Poslovni broj: P-1727/2025-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vedrani Švedl Blažeka, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, zastupanog po punomoćniku Marku Kallay, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. rujna 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja Vedrane Švedl Blažeka, odvjetnice iz Osijeka i zamjenika punomoćnika tuženika ŠB, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o., Zagreb, dana 22. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba 1. Ugovora o kreditu broj: 198-50- 4351296 od 03.09.2007. godine zaključenog između tužitelja i tuženika kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) tj. kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak i koja glasi: "kunska protuvrijednost CHF 28.386,38 (dvadesetosamtisućatristoosamdesetšest švicarskih franaka i tridesetosam centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita." te se utvrđuje ništetnom ugovorna odredba 7. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi :" a) ...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća..., i pod b)... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća... ".

II. Utvrđuje se ništetnom odredba 2. Ugovora o kreditu broj: 198-50-4351296 od 03.09.2007. godine zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu koji glasi: "KAMATNA STOPA ... promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, isplatiti tužitelju PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.548,69 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku:

-na iznos od 13,12 EUR od 01.01.2008. do isplate,

-na iznos od 13,29 EUR od 01.02.2008. do isplate,

-na iznos od 13,33 EUR od 01.03.2008. do isplate,

-na iznos od 13,47 EUR od 01.04.2008. do isplate,

-na iznos od 13,06 EUR od 01.05.2008. do isplate,

-na iznos od 16,82 EUR od 01.06.2008. do isplate,

-na iznos od 16,92 EUR od 01.07.2008. do isplate,

-na iznos od 16,51 EUR od 01.08.2008. do isplate,

-na iznos od 16,42 EUR od 01.09.2008. do isplate,

-na iznos od 16,48 EUR od 01.10.2008. do isplate,

-na iznos od 17,70 EUR od 01.11.2008. do isplate,

-na iznos od 16,70 EUR od 01.12.2008. do isplate,

-na iznos od 17,70 EUR od 01.01.2009. do isplate,

-na iznos od 17,74 EUR od 01.02.2009. do isplate,

-na iznos od 17,69 EUR od 01.03.2009. do isplate,

-na iznos od 30,82 EUR od 01.04.2009. do isplate,

-na iznos od 30,66 EUR od 01.05.2009. do isplate,

-na iznos od 29,87 EUR od 01.06.2009. do isplate,

-na iznos od 29,24 EUR od 01.07.2009. do isplate,

-na iznos od 29,11 EUR od 01.08.2009. do isplate,

-na iznos od 29,09 EUR od 01.09.2009. do isplate,

-na iznos od 28,84 EUR od 01.10.2009. do isplate,

-na iznos od 28,39 EUR od 01.11.2009. do isplate,

-na iznos od 28,54 EUR od 01.12.2009. do isplate,

-na iznos od 28,61 EUR od 01.01.2010. do isplate,

-na iznos od 28,80 EUR od 01.02.2010. do isplate,

-na iznos od 28,45 EUR od 01.03.2010. do isplate,

-na iznos od 28,77 EUR od 01.04.2010. do isplate,

