Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-482/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužitelja BS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ajna Mujević i Iva Marjanović iz Rijeke, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka (OIB: 40237608715), iz Rijeke, Krešimirova 42, zastupanog po punomoćnici dr. sc. Ani Holjar, odvjetnici iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-2417/2021-12 od 22. srpnja 2024., dana 22. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje odluka o trošku sadržana pod točkom II. izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr- 2417/2021-12 od 22. srpnja 2024. u pobijanom dijelu ukoliko je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 609,38 eura s pripadajućim kamatama.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom odlukom o troškovima postupka sadržanoj u presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-2417/2021-12 od 22. srpnja 2024. obvezan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 609,38 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. srpnja 2024. do isplate.
2. Protiv ove odluke o trošku (ukoliko je odbijen njegov preostali zahtjev za naknadu parničnog troška) žali se tužitelj i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači shodno žalbenim navodima odnosno ukine uz naknadu mu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijani dio prvostupanjske odluke o parničnom trošku, a sukladno odredbi iz članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom iz članka 381. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao ni ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
5. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pri odlučivanju koje će troškove tužitelju naknaditi jasno naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a), te koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa).
6. Pritom je prvostupanjski sud vodio računa radi li se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili se pak samo raspravljalo o procesnim pitanjima, kao i je li u pitanju obrazloženi podnesak ili je to podnesak čije sastavljanje spada u ostale podneske, dok je sam uspjeh ispravno cijenio kvantitativno i kvalitativno.
7. Navedenim, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelju za sastav podneska od 25. siječnja 2024., kojim se isti očitovao na odgovor na tužbu, ne pripada trošak.
8. Naime, u smislu odredbe članka 155. ZPP-a sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.
9. Shodno članku 461.a ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.
10. U konkretnom slučaju tužitelj je zaposlenik tuženika i zahtijeva isplatu razlike plaće za određeni period. Razlika plaće je manja od 1.327,23 eura, te se u podnesku od 25. siječnja 2024., a po primitku odgovora na tužbu, očitovao na navode iz odgovora na tužbu tako da je ponovio već iznesene navode u tužbi, te dostavio sudsku praksu.
11. S obzirom na izneseno, pravilna je ocjena suda prvog stupnja, da tužitelju ne pripada zatraženi trošak spornog podneska kojim je odgovorio na odgovor na tužbu u postupku u sporu male vrijednosti.
12. Pored toga za ukazati je i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj dana 2. rujna 2021. da kada se radi o tipskim predmetima u kojima sud u pravilu na prvom ročištu i zaključi raspravu te donese presudu, nema potrebe za parnicu očitovati se na odgovor na tužbu.
13. U odnosu na podnesak od 10. svibnja 2024., ispravno je prvostupanjski sud dosudio nagradu temeljem Tbr. 8. točka 3. Tarife, a ne točke 1. Ovo stoga jer se ne radi o obrazloženom podnesku kako to žalitelj tvrdi. Naime, Tbr. 8. točka 1. Tarife određeno je da za sastav obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora i odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu, iz čega proizlazi kako se predmetni podnesak u smislu ove odredbe ne može smatrati obrazloženim podneskom, a s obzirom na njegov sadržaj.
14. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe iz članka 380. točka 2. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
15. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan temeljem odredbe iz članaka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer isti nije uspio sa svojom žalbom.
U Splitu 22. listopada 2025.
SUTKINJA
Vedrana Perkušić
