REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1923/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republika Hrvatska, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, protiv tuženika Matra d.o.o., OIB 58102883897, Ključička cesta 64, Ključić brdo (Grad Velika Gorica), kojeg zastupa punomoćnik Marko Kokić, odvjetnik u Zagrebu, Trg Nikole Šubića Zrinskog 10/III, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-454/2024-3 od 11. veljače 2025. kojim je potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1077/2020- 17 od 13. studenog 2023., na sjednici održanoj 22. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija u odnosu na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika koji se odnosi na povrede temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-454/2024-3 od 11. veljače 2025. kojim je potvrđena presuda i rješenje u točkama I., III. i IV. izreke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1077/2020-17 od 13. studenog 2023., postavljajući pet pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu jer o tim pitanjima praksa viših sudova nije jedinstvena, a koja glase:

„1. Ima li zakupnik pravo na umanjenje zakupnine u slučaju kad je isti u času sklapanja Ugovora o zakupu znao za nedostatke stvari koja je predmet zakupa, a Ugovorom o zakupu je izričito ugovoreno da će zakupodavac zakupniku predati stvar u posjed u točno ugovorenu svrhu (bez nedostataka) nakon sklapanja Ugovora o zakupu (dakle u slučaju kad je stvar koja je predmet ugovora od strane zakupodavca zakupniku predana u posjed nakon sklapanja ugovora), a nedostaci na stvari su takvi da isti onemogućuju korištenje zakupljene stvari u svrhu koja je izričito ugovorena? 2. Primjenjuje li se u slučaju iz prethodne točke odredba čl. 530. ZOO-a koja izričito određuje da ako u času predaje zakupljena stvar ima neki nedostatak koji se ne može otkloniti ili koji se može otkloniti bez većih nezgoda za zakupnika, a predaja stvari u određenom roku nije bila bitni sastojak ugovora, kao i u slučaju da stvar nema neko svojstvo koje po ugovoru ili običaju treba imati ili ga izgubi tijekom zakupa, zakupnik može zahtijevati sniženje zakupnine?

3. Primjenjuje li se u slučaju iz točke 1.) pravilo istodobnog ispunjenja propisano odredbom čl. 358. ZOO-a prema kojem u dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu i čl. 357. ZOO-a prema kojem kod naplatnog ugovora svaki ugovaratelj odgovara za materijalne nedostatke svog ispunjenja (na koju odgovornost se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZOO-a o odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke), odnosno je li zakupnik dužan platiti zakupninu u slučaju da mu zakupodavac nije predao stvar bez nedostataka za koju je ugovoreno da se daje u zakup u točno određenu svrhu te iste nedostatke nije otklonio, a nedostaci na stvari su takve naravi da isti onemogućuju korištenje zakupljene stvari u svrhu u koju je ona izričito ugovorena?

4. Primjenjuje li se odredba članka 43. stavak 5. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine 39/2013, 48/2015) temeljem koje zakupnik ima pravo na umanjenje zakupnine razmjerno troškovima krčenja odnosno na oslobođenje plaćanja zakupnine ako su troškovi krčenja veći od zakupnine na Ugovor o dugogodišnjem zakupu poljoprivrednog zemljišta koji je sklopljen za vrijeme važenja Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine 152/2008, 25/2009, 153/2009, 21/2010, 90/2010, 39/2011, 63/2011) (a Ugovor je bio na snazi za vrijeme donošenja i važenja novog Zakona), a koji Zakon uopće nije sadržavao odredbe koje bi regulirale pitanje troškova krčenja poljoprivrednog zemljišta koja je Republika Hrvatska dala u zakup, dakle u odnosu na koje pitanje ZPZ/08 sadrži pravnu prazninu?

5. Primjenjuje li se odredba čl. 526. ZOO-a o tome da zakupodavac ne odgovara za nedostatke zakupljene stvari koji su u času sklapanja ugovora bili poznati zakupniku isključivo u slučaju da se on usuglasio sa postojanjem takvih nedostataka upravo zbog smanjene zakupnine?“.