-na iznos od 28,39 EUR od 01.05.2010. do isplate,

-na iznos od 28,33 EUR od 01.06.2010. do isplate,

-na iznos od 29,89 EUR od 01.07.2010. do isplate,

-na iznos od 29,21 EUR od 01.08.2010. do isplate,

-na iznos od 30,05 EUR od 01.09.2010. do isplate,

-na iznos od 29,35 EUR od 01.10.2010. do isplate,

-na iznos od 28,42 EUR od 01.11.2010. do isplate,

-na iznos od 29,40 EUR od 01.12.2010. do isplate,

-na iznos od 30,67 EUR od 01.01.2011. do isplate,

-na iznos od 29,20 EUR od 01.02.2011. do isplate,

-na iznos od 29,26 EUR od 01.03.2011. do isplate,

-na iznos od 28,41 EUR od 01.04.2011. do isplate,

-na iznos od 28,15 EUR od 01.05.2011. do isplate,

-na iznos od 29,83 EUR od 01.06.2011. do isplate,

-na iznos od 29,65 EUR od 01.07.2011. do isplate,

-na iznos od 27,64 EUR od 01.08.2011. do isplate,

-na iznos od 26,51 EUR od 01.09.2011. do isplate,

-na iznos od 25,34 EUR od 01.10.2011. do isplate,

-na iznos od 16,08 EUR od 01.11.2011. do isplate,

-na iznos od 15,80 EUR od 01.12.2011. do isplate,

-na iznos od 15,80 EUR od 01.01.2012. do isplate,

-na iznos od 15,75 EUR od 01.02.2012. do isplate,

-na iznos od 15,52 EUR od 01.03.2012. do isplate,

-na iznos od 15,13 EUR od 01.04.2012. do isplate,

-na iznos od 14,96 EUR od 01.05.2012. do isplate,

-na iznos od 14,75 EUR od 01.06.2012. do isplate,

-na iznos od 14,39 EUR od 01.07.2012. do isplate,

-na iznos od 14,15 EUR od 01.08.2012. do isplate,

-na iznos od 13,80 EUR od 01.09.2012. do isplate,

-na iznos od 13,38 EUR od 01.10.2012. do isplate,

-na iznos od 13,23 EUR od 01.11.2012. do isplate,

-na iznos od 13,07 EUR od 01.12.2012. do isplate,

-na iznos od 12,73 EUR od 01.01.2013. do isplate,

-na iznos od 12,17 EUR od 01.02.2013. do isplate,

-na iznos od 12,12 EUR od 01.03.2013. do isplate,

-na iznos od 11,86 EUR od 01.04.2013. do isplate,

-na iznos od 11,48 EUR od 01.05.2013. do isplate,

-na iznos od 10,92 EUR od 01.06.2013. do isplate,

-na iznos od 10,63 EUR od 01.07.2013. do isplate,

-na iznos od 10,40 EUR od 01.08.2013. do isplate,

-na iznos od 10,20 EUR od 01.09.2013. do isplate,

-na iznos od 10,03 EUR od 01.10.2013. do isplate,

-na iznos od 9,67 EUR od 01.11.2013. do isplate,

-na iznos od 9,39 EUR od 01.12.2013. do isplate,

-na iznos od 9,14 EUR od 01.01.2014. do isplate,

-na iznos od 8,86 EUR od 01.02.2014. do isplate,

-na iznos od 8,59 EUR od 01.03.2014. do isplate,

-na iznos od 8,25 EUR od 01.04.2014. do isplate,

-na iznos od 7,85 EUR od 01.05.2014. do isplate,

-na iznos od 7,51 EUR od 01.06.2014. do isplate,

-na iznos od 7,19 EUR od 01.07.2014. do isplate,

-na iznos od 6,92 EUR od 01.08.2014. do isplate,

-na iznos od 6,62 EUR od 01.09.2014. do isplate,

-na iznos od 6,44 EUR od 01.10.2014. do isplate, sve po stopi koja se do 31.07.2015. godine određuje u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, isplatiti tužitelju PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od ukupno 6.045,60 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku:

