Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-353/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Srđanu Kuzmaniću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. RK, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. HK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. RKI, OIB: [osobni identifikacijski broj], svih iz [adresa], svih zastupanih po punomoćnici Zorani Živković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice HKI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mislav Ivanišević, odvjetnik u Zagrebu, zbog smetanja posjeda, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-192/2014-47 od 29. ožujka 2024., 22. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I Žalba se djelomično uvažava, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana te se u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-192/2014-47 od 29. ožujka 2024.:
a ) potvrđuje u točki I izreke
b) preinačuje u točki II izreke tako da glasi:
"II Nalaže se tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima troškove postupka u svoti od 702,85 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 29. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope određene člankom 29. stavkom 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 155/23) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
II Odbija se kao neosnovan tuženičin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Psp-192/2014-47 od 29. ožujka 2024. riješeno je:
"I Utvrđuje se da je tuženica HKI, OIB: [osobni identifikacijski broj], smetala tužitelje RK, OIB: [osobni identifikacijski broj], HK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i RKI, OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem suposjedu terase na vrtu i vrta koji se nalazi uz stambenu zgradu [adresa] i proteže se sa sjeveroistočne strane u širini od cca 6 m, s jugoistočne strane u dužini od cca 20 m i s jugozapadne strane u širini od cca 5 m od kuće, koja predstavlja nepravilni peterokut time što je dana 17.10.2014. godine ugradila bravu na ulaznim vratima ograde u navedeni vrt i terasu, te odbila predati duplikate ključeva brave tužiteljima, te se nalaže tuženici uspostaviti ranije suposjedovno stanje, uklanjanjem brave ili predajom duplikata ključeva brave tužiteljima, te joj se zabranjuje svako takvo i slično smetanje ubuduće, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 2.652,85 EUR, u roku od 15 dana."
2. Protiv tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnesi tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP). Tuženica predlaže usvojiti žalbu i preinačiti rješenje na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije, a tužiteljima naloži da tuženici solidarno naknade troškove parničnog postupka uvećano za troškove žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana samo u pogledu odluke o parničnim troškovima.
5. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilo primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a. Pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, a koju povredu u žalbi navodi tužitelj. Također, prvostupanjsko rješenje je obrazloženo sukladno članku 338. stavku 4. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao suvlasnika stambene zgrade u [adresa], za utvrđenje da ih je tuženica smetala u posljednjem suposjedu terase na vrtu i vrta koji se nalazi uz stambenu zgradu [adresa] i proteže se sa sjeveroistočne strane u širini od cca 6 m, s jugoistočne strane u dužini od cca 20 m i s jugozapadne strane u širini od cca 5 m od kuće, time što je dana 17. listopada 2014. godine ugradila bravu na ulaznim vratima ograde u navedeni vrt i terasu, te odbila predati duplikate ključeva brave tužiteljima, čime je tužitelje potpuno isključila iz suposjeda predmetne terase-vrta, pa da se tuženici naloži uspostaviti ranije suposjedovno stanje, uklanjanjem brave ili predajom duplikata ključeva brave tužiteljima, te da joj se zabrani svako takvo i slično smetanje ubuduće.
7. Među strankama nije sporno da su stranke suvlasnici predmetne stambene zgrade uz koju se nalazi predmetni vrt - terasa. Također nije sporno da je tuženica ugradila bravu na ulaznim vratima ograde u predmetni vrt - terasu, te da tužiteljima nije predala duplikate ključeva brave. Sporno je da li je tuženica navedenim radnjama smetala tužitelje u suposjedu predmetnog vrta - terase s obzirom da tuženica tvrdi da tužitelji nikada nisu bili u suposjedu predmetnog vrta - terase.
8. Prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka prihvatio tužbeni zahtjev. Tijekom prvostupanjskog postupka, u bitnom je utvrđeno :
- da su stranke suvlasnici stambene zgrade [adresa], sagrađene na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], po novoj izmjeri zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da se uz tu zgradu nalazi terasa na vrtu i vrt, a koji se proteže sa sjeveroistočne strane u širini od cca 6 m, s jugoistočne strane u dužini od cca 20 m i s jugozapadne strane u širini od cca 5 m od kuće, predstavljajući nepravilni peterokut;
- da se u tu stambenu zgradu ulazi preko vanjskog otvorenog ulaznog dijela do kojeg se dolazi stepenicama, a na čijem se kraju nalazi plato koji vodi na glavno stubište zgrade te prema vratima koja vode u dvorište (stranica spisa 73);
- da tužitelji bili u posljednjem suposjedu terase na vrtu i vrta koji se nalazi uz stambenu zgradu koji suposjed su izvršavali na način da su predmetni vrt i terasu na vrtu koristili za vrtne zabave, druženja i roštiljanja s prijateljima i obitelji, za sušenje rublja, šetanje psa, te da su se u vrtu igrala djeca prvotužitelja sa svojim prijateljima, a do vrta su dolazili kroz metalna vrata koja nikada nisu bila zaključana jer na njima nije bilo brave i bio je slobodan prolaz (iskazi svjedoka BK, stranica spisa 50 - 51, JK, stranica spisa 52, ĆK stranice spisa 59 -60)
- da na ulaznim vratima ograde u predmetni dio vrta i terase postoji brava koja se zaključava (zapisnik s vanjskog uredovanja, stranice spisa 63 – 66)
- da nikakva brava na ulaznim vratima u predmetni vrt – terasu nije postojala do 17. listopada 2014., kada je zavarivač angažiran da u postojeća vrata ugradi bravu koja će omogućiti prolaz i ulaz jedino osobi koja ima ključ (stranica spisa 58)
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan.