1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženik navodi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te iz razloga jer o tim pitanjima praksa viših sudova nije jedinstvena. Poziva se na dvije odluke drugostupanjskih sudova, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama (odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 8647/2015-3 od 6. prosinca 2018. i odluka Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-729/2015-2 od 23. studenog 2016.).

1.3. Tuženik je naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99- ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) - pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava). Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I- 4455/2015 od 4. travnja 2017.

2. Tužiteljica je odgovorila na prijedlog i predložila da se ovaj odbaci, podredno odbije.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. Predmet spora predstavlja potraživanje tužiteljice prema tuženiku po osnovi neplaćene zakupnine za korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na temelju Ugovora o dugogodišnjem zakupu poljoprivrednog zemljišta sklopljenog između stranaka 12. srpnja 2011., i to za 2017., 2018. i 2019. godinu.

4.2. Tuženik tvrdi da tužiteljici nije dužan platiti traženi iznos zakupnine jer je zemljište koje je primio u zakup bilo zapušteno, obraslo šikarom, zbog čega je morao provesti malčiranje i krčenje zemljišta, radi privođenja poljoprivrednoj svrsi, a da su troškovi malčiranja i krčenja iznosili 800.000,00 kn, za koji iznos je izjavio prigovor radi prijeboja.

4.3. Sudovi su odbili prigovor radi prijeboja utvrdivši da su tuženiku kao zakupniku u trenutku sklapanja ugovora bili poznati nedostatci zakupljene stvari, pa da stoga sukladno odredbi čl. 526. Zakona o obveznim odnosima tužitelj odnosno zakupodavac ne odgovara za predmetne nedostatke. Isto tako, sudovi su utvrdili da je i pogrešno pozivanje tuženika na odredbu čl. 43. st. 5. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 39/13 i 48/15 - dalje: ZPZ/13) prema kojoj se troškovi krčenja umanjuju od zakupnine, jer je taj zakon stupio na snagu nakon sklapanja Ugovora o zakupu, a u prijelaznim i završnim odredbama nije predviđeno da bi se ova zakonska odredba primjenjivala retroaktivno (retroaktivna primjena je predviđena samo za dijelove odredbe čl. 35. i 38. ZPZ/13), a zbog čega se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 152/08, 25/09, 153/09, 21/10, 39/11 i 63/11 - dalje: ZPZ/08).

4.4. U takvim činjeničnim utvrđenjima, u odlukama na koje se tuženik poziva, kao razlog važnosti postavljenih pitanja, nije izraženo niti jedno pravno shvaćanje o postavljenim pitanjima, niti je u njima sadržano pravno shvaćanje koje bi bilo protivno pravnom shvaćanju izraženom u pobijanoj drugostupanjskoj odluci. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8647/2015-3 od 6. prosinca 2018. kao i u presudi Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 729/2015-2 od 23. studenog 2016. (na koje presude se poziva tuženik) radilo se o kupoprodaji poljoprivrednog zemljišta i kupoprodaji stana, te su te odluke donesene u drugim činjeničnim i pravnim okolnostima i u njima nije izraženo pravno stajalište koje bi bilo suprotno onome izraženom u pobijanoj drugostupanjskoj odluci. Dakle, navedene presude se odnose na predmet spora različit od ovoga.

4.5. Tako i Revd-1406/2023-2: „…ne odnose se na traženje odgovora na pitanje koje bi ovdje bilo pravno relevantno: u svezi činjenice da je predlagatelj kao zakupoprimac u zakup uzeo samo ili jedino ono što je vidio i znao („nedostatke poljoprivrednog zemljišta...zapuštenost ...i da će ga biti potrebno urediti prije mogućnosti korištenja zemljišta u poljoprivredne svrhe“), odnosno ono što je (upravo takvo: viđeno) dobrovoljno i bezuvjetno prihvatio - iako je znao ili mogao znati („ nisu mogli ostati mu nepoznati“) što prihvaća i u kakvome stanju„ …pitanja iz podnesenog prijedloga, budući da nisu obrazložena adekvatnim, dostatnim i određenim razlozima, nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava.

4.6. Slijedi da naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

6. Nadalje, prema ocjeni ovog suda, predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo (na pravično suđenje) zajamčeno Ustavom i Konvencijom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

7. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a te joj nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice pa je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom III.

Zagreb, 22. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić