Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-402/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku po sucu Srđanu Kuzmaniću kao sucu pojedincu, u u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15/a, OIB: 15907062900, kojeg kao punomoćnik zastupa Zoran Tomić, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Tomić i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika VS, vlasnika [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jakši Lucarić, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru broj Povrv-63/2023-10 od 8. ožujka 2024. ispravljene rješenjem istog suda broj Povrv-63/2023-13 od 11. ožujka 2024., 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba se djelomično uvažava, a u pretežitom djelu odbija kao neosnovana te se Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru broj Povrv-63/2023-10 od 8. ožujka 2024. ispravljene rješenjem istog suda broj Povrv-63/2023-13 od 11. ožujka 2024.;

a.) preinačava:

- u dijelu točke I. izreke u odnosu na zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. tako da se nalaže tuženiku platiti zatezne kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

- u dijelu točke II. izreke u odnosu na zatezne kamate za razdoblje od donošenja prvostupanjske odluke, tj. od 8. ožujka 2024. pa do dana plaćanja tako da se nalaže tuženiku platiti zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. ZOO-a) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

b) potvrđuje preostalom dijelu točke I. i II. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

" I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasminke Vrba iz Zagreba, Ivana Šibla 13, poslovni broj Ovrv-18473/2022 od 30. prosinca 2022. godine, održava se na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku VS, vl. Ordinacija dentalne medicine, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15/a, OIB: 15907062900, iznos od 326,14 eur sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim:

- na iznos od 20,51 eur od 24. veljače 2021.,

- na iznos od 20,51 eur od 24. ožujka 2021.,

- na iznos od 20,51 eur od 24. travnja 2021.,

- na iznos od 20,51 eur od 22. svibnja 2021.,

- na iznos od 20,51 eur od 24. lipnja 2021.,

- na iznos od 20,51 eur od 23. srpnja 2021.,

- na iznos od 20,51 eur od 24. kolovoza 2021.,

- na iznos od 20,51 eur od 23. rujna 2021.,

- na iznos od 20,51 eur od 26. listopada 2021.,

- na iznos od 20,51 eur od 25. studenog 2021.,

- na iznos od 20,51 eur od 22. prosinca 2021.,

- na iznos od 20,51 eur od 26. siječnja 2022.,

- na iznos od 20,51 eur od 24. veljače 2022.,

- na iznos od 20,51 eur od 24. ožujka 2022.,

- na iznos od 20,51 eur od 26. travnja 2022.,

- na iznos od 18,54 eur od 27. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku VS, vl. Ordinacija dentalne medicine, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15/a, OIB: 15907062900 trošak parničnog postupka u iznosu od 285,72 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke, tj. od 08. ožujka 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Predlaže prihvatiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Za istaknuti je najprije kako je ova parnica spor male vrijednosti u smislu članka 458. stavka 1. ZPP-a, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, a prema članku 467. stavku 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojom se završava postupak u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

5.1. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava osnovu za obračun toplinske energije odnosno valjanost ugovora o potrošnji toplinske energije ističući u bitnom da prvostupanjski sud nije dokazao postojanje valjane odluke većine glasova suvlasnika koji se računa po suvlasničkim dijelovima, nisu pravno relevantni obzirom da se odnose se na pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja – žalbenog razloga kojeg nije dopušteno iznositi u sporovima male vrijednosti.

6. Predmet spora je tužiteljeva novčana tražbina u iznosu od 326,14 EUR na ime neplaćenih računa za razdoblje od siječnja 2021. do zaključno travnja 2022. za obračunsko mjerno mjesto u [adresa].

7. Ovaj postupak započeo je kao ovršni postupak u kojem je, po prijedlogu za ovrhu tužitelja kao ovrhovoditelja, protiv ovršenika kao tuženika, doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasminke Vrbe iz Zagreba, broj Ovrvr-18473/2022. od 30. prosinca 2022.

8. Nakon što je ovršenik prigovorio predmetnom rješenju, prvostupanjski je sud rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

9. Prvostupanjski je sud primjenjući:

- članak 11. stavke 1., 3., i 5. tada važećeg Zakona o tržištu o toplinske energije ("Narodne Novine", broj 80/13, 14/14, 102/14, 115/14, 95/15, 102/15, 76/18, 96/18, 86/19, 118/19, - dalje u tekstu: ZTTE)

- članak 26. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne Novine", broj 35/14, 129/15, 67/25 – dalje u tekstu Opći uvjeti)

- članak 45. stavak 1. točku 1. te stavak članak 45. stavak 3. ZTTE-a

- odredbe tada važećeg Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne Novine broj: 99/14, 27/15, 124/15)

- odredbe tada važećeg Cjenika – Centralni toplinski sustav (CTS) – Zagreb, izdanog od HEP – TOPLINARSTVO d.o.o, u primjeni od 1. rujna 2014. (list spisa 114)

utvrdio:

