REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Poslovni broj Pn-156/2022-68

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dinu Zanettiju, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave 11. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 22. listopada 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., OIB: 22694857747, da tužitelju KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 2.793,09 eura sa zateznim kamatama od 22. listopada 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva isplatu zateznih kamata koje na dosuđeni iznos od 2.793,09 eura teku od 14. ožujka 2022. do 21. listopada 2025.

III Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., OIB: 22694857747, da tužitelju KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.399,69 eura, sa zateznim kamatama od 22. listopada 2025. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 11. ožujka 2022. dogodila prometna nezgoda na cesti D75 – Plovanija – Umag – Novigrad – Poreč – Vrsar – Brajkovići – Bale – Pula

– Vodnjan - Pula, općina Vodnjan na 1km + 300 m, i to na način da je kolnik na opisanom mjestu pretrčavala divlja svinja u trenutku kada se njime kretao tužitelj upravljajući svojim osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], kojom prilikom je naletio na spomenutu divljač. Na lice mjesta je pozvana policija i njezini su djelatnici izvršili očevid. U opisanom štetnom događaju došlo je do raznih oštećenja na osobnom automobilu tužitelja pa se isti obratio tuženiku s izvansudskim odštetnim zahtjevom. Naime, tuženik je u razdoblju od 1. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022. bio osiguratelj svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj. Međutim, njegov je odštetni zahtjev odbijen s obrazloženjem da na temelju raspoložive dokumentacije nije moguće nedvojbeno utvrditi da je šteta iz zahtjeva tužitelja nastala uslijed naleta na životinju koja predstavlja divljač. Tuženik je povodom te odluke podnio prigovor potkrijepljen potvrdom izdanom od Ministarstva unutarnjih poslova kojom je utvrđeno da je na mjestu događaja pronađena divlja svinja van kolnika, da je na mjesto događaja pozvan nadležni lovočuvar, da su na oštećenim dijelovima vozila tužitelja pronađeni biološki tragovi dlaka, tkiva i tekućine nalik na krv, a koja oštećenja na vozilu da se nalaze na visini od 20-90 cm od tla. Međutim, tuženik je i taj prigovor odbio tvrdeći da nije u mogućnosti utvrditi vjerodostojnima činjenice opisane u potvrdi. Nadalje, tvrdi da je zbog predmetnog štetnog događaja pretrpio imovinsku štetu na osnovi dijelova i popravka osobnog automobila u iznosu od 21.044,50 kuna / sada 2.793,09 eura. Stoga, predlaže da sud nakon provedenog postupka prihvati njegov tužbeni zahtjev i naloži tuženiku isplatu navedenog iznosa sa zateznim kamatama od 14. ožujka 2022., uz obvezu nakade parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev. Ističe da se mjerodavno materijalno pravo u konkretnom slučaju ima crpiti iz odredaba Zakona o cestama iz kojih proizlazi da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovora po osnovi krivnje. Iz odredaba Zakona o lovstvu (točnije čl. 80. st. 6.) također proizlazi isti zaključak o osnovi na temelju koje se odgovara. Prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu osiguranik tuženika će odgovarati za nastalu štetu od divljači samo u slučaju svoje krivnje, i u slučaju da je bio organizator lova i da je takav lov u uzročnoj vezi s nastankom štete, odnosno činjenicom da je divljač potjerana zbog lova na javnu cestu. Kako je u konkretnom slučaju lov izostao, izostala je i uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i djelovanja osiguranika tuženika, a time i odgovornost tuženika. U nastavku tvrdi da na mjestu na kojem se dogodila nezgoda nije bilo znaka upozorenja na mogućnost nailaska na divljač na cesti, niti je osoba koja tom cestom gospodari poduzela druge radnje s ciljem sprječavanja pristupa divljači na prometnici, zbog čega postoji isključiva odgovornost pravne osobe koja gospodari cestom, posebice iz razloga što je tuženikov osiguranik zatražio postavljanje takve signalizacije.

2.1. Tuženik ističe i prigovor doprinosa tužitelja nastanku štete, jer vožnju očito nije prilagodio stanju i uvjetima na kolniku, u suprotnom ne bi došlo do naleta na divljač. S druge strane, pod pretpostavkom da je tužiteljev udarac u divljač bio neizbježan, šteta na automobilu bi zasigurno bila manja da se on kretao primjerenom brzinom, uzimajući u obzir vidljivost, stanje i uvjete na cesti. Konačno, osporava zatraženi tijek zateznih kamata, jer je tuženik u obvezi isplatiti štetu tek donošenjem pravomoćne presude, budući da prije toga nije bila utvrđena njegova obveza niti je bila poznata visina iznosa kojeg je tuženik u obvezi isplatiti, pa zatezne kamate nisu ni mogle početi teći. Zaključno, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz obvezu nakade parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka pročitana je dokumentacija u spisu, provedeno je prometno- tehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku DJ, izveden je dokaz uviđajem na kojem je saslušan tužitelj (list 129 spisa), a pred sudom su saslušani svjedoci JJ (listovi 172-173 spisa), FJ (listovi 174-175 spisa), ŠJ (list 192 spisa) i UJ (list 218 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale kao posljedica oštećenja njegova vozila u štetnom događaju od 11. ožujka 2022. - naletu na divlju svinju koja je pretrčavala kolnik na mjestu kojim gospodari lovačko društvo "Union" Pula, koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika na temelji police osiguranja štete od divljači u prometu.

6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja niti pasivna legitimacija tuženika.

7. Sporna je osnovanost, a posljedično i visina tužbenog zahtjeva, s obzirom na navod tuženika da je za nastanak štete isključivo odgovorna pravna osoba koja gospodari cestom, uz tužiteljev doprinos štetnom događaju.

8. Iz dokumentacije Postaje prometne policije Pula i to izvješća o događaju, zapisnika o očevidu, službenih bilježaka, zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu te kroki skice mjesta događaja utvrđeno je da je 11. ožujka 2022. u 23:45 sati na cesti D75, izvan naselja na odsjeku ceste: Vodnjan

– Pula, na 1km + 300 m, došlo do sudara vozila i životinje na cesti, na način da je KJ, dok je upravljao osobnim automobilom [registarska oznaka] kolnikom državne ceste D75 od smjera juga u smjeru sjevera, dolaskom na ravan dio ceste, prednjim dijelom vozila udario u divlju svinju, koja je iznenada istrčala na cestu s desne strane, a on nije stigao reagirati i izbjeći sudar. Divlja svinja je tom prilikom odbačena van kolnika s lijeve strane, gdje je uginula. Iza osobnog automobila kojim je upravljao KJ u istom smjeru kretao se osobni automobil [registarska oznaka] kojim je upravljao JJ, na koji su otpali dijelovi krhotina sa vozila KJ. Brzina je na tom dijelu prometnice ograničena na 90 km/h prometnim znakom izričitih naredbi. Ujedno je na navedenom dijelu kolnika iz smjera kretanja osobnog automobila [registarska oznaka] postavljen prometni znak opasnosti "Divljač na cesti" uz dopunsku ploču koja označava dionicu ceste od 2500 m na kojoj prijeti opasnost. Utvrđeno je da je mjesto događaja pod ingerencijom LD Union Pula, zbog čega je na mjesto događaja pozvan lovočuvar ČJ, koji je sljedećeg dana (12. ožujka 2022.) izašao na lice mjesta.

8.1. Tužitelj KJ u vrijeme štetnog događaja nije bio pod utjecajem alkohola, prema zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu. Na njegovom vozilu nastala je materijalna šteta, uz napomenu da su na prednjem desnom blatobranu pronađeni tragovi dlaka i tkiva te tekućine nalik na krv.

