Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-387/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Elme Kaleb Mamić kao predsjednice vijeća te Ivana Klapšića i Jasmine Štrucelj, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sabine Erceg, u kaznenom predmetu protiv optužene TT zbog kaznenog djela iz članka 291. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenice kao tužiteljice AT, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 7. ožujka 2025. broj K-487/2024-7, u javnoj sjednici održanoj 22. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba oštećenice kao tužiteljice AT kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, temeljem članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08), optužena TT oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporaba položaja i ovlasti, opisano i kažnjivo po članku 291. stavak 1. KZ/11.

1.1. Temeljem članka 149. stavak 3. ZKP/08 oštećenica kao tužiteljica AT dužna je podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. - 5. ZKP/08, nužne izdatke optužene TT, te nužne izdatke i nagradu branitelja Nevena Antića, odvjetnika iz Zagreba, o kojim troškovima odlučit će se posebnim rješenjem, a temeljem članka 145. stavka 2. točka 6. i stavak 3. ZKP/08, oštećenica kao tužiteljica AT, dužna je podmiriti trošak postupka u paušalnom iznosu od 200,00 €, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložila oštećenica kao tužiteljica AT, po punomoćnici Sanji Vukmanović, odvjetnici iz Bjelovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene Kaznenog zakona, s prijedlogom da nadležni Županijski sud uvaži žalbu na način da pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da ju preinači tako da optuženu oglasi krivom za optuženo kazneno djelo te da ju osudi sukladno zakonu. Također je predloženo da se oštećenica kao tužiteljica i punomoćnica pozovu na sjednicu žalbenog vijeća.

3. U odgovoru na žalbu optužena TT po branitelju Nevenu Antiću, odvjetniku iz Zagreba, predlaže da Županijski sud odbije žalbu oštećenice kao tužiteljice AT kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Tvrdi da je kazneni postupak u potpuno promašen, neutemeljen na zakonu i da je jedina meritorna odluka koju je prvostupanjski sud mogao i morao donijeti oslobađajuća presuda. Niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da bi optužena, propuštajući naložiti obdukciju mrtvog tijela pokojnog PT isto učinila namjerno i s planom da nanese bilo kakvu štetu obitelji pokojnika.

4. Javna sjednica održana je na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08 u nazočnosti oštećenice kao tužiteljice AT, punomoćnika oštećenice kao tužiteljice CT u z. za Sanju Vukmanović, odvjetnicu iz Bjelovara, te optužene TT uz branitelja Nevena Antića, odvjetnika iz Zagreba.

5. Žalba oštećenice kao tužiteljice AT nije osnovana.

6. Na javnoj sjednici punomoćnik oštećenice kao tužiteljice je ostao u cijelosti kod svih navoda iz pisano podnijete žalbe.

6.1. Oštećenica kao tužiteljica AT se pridružila navodima svoga punomoćnika te istakla da je u cijeloj ovoj priči gubitnica jedino ona te da je došlo do višestrukih propusta kako u pogledu sačinjenja potvrde o smrti 7 dana nakon događaja, tako i u vezi sačinjenja zapisnika o očevidu 30 dana nakon događaja u PP Čazma te svega ovoga ne bi bilo da se ispunio samo još jedan papir kojim bi se naložilo ono što je zakonom propisano.

6.2. Branitelj optuženice je naveo da obrana ostaje pri podnesenom odgovoru na žalbu u potpunosti te još jednom istakao kako je prvostupanjski sud, a sukladno uputi ovog suda u ukidnoj odluci, u potpunosti u presudi obrazložio razloge zašto smatra da optužena nije počinila ovo kazneno djelo, potanko je obrazložio sve razloge takove odluke pa tako i u točkama 4.7. do 4.10. postojanje ili nepostojanje izravne ili neizravne namjere na strani okrivljenice kao subjektivnom elementu kaznenog djela.

