, kada netko premine, ode u mirovinu. Na daljnji upit tko je poništio predmetni natječaj prije raspisivanja novog, iskazuje da sve to postoji u kadrovskoj službi. Na upit zašto je zaposlio SL kada nije ispunjavao uvjete iz natječaja, iskazuje da je on imao dozvolu od komore, imao sve diplome koje je trebao imati, te da je mislio da su pravilnici usklađeni sa zakonom, a kasnije vidio da tomu nije bilo tako, pa da je poništavanjem uskladio natječaj sa zakonom u dijelu godina radnog iskustva. Svjedok iskazuje da u razdoblju zamjena, a kada su radile dr. UL i tužiteljica mu je kao ravnatelju došlo 12 pritužbi pacijenata na loše umetnute proteze pa je Dom zdravlja morao napraviti dorade o svom trošku, a s druge strane da su imali peticiju od žitelja [adresa] kojom su upravo tražili dr. SL, te također da ta ambulanta nije imala dovaljan broj upisanih pacijenata, i bio nedostatan za dobivanje punog iznosa od HZZO-a te je dogovoreno sufinanciranje ambulante od strane lokalne zajednice, a također da je imao pritužbu od dr. PL da je tužiteljica neovlašteno gledala njezin zdravstveni karton i shodno tomu svemu da je donesena ova odluka. Ugovor o radu sa dr. SL da je sklopljen na određeno vrijeme do dobivanja suglasnosti Ministarstva za sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, s tim da ne zna da li je s njim sklopljen taj ugovor i da li je raspisan i kada novi natječaj budući da nije više bio ravnatelj. Na upit punomoćnika tužitelja o kojim pacijentima se radi a koji su podnijeli 12 predstavki, izjavljuje da to treba vidjeti u dokumentaciji pravne službe, a treba vidjeti datume predstavki da bi se utvrdilo da li su vezane uz samu tužiteljicu. Na upit punomoćnika tužitelja a vezano uz peticije izjavljuje da su mještani bili tražili da ostane dr. SL i ta peticija da je pohranjena u pravnoj službi tuženika ad.1) i bilo je negdje oko 150 potpisa. Na pitanje da li je ovaj ugovor o radu sklopljen sukladno zakonu i ima li razloga za poništenje istog, svjedok iskazuje da je sklopljen sukladno zakonu ali da on nije sudac i ne zna ima li razloga za poništenje istog. Na upit punomoćnika tužitelja da li je upoznat sa odlukom Državnog inspektorata vezano uz ovaj natječaj i ugovor iskazuje da su tek kasnije dobili taj njihov zapisnik i tada da je i vidio da pravilnici nisu bili usklađeni sa zakonom te da je i protiv njega podnesen optužni prijedlog Inspektorata radi počinjena prekršaja, a na koji da je uložio žalbu i sada je to u postupku, a da da je uložio žalbu na prvostupanjsku odluku kojom sa oglašen krivim.
12. Ocjenom ovako u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti (čl.8. ZPP), posebno iskaza saslušanog svjedoka GL, ravnatelja tuženika ad.1) u utuženom razdoblju, a kojem iskazu sud nije imao razloga ne pokloniti vjeru, ovaj sud utvrđuje da je natječajni postupak proveden zakonito, da između kandidata koji ispunjavaju uvjete natječaja poslodavčevo je pravo izabrati onog koji njemu odgovara, dakle, tuženik ad.1) po mišljenju ovog suda ima diskrecijsko pravo između više kandidata koji ispunjavaju propisane uvjete natječaja izabrati onoga koji mu najviše odgovara, i s istim sklopiti Ugovor o radu, dok tuženiku ad.2), kao osobi koja je uredno podnijela svoju molbu po raspisanom natječaju i za kojeg je utvrđeno da ispunjava uvjete i raspisanog Natječaja, ni na jedan način nije bilo zabranjeno sklapanje predmetnog Ugovora o radu na određeno vrijeme, te nesporno da je temeljem pobijanog Ugovora tuženik ad.2) stupio na rad i izvršavao sve svoje radne obveze, a poslodavac mu za taj rad isplatio plaću, da nije bilo obveze tuženika ad.1) zatražiti prethodnu suglasnosti nadležnog resornog tijela za raspisivanje natječaja, te naposljetku da tužiteljici nije bilo onemogućeno ravnopravno sudjelovanje u provedenom natječajnom postupku, to je tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan i presuditi kao u toč. I. i II. izreke ove presude, nalazeći pri tome suvišnim provođenje ostalih dokaznih prijedloga.
13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155, čl. 164 ZPP i Tbr. 7.st.1.t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
13.1. Tuženik ad.1), koji je uspio u sporu, nije popisao parnični trošak, pa sud o istom nije odlučivao.
13.2. Tuženiku ad.2), koji je uspio u sporu i koji je popisao parnični trošak, priznat je trošak koji je isti imao na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku u vidu jednokratne nagrade u visini od 250 bodova, za sastav podneska od 11.8.2025.g. - 50 b., za zast. na roč. 17.9.2025.g. - 50 bodova, što iznosi ukupno 350 bodova, a prema vrijednosti boda od 2,00 Eura što iznosi 700,00 Eura, a uvećano za 25% PDV-a od 175,00 Eura, iznosi sveukupno 875,00 Eura koliko je dužna tužiteljica naknaditi tuženiku ad.2) na ime parničnog troška, pobliže opisano u točki III. izreke ove presude.
U Šibeniku, dana 22. listopada 2025. godine
Sudac:
Silvana Klisović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Županijski sud iz čl. 4. st. 3. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine"128/14) i čl. 51. st. 1. Pravilnika u radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" 35/15).
DN-a:- sadržana na zapisniku ročišta na kojem odluka objavljena