Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1593/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Bojani Skenderović, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MP OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljice RP OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljice HP OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja ĆP OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa] i svi zastupani po punomoćniku Berislavu Kopfu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženog LP OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženog OP OIB: [osobni identifikacijski broj], oba iz [adresa] i oba zastupani po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Osijeku, radi smetanja posjeda, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku od 28. studenog 2024., poslovni broj: Psp-1/2024- 18, dana 22. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Osijeku od 28. studenog 2024., poslovni broj: Psp-1/2024-18 te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. O zahtjevu tužitelja i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„ I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev I., II., III. i IV. tužitelja, a koji glasi:

Utvrđuje se da su prvotuženik i drugotuženik smetali tužitelje u njihovu zadnjem mirnom i faktičnom suposjedu dvorišta i stanova, na način da su 8. prosinca 2023. godine, u istočnom dijelu dvorišta, koje se u zemljišnim knjigama vodi kao kč. br. [katastarska čestica], kuća stambeni objekt, dva pomoćna objekta i dvorište, [adresa], ukupne površine 722 m2 , upisano u zk. ul [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], kojega isključivo suposjeduju tužitelji, a koji dio dvorišta je smješten između južnog zida stana koji se u zemljišnim knjigama vodi na kč. br. [katastarska čestica] pod B/,smještenom na katu uličnog objekta sastojećeg od kata i tavana ukupne površine od 260,04 m2, u vlasništvu prvotužitelja, a u suposjedu prvotužitelja i drugotužiteljice, i sjevernog zida stana koji se u zemljišnim knjigama na kč. br. [katastarska čestica] vodi kao stan D/, smješten u dvorišnom objektu, izgrađenom na tri etaže i to podruma, prizemlja i potkrovlja, ukupne korisne površine od 182,77 m2 (sveukupne površine 236,20 m2), u vlasništvu trećetužiteljice, a u suposjedu trećetužiteljice i četvrtotužitelja, a, omeđenog sa istoka metalnom ogradom na rubu toga dvorišta, kao istočne međe same čestice, tako da su prvotuženik i drugotuženik , iz lokala, koji je u zemljišnim knjigama na kč. br. [katastarska čestica] označen kao lokal A/, smješten u prizemlju i katu uličnog objekta s prizemljem sastojećim od bifea površine 29,52 m2, restorana sa 35,43 m2, hodnika i stepeništa sa 9,48 m2, kuhinje sa 11,25 m2, priprema hrane sa 8,37 m2, kuhinje sa 25,11 m2, sanitarnog čvora sa 5,34 m2 predprostora sa 1,69 m2, WC-a sa 2,13 m2, stepeništa sa 2,00 m2, predprostora sa 2,35 m2 i ureda na katu sa 5,64 m2, sveukupno površine 138,31 m2, a koji je u vlasništvu prvotuženika, u tlo navedenog dijela dvorišta, kojega isključivo suposjeduju tužitelji, ukopali i instalirali u visinu dvije limene odvodne cijevi promjera 25,5 cm, koje su provedene radi odvoda otpadnih tvari iz lokala A/, a gdje je ona zapadna cijev ukopana na 44 cm od južnog zida stana B/ i 275 cm od metalne ograde na istočnom rubu dvorišta, a istočna cijev je neposredno uza južni zid stana B/ i 190 cm od metalne ograde na istočnom rubu dvorišta, te se te dvije limene cijevi, spajaju u jednu cijev, te se protežu uvis, uz južni zid stana B/, neposredno kraj prozora, do visine od 700 cm, a sve to i 460 cm preko puta sjevernog zida sa prozorima stana pod D/, čime su tuženici smetali tužitelje u njihovu zadnjem i mirnom i faktičnom suposjedu navedenog dvorišta, te u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu stanova i to stana pod B/ u posjedu prvotužitelja i drugotužiteljice, te stana D/ u posjedu trećetužiteljice i četvrtotužitelja,

te se tuženicima nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja i to razmontiranjem i uklanjanjem navedenih i opisanih limenih odvodnih cijevi promjera 25,5 cm, koje nakon što su sastavljene u jednu cijev se protežu uza južni zid stana B/ u visinu od 700 cm i zatrpavanjem otvora koji je nastao u tim radovima na tome dijelu dvorišta i vraćanjem metalnog poklopca na betonski šaht,

te su tuženicima zabranjuje svako takvo i slično smetanje posjeda pod prijetnjom novčane kazne, a tuženici su dužni tužiteljima naknaditi i parnične troškove, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate, po stopi iz čl. 29 st. 2 ZOO-a, a sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“.

