REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1922/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lučke uprave Split, Split, Gat sv. Duje 1, OIB: 06992092556, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Samardžić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Trajektne luke Split d.d. Split, Gat sv. Duje 1, OIB: 09153277779, kojeg zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3795/2023-2 od 29. studenoga 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-2406/2011-85 od 25. rujna 2023., u sjednici održanoj 22. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3795/2023-2 od 29. studenoga 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-2406/2011-85 od 25. rujna 2023. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu te zbog povrede temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pozivajući se na odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP, ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Naime, ovaj sud je, imajući na umu obrazloženje pobijane presude, sadržaj pitanja naznačenih u prijedlogu, kao i cjelokupno obrazloženje prijedloga, ocijenio da nije riječ o pravnim pitanjima koje ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP. Pitanjima koje je naznačio u prijedlogu za dopuštenje revizije, tuženik još jednom izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom i to dijelom kroz pitanja činjenične prirode, a dijelom pokušavajući sadržajno kroz bitne povrede odredaba parničnog postupka, dovesti u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

5. U takvoj situaciji, neodlučno je pozivanje predlagatelja na odluke drugostupanjskih sudova, Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, kojima argumentira svoje navode neosnovano smatrajući da pobijana odluka odstupa od dostavljene sudske prakse.

6. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

7. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je ujedno naveo da su mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 55/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 i 6/24 - dalje: Konvencija) i to načelo jednakosti, razmjernosti i pravičnosti, zakonitosti, vladavine prava i pravne sigurnosti, kao i prava vlasništva i prava stečenih ulaganjem kapitala (čl. 3., čl. 5., čl. 14., čl. 16., čl. 29., čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 4. Ustava Republike Hrvatske).

8. U pogledu dijela prijedloga za dopuštenje revizije podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, treba reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom RH i Konvencijom. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), te shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi, za zaključiti je, da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije. To što nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Stoga ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP koje bi bile razlog za dopuštenje revizije.

9. Slijedom navedenog je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 22. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina