Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-119/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi kao predsjednika vijeća, Srđana Kuzmanića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik zastupa Azimir Cerić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Generali osiguranje d.d, Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenima protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1637/2021-30 od 27. studenog 2023., 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Tužiteljeva žalba se djelomično prihvaća, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, a tuženikova žalba se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1637/2021-30 od 27. studenog 2023.:

a.) potvrđuje u točki I. i II. izreke pobijane presude

b.) preinačuje u točki III izreke tako da ista sada glasi:

"Nalaže se tuženiku Generali osiguranje dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604 da tužitelju ĆJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška isplati iznos od 923,17 EUR u roku od 15 dana."

II Odbijaju se tužitelj i tuženik sa zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

" I Nalaže se tuženiku Generali osiguranje dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604 da tužitelju ĆJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] po osnovi neimovinske štete isplati iznos od 1.990,84 eura / 15.000,00 kn te po osnovu tuđe pomoći i njege iznos od 720,00 eura / 5.424,84 kn, oba iznosa sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, aod 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 16.064,11 eura / 121.035,00 kn te u dijelu u kojem zahtjeva dosudu parničnog troška s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao s dijelom koji nije osnovan.

III Nalaže se tužitelju ĆJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Generali osiguranje dioničko društvo, Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604 na ime parničnog troška isplati iznos od 7.273,87 eura / 54.805,00 kn u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude obje su parnične stranke pravodobno podnijele žalbu.

2.1. Iako je tužitelj u žalbi naveo da podnosi žalbu protiv cjelokupne presude iz sadržaja žalbe je razvidno da podnosi žalbu samo protiv točki II i III izreke i to iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti a tuženiku naloži platiti tužitelju parnične troškove.

2.2. Tuženik je podnio žalbu u odnosu na dio točke I. izreke presude preko dosuđene svote od 1.063,11 EUR / 8.010,00 kn odnosno za iznos od 927,73 EUR uvećane za zatezne kamate (dosuđeni iznos od 1.990,84 EUR – 1.063,11 EUR) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. točke 3. ZPP- a. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužiteljev tužbeni zahtjev iznad iznosa od 1.063,11 EUR / 8.010,00 kn s zateznim kamatama od 18. siječnja 2022. pa do isplate, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Tuženikova žalba je u cijelosti neosnovana, a tužiteljeva je žalba je osnovana samo u odnosu odluku o parničnim troškovima sadržanu u točki III izreke pobijane presude.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio u prometnoj nesreći u kojoj je sudjelovao kao pješak, a koju je skrivio tuženikov osiguranik. Među strankama nisu sporni nastanak prometne nesreće, tuženikova pasivna legitimacija, odgovornost te činjenica da je tuženik tužitelju u mirnom postupku po osnovi neimovinske štete isplatio iznos od 90.000,00 kn. Sporni su osnovanost i visina iznad isplaćenog iznosa te troškovi parničnog postupka.

6. Prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu na ročištu 14. ožujka 2023. tužitelj potražuje od tuženika iznos od 18.055,00 eura po osnovi neimovinske štete (što predstavlja razliku između prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 30.000,00 eura umanjen za isplaćeni iznos od 11.945,00 eura) te iznos od 720,00 eura po osnovi tuđe pomoći i njege sa zateznom kamatom koja teče od 18. siječnja 2021. pa do isplate.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio i pravilnost tih utvrđenja nije dovedena u pitanje žalbenim navodima:

− da je 20. studenog 2020. u Zagrebu, na križanju prilaznih kolnika kbr. 9 i 11 [adresa], došlo do prometne nesreće u kojoj je tužitelj sudjelovao kao pješak

− da je prometnu nesreću prouzročio KJ upravljajući vozilom reg. ozn. [registarska oznaka], a koje je na dan nesreće bilo osigurano u tuženika

− da se tužitelj obratio tuženik s odštetnim zahtjevom dana 18. veljače 2021. te je tuženik tužitelju u mirnom postupku kao nesporni dio isplatio iznos od 90.000,00 kn

− da je prema nalazu i mišljenju vještaka prof.prim.dr.sc. Igora Stipančića, dr. med., specijalista kirurgije i hitne medicine te prim. IJ, dr. med, specijalista psihijatra (stranice spisa 104 – 109) tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje glave i desnog ramena, višeiverni prijelom gornjeg dijela desne nadlaktične kosti, iščašenje desnog ključno – lopatičnog zgloba te prijelom devetog rebra s desne strane