9. Saslušan na uviđaju, tužitelj KJ u svom je iskazu naveo da se predmetna nezgoda dogodila 11. ožujka 2022. negdje između 23:00 i ponoći, dok se kretao iz smjera Pule prema Vodnjanu. Nije bilo vremenskih nepogoda, vozio je brzinom od oko 80 km/h, a iza njega je vozio njegov prijatelj JJ. U jednom trenutku je na travnatoj površini s desne strane uočio više divljih svinja zbog čega je počeo kočiti, ali one su krenule s pretrčavanjem ceste. Nije stigao reagirati te je došlo do kontakta s jednom divljom svinjom koja je potom istrčala preko lijeve strane kolnika na travnatu površinu, a on se zaustavio nakon nekih 50-ak metara s desne strane. Bio je vezan sigurnosnim pojasom, imao je upaljena svijetla, nije bio gust promet, a štetu koja je nastala na njegovom vozilu popravio je sam. Komadi plastike koji su odletjeli s njegovog automobila nakon udarca u divlju svinju, oštetili su automobil njegovog prijatelja JJ. Pokušao je izbjeći sudar skrenuvši u desno, ali do kontakta je ipak došlo. Nakon štetnog događaja njegovo vozilo nije bilo u voznom stanju. Nije naglo kočio, dignuo je nogu s papučice gasa i pokušao zakočiti.

10. Svjedok JJ naveo je da se u trenutku štetnog događaja vozio u svom automobilu iza tužitelja. Štetni događaj dogodio se na Vodnjanskoj cesti na način da su na cestu ispred tužiteljeva automobila izletjele divlje svinje, koje su pretrčavale s desne strane ceste na lijevu stranu. Bilo ih je više, tužitelj je udario u jednu, a netom prije udarca je kočio. Svjedok nije mogao precizirati kada je tužitelj počeo kočiti, odnosno koliko prije samog naleta, jer se cijeli događaj odvio izrazito brzo, u sekundama. Tužiteljevo vozilo nakon sraza nije bilo u voznom stanju, a šteta je nastala i na njegovom automobilu jer su komadi s vozila tužitelja nakon sudara odletjeli i pali na njegovo vozilo. Toga dana vozili su u skladu s ograničenjem brzine, napominjući da se na spornoj cesti nalazi i kamera.

11. Svjedok FJ, policijski službenik, naveo je da su spornog dana na mjesto događaja, po pozivu, stigli on i kolega UJ. Zatekli su dva oštećena vozila, oba marke BMW, a bilo je i vidljivih tragova na cesti. UJ je sastavio zapisnik, a on je sačinio skicu, fotografirao mjesto nezgode i oštećenja vozila. Na lice mjesta pozvano je i lovačko društvo. Sjeća se da su na jednom automobilu nastala velika oštećenja, a na drugom sitne ogrebotine, pretpostavlja od plastike prvog vozila koje je naletjelo na divlju svinju. Misli da je na tom mjestu ograničenje brzine postavljeno na 90 km/h, riječ je o ravnom cestovnom potezu.

12. Svjedok UJ, policijski službenik, istaknuo je da se zbog proteka vremena ne sjeća detalja samog događaja, ali mu je ostalo u pamćenju da je riječ o dvojici prijatelja koji su vozili jedan iza drugoga, jedan od njih je naletio na divljač i oštetio vozilo, a krhotine s njegovog vozila su uslijed udarca pale na cestu i drugo vozilo. Predmetne zgode on je pozvan kao vođa ekipe za očevid, a na lice mjesta došao je s kolegom FJ, kriminalističkim tehničarom. Sjeća se da je bio mrak, a mjesto događaja mu je poznato i misli da je na tom mjestu ograničenje brzine 90 km/h. Tada nije bilo sporno da je riječ o naletu na divljač, koja je pronađena na licu mjesta. Također, na licu mjesta nije bilo tragova kočenja niti se eventualno prekoračenje brzine dovodilo u pitanje.