-na iznos od 3,17 EUR od 01.04.2008. do isplate,

-na iznos od 12,92 EUR od 01.11.2008. do isplate,

-na iznos od 2,19 EUR od 01.12.2008. do isplate,

-na iznos od 16,11 EUR od 01.01.2009. do isplate,

-na iznos od 18,36 EUR od 01.02.2009. do isplate,

-na iznos od 19,44 EUR od 01.03.2009. do isplate,

-na iznos od 12,75 EUR od 01.04.2009. do isplate,

-na iznos od 13,47 EUR od 01.05.2009. do isplate,

-na iznos od 9,73 EUR od 01.06.2009. do isplate,

-na iznos od 7,02 EUR od 01.07.2009. do isplate,

-na iznos od 8,04 EUR od 01.08.2009. do isplate,

-na iznos od 9,81 EUR od 01.09.2009. do isplate,

-na iznos od 9,91 EUR od 01.10.2009. do isplate,

-na iznos od 8,58 EUR od 01.11.2009. do isplate,

-na iznos od 11,77 EUR od 01.12.2009. do isplate,

-na iznos od 14,38 EUR od 01.01.2010. do isplate,

-na iznos od 18,00 EUR od 01.02.2010. do isplate,

-na iznos od 17,48 EUR od 01.03.2010. do isplate,

-na iznos od 22,33 EUR od 01.04.2010. do isplate,

-na iznos od 21,73 EUR od 01.05.2010. do isplate,

-na iznos od 23,69 EUR od 01.06.2010. do isplate,

-na iznos od 38,69 EUR od 01.07.2010. do isplate,

-na iznos od 35,96 EUR od 01.08.2010. do isplate,

-na iznos od 45,53 EUR od 01.09.2010. do isplate,

-na iznos od 42,63 EUR od 01.10.2010. do isplate,

-na iznos od 37,78 EUR od 01.11.2010. do isplate,

-na iznos od 49,00 EUR od 01.12.2010. do isplate,

-na iznos od 63,25 EUR od 01.01.2011. do isplate,

-na iznos od 53,73 EUR od 01.02.2011. do isplate,

-na iznos od 57,53 EUR od 01.03.2011. do isplate,

-na iznos od 53,47 EUR od 01.04.2011. do isplate,

-na iznos od 54,61 EUR od 01.05.2011. do isplate,

-na iznos od 73,73 EUR od 01.06.2011. do isplate,

-na iznos od 75,95 EUR od 01.07.2011. do isplate,

-na iznos od 92,99 EUR od 01.08.2011. do isplate,

-na iznos od 85,26 EUR od 01.09.2011. do isplate,

-na iznos od 76,72 EUR od 01.10.2011. do isplate,

-na iznos od 78,56 EUR od 01.11.2011. do isplate,

-na iznos od 78,11 EUR od 01.12.2011. do isplate,

-na iznos od 82,65 EUR od 01.01.2012. do isplate,

-na iznos od 86,64 EUR od 01.02.2012. do isplate,

-na iznos od 87,40 EUR od 01.03.2012. do isplate,

-na iznos od 85,07 EUR od 01.04.2012. do isplate,

-na iznos od 87,08 EUR od 01.05.2012. do isplate,

-na iznos od 88,54 EUR od 01.06.2012. do isplate,

-na iznos od 86,79 EUR od 01.07.2012. do isplate,

-na iznos od 87,59 EUR od 01.08.2012. do isplate,

-na iznos od 86,34 EUR od 01.09.2012. do isplate,

-na iznos od 83,32 EUR od 01.10.2012. do isplate,

-na iznos od 87,09 EUR od 01.11.2012. do isplate,

-na iznos od 89,06 EUR od 01.12.2012. do isplate,

-na iznos od 88,16 EUR od 01.01.2013. do isplate,

-na iznos od 81,81 EUR od 01.02.2013. do isplate,

-na iznos od 87,74 EUR od 01.03.2013. do isplate,

-na iznos od 88,51 EUR od 01.04.2013. do isplate,

-na iznos od 86,58 EUR od 01.05.2013. do isplate,

-na iznos od 79,97 EUR od 01.06.2013. do isplate,

-na iznos od 80,08 EUR od 01.07.2013. do isplate,

-na iznos od 82,07 EUR od 01.08.2013. do isplate,

-na iznos od 85,09 EUR od 01.09.2013. do isplate,

-na iznos od 89,17 EUR od 01.10.2013. do isplate,

-na iznos od 87,52 EUR od 01.11.2013. do isplate,

-na iznos od 89,22 EUR od 01.12.2013. do isplate,

-na iznos od 91,10 EUR od 01.01.2014. do isplate,

-na iznos od 92,39 EUR od 01.02.2014. do isplate,

-na iznos od 94,78 EUR od 01.03.2014. do isplate,

-na iznos od 94,42 EUR od 01.04.2014. do isplate,

-na iznos od 92,47 EUR od 01.05.2014. do isplate,

-na iznos od 92,05 EUR od 01.06.2014. do isplate,

-na iznos od 92,72 EUR od 01.07.2014. do isplate,

-na iznos od 95,66 EUR od 01.08.2014. do isplate,

-na iznos od 98,20 EUR od 01.09.2014. do isplate,