− da se trajne posljedice sa psihijatrijskog stanovišta očituju na način da tužitelj ima smanjenu slobodu u svom osobnom, obiteljskom, odnosno i socijalnom funkcioniranju

− da je tužitelj kao posljedicu štetnog događa tužitelj trpio bolove jakog inteziteta 5 do 6 dana, srednjeg 20 dana te bolove manjeg intenziteta još 6 tjedana

− da je tužitelj doživio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, a u daljnjem tijeku sekundarni strah umjerenog do jakog intenziteta 3 dana, a potom umjereno oscilirajući strah 4 dana do 4 tjedna te slabiji strah 8 tjedana

− da je tužitelju umanjena opća životna i radna sposobnost za 28%, te da trpi naruženje srednjeg stupnja

− da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć druge osobe 30 dana po 4 sata na dan, 2 mjeseca po 3 puta tjedno po 2 sata;

− da je prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju za vrijeme liječenja u kući bila potrebna pomoć i njega druge osobe u ukupnom trajanju od 180 sati 8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je temeljem članaka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22,156/22 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje za što pravična novčana naknada na neimovinski dio iznosi 105.000,00 kn, a po osnovi tuđe pomoć i njege, temeljem članka 223. ZPP-a, iznos od 5.484,84 kn. Kako je tuženik tužitelju po osnovi neimovinske štete u mirnom postupku isplatio iznos od 90.000,00 kn, prvostupanjski je sud tužitelju po osnovi neimovinske štete dosudio daljnji iznos od 1.990,84 EUR / 15.000,00 kn po osnovi za tuđu pomoć i njegu iznos od 720,00 eura/ 5.424,84 kn. Na taj je iznos dosudio i pripadajuću zateznu kamatu prema članku 1103.

ZOO-a od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

9. Tužitelj u žalbi u bitnom osporava prvostupanjsku presudu smatrajući kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosudivši preniske iznose naknade neimovinske štete te da je, odbijanjem tužiteljevog saslušanja na okolnost individualizacije štete pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Nadalje ističe kako je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.273,87 EUR/ 54.805,00 kn.

10. Tuženik također osporava dosuđeni iznos naknada s osnove imovinske i neimovinske štete smatrajući kako ih je prvostupanjski sud previsoko odmjerio. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je na dosuđeni iznos naknade štete tužitelju dosudio kamate od 18. siječnja 2021. (dan podnošenja odštetnog zahtjeva) pa sve do isplate. Navodi kako je prema nalazu i mišljenju vještaka, liječenje završeno 18. siječnja 2022. te bi, prema mišljenju tuženika, kamate na imovinsku štetu trebale početi teći od tog datuma.

11. U odnosu na žalbene navode stranaka o (ne)osnovanosti visine neimovinske štete valja istaknuti kako Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete doneseni na sjednici građanskog odjela 29. studenog 2002. s izmjenama od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020 (u daljnjem tekstu: Orijentacijski kriteriji) predstavljaju temelj za donošenje diskrecijske ocjene, ne predstavljaju matematičku formulu već služe kao orijentacija sudovima koji uzimaju u obzir sve okolnosti slučaja, a koji se primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu nematerijalne štete u svim stupnjevima suđenja.

12. Pri tome treba naglasiti da pretrpljene fizičke boli, različiti oblici duševnih boli i strah nisu samostalan oblik povrede prava osobnosti već su to kriteriji koji zajedno s ostalim okolnostima utječu na ocjenu suda u kojoj mjeri je pravo osobnosti povrijeđeno.

13. Imajući u vidu iznos isplaćen u mirnom postupku, s obzirom na sve okolnosti slučaja o kojima sud vodi računa u smislu članka 1100. stavka 2. ZOO-a, a posebno o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, ovaj sud smatra da pravičnu novčanu naknadu u konkretnom slučaju za pretrpljenu neimovinsku štetu predstavlja iznos od 1.990,84 eura te iznos od 720 eura za tuđu pomoć i njegu. Slijedom navedenog, žalbeni navodi stranaka o visini dosuđenih naknada za imovinsku i neimovinsku štetu nisu doveli u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda.