13. Svjedok ŠJ naveo je da mu se tužitelj obratio radi popravka vozila marke BMW na kojem je nastala šteta na prednjem poklopcu motora, prednjem blatobranu, faru i braniku, a tužitelj mu je rekao da je šteta posljedica naleta na divljač. Taj je popravak i izvršio jer ima autolimarsku radionicu, ali se ne sjeća iznosa štete niti troška popravka vozila. Tužitelj je sam nabavio dijelove i platio popravak, ali nije mu izdao račun jer je rekao da mu ne treba. Potvrdio je da je vozilo s fotografija na listovima 11-16 spisa ono vozilo koje je i popravio. Riječ je o limarskim i lakirskim radovima, promijenio je prednji poklopac, branik, farove i blatobran, moguće još neke dijelove, i to je ofarbao.

14. Sud je iskaze tužitelja i navedenih svjedoka ocijenio istinitima jer je u pogledu bitnih činjenica iskazivali vjerodostojno, međusobno podudarno, u skladu sa sadržajem dokumentacije Postaje prometne policije Pula i zaključcima iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka.

15. Radi utvrđenja dinamike nastanka prometne nezgode izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanja prometnog vještaka DJ i tužitelja, koji je na mjestu nezgode pokazao smjer kretanja, približno mjesto naleta na divljač, mjesto zaustavljanja vozila nakon udesa te mjesto na kojem se nakon naleta nalazila uginula divljač. Vještak je na uviđaju je istaknuo da je osobno vozilo tužitelja zaustavljeno na 1+350 metara od PTM (početne točke mjerenja). Divlja svinja je pronađena približno 1+365 metara od PTM.

16. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka DJ proizlazi da je na osnovi opisanih i prikazanih oštećenja na vozilu tužitelja razvidno da je ono prednjom stranom naletjelo na divlju svinju koja je u trenutku naleta prelazila kolnik s desne na lijevu stranu u odnosu na smjer kretanja vozila. S obzirom da iz podataka u spisu proizlazi da je divlja svinja bila odbačena 20,38 m, proizlazi da se u trenutku naleta vozilo tužitelja kretalo brzinom od 58,12 km/h, a za njegovo zaustavljanje pri toj brzini potrebna je dužina puta od oko 33,57 m i vrijeme od oko 3,23 s. Od mjesta stupanja na prometnicu pa do mjesta naleta, divlja se svinja kretala na dužini puta od 2,55 m i u vremenu od oko 0,46 s pa je vozilo, u trenutku stupanja divljači na prometnicu, bilo udaljeno od mjesta naleta za 7,42 m. Preglednost kolnika je omogućavala uočavanje divlje svinje u trenutku stupanja iste na prometnicu, jer je bila osvijetljena svjetlima na vozilu. Gledano po mjestu stupanja divljači na prometnicu, brzini vozila, vremenski prije naleta za 0,46 s u noćnim uvjetima nije postojala mogućnost poduzimanja ikakve radnje vozača kojom bi bio izbjegnut nalet jer se sve dešavalo u reakcijskom vremenu. Da su postojali uvjeti za kočenje, nalet bi bilo moguće izbjeći za sve brzine kretanja vozila niže od 19,31 km/h. Uzimajući u obzir iskaz tužitelja u dijelu iz kojeg proizlazi da je vozio brzinom od 80km/h, moguće je da je vozio tom brzinom, ali tada bi morao divlje svinje uočiti ranije i stići reagirati. Visina štete na vozilu uslijed ovog štetnog događaja utvrđena je u iznosu od 21.044,50 kuna / sada 2.793,09 eura bez PDV-a.

16.1. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, osim u dijelu u kojem vještak je vještak naveo da bi tužitelj pri brzini kretanja vozila od 80 km/h morao ranije uočiti divlje svinje i stići reagirati. Navedeni dio nalaza i mišljenja ocijenio je nejasnim s obzirom na prethodni navod vještaka da se tužiteljevo vozilo u trenutku stupanja divlje svinje na kolnik od mjesta naleta nalazilo na 7,24 m udaljenosti, a da pri utvrđenoj brzini kretanja od 58,12 km/h duljina puta potrebnog za zaustavljanje vozila iznosi 33,57 m.