-na iznos od 1.763,94 EUR od 01.10.2014. do isplate, sve po stopi koja se do 31.07.2015. godine određuje u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN 155/23, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 130,89 eur / 986,19 kn.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, isplatiti tužitelju PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 3.330,50 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 22. listopada 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja PB za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi 12. lipnja 2019. navodi da je s tuženikom 3. rujna 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 198-50-4351296, da je temeljem odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu ugovorena valutna klauzula kojom se glavnica kreditne obveze veže za valutu švicarski franak (CHF) na način da se tužitelju odobrava kredit u iznosu od 28.386,38 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, te rok otplate kredita 84 mjeseca, da je čl. 7. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, da je člankom 2. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,49 % godišnje, te se kamatna stopa mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, da je kredit tužitelj otplatio 2014. godine. Nadalje, tužitelj ističe da je tuženik početnu kamatnu stopu mijenjao tijekom trajanja ugovora na nezakonit način, pa je navedena odredba čl. 2. Ugovora o kreditu nepoštena i ništetna. Nadalje, tužitelj navodi da je presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž-6632/17 od 14.6.2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. godine, a kojom je pravomoćno utvrđeno da su banke, uključujući i tuženika, u razdoblju od 01. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača. Nadalje, tužitelj ističe da je predmentim ugovorom oštećen kroz dva promjenjiva parametra koji nisu bili predmetom pojedinačnih pregovora i to tečajnom razlikom pri promjenjivošću kamatne stope, a takva bankarska praksa iskazana u pojedinačnim ugovornim odredbama dovela je do neodređene ugovorne obveze za klijenta koja se za njega pokazala štetnom u materijalnom i nematerijalnom smislu. Stoga tužitelj u tužbi predlaže da sud presudom utvrdi ništetnom ugovornu odredbu 1. Ugovora o kreditu broj: 198-50- 4351296 od 03.09.2007. godine zaključenog između tužitelja i tuženika kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) tj. kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak i koja glasi: "kunska protuvrijednost CHF 28.386,38

(dvadesetosamtisućatristoosamdesetšest švicarskih franaka i tridesetosam centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita." te se utvrđuje ništetnom ugovorna odredba 7. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi :" a) ...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća..., i pod b)... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća... ", te odredbu članka 2. Ugovora o kreditu broj: 198-50-4351296 od 03.09.2007. godine zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu koji glasi: "KAMATNA STOPA ... promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora," te da naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 11.783,81 kn / 1.563,98 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, iznos od 46.481,35 kn / 6.169,14 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate. Međutim, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 19.05.2025. godine (list 326-331 spisa) tužitelj traži da sud presudom utvrdi ništetnom ugovornu odredbu 1. Ugovora o kreditu broj: 198-50-4351296 od 03.09.2007. godine zaključenog između tužitelja i tuženika kojom je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) tj. kojom je glavnica obveze vezana za valutu švicarski franak i koja glasi: "kunska protuvrijednost

CHF 28.386,38 (dvadesetosamtisućatristoosamdesetšest švicarskih franaka i tridesetosam centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita." te se utvrđuje ništetnom ugovorna odredba 7. tog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi :" a) ...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća..., i pod b)... u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća... ", utvrdi ništetnom odredbu 2. Ugovora o kreditu broj:

198-50-4351296 od 03.09.2007. godine zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu koji glasi: "KAMATNA STOPA ... promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora," da naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.548,69 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od slijedećeg dana nakon dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, da naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od ukupno 6.045,60 EUR te parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate. Navedenim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, u podnesku od 30. ožujka 2022. godine (kasnije je podneskom od 19.05.2025. godine tužitelj precizirao tužbeni zahtjev u skladu s promjenom valute u EUR) tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju vještaka smanio tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukao tužbu za iznos od 130,89 eur / 986,19 kn, o čemu je Općinski sud u Osijeku i donio rješenje na ročištu dana 27.06.2022. godine - da je tužba povučena za iznos od 986,19 kn, međutim stranke se na istom ročištu nisu odrekle prava na žalbu protiv navdenog rješenja, a istima nije ni dostavljen pisani otpravak navedenog rješenja o povlačenju niti u navedenoj ukinutoj presudi, pa je sud o tome odlučio pod točkom I. izreke ovog rješenja. Naime, tuženik se navedenom djelomičnom povlačenju nije protivio, ali je u vezi s navedenim djelomičnim povlačenjem tužbe potraživao trošak, pa je stoga temeljem čl. 158. st. 2. ZPP-a riješeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev. Nadalje, tuženik ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/2013, od 13.06.2014. godine, kao i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Pž-6632/2017, od 14.06.2018. godine, u cijelosti promašeno. Dakle, predmetnim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je priznato takvo pravo potrošačima, međutim, na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije u predmetnim postupcima utvrđivao valjanost svakog pojedinog ugovora odnosno ugovorne odredbe, već je tek stvorio kriterije pomoću kojih će sudovi u pojedinim postupcima prosuđivati da li su pojedine odredbe ugovora ništetne ili ne. U vezi s navedenim, tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), kao i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Štoviše, potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, odnosno na promjenjivu kamatnu stopu). Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran, i to od strane javnog bilježnika Zdenke Pavelić Musa, pod brojem OV-18.174/07, koji je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu (N.N. 78/1993, 29/1994, 162/1998) objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, kako navodi tuženik, potpuno je razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao. Tuženik dodatno ističe i da je isti sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom, u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u datom trenutku bilo poznato. Nadalje, iz svih okolnosti povezanih ne samo sa samim sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu, nego i s postupkom koji je prethodio njegovom sklapanju, kako navodi tuženik, razvidno je da je tuženik poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, da je tužitelj donio promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužitelj imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope. Sklapajući takav ugovor, tužitelj je nedvojbeno bio dobro upoznat sa svim rizicima koji bi za njega mogli proizaći iz ugovaranja valutne klauzule u CHF, kao i promjenjive kamatne stope, slijedom čega nema nikakve osnove da sud tužitelju pruži zaštitu na način kako isti zahtijeva u predmetnoj pravnoj stvari. Nadalje, tuženik ističe da tužba tužitelja ima i materijalnopravni nedostatak radi kojeg je sud dužan odbiti tužbeni zahtjev, a sve budući da se uvidom u predmetni ugovor o kreditu jednostavno može ustanoviti da ugovorne strane istoga nisu samo tužitelj i tuženik, kako bi to proizlazilo iz tužbenog zahtjeva tužitelja, već i MB, kao sudužnik, a iz čega jasno proizlazi kako tužitelj nije utužio sve stranke ugovora o kreditu, a ništetnost odredaba kojeg ugovora želi utvrditi u ovom postupku. Dakle, kako navodi tuženik, radi se o materijalnopravnom nedostatku zbog kojeg se tužbeni zahtjev mora odbiti. Naime, tužitelj u tužbi kojom traži utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora treba obuhvatiti sve sudionike pobijanog obveznopravnog odnosa jer se obzirom na prirodu tog materijalnog pravnog odnosa, a u pogledu kojeg se zahtjeva utvrđenje ništetnosti, spor može razriješiti za sve stranke u tom odnosu samo na jednak način. S tim u vezi, napominje se da je prema stavu iskazanom u sudskoj praksi prilikom utvrđenja ništetnosti određenog ugovora (a time i njegovih pojedinih odredaba) tužbom potrebno obuhvatiti sve njegove ugovorne strane, a ne samo jednu ili neke od njih. Nadalje, tuženik navodi da se uvidom u predmetnu tužbu može ustanoviti da je ista podnesena protiv podružnice Osijek Raiffeisenbank Austria d.d., a koja, kako je navedeno, nema pravnu osobnost niti može biti stranka u ovome postupku. Štoviše, iz izvatka iz sudskog registra za Raiffeisenbank Austria d.d. vrlo je jasno vidljivo da ista u trenutku podnošenja iste tužbe niti nema registriranu nikakvu podružnicu, pa tako niti onu koja je označena kao tuženik u ovoj pravnoj stvari. Tuženik opreza radi, ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Tuženik opreza radi osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe, aktivna legitimacija tužitelja i/ili pasivna legitimacija tuženika, osim činjenica koje je tuženik u ovom odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka izričito učinio nespornima. Nastavno svemu iznesenom, tuženik iznova poriče i osporava sve navode iz tužbe, te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti, i to iz razloga kako je navedeno te predlaže sudu iz gore navedenih razloga odbaciti tužbu, a podredno odbiti isti tužbeni zahtjev, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove postupka u ovoj pravnoj stvari zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate.

3. Presudom Općinskog suda u Osijeku posl. br. P-2539/2019-40 od 8. srpnja 2022. godine usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak.