6.3. Optuženica je navela da joj je žao što obitelj preminulog ne može prihvatiti utapanje kao uzrok smrti, nema govora da bi ona tom prilikom išta prikrivala i s nekim se udružila, već je postupala profesionalno, onako kako su ih podučili i onako kako su radili svi kolege mrtvozornici sve dok kasnije nije provedena edukacija organizirana od strane Županije kada im je rečeno kako da se ubuduće postupa u ovakvim situacijama. Napominje da je tijelo kasnije prevezeno u Opću bolnicu Bjelovar gdje je tijelo također pregledala druga kolegica patolog ĆT a koja je isto bila mišljenja da je uzrok smrti utapanje, a što se, i dalje napominje, može utvrditi i samim vanjskim pregledom tijela.

7. Pobijajući prvostupanjsku presudu žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi i obrazložiti izostanak posljedica u smislu štete propisane kao zakonsko obilježje inkriminiranog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. KZ/11, već da kaznenu neodgovornost optužene obrazlaže njezinim subjektivnim odnosom prema djelu u smislu da nije postupala s namjerom da bilo koga ošteti, no pri tome previđa da je svakako nastala posljedica po oštećenu AT, a vezano za uzrok smrti PT. Da je tome tako jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. Pere Bubala a koji je nakon uvida u obdukcijski zapisnik, a koji se temelji na obdukciji provedenoj gotovo 6 mjeseci nakon događaja, zaključio da se uzrok smrti PT zbog uznapredovanih postmortalnih promjena ne može utvrditi, dok ozljeda lubanje upućuje na pad kao mehanizam nastanka te ozljede glave. Žalitelj smatra da navedeno valja povezati s pronalaskom cigareta i upaljača unutar septičke jame iako pokojni PT nije bio pušač, a što upućuje na štetu u pogledu interesa istrage i nezakonitog nalaza mrtvozornika. Nadalje se navodi da sud nedostatno obrazlaže subjektivni odnos optužene prema djelu koje joj se optužnicom stavlja na teret, pogotovo kada se uzme u obzir da optužena i sama u obrani priznaje da se u slučaju smrti PT radi o nasilnoj smrti. Nadalje, žalitelj navodi da postoji kontradiktornost između onog što se navodi u sadržaju pojedinih dokaza sa sadržajem onog što sud o njima reproducira, a pri čemu se prvenstveno misli na nalaze sudsko-medicinskih vještaka te sadržaje zakona i pravilnika koji normiraju obveze mrtvozornika. Drži da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno u dijelu gdje se navodi da optužena nije kazneno odgovorna obzirom na zaključak da kod nje nije postojala izravna niti neizravna namjera da počini ovo djelo, jer je optužena je svakako mogla i morala biti svjesna da svojim propustom u smislu nenalaganja obdukcije, može ostvariti obilježja terećenog kaznenog djela, to pogotovo obzirom da je kao mrtvozornik službena osoba koja prema odredbama Pravilnika o načinu utvrđivanja pregleda umrlih te utvrđivanja vremena i uzroka smrti (NN 46/11. – u daljnjem tekstu: Pravilnik) ima dužnost u slučaju nasilne smrti naložiti obdukciju, no ona to svjesno propušta, te pristaje na sve posljedice. Stoga zaključno na temelju utvrđenog činjeničnog stanja smatra da je pravilnom i potpunom primjenom Kaznenog zakona bilo jedino moguće utvrditi da je optužena ostvarila sva obilježja inkriminiranog djela, te da ga je počinila s namjerom kao oblikom krivnje i da je u najmanju ruku pristala na posljedicu, jer je i sam sud i svi dokazi utvrdili da je bila svjesna svoje obveze da se provede obdukcija, no to je zbog nekog samo njoj znanog i potpuno irelevantnog razloga, propustila učiniti, a što je svakako ne ekskulpira od kaznene odgovornosti.

