Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5667/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća, te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Diane Pavlečić kao zapisničara, u prekršajnom protiv okrivljenika TB iz [adresa], zastupanog po branitelju Davorinu Zlatareku odvjetniku iz Čakovca, zbog prekršaja iz članka 167. stavak 4. u svezi stavka 1. točka 12. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine broj: 84/2021), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 21. ožujka 2024., poslovni broj: Pp-1538/2022-17, u sjednici vijeća održanoj dana 22. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika TB i potvrđuje pobijana presuda.
II. Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07.,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/14- nastavno PZ) okrivljenik je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, u roku od 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.327,23 eura (tisuću tristo dvadeset sedam eura i dvadeset tri centa), zbog prekršaja iz članka 167. stavak 1. točka 12. Zakona o gospodarenju otpadom, kažnjivo po članku 167. stavku 4. istog Zakona, opisanog u izreci.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan da naknadi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 26,00 eura (dvadeset šest eura).
3. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno po branitelju podnio žalbu pobijajući istu zbog: bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Okrivljenik u žalbi u bitnom poriče počinjenje prekršaja pri tome ističe sve istovjetno kao u pisanoj obrani, navodi da je prekršaj počinio nesvjesno i da nije bilo namjere okrivljenika da skuplja sekundarne sirovine. Ističe da je iznos izrečene prekršajne sankcije vrlo visok i bez obzira na ostale okolnosti isti predstavlja činjenicu da će izricanjem navedenog iznosa biti ugrožena egzistencija kako okrivljenika tako i njegove obitelji ako se uzme u obzir da je supruga okrivljenika nezaposlena a okrivljenik i njegova obitelj ne primaju nikakvu socijalnu pomoć, već se uzdržavaju jedino od rada i truda samog okrivljenika. Ističu da je presuda nejasna, kontradiktorna i suprotna sama sebi i razlozima presude, jer upravo navedene činjenice potvrđuju da se okrivljenik tereti za obavljanje djelatnosti gospodarenja otpadom i to sakupljanjem otpadom, i ako to nije točno jer je došao prevesti građevinski otpad čime nije obavljao gospodarenje otpadom.
4.
Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5.
Žalba nije osnovana.
6.
Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, pa do odlučivanja ovog Suda o žalbi okrivljenika, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., točke 7., točke 9. i točke 10. Prekršajnog zakona.
7.
Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud nije počinio istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naime, odredbom članka 88. Prekršajnog zakona propisano je da je sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist, kao i da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
8. Prema tome, ako žalitelj smatra da je ta ocjena pogrešna, to može predstavljati žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ali ne i bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, prvostupanjski sud dao je jasne razloge za krivnju okrivljenika. Isto tako izreka pobijane presude je jasna i precizna i obrazloženje presude nije suprotno samo sebi.
9. Međutim, svi naprijed navedeni prigovori su u biti činjeničnog karaktera i njima žalitelj samo otkriva nezadovoljstvo ocjenom dokaza i zaključivanjem prvostupanjskog suda o postojanju prekršaja i krivnji okrivljenika, za što je sud dao valjane razloge.
10. Dakle, prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
11.
Nadalje, neosnovano žalitelj prigovara pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, jer je prvostupanjski sud na temelju rezultata iscrpno provedenog prekršajnog postupka, prvenstveno pisane obrane okrivljenika u kojoj je priznao sve odlučne činjenice koje čine obilježje navedenog prekršaja, čemu bitnome ne proturječe niti provedeni materijalni dokazi, zasnovao svoju odluku o krivnji okrivljenika, što je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud valjano obrazložilo, radi čega se okrivljenik zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge pobijane presude koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
12. Činjenice koje terete okrivljenika su dokazane u dovoljnoj mjeri pa po ocjeni ovoga Suda provođenje daljnjih dokaza je nepotrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima, te daljnje izvođenje dokaza ne bi promijenilo već utvrđeno činjenično stanje i dovelo do drugačije odluke prvostupanjskoga suda.
13. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne kvalifikacije djela, ovaj Sud je našao da izrečena novčana kazna nije prestroga, ista je izrečena u minimalnom iznosu zapriječene novčane kazne (zapriječena novčana kazna je od 10.000,00 kn do 100.000,00 kn), a kako okrivljenik svoje žalbene navode u tom dijelu nije ničim potkrijepio to ovaj sud nije našao razloga za ublažavanjem izrečene novčane kazne i ne postoji zakonska mogućnost za izricanjem mjere upozorenja-opomene (čl. 43. Prekršajnog zakona).
14. Odluka o troškovima postupka također je utemeljena na zakonu.
15. Zbog izloženih razloga valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.
16.
Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. PZ-a određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 kuna/ 13,27eura do 5.000,00 kuna/ 663,61 eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
U Zagrebu, 22. listopada 2025.
ZAPISNIČAR :
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Diana Pavlečić, v. r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom u Varaždinu u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