14. Nadalje, u odnosu na tuženikove navode o visini dosuđenog iznosa za tuđu pomoć i njegu te početku tijeka zateznih kamata valja kazati najprije kako je pravilno prvostupanjski sud tužiteljici na temelju članka 1095. ZOO-a po slobodnoj ocjeni sukladno članku 223. stavku 1. ZPP-a dosudio imovinsku štetu - naknadu za tuđu pomoć i njegu, jer je utvrdio da joj je bila potrebna tuđa njega i pomoć ukupno 180 sati, po cijeni sata od 4 EUR/ 30,14 kn, što daje ukupni iznos od 720,00 EUR/ 5.424,84 kn.

14.1. Nadalje, člankom 12. stavka 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) određene su pretpostavke za stjecanje prava na zateznu kamatu za naknadu neimovinske i imovinske štete i to od dana podnošenja zahtjeva. Pravo oštećene osobe na iznos zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva za naknadu štete predstavlja nadoknadu oštećenoj osobi zbog posljedica nepravovremene isplate naknade štete, te istovremeno sankciju osiguravatelju zbog neizvršavanja obveze, pa je za odluku o zateznim kamatama mjerodavan ZOOP kao lex specialis u odnosu na ZOO.

14.2. Slijedom navedenog, a protivno tuženikovim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud po osnovu tuđe pomoći i njege dosudio iznos od 720,00 eura / 5.424,84 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. siječnja 2021. godine, kao danom podnošenja odštetnog zahtjeva.

15. Slijedom iznesenog obje žalbe stranaka u pogledu glavne stvari je valjalo odbiti kao neosnovane i u tom dijelu potvrditi pobijanu presudu pa je stoga odlučeno kao u točki I pod a) izreke, alineji prvoj i drugoj, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

16. Međutim, osnovano tužitelj žalbom osporava pravilnost primjene materijalnog prava prilikom odlučivanja o troškovima postupka, jer u konkretnom slučaju s obzirom na djelomičan uspjeh tužitelja u sporu u primjeni je članak 154. stavak 2. ZPP-a.

16.1. Naime, primjenjujući odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a, tužitelj pravilno ističe da je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio u omjeru 100%, a u pogledu visine 14% (konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na ročištu 14. ožujka 2023. tužitelj je zahtijevao isplatu iznosa od 18.775,00 EUR, a sud mu je dosudio iznos od 2.710,84 EUR) stoga ukupni uspjeh tužitelja iznosi 57 % (114:2 = 57), a uspjeh tuženika iznosi 43%, pa kad se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, preostane iznos od 14% uspjeha na strani tužitelja.

16.2. Tužitelju pripada parnični trošak koji se odnosi na trošak sastava odštetnog zahtjeva (Tbr 7. toč. 8. OT 250 bodova), trošak sastava tužbe (Tbr 7. toč. 1 OT 250 bodova), trošak sastava dva obrazložena podneska od 7. rujna 2021. i 23. svibnja 2022. (Tbr 8. toč. 1. OT 500 bodova) te za zastupanje na ročištima održanim dana 2. veljače 2022. i 14. ožujka 2023. (Tbr 9. toč. 1. OT 500 bodova), dakle ukupno 1500 bodova pomnoženo s vrijednošću boda od 2 EUR, ukupno 3.000,00 EUR, uvećano za porez na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 750,00 EUR, ukupan iznos troškova iznosi 3.750,00 EUR. S obzirom na postignuti uspjeh tužitelja od 14% istom pripadaju troškovi postupka u visini od 525,00 EUR, čemu treba dodati plaćene troškove vještačenja u iznosu od 398,17 EUR pa tužitelju pripadaju ukupni troškovi postupka u visini od 923,17 EUR.

17. Stoga je tužiteljeva žalba prihvaćena, te je odluka o troškovima parničnog postupka u točki I pod b) izreke ove presude preinačena prema članku 373. točke 3. ZPP-a.

18. Neosnovanim su ocijenjeni zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbe. Premda je tužitelj u žalbenom postupku djelomično uspio, njegov je zahtjev također ocijenjen kao neosnovan s obzirom da je u žalbi uspio samo u odnosu na dosuđene troškove parničnog postupka . Naime, prema članku 35. ZPP-a vrijednost predmeta spora čini samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se parnični troškovi i kamate ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev, pa okolnost da je pobijana presuda djelomično preinačena samo u pogledu odluke o visini troškova parničnog postupka nema za posljedicu obvezu tuženika naknaditi tužitelju troškove žalbe. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

Dubrovnik, 22. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Đorđo Benussi