- da su tužitelj kao kupac s jedne strane i vlasnici samostalnih uporabnih cjelina i zajedničkih dijelova nekretnine na adresi [adresa] zastupani po ovlaštenom predstavniku stanara AS, kao krajnji kupci s druge strane, sklopili Ugovor o potrošnji toplinske energije br. 26600420161 (list spisa 94 - 103, u daljnjem tekstu: Ugovor)

- da je Ugovor sklopljen temeljem Odluke suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju Ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije (list spisa 106 – 109), a koja Odluka je donesena temeljem većine glasova suvlasnika koji se računaju po suvlasničkim dijelovima i primjenjuje se na sve suvlasnike u odluci (članak 1. stavak 3. i 4. Ugovora)

- da spisu predmeta prileži Odluka suvlasnika stambene zgrade [adresa] o Ugovoru o potrošnji toplinske energije br. 266004201601 potpisana po predstavniku AS (list spisa 110) iz koje vidljivo da je popisu suvlasnika objekata na NM SAO 15 omaškom izostavljena samostalna uporabna cjelina od 78,53 m2 (PP -1)

- da je jedan od priloga i sastavnih dijelova Ugovora (članak 1. stavak 5.) Popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim udjelima, a u kojem je tuženik naveden kao krajnji kupac pod rednim brojem 23 (list spisa 104, 105)

- da je Kupoprodajnim ugovorom od 1. veljače 2013. prodavatelj OS prodala kupcu, ovdje tuženiku, između ostalog poslovni prostor oznake PP-1 u prizemlju zgrade, ukupne površine 78,53 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list spisa 111)

- da je tuženik BS upisan kao vlasnik poslovnog prostora oznake PP-1 u prizemlju zgrade, ukupne površine 78,53 m2, upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list spisa 112)

- da se tuženik izdvojio iz sustava centralnog grijanja prije nastanka utužene obveze te tužitelj zahtijeva naknadu fiksnih elemenata - snage za proizvodnju toplinske energije u mjesečnom iznosu od tadašnjih 50,99 kn, snage za distribuciju toplinske energije u iznosu od 26,33 kn, naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom u iznosu od 7,02 kn i naknadu za djelatnost kupca toplinske energije u iznosu od 39,27 kn uz 25 % PDV u iznosu od 30,90 kn odnosno ukupno 154,51 kn mjesečno (za razdoblje od mjeseca siječnja 2021. do mjeseca ožujka 2022., te isti taj iznos, ali uz 13 % PDV u iznosu od 16,07 kn odnosno ukupno 139,68 kn za mjesec travanj 2022. , list 58-92 spisa)

10. Prvostupanjski je sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i naložio tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka. Prvostupanjski sud ističe da je tužitelj računima sa specifikacijom dokazao osnovu i visinu utuženog dospjelog potraživanja, a koje tuženik neprijeporno nije podmirio.

11. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

12. Žalbenim navodima tuženik u bitnom osporava pasivnu legitimaciju tuženika s obzirom da je u ugovoru i računima naveden poslovni subjekt "Ordinacija dentalne medicine", a koja nije zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine, već fizička osoba BS te da su predmetnim ugovorom povrijeđeno načelo jednake vrijednosti činidaba iz članka 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22,156/22 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

13. Za istaknuti je najprije kako je prvostupanjski sud pravilno prihvatio tuženikovu pasivnu legitimaciju u ovom sporu s obzirom da je tuženik vlasnik ordinacije dentalne medicine, koja je poslovni subjekt koji nema pravnu osobnost. Naime, iz rezultata procesne građe - prijedloga za ovrhu i isprava koje je dostavio tužitelj (popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim udjelima, odluka suvlasnika zgrade o Ugovoru o potrošnji toplinske energije br. 266004201601, prijepisi računa) razvidno je da je kao obveznik plaćanja naveden tuženik kao fizička osoba i koji je ujedno i vlasnik nekretnine. To što je na računima naslovljenima na adresi na kojoj se nalazi tuženikova ordinacija, uz tuženikovo ime navedena i ordinacija kao poslovni subjekt koji nema pravnu osobnost ne utječe na tuženikovu pasivnu legitimaciju, budući je tuženik vlasnik poslovnog prostora i ordinacije u predmetnoj nekretnini u kojoj se obavlja poslovna djelatnost.

14. Nadalje, prema ocjeni suda tužiteljev zahtjev nije suprotan osnovnim načelima obveznog prava iz ZOO-a.

15. Naime , radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s obzirom na neujednačenu sudsku praksu, Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon što je rješenjem poslovni broj Revd-760/2020 od 5. svibnja 2020. dopušteno revizijsko pitanje koje je tužitelj podnio u drugom predmetu u revizijskoj odluci poslovni broj: Rev-285/2021-3, zauzeo stav da su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja prema članku 45. stavku 9. ZTTE-a plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije – koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode ni ne koriste. Konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koje nisu u vezi sa grijanjem njihova stana ili prostora ( dakle, troškove koji nisu u vezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stalne troškove isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni u obavljanju djelatnosti proizvodnje distribucije toplinske energije za cijelu zgradu, a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije, pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija. To stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao ni troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.

16. Stoga po ocjeni ovog suda tuženik nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava ima zakonsku obvezu plaćati sve druge troškove u koje spada trošak snage naknade za usluge kupca i poreza na dodanu vrijednost. I sud Europske unije je u presudi EVN Bulgaria Toplofikacia (C-708/17 i C-725/17) od 5. prosinca 2019. presudio da se Direktivi 2011/83 o pravima potrošača i Direktivi 2005/19 o nepoštenoj i poslovnoj praksi ne protivi propis kojim se predviđa da su vlasnici stanova u zgradi u suvlasništvu priključenoj na mrežu područnog grijanja dužni doprinositi troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade, iako pojedinačno nisu zatražili isporuku grijanja i ne koriste ga u svom stanu te da se Direktiva 2006/32 i 2012/27 o energetskoj učinkovitosti ne protivi tome da se računi koji se odnose na tu potrošnju svakom vlasniku u zgradi u suvlasništvu ispostavljaju razmjerno grijanom obujmu njegova stana. U navedenoj presudi sud je pojasnio pojam „isporuke naručene robe“ u smislu članka 27. Direktive 2011/83 obrazloživši da opskrba unutarnjih instalacija toplinskom energijom i posljedično zajedničkih dijelova zgrade u suvlasništvu koja je izvršena nakon odluke o priključenju zgrade na mrežu zgrade područnog grijanja koju je donijela suvlasnička zajednica u skladu s nacionalnim pravima ne predstavlja isporuku nenaručenog područnog grijanja. Pored toga, da se računi koji se odnose na grijanje u zgradama u suvlasništvu, osobito što se tiče unutarnjih instalacija i zajedničkih dijelova zgrade, ne mogu u potpunosti individualizirati, s obzirom na to da stanovi u takvoj zgradi nisu toplinski neovisni jedan o drugome jer se toplina izmjenjuje između grijanih prostora, manje grijanih prostora ili prostora koji se ne griju.

17. Pri tom, a kako to navodi Vrhovni sud RH, tuženik ne može s uspjehom tvrditi da od plaćanja opisane fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage - u onome što čini njezin navedeni sadržaj, te od onog čemu bi ta naknada trebala služiti, odnosno od grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade, nema nikakve koristi. Grijanjem zajedničkih dijelova zgrade (primjerice: stubišta, kotlovnice, podrumskih ili tavanskih prostora) ili instalacija zgrade (onih ugrađenih u zidove ili podove) topliji je i njegov stan (kao što je topliji i grijanjem drugih stanova u zgradi, ne nužno samo onih sa kojima graniči zajedničkim zidovima). Valja imati na umu da se grijanjem drugih dijelova zgrade ili drugih stanova kao i održavanjem cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, pridonosi (što se ne može relativizirati ili u vrijednosti umanjivati u onome što i tuženik dobiva) očuvanju i zgrade kao cjeline - a time i stana sa njegovom vrijednošću u vlasništvu (pa i kao stana koji bi imao ili sačuvao bar mogućnost ponovno pristupiti grijanju - ako se postrojenje za grijanje sačuva, makar se izdvojio iz toplinskog sustava).

18. Zbog svega gore navedenog i vlasnik (ovdje tuženik) koji se izdvojio iz zajedničkog sustava grijanja, neovisno o vremenu kad se iz istog sustava izdvojio te bez obzira kupuje li toplinsku energiju za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, ukoliko naravno zajednički sustav grijanja opskrbljuje zajedničke prostorije te ukoliko se nisu svi stanari isključili iz zajedničkog sustava grijanja, mora sudjelovati u pokrivanju prouzrokovanih troškova, fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage - u onome što čini njezin navedeni sadržaj (grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade).

19. Ovaj je sud utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11.ZPP-a koju tuženik ističe u žalbi, kao ni one na koje pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.

20. Međutim, nije pravilno određena stopa zateznih kamata na dosuđenu svotu u razdoblju od 1. siječnja 2023. pa do naplate, jer se ona 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22), a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 155/23).

21. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod točkom I. a.) izreke alineji prvoj i drugoj ove presude na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a, a pod točkom I. b) na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a . , dok je primjenom članka 166. stavka 1. ZPP-a u točki II izreke odlučeno o troškovima žalbenog postupka.

Dubrovnik, 22. listopada 2025.

Sudac:

Srđan Kuzmanić