Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž Ovr-28/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Srđanu Kuzmaniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice Privredne banke Zagreb, OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, koju zastupaju punomoćnici OD Vidović & Vidović, odvjetnici iz Varaždina, protiv ovršenice PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa ZOU Franje Šebijana i Mihaela Carović Rukavina, odvjetnici iz Varaždina, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o ovršeničinoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj Ovr-410/2020-15 od 5. prosinca 2024., 22. listopada 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj Ovr-410/2020-15 od 5. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je doslovno:
„Odbija se prijedlog ovršenice PU da se odgodi ovrha u ovom ovršnom predmetu, kao neosnovan.“
2. Prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje utvrdivši da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 65. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16–Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ) za odgodu ovrhe. Protivno ovršeničinoj tvrdnji, prvostupanjski sud je utvrdio da ovršenica nije pokrenula postupak za utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu broj 902101864 od 7. prosinca 2016. koji je ovršna isprava u ovom predmetu, već da je u parnici koju je pokrenula pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-999/2019 traži utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu br. 9012038940 sklopljenog 19. listopada 2006., pa da je riječ o novčanoj tražbini iz drugog ugovornog odnosa. Prvostupanjski sud je također utvrdio da ovršenica u svom prijedlogu nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a da činjenica da ovršenica živi u predmetnoj nekretnini koja joj je jedina nekretnina predstavlja otegotnu okolnost, međutim da navedene okolnosti ne utječu na provedbu ovrhe.
3. Protiv tog je rješenja pravodobnu žalbu podnijela je ovršenica zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), čija supsidijarna primjena proizlazi iz članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16–Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ) te ovom sudu predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje i odbiti prijedlog za ovrhu, a podredno ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti i granicama žalbenih navoda u smislu članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. supsidijarnog ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijanim rješenjem nisu ostvarene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
7. Protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za odgodu ovrhe iz članka 65. stavka 1. OZ-a.
8. Na temelju Ugovora o kreditu br. 9012038940 sklopljenog 19. listopada 2006. s ovršenicom, koji je ovršna isprava u ovom predmetu, ovrhovoditeljica je stekla založno na predmetnoj nekretnini radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, pa se ovršenica u smislu članka 77. stavka 1. OZ-a ne može s uspjehom iznositi da je predmetna nekretnina jedina nekretnina u kojoj živi koja je nužna za zadovoljenje njenih osnovnih životnih potreba niti se pozivati na pravo na dom, kao i da bi u smislu članka 80.b OZ-a prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između njenog interesa i ovrhovoditeljičinog interesa pa time stoga nije dokazala vjerojatnost da je ispunjen osnovni uvjet za odgodu ovrhe, da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.
9. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ovršenica nije dokazala ni da je ispunjen drugi kumulativni uvjet iz članka 65. stavka 1. točke 4. OZ-a, da je podnijela tužbu za stavljanje izvan snage predmetnog Ugovora o kreditu br. 9012038940 sklopljenog 19. listopada 2006. na temelju koje je dopuštena ovrha u ovom predmetu ili tužbe za utvrđenje njegove ništavosti.
10. Budući žalba nema opravdanja odlučeno je kao u izreci temeljem članka 380. točke 2. supsidijarnog ZPP-a.
U Dubrovniku, 22. listopada 2025.
S u d a c:
Srđan Kuzmanić