8. Ispitujući žalbene navode u odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, ovaj drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, uz primjenu članka 476. stavak 1. ZKP/08., te utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., na koju se poziva žalitelj, niti neka druga povreda odredaba kaznenog postupka, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je prilikom obrazlaganja izostanka kaznenopravne odgovornosti u pobijanoj presudi pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice te na temelju istih donio oslobađajuću odluku. Pa tako, po ocjeni ovoga vijeća, pravilno prvostupanjski sud prihvaća obranu optužene, da je dolaskom na mjesto događaja razgovarala s policijskim službenicima koji su joj prenijeli da državni odvjetnik nije zatražio obdukciju jer se ne sumnja u počinjenje kaznena djela, a što proizlazi iz službene bilješke od 21. ožujka 2026., broj: Kr-DO-164/6, te da je na osnovu potom provedena vanjskog pregleda tijela pokojnika, imajući u vidu okolnosti predmetnog slučaja tj. da je pokojno tijelu izvučeno iz septičke jame pune tekućine, zaključila da se radi o nasilnoj smrti utapanjem i smatrajući kako je uzrok smrti utvrđen pa obdukcija nije obvezna, zbog čega je nije naložila, a niti je provođenje obdukcije tražio netko od rodbine. Navedeno postupanje optužene, u skladu je s tada važećim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti (NN 150/08., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 12/12., 35/12. – Odluka Ustavnog suda RH, 70/12., 82/13. i 22/14. – odluka Ustavnog suda RH – dalje u tekstu: ZOZZ), a koji je odredbama članka 193. do 195. Zakona propisivao da je obdukcija obvezna u slučajevima kada postoji sumnja ili je očito da je smrt prouzročena kaznenim djelom, kada to traži obitelj umrlog ili se radi o neprirodnoj ili smrti nepoznatog uzroka, pa se s tim u vezi i prihvaća obrana optužene u dijelu da je predmetne zgode postupala sukladno propisima, a kako ih je sama tumačila.

9. Navodi optužene da se kod nasilnih smrti a kada bi uzrok smrti bio jasan, obdukcija se nije provodila, potvrđuju se iskazom saslušane svjedokinje ĆT, tadašnje čelnice Odjela patologije Opće bolnice Bjelovar, a koja je navela da je stanje propisa takvo da bi se u slučaju svake nasilne smrti morala provoditi obdukcija, međutim, gotovo u pravilu, iako je nasilna smrt kod samoubojstva vješanjem to se nije činilo zbog troškova. Dakle, i kod nasilnih smrti a kada bi uzrok smrti bio jasan, obdukcija se nije provodila.

10. Da se radilo o uobičajenoj praksi upućuje i očitovanje Povjerenstva za stručna pitanja i stručni nadzor Hrvatske liječničke komore od 1. lipnja 2017. (list 44 spisa) u kojem se navodi da je povjerenstvo povodom predstavke AT, majke pokojnog PT, a nakon uvida u dostavljenu medicinsku i drugu dokumentaciju zaključilo da dr. TT nije zatražila obdukciju preminulog PT iz razloga što je utvrdila da smrt nije nastupila u zdravstvenoj ustanovi, da na temelju zaključka dežurnog policijskog tima na terenu nije bilo sumnje na počinjenje kaznenog djela, niti su bili prisutni drugi medicinski razlozi koji bi mogli biti sumnja na nasilnu smrt odnosno iznenadnu smrt, već je uzrok smrti bio jasan, a niti je obitelj postavila zahtjev za obdukciju. Zaključno se navodi na povjerenstvo nije našlo elementa stručnih propusta od strane dr. TT u vezi obdukcije preminulog PT.

11. U svezi žalbenih navoda da je optužena postupala protivno Pravilniku koji člankom

13. određuje obvezu mrtvozornika da tijelo umrle osobe uputi na obdukciju i u slučajevima iz drugih medicinskih razloga, a koji mogu biti sumnja na nasilnu smrt, valja imati u vidu i odredbu članka 19. navedenog Pravilnika koja određuje da će svi mrtvozornici, a koji su imenovani prije stupnja na snagu ovog Pravilnika, obvezno završiti edukaciju u roku od 2 godine od dana stupanja na snagu tog Pravilnika. Optužena navodi, a što se i potvrđuje iskazom svjedokinje ĆT da je ta edukcija provedena tek nakon predmetnog događaja, dakle više od 5 godine od donošenja Pravilnika. Nakon provedene edukacije, došlo je i do promjene u tumačenju propisa, pa se tako u dopisu Ministarstva zdravlja od svibnja 2019. iznosi drugačije mišljenje od prethodnih, tj. da je u predmetnom slučaju obdukcija bila obvezna jer se radilo o nasilnoj smrti.