16.2. Tuženik se o nalazu i mišljenju nije očitovao.

16.3. Saslušan na ročištu glavne rasprave, vještak DJ pojasnio je da je naletnu brzinu utvrdio na temelju podataka u spisu, podataka prikupljenih na uviđaju i iz odbačaja divlje svinje. S obzirom na to da u spisu nema puno materijalnih podataka niti podataka o tragovima kočenja, uzeo je u obzir izjavu tužitelja o brzini kretanja vozila od 80 km/h i zaključio da je moguće da se on zaista kretao tom brzinom, jer suprotnih podataka u spisu nema i moguće je da je pri toj brzini uočio divlju svinju i započeo radnju kočenja, ali nije mogao izbjeći sraz s divljom svinjom jer bi to mogao samo pri brzini manjoj od 19,31 km/h. Brzinu kretanja vozila na listu 13 nalaza, u točki 4. (58,12 km/h) utvrdio je uzimajući u obzir da je divlja svinja odbačena 20,38 m. Nakon što mu je predočen iskaz tužitelja u dijelu gdje je on iskazivao o istrčavanju divlje svinje nakon udarca (a ne odbačaju), vještak je istaknuo da je uzeo u obzir samo odbačaj divlje svinje, a zbog nedostatka materijalnih dokaza nije mogao izračunati kolika bi bila naletna brzina u slučaju da je divlja svinja nakon udarca nastavila trčati. Međutim, svakako može potvrditi da u bi u slučaju manjeg odbačaja i naletna brzina bila smanjena. Nadalje, vezano za trenutak uočavanja divlje svinje, vještak je naveo da, kada bi uzeo u obzir da je tužitelj uočio divlje svinje prije nego su one stupile na kolnik, odnosno dok su bile uz ogradu, tada bi to povećalo brzinu pri kojoj je moguće izbjeći nalet, pa pod pretpostavkom da ih je tužitelj uočio još kod ograde, nalet bi bilo moguće izbjeći pri svim brzinama nižim od 38,7 km/h.

16.4. Sud je nalaz i mišljenje vještaka, posebno njegovu usmenu dopunu, prihvatio u cijelosti, cijeneći ga stručnim, objektivnim, izrađenim prema pravilima struke i u skladu s materijalnom dokumentacijom sadržanom u spisu. Vještak je u usmenom izlaganju nalaza i mišljenja otklonio prigovore tužitelja te pojasnio da tužitelj nije mogao izbjeći sraz s divljom svinjom, točnije da bi sraz s divljom svinjom mogao izbjeći pri brzini manjoj od 19,31 km/h (uzimajući u obzir da je divlju svinju uočio uz desni rub kolnika), odnosno pri brzini manjoj od 38,7 km/h (uzimajući u obzir da je divlju svinju uočio u trenutku kada je ona bila kod ograde). Kada bi se i uzelo u obzir da divlja svinja nije odbačena, već da je nakon sraza nastavila pretrčavati cestu, tada bi naletna brzina svakako bila manja od one koju je utvrdio u nalazu i mišljenju. Sud je ovakvo obrazloženje vještaka prihvatio ocijenivši ga logičnim i uvjerljivim, a tuženikovi prigovori nisu doveli u sumnju pravilnost danog nalaza i mišljenja, niti tuženikovo nezadovoljstvo nalazom i mišljenjem predstavlja razlog za provođenje novog vještačenja. Nije osnovan navod tuženika da su utvrđenja vještaka utemeljena na pretpostavkama, već je vještak pravilno i zakonito, uslijed nedostatka materijalnih dokaza, svoj nalaz i mišljenje utemeljio na navodima tužitelja i svjedoka (primjerice o brzini kretanja tužitelja i mjestu na kojem je uočio divlju svinju), koja je i ovaj sud prihvatio ocijenivši ih istinitima. Dakle, nije riječ o pretpostavkama koje su rezultat arbitrarnosti vještaka, već o činjenicama koje proizlaze iz stanja spisa i izvedenih dokaza, slijedom čega ih sud smatra utvrđenima.