4. Povodom žalbe tuženika na navedenu presudu, Županijski sud u Puli je rješenjem posl. br. Gž-1426/2022 od 9. siječnja 2025 - godine prihvatio prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku i ukinuo presudu Općinskog suda u Osijeku posl. br. P-2539/2019-40 od 8. srpnja 2022. godine i predmet ustupio mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

5. U ponovnom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u financijske podatke o kreditu (lit 12-13 spisa), u predmetni ugovor o kreditu (list 14-18 spisa), u prijepis knjigovodstvene kartice (list 19-21, 221-224), u informativni izračun efektivne kamatne stope (list 22-25 spisa), u otplatni plan (list 26-29 spisa), u dopis (list 100 spisa), u zadužnicu (list 103 spisa), u suglasnost (list 105-106 spisa), u zahtjev za kredit (list 109 spisa), u ponuda za kupnju motornog vozila (list 110), u izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 111-125 spisa), u presliku prometne dozvole (list 174-177), pročitan je iskaz tužitelja (list 229-230 spisa), te je provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Bernarda Hunjadi, dipl. oec. (list 236-243 spisa). Isto tako izvršen je uvid i u svu ostalu dokumentciju koja prileži spisu.

6. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Naime, na zadnjem ročištu stranke nisu imale nikakvih dokaznih prijedloga i predložile su zaključenje glavne rasprave. Ovdje valja reći da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga da se sasluša svjedok HB, dok sud nije saslušavao javnog bilježnika, niti je službenim putem pribavljao podatke od HNB-a o povijesnom kretanju LIBOR-a, ni podatke od Obrtnog registra je li tužitelj imao registriran obrt, jer se izvođenje ovih dokaza ukazuje kao potpuno nepotrebno.

7. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je odlučio kao u izreci.

8. Među strankama i nije sporno da je tužitelj s tuženikom 3. rujna 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 198-50-4351296, da je temeljem odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu ugovorena valutna klauzula kojom se glavnica kreditne obveze veže za valutu švicarski franak (CHF) na način da se tužitelju odobrava kredit u iznosu od 28.386,38 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, te rok otplate kredita 84 mjeseca, da je čl. 7. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, da je člankom 2. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,49 % godišnje, te se kamatna stopa mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, da je kredit tužitelj otplatio 2014. godine, a što jasno proizlazi i iz predmetnog ugovora o kreditu i ostalih izvedenih dokaza.

9. Prvenstveno valja reći da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/12 od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt- 249/14 od 09. travnja 2015. godine pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništava. Dakle iz navedenih odluka proizlazi da je tuženik kamatne stope mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, na način da se o promjenama nije pojedinačno pregovaralo, pa je time došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, odnosno korisnika kredita, zbog čega su navedene odredbe nepoštene, odnosno ništetne.

10. Isto tako navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno je da je tuženik od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključivanja i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključivanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupao sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih), prema navedenim presudama, temelji se na tome da određeni trgovci u svojim standardnim ugovorima ne koriste određene odredbe koje su nepoštene po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i da njihova poslovna praksa ne bude po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača nepoštena. Iz izreke navedenih presuda, razvidno je da se odnose na ugovore o potrošačkom kreditiranju, dakle i na predmetni Ugovor o kreditu.

11. Ovdje valja još reći da je navedenim presudama pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći nepoštene ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak te kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Naime, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, međutim, takva odluka ne isključuje primjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima, te tužitelj kao ugovorna strana ima pravo tražiti utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe sukladno odredbi čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., u daljnjem tekstu: ZOO) u svezi odredbe čl. 322. ZOO-a. Ovo tim više što je tuženik u konkretnom slučaju osporio da bi sporne ugovorne odredbe bile ništetne.

12. Nadalje, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenje iz gore navedenih presuda.

13. Nadalje, sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

14. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

15. Prema odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine" br. 35/05., - u daljnjem tekstu: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Odredbom čl. 272. ZOO-a određeno je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Nadalje, odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano je da je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

16. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, kao i u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu CHF.

17. Ovo stoga što predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, kao niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Naime, u Ugovoru o kreditu nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, jer ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, pa se smatra da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZZP-a), a što proizlazi i iz gore navedenih presuda donesenih u kolektivnom sporu za zaštitu prava potrošača, a koje obvezuju ovaj sud. Pored toga valja reći da tuženik adekvatnim dokazima nije dokazao suprotno. Naime, tuženik je tijekom postupka odustao od saslušanja djelatnika banke - svjedoka HB (list 352 spisa), dok je po mišljenju suda saslušanje javnog bilježnika na okolnost solemnizacije ugovora nakon proteka toliko vremena zaista nesvrsishodno.

