REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4099/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Valentini Lukinec Galović, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ČC, državljanina Republike Turske, rođenog **.**.2003. u mjestu Istanbul, Republike Turska, smještenog u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Sarajevska 41, zastupanog po opunomoćenici Danijeli Žmukić, pravnoj savjetnici udruge Projekt građanskih prava Sisak, pružateljici pravne pomoći u postupku međunarodne zaštite, Sisak, S. i A. Radića 6/5, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi odbijanja zahtjeva za izdavanjem potvrde o stjecanju prava na rad, 22. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/7689, URBROJ: 511-01-212-24-13 od 18. rujna 2024. II Nalaže se tuženiku, Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, da isplati Danijeli Žmukić, savjetnici Udruge PGP Sisak, pružateljici besplatne pravne pomoći u postupku međunarodne zaštite, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR-a, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanjem potvrde o stjecanju prava na rad za stranog državljanina ČC, državljanina Republike Turske, rođenog **.**.2003. u mjestu Istanbul, Republike Turska uz obrazloženje tuženika kako je tuženik već donio odluku o zahtjevu za međunarodnom zaštitom prije zahtjeva za izdavanjem potvrde o stjecanju prava na rad i prije isteka roka od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva.

2. Tužitelj u svojoj tužbi navodi kako ga se kao tražitelja međunarodne zaštite u republici Hrvatskoj nije uputilo, niti pravno informiralo o njegovim pravima kao tražitelja međunarodne zaštite, točnije pravu na rad., jer u trenutku podnošenja zahtjeva za odobravanje međunarodne zaštite nije imao pravnog zastupnika sa Liste za besplatnu pravnu pomoć

2.1. Tužitelj smatra kako je pravo a rad temeljno ljudsko pravo , te se tužitelj osjeća diskriminiran i oštećen.

2.2. Naveo je kako nisu iscrpljeni svi pravni lijekovi u postupku odobravanja međunarodne zaštite, te sukladno očekivanom dužem trajanju upravnog postupka te spora smatra da su ostvareni uvjeti za rad.

2.3. Istaknuo je da bi si zapošljavanjem osigurao stan za najam i oslobodio se smještajni prostor u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite.

2.4. Predlaže da sud poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik, u svom odgovoru, navodi kako je tužba neosnovana. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostavi osporeno rješenje. U odnosu na tužbeni navod kako tužitelj nije bio upućen odnosno na vrijeme informiran o njegovim pravima kao tražitelja međunarodne zaštite ukazuje se kako tužitelj (tražitelj međunarodne zaštite) nije mogao nikako utjecati na ishod o pravu na dodjelu potvrde za rad s obzirom da je navedeno pravo de definirano sukladno čl.61. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj:70/12., 127/17., i 33/23.).Jasno je propisano da tužitelj stječe pravo na rad istekom roka od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva o kojem Ministarstvo nije donijelo odluku, ako tražitelj zahtjeva svojim postupanjem nije utjecao na razloge podnošenja odluke.

4. U ovoj upravnoj stvari sporna je primjena materijalnog prava, dok činjenice nisu sporne, te je stoga sud spor riješio bez rasprave.

5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika i priložene isprave.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Člankom 61. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 70/15., 127/17., 33/23., u daljnjem tekstu Zakon) određeno je da tražitelj stječe pravo na rad istekom roka od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva o kojem Ministarstvo nije donijelo odluku, ako tražitelj svojim postupanjem nije utjecao na razloge nedonošenja odluke.

7.1 Sukladno odredbi čl. 61. st. 2. Zakona Ministarstvo izdaje potvrdu na zahtjev tražitelja kojom potvrđuje da je tražitelj stekao pravo na rad sukladno stavku 1.ovog članaka.

Sukladno članku 61. st. 3. navedenog Zakona, ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz stavka 1. ovog članka Ministarstvo donosi odluku kojom odbija izdavanje potvrde iz stavka 2.ovog članka.

8. U ovom predmetu odbijen je zahtjev tužitelja, uz obrazloženje kako je Ministarstvo, ovdje tuženik, već donijelo odluku o zahtjevu za međunarodnu zaštitu prije zahtjeva tražitelja za izdavanjem potvrde o stjecanju prava na rad i prije isteka roka od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva.

9. Iz spisa predmeta razvidno je kako je ovdje tužitelj dana 21.lsvibnja 2024. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Prihvatilištu za traženje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska cesta 41. Nadalje, rješenjem tuženika KLASA:UP/I-213-03/24- 06/7689, URBROJ: 511-01-212-24-9 od 03. srpnja 2024. odlučeno je o zahtjev ovdje tužitelja za međunarodnom zaštitom.

9.1 Napominje se kako je tužitelj samovoljno napustio Prihvatilište dana 15.listopada bez da je javio promjenu boravišta i prijavio novo boravište te je nepoznato gdje se trenutno nalazi..

10. U ovoj upravnoj stvari nesporno je da je tužitelj podnio zahtjev za međunarodnom zaštitom 21. svibnja 2024., rješenje kojim je odlučeno o zahtjevu doneseno je dana 03. srpnja 2024. Iz navedenog proizlazi da nije protekao rok iz članka 61. st. 1. Zakona o međunarodnoj i privatnoj zaštiti

11. U odnosu na tužbeni navod kako se tužitelju ne može oduzimati pravo na rad, sud ukazuje na odredbu citiranog čl. 61. Zakona kojim je jasno propisano da tražitelj stječe pravo na rad istekom roka od 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva o kojem Ministarstvo nije donijelo odluku, ako tražitelj svojim postupanjem nije utjecao na razloge nedonošenja odluke. U konkretnom slučaju odluka je donesena unutar zakonom propisanog roka.

12. Budući da ni ostali prigovori sadržani u tužbi ne dovode do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, Sud ocjenjuje kako osporenim rješenjem nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

13. Trebalo je stoga temeljem članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

14. Stoga je opunomoćenici tužitelja iz Udruge Projekt građanskih prava Sisak, a koja se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, na temelju odredbe članka 9. stavka 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.), a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 EUR-a (Tbr. 27. t. 1.) umanjeno za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, dakle u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji, priznat trošak u ukupnom iznosu od 500,00 EUR-a,

U Zagrebu 22. listopada 2025.

Sutkinja

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.

Dna:

1. Projekt građanskih prava Sisak, n/r Danijela Žmukić, S. i A. Radića 6/5, [adresa] Sisak

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu,

Služba za međunarodnu zaštitu, 10000 Zagreb, Ilica 335

3. U spis