II. Nalaže se I., II., III. i IV. tužiteljima naknaditi I. i II. tuženicima troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 550,00 EUR-a (petstopedeseteura), sve u roku od 15 (petnaest) dana. "

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da rješenje preinači tako da prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje pred drugog suca pojedinca.

3. Na žalbu su odgovorili tuženici osporavajući žalbene navode i ističući da ne postoji niti aktivna legitimacija MP niti pasivna legitimacija FP niti posjed tužitelja betoniranog dijela dvorišta na kojem su postavljene cijevi. Predlažu stoga ovome sudu žalbu odbiti i potvrditi odluku prvostupanjskog suda uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje čina smetanja posjeda od strane tuženika, za zabranu takvog i sličnog smetanja ubuduće te za obvezivanje tuženika da uspostave posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja razmontiranjem i uklanjanjem limenih odvodnih cijevi promjera 25,5 cm, koje se nakon što su sastavljene u jednu cijev protežu uza južni zid stana B/ u visinu od 700 cm i zatrpavanjem otvora koji je nastao radovima na tome dijelu dvorišta te vraćanjem metalnog poklopca na betonski šaht.

6. Razmatrajući pobijano rješenje, postupak koji mu je prethodio kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka US RH, 84/08., 96/08. - odluka US RH, 123/08. – ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., - odluka US RH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP), na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuju tužitelji, jer je pobijano rješenje jasno i može se ispitati.

7. Nakon provedenog postupka sud je najprije otklonio istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije obrazlažući da tužitelji zajednički koriste predmetnu nekretninu na kojoj je postavljena cijev koja je predmet smetanja posjeda. Potom je otklonio prigovor promašene pasivne legitimacije obrazlažući kako su tuženici dogovarali zamjenu odnosno postavljanje tih cijevi. U okviru nespornih okolnosti sud nadalje utvrđuje da su MP i HP upisani kao vlasnici stanova u zemljišnim knjigama, a LP kao vlasnik lokala A, dok je OP ovlaštena osoba tvrtke "Anvi" j.d.o.o., koja vodi ugostiteljski posao u lokalu A/ i da dio dvorišta na kojem su postavljene cijevi posjeduju tužitelji. Sud je isto tako utvrdio da su na dvorištu postavljene nove dimovodne cijevi upravo po nalogu tuženika. Unatoč tome sud odbija tužbeni zahtjev obrazlažući kako se dimovodna cijev, koja se sastoji od dvije limene cijevi koje se spajaju u jednu cijev, proteže u vis pričvršćena na dimnjak, a koji dio nekretnine je zajednički svim strankama, a budući da tužitelji ničim nisu dokazali kako je dimnjak u isključivoj uporabi u korist određenog posebnog dijela, a u sumnji se, sukladno čl.67. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., Ispravak Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pročišćeni tekst) 94/17., 81/15. pročišćeni tekst, 94/17. – Ispravak Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /pročišćeni tekst/, dalje: ZVDSP) uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenog posebnog dijela, to sud ocjenjuje da tuženici nisu smetali posjed zajedničkog dijela stvari. Pored toga, sud iznosi stav kako se zapravo u konkretnom slučaju, ne radi o samovlasnom postupanju tuženika, budući su tužitelji ĆP i RP dopustili izvođaču radova, koji je angažiran od strane tuženika, da obavi navedeni posao postavljanja dimovodnih cijevi.