18. Ovdje valja reći da ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a i čl. 272. ZOO-a.

19. Međutim u čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke, dok nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud smatra da predmetna odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope nije bila ni određena, niti odrediva u trenutku sklapanja toga Ugovora. Pored toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, pa je na taj način tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sporna odredba o promjenjivosti kamatne stope predstavlja nepoštenu odredbu u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a.

20. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Odredba čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu, koja promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu trebalo objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način mu omogućiti da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati), odnosno omogućiti mu da prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedene ugovorne odredbe tuženik je izbjegao utjecaj tužitelja kao druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg je tužitelj morao vratiti tuženiku.

21. Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio da je ugovorna odredba kojom je propisana promjenjivost kamatne stope ništetna, pri čemu valja dodati da na takvo utvrđenje nije od utjecaja činjenica da je kredit otplaćen.

22. U odnosu na odredbe kojima je ugovorena valuta CHF, uz koju je vezana glavnica, valja reći da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi stranke pojedinačno pregovarale o istim odredbama, niti da je tuženik informirao tužitelja o rizicima koje nosi valuta CHF, a navedeno proizlazi i iz gore navedenih odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje obvezuju ovaj sud. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa su po ocjeni ovog suda ništetne i nepoštene odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF. Nadalje, valja reći da iz gore navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa proizlazi da je i postupanje tuženika, po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Također, iz navedenih odluka proizlazi utvrđenje prema kojemu je iznos ugovorene kamate potrošaču bio nerazumljiv i iz razloga jer je vezan za tečaj švicarskog franka i za odluku banke.

23. Slijedom svega navedenoga, utvrđeno je da su predmetne ugovorne odredbe u dijelu u kojem je u odnosu na tužitelja ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF ništetne, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke.

24. Budući da je ovaj sud utvrdio ništetnim odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, to tužitelj sukladno odredbama čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05 i 41/08 - u daljnjem tekstu: ZOO/91) ima pravo na isplatu razlike između iznosa koji bi platio po osnovi tečaja CHF i zatezne kamate na dan sklapanja ugovora i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja i veće kamatne stope na dan plaćanja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući da se tuženika, koji je sastavio predmetne, djelomično nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Bernarde Hunjadi (list 236- 243 spisa), jer je isti stručan, jasan i argumentiran, tim više što nijedna stranka nije imala primjedbi na matematički izračun vještaka, niti je u tom pravcu stavljala daljnje dokazne prijedloge (nisu predlagali ni saslušanje vještaka na ročištu). Nadalje, ovdje valja reći da je sud prilikom odlučivanja uzeo u obzir izračun vještaka koji se odnosi samo na preplate izvršene od strane tužitelja (pozitivna razlika) s obzirom na činjenicu da u konkretnom slučaju tuženik nije podnio protutužbu, niti je istaknuo prigovor radi prebijanja, pa stoga tražbina tuženika prema tužitelju ne postoji. Pritom valja napomenuti da, na taj način (eventualno plaćajući manji iznos za vrijeme pada tečaja), nije došlo do povrede interesa potrošača, niti je time narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu, da bi dovela do ništetnosti Ugovora. Dakle, odredba o valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu nije nedopuštena, niti nepoštena u odnosu na tuženika (tako Županijski sud u Puli u presudi posl. br. Gž-299/2020-2 od 06. travnja 2020. u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji).

26. Na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj na temelju ništetnih ugovornih odredbi zbog povišenja kamatne stope i valutne klauzule vezane uz valutu CHF u utuženom razdoblju preplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu, a koja proizlazi iz razlike zbog promjene tečaja iznos od 45.550,36 kn / 6.045,60 eur (pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u tablici financijskog vještaka), a zbog promjene kamatne stope iznos od 11.668,61 kn / 1.548,69 eur (pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u tablici financijskog vještaka), te je stoga tuženiku naloženo isti iznos isplatiti tužitelju. Naime, tuženik na ročištu dana 9.07.2025. godine (list 341 spisa) ističe da nema prigovora na izračun odnosno konverziju kuna u eure, a kako je to zatraženo u podnesku tužitelja od 19.05.2025. godine.