16.5. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio i u dijelu procjene visine štete od 2.793,09 eura, prihvaćajući navod vještaka da oštećenja na vozilu tužitelja, detaljno navedena na listovima 2-4 nalaza i mišljenja (list 140-142 spisa) predstavljaju totalnu štetu, jer navedeno proizlazi i iz izvida štete broj 220513421176/1 sačinjenog po tuženiku. Pritom se ukazuje da tuženik procjenu vještaka nije osporio niti je svoje sumnje u pravilnost izračuna visine štete istaknuo po zaprimanju nalaza i mišljenja, kao ni prilikom saslušanja vještaka, a niti je, radi otklanjanja eventualnih nepravilnosti, vještaku postavljao pitanja glede visine štete, već je svoje nezadovoljstvo izračunom visine štete prvi put iznio u podnesku predanom u spis neposredno pije zaključenja glavne rasprave, pa sud smatra da su primjedbe tuženika u tom dijelu usmjerene na odugovlačenje postupka.

17. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da ograničenje brzine na spornom dijelu ceste na kojem je došlo do sraza iznosi 90 km/h, da tužitelj nije vozio iznad dopuštene brzine te da brzina kretanja tužitelja nije u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja i nastalom štetom. Nije osnovan navod tuženika da tužitelj, vozeći brzinom od 80 km/h, brzinu kretanja nije prilagodio uvjetima na cesti i predvidivim preprekama koje divljač prema stavu tuženika predstavlja, s obzirom na utvrđenje da tužitelj, i pri puno manjoj brzini, ne bi mogao izbjeći nalet divljači. Postojanje prometnog znaka "divljač na cesti" ne suspendira to ograničenje brzine niti postojanje toga znaka može samo po sebi isključiti ili ograničiti odgovornost tuženika za štetu koju prouzroči divljač na cesti.

18. Relevantne odredbe za utvrđivanje odgovornosti u slučaju naleta vozila na divljač proizlaze iz Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18, 32/19 i 32/20, dalje u tekstu: ZOL), a ne iz Zakona o cestama, kako to ističe tuženik. Naime, prema čl. 76. st. 1. ZOL, lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu (u daljnjem tekstu: oštećenik) dužni su poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini, a u st. 2 istog članka propisano je kako u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZOL ne propisuje drugačije.

18.1. Iz čl. 80. st. 6. ZOL proizlazi da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

18.2. Iako je na mjestu štetnog događaja postavljen znak opasnosti od divljači na cesti, nije utvrđeno da bi tužitelj upravljao vozilom protivno odredbama o sigurnosti prometa na cestama i protivno postojećem prometnom znaku. Nadalje, nije utvrđeno, niti to tužitelj tvrdi, da bi šteta nastala zbog provođenja lova.

18.3. Budući da odredbama ZOL kao lex specialis nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, sukladno odredbi čl. 76. st. 2. ZOL valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO/05) kojima se uređuje odgovornost za štetu, koji je u odnosu na ZOL lex generalis.

18.4. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev 2902/16 od 28. kolovoza 2019.) divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom.

18.5. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu čl. 964. st. 1. ZOO/05) odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. - 1067. ZOO/05 u vezi sa čl. 76. st. 2. ZOL.

18.6. Prema čl. 1063. ZOO/05 šteta nastala u svezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a prema čl. 1064. ZOO/05 za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

19. Stoga, u smislu citiranih odredbi, za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti odgovora lovačko društvo koje gospodari lovištem i to na temelju objektivne odgovornosti. S obzirom na to da je mjesto štetnog događaja pod ingerencijom lovačkog društva Union Pula, koje je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika, utvrđena je tuženikova odgovornost za štetu.

19.1. Da bi se lovoovlaštenik, a time i njegov osiguratelj, mogao osloboditi obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on bi u smislu čl. 1067. ZOO/05 morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti.