8. U svojoj žalbi tužitelji u bitnom osporavaju ocjenu prvostupanjskog suda kako nije bilo potrebno izaći na lice mjesta radi osobnog uvida u smetanje koje je izvršeno te ukazuju da su tijekom postupka tvrdili kako su smetani u isključivom posjedu svog dvorišta, jer su im tuženici ukopali u tlo dvorišta dvije limene cijevi, tako da niti nisu tvrdili da su bili smetani u posjedu dimnjaka niti da su cijevi bile pričvršćene za zajednički dio nekretnine u suvlasništvu stranaka. Pored toga, tvrde i kako su jasno obrazložili da je tužitelj ĆP omogućio ulazak u dvorište radnicima tvrtke angažiranim od strane tuženika međutim, da bi oni obavili nešto sasvim drugo od ugradnje sedmometarske limene cijevi u tlo dvorišta, kojeg su uživali.

9. U cilju odgovora na žalbene navode i ocjene zakonitosti pobijanog rješenja najprije valja ukazati da je, prema čl. 24. st. 1. ZVDSP, svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. U odnosu pak na izvršavanje prava vlasništva glede cijele stvari čl. 38. ZVDSP propisuje da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

10. Stoga je za rješenje ovoga spora bilo nužno utvrditi da li su tuženici postavljanjem dimovodne cijevi u dvorište nekretnine u suvlasništvu MP i HP te LP bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti tužitelja, odnosno da li je LP izvršavanjem svog prava glede cijele stvari, povrijedio prava ostalih suvlasnika.

11. U tom smislu osnovano tužitelji u svojoj žalbi ukazuju kako je sud propustio neposredno, očevidom na licu mjesta, utvrditi na koji način su postavljene dimovodne cijevi da li ukopavanjem u dvorište ili pričvršćivanjem za dimnjak ili pak i na jedan i drugi način. Sud je zbog pogrešno zauzetog stava propustio provesti dokaze radi utvrđenja ograničavanja dosadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti, odnosno utvrđenja da li su tužitelji i na koji način faktičnu vlast ranije izvršavali upravo na dijelu na kojem su danas postavljene cijevi i u kojem opsegu faktičnu vlast danas mogu izvršavati.

12. Zbog navedenih razloga ovaj sud je primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP, prihvatio žalbu, ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio na ponovno rješavanje prvostupanjskom sudu koji će u nastavku prvenstveno provesti očevid na licu mjesta radi utvrđenja činjenica potrebnih za odluku o predmetu spora, imajući pritom na umu nedostatke na koje je ukazano ovim ukidnim rješenjem. Isto tako, potrebno je dodatno utvrditi u kojoj ulozi je OP nastupao prilikom narudžbe postavljanja novih cijevi, da li kao zastupnik trgovačkog društva ANVI j.d.o.o. ili kao fizička osoba.

13. Sud će provesti i ostale relevantne dokaze koje stranke predlože radi utvrđivanja odlučnih činjenica, u vezi čega se napominje da je potrebno utvrditi da li su ranije na dvorištu bile postavljene dimovodne i ventilacijske cijevi i gdje, a ako su uklonjene gdje su se nalazile, da li su tužitelji sadili cvijeće i travu na dijelu nekretnine na kojem se danas nalaze cijevi, da li su cijevi ukopane u zemlju i točno gdje te da li su cijevi pričvršćene za dimnjak i na koji način.

14. Nakon toga sud će dati svoju ocjenu da li nespornim postavljanjem cijevi kako su danas locirane dolazi do ograničavanja dosadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti tužitelja, odnosno da li su tužitelji i na koji način faktičnu vlast ranije izvršavali upravo na dijelu na kojem su danas postavljene cijevi i u kojem opsegu faktičnu vlast danas mogu izvršavati.

15. Naposljetku će sud prvog stupnja ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, vodeći računa o mjerodavnim činjenicama u postupku smetanja suposjeda, a u obrazloženju novog rješenja iznijeti će jasne, neproturječne i na stanju spisa zasnovane razloge o odlučnim činjenicama te o primjeni materijalnog prava, a tom odlukom odlučiti će i o troškovima cijelog postupka u smislu odredbe čl.166. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 22. listopada 2025.

Sutkinja

Bojana Skenderović