27. Na tako dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od slijedećeg dana nakon plaćanja svakog pojedinog iznosa tuženiku (kako je tužitelj i tražio), sukladno Tabeli nalaza i mišljenja financijskog vještaka, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO-a, imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

28. Stoga je ovaj sud prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.045,60 eur i iznosa od 1.548,69 eur, sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos razlike od slijedećeg dana nakon plaćanja do isplate, a pobliže opisanom u toč. III. i IV. izreke ove presude, a koji zahtjev je preciziran u skladu sa jasnim, stručnim i objektivnim, te stoga od strane ovoga suda prihvaćenim, nalazom i mišljenjem financijskog vještaka na koji stranke, u smislu izračuna, kako je već prethodno i obrazloženo, nisu imale prigovora.

29. Ovdje još valja reći da tuženik neosnovano ističe prigovor zastare. Ovo stoga što je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da se zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga je evidentno da predmetno potraživanje tužitelja nije zastarjelo, a s obzirom da je ovom presudom utvrđena ništavost odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope, kao i odredbe kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule u CHF. Ali neovisno o navedenom, glede prigovora zastare valja reći da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu za zaštitu kolektivnih prava (koja tužba je podnesena 4. travnja 2012., kako to proizlazi iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. dostupne na službenim internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a stranke ni ne tvrde drugačije) u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a prekinut tijek zastare, pa je zastara počela teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti valutne klauzule, odnosno 13.06.2014. godine kada je postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 u pogledu odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Slijedom navedenog, kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12.06.2019. godine, tako je razvidno da nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove, sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a u pogledu valutne klauzule i kamatne stope.

30. Nadalje, u odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07, u daljnjem tekstu: ZZP) određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. U konkretnom slučaju je uvidom u Ugovor o kreditu i iz iskaza tužitelja kojeg sud u cijelosti prihvaća, jasno utvrđeno da se radi o kreditu za kupnju osobnog automobila koji je tužitelj koristio za osobne potrebe, a nikako za nekakve poslovne aktivnosti.

31. Glede prigovora tuženika da tužba tužitelja ima i materijalnopravni nedostatak radi kojeg je sud dužan odbiti tužbeni zahtjev, a sve budući da se uvidom u predmetni ugovor o kreditu jednostavno može ustanoviti da ugovorne strane istoga nisu samo tužitelj i tuženik, kako bi to proizlazilo iz tužbenog zahtjeva tužitelja, već i MB, kao sudužnik, a iz čega jasno proizlazi kako tužitelj nije utužio sve stranke ugovora o kreditu, a ništetnost odredaba kojeg ugovora želi utvrditi u ovom postupku, valja reći da je navedeni prigovor tuženika neosnovan, jer MB kao sudužnik nije nužni suparničar u ovom predmetu.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje u tekstu: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eur, te sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 118/18.), a imajući u vidu vrijednost predmeta spora u trenutku poduzimanja svake pojedine parnične radnje. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 12.06.2019. godine 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), za sastav podneska od 7.07.2020. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za obrazloženi podnesak od 24.08.2020. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za sastav podneska od 9.09.2020. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za zastupanje na ročištu dana 18.05.2021. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 8.12.2021. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 16.02.2022. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 30.03.2022. godine 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 27.06.2022. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za sastav podneska od 19.05.2025. godine 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. OT), za zastupanje na ročištu dana 21.05.2025. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), za zastupanje na ročištu dana 9.07.2025. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), te za zastupanje na ročištu dana 19.09.2025. godine 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), što ukupno čini 1150 bodova, a pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 2.875,00 eur. Kada se ovom iznosu doda trošak nužnog financijskog vještačenja od 331,80 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu od 123,70 eur, dobije se iznos od 3.330,50 eur, a koliko je tužitelju i dosuđeno pod točkom II. izreke rješenja.

33. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju su temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona dosuđene i zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

34. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu, budući da istu nije dužan kao potrošač platiti sukladno izmjenama Zakona o sudskim pristojbama.

35. Budući da je u cijelosti izgubio ovaj spor, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a u cijelosti je odbijen i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

U Zagrebu, 22. listopada 2025. godine

Sudac:

Goran Goluža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na tužbu od 123,70 eur

2. tuženiku po punomoćniku