19.2. Kao što je već utvrđeno, tužitelj je predmetne zgode upravljao vozilom u skladu s prometnim pravilima te nije pridonio nastanku štete. Tuženik je u tijeku postupka ukazivao i na dogovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom, pozivajući se na čl. 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22 i 114/22), kojim je propisno da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. U konkretnom slučaju u vrijeme nezgode bio je postavljen prometni znak "divljač na cesti", a u postupku nisu utvrđeni nikakvi nedostaci glede održavanja predmetne prometnice koji bi bili u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja, pa pravna osoba koja upravlja cestom nije svojim činjenjem ili nečinjenjem prouzročila ni skrivila prometnu nezgodu.

19.3. Stoga, tuženik, na kojem je bio teret dokaza postojanja ekskulpacijskih razloga za njegovo potpuno ili djelomično oslobođenje od odgovornosti, takve razloge u ovom postupku nije dokazao. S obzirom na navedeno, dužan je tužitelj naknaditi štetu na temelju čl. 1045. u vezi sa čl. 1064. ZOO/05, u visini utvrđenoj nalazom i mišljenjem, dakle u iznosu od 2.793,09 eura.

20. Na dosuđeni iznos tužitelju pripadaju i zatezne kamate, ali ne od 14. ožujka 2022., već od presuđenja.

20.1. Naime, prema odredbi čl. 1086. ZOO/05 obveza naknade (imovinske) štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Međutim, trenutak nastanka štete ne treba poistovjećivati s trenutkom nastanka štetnog događaja. U konkretnom slučaju, tužitelj je sam otklonio štetu (nenovčani oblik materijalne štete koja je reparirana) te bi imao pravo na kamate od dana kada je šteta otklonjena, odnosno kad su učinjeni troškovi radi otklanjanja štete (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1056/93 od 17. listopada 1994.). Međutim, ni tužitelj ni svjedok ŠJ, koji je izvodio limarske i lakirske radove na vozilu tužitelja, nisu predočili dokaze o tome kada je šteta otklonjena kao ni o iznosu štete. Stoga, kako je visina štete utvrđena tek provedenim prometnim vještačenjem, tada tužitelju pripada zatezna kamata od dana presuđenja odnosno od 22. listopada 2025. pa do isplate (tako VSRH u Rev-3562/2019 od 29. studenog 2022., Rev-168/2017 od 26. siječnja 2021., Rev 638/2020. od 12. siječnja 2021.), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za priznanje zateznih kamata.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Budući da tužitelj nije uspio s postavljenim zahtjevom u razmjerno neznatnom dijelu (samo u pogledu dijela zateznih kamata), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, u cijelosti su mu dosuđeni troškovi postupka, dok tuženiku, primjenom iste zakonske odredbe ne pripada pravo na trošak pa je njegov zahtjev za naknadu troška u cijelosti odbijen kao neosnovan.

21.1. Tužitelju, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, pripada iznos od po 100 bodova za sastav izvansudskog zahtjeva za naknadu štete (Tbr. 32. u vezi sa Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), sastav tužbe (Tbr. 7.1 Tarife), sastav podnesaka od 20. rujna 2023. i 10. listopada 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 6. listopada 2023,. 13. svibnja 2024., 10. ožujka 2025., 12. ožujka 2025., 15. svibnja 2025. i 11. srpnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 1.000 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.000,00 eura.

21.2. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 37,19 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 37,19 eura (puni iznos sudske pristojbe na presudu iznosi 74,38 eura, a tužitelj ima mogućnost u roku od 3 dana platiti polovicu toga iznosa, odnosno 37,19 eura). Također, priznat mu je trošak uplaćenog i utrošenog predujma za uviđaj i vještačenje u iznosu od 262,31 eura (neutrošeni predujam od 37,69 eura tužitelju će biti vraćen) te troškovi svjedoka LJ u iznosu od 30,00 eura i ŠJ u iznosu od 33,00 eura.

21.3. Slijedom navedenog, ukupni parnični trošak koji je dosuđen tužitelju iznosi 2.399,69 eura. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP.

U Puli 22. listopada 2025.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku