REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1878/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RN iz [adresa], (adresa), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Aniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ĆN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vesni Škare Ožbolt, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3508/2023-2 od 22. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7436/21-17 od 27. travnja 2023., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3508/2023-2 od 22. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7436/21- 17 od 27. travnja 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila pravna pitanja koja glase:
„1. Ukoliko su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji, pri čemu su se usuglasile o predmetu kupoprodaje i cijeni, a kupac je odmah proveo uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, te su naknadno ugovorili da će se kupoprodajna cijena isplaćivati obročno na ime troškova smještaja prodavatelja, može li se takav ugovor smatrati prividnim?
2. Ako nije postojala suglasnost volja stranaka u trenutku sklapanja ugovora da se stvori privid tog ugovora sklapanjem nekog drugog ugovora, odnosno takva je volja postojala samo s jedne strane, o čemu druga strana nije imala saznanja, može li se onda raditi o prividnom ugovoru?
3. Je li pravilan i zakonit stav suda da su stranke prividnim ugovorom ustvari sklopile 1994. godine ugovor o doživotnom uzdržavanju, ako su se sporazumjele o kupoprodajnoj cijeni i kupac se odmah uknjižio kao vlasnik nekretnine koja je predmet ugovora, a ugovor nije ovjeren od strane suda?
4. Prema odredbama Zakona o nasljeđivanju važećeg 1994. godine, može li se govoriti o valjanom ugovoru o uzdržavanju, ukoliko je prijenos imovine na davatelja uzdržavanja došlo izvršen odmah po sklopljenom ugovoru odnosno nije odgođen do smrti primatelja uzdržavanja, a ukupan iznos koji je davatelj uzdržavanja dužan platiti točno je određen unaprijed, te isti ugovor nije ovjeren od strane suca?
5. Ukoliko tužena iskaže pred sudom da je njezina volja i namjera, pri sklapanju ugovora, bila da se sklopi ugovor o kupoprodaji, je li pravilan i zakonit stav sudova da je tužena ipak htjela sklopiti drugi ugovor, odnosno ugovor o doživotnom uzdržavanju?“.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer predlagateljica smatra da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/20, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da podnositeljica prijedloga, iako je naznačila pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, nije jasno naznačila razloge zbog kojih smatra da bi joj Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, te navela zbog čega bi postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, okolnosti na koje se podnositeljica poziva odnose se isključivo na konkretan spor, te iz sadržaja prijedloga ne proizlazi da se radi o pravnim pitanjima o kojima postoji nejedinstvena praksa viših sudova, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije.
6. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17), te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7. Ocjena je ovoga suda da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da je presuda drugostupanjskog suda dostatno obrazložena i da sadrži razloge o bitnim činjeničnim i pravnim utvrđenjima, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
8. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 387. st. 2. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, kao i na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, valjalo riješiti kao u izreci.
Zagreb, 22. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