10. Pobijano rješenje tuženica osporava u žalbi ističući u bitnom kako prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio vrijeme smetanja posjeda, aktivnu legitimaciju tužitelja, sadržaj posjeda, te dopustivost posjedovne zaštite iznoseći pritom navode iznesene u dosadašnjem tijeku postupka. Tuženica osporava i dosuđene troškove postupka.
11. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud tijekom postupka u dovoljnoj mjeri i na pravilan način utvrdio sve pravno odlučne činjenice, a činjenični supstrat u odnosu na pravno odlučne činjenice na kojem je temeljeno prvostupanjsko rješenje u pogledu pravno odlučnih činjenica (iznesenih po strankama tijekom postupka) nije doveden u sumnju niti žalbenim navodima tuženice kojima zapravo ocjenjuje izvedene dokaze suprotno nego ih je ocijenio prvostupanjski sud kojemu (jedino) i pripada pravo ocjenjivati izvedene dokaze, a ne strankama (članak 8. ZPP) pa su tako i neosnovani navodi žalbe kojima žaliteljica daje svoju ocjenu izvedenih dokaza, jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve dokaze pa tako i iskaze svih saslušanih svjedoka i stranaka te temeljem izvedenih dokaza i utvrdio činjenično stanje u odnosu na pravno odlučne činjenice.
12. Sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu (članak 22. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje u tekstu: ZV), dok je člankom 441. ZPP-a propisano da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja te je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
13. Radi navedenog, činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda koja se odnose na one činjenice o kojima je isključeno raspravljati u postupku za smetanje posjeda (vlasništvo predmetnih nekretnina, upisi u zemljišnoj knjizi u odnosu na te nekretnine) kao i tuženičini žalbeni navodi koji se na njih odnose nisu od pravno odlučnog značaja za pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite.
14. Prvostupanjski sud je temeljem utvrđenja utemeljih na izvedenim dokazima pravilno zaključio da su tužitelji bili u posljednjem mirnom suposjedu terase na vrtu i vrta te da su za smetanje posjeda i počinitelja saznali 17. listopada 2014. te da tuženičine radnje koje se opisuju kao radnje smetanja posjeda predstavljaju čin samovlasnog smetanja njihovog suposjeda slijedom čega je pravilno zauzeo stajalište o osnovanosti zahtjeva tužitelja i prihvatio ga, pravilno pri tome primjenjujući članak 21. stavak 1., članak 22. stavak 2., te članak 24. stavak 1. ZV-a.
15. Na tuženičine žalbene navode kojim osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o saznanju tužitelja za smetanje posjeda i počinitelja 17. listopada 2014. valja navesti da iz iskaza tužitelja pod 1. proizlazi da je tog datuma zabilježio i fotografirao majstore koji su došli postavljati cilindar bravu (stranica spisa 44 – 47,), a što je potvrdio i svjedok VK, zavarivač, ( stranice spisa 58 – 59), pa je stoga i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je predmetna tužba podnesena u zakonom propisanim rokovima za podnošenje tužbe radi smetanja posjeda, a suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.
16. Stoga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje u pogledu odlučnih činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici pružio traženu zaštitu posjeda i prihvatio tužbeni zahtjev kao u pobijanom rješenju.
17. Pravilno tuženica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom odlučivanja o troškovima postupka.
17.1. Prema Tbr. 52. točki 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023; dalje u tekstu Tarifa) u postupcima radi smetanja posjeda primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kad je postupak okončan.
17.2. Primjenom Tbr. 7. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12; 103/14 - dalje u tekstu: Tarifa 142/12, 103/14), a koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, tužiteljima pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira za broj radnji koje je poduzeo u visini od 200 bodova u postupku radi smetanja posjeda , uz uvećanje od 20% za II tužitelja i III tužitelja (Tbr. 36. točka 1. Tarife 142/12, 103/14) odnosno 240 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife) te uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi ukupno 600,00 EUR. Tužiteljima je priznat i trošak predujma za očevid u iznosu od 49,77 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu od 26,54 EUR i sudske pristojbe na rješenje od 25,54 EUR, tako da je tužiteljima sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 702,85 EUR.
18. Sijedom navedenog, žalba tuženice je djelomično odbijena kao neosnovana, te je odlučeno kao u točki I pod a) izreke temeljem članka 380. točke 2. ZPP-a, a kao u točki I pod b) izreke temeljem članka 380. točke 3. ZPP-a.
19. Tuženica je djelomično uspjela sa žalbom, pa kako ovaj sud njezin uspjeh ocjenjuje neznatnim, to je u točki II izreke ovog rješenja njezin zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan (članak 154. stavak 5. ZPP).
U Dubrovniku 22. listopada 2025.
Sudac:
Srđan Kuzmanić