12. Nadalje, navodi optužene u pogledu izostanka vidljivih ozljeda na tijelu pokojnog PT, potvrđuju se ostalim iskazima svjedoka. Pa tako svjedok UT navodi da je kao pomoćnik obducenta skinuo i oprao tijelo pokojnog PT, te da osim ogrebotina na licu nije primijetio nikakvih fraktura ili drugih ozljeda, a da bi u slučaju pranja tijela, ukoliko bi vidio ozljedu, o tome morao obavijestiti šeficu, dok ga je u ovom konkretnom slučaju nazočna šefica pitala da li je vidio ozljedu, a on je samo spomenuo već opisanu ogrebotinu. Niti svjedok DT, otac pokojnog PT, nije primijetio na tijelu pokojnog sina bilo kakve ozljede. Isto tako i svjedokinja JT koja je predmetne zgode pregledavala tijelo pokojnog PT ne spominje da bi vidjela bilo kakve druge tragove osim sukrvice ispod nosa. Okolnost, što je kasnijom obdukcijom utvrđen lom lubanje, nije od utjecaja obzirom da iz nalaza i mišljenja dr. Bubala proizlazi da se radi o lomu bez pomaka, a što nije u suprotnosti optužene da pregledom glave nije pronađena nikakva trauma.

13. Prema tome, imajući u vidu obranu optužene kako je predmetne zgode postupala sukladno tada važećem Zakonu koji nije propisivao obvezu nalaganja provođenja obdukcije kod svake nasilne smrti, a koja praksa se potvrđuje i iskazom svjedokinje ĆT, kao i odlukom Povjerenstva koje povodom prigovora na rad optužene kao mrtvozornice također nije našlo elemenata stručnih propusta od strane dr. TT, pritom imajući u vidu sve okolnosti predmetnog slučaja, tj. da je tijelo pokojnog PT bilo izvučeno iz septičke jame pune vode, da optužena pregledom tijela pokojnog PT nije pronašla ozljede, da policija niti ŽDO nisu sumnjali da bi smrt mogla biti posljedica rezultat kaznenog djela, to se i po ocjeni ovoga suda pokazuje pravilnim i ispravnim zaključak prvostupanjskog suda o izostanku namjere optužene u pogledu počinjenja kaznenog djela. Naime, počinitelj predmetnog kaznenog djela iz članka 291. stavak 1. KZ/11 treba biti svjestan da očigledno neuredno postupa i da hoće ili pristaje da tako postupa, odnosno da je svjestan da propušta dužnost (ili da se ne pridržava propisa) i da hoće ili pristaje na takvo propuštanje. Propust dužnosti u vidu izostanka naloga za obdukciju sukladno tada važećem Pravilniku, nije dovoljan za kvalifikaciju predmetnog kaznenog djela, obzirom da je optužena TT taj propust učinila uslijed neznanja, a ne s namjerom.

14. Osim namjere za subjektivnu stranu predmetnog kaznenog djela potreban je još i jedan poseban subjektivni element protupravnosti, koji se sastoji u znanju počinitelja da njegovim ponašanjem mogu nastupiti određene posljedice (koje ne ulaze u osnovno biće kaznenog djela), a koji je također izostao na strani optužene. Pri tome nije odlučno, hoće li počinitelj ili pristaje na nastupanje tih posljedica ili misli da one ipak neće nastupiti odnosno da će ih moći otkloniti. Znači da je pored namjere potrebno i znanje da uslijed takvog postupka može nastupiti šteta u smislu nemogućnosti pravilnog utvrđenja smrti pokojnog PT. I u tom pogledu, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se nisu utvrdile okolnosti koje bi upućivale da bi optužena TT bila svjesna mogućnosti da bi uzrok smrti PT mogao drugačiji od onoga kojeg je ona utvrdila. S tim u vezi nisu osnovani niti žalbeni navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi nastalu štetu, jer bez krivnje ista nije relevantna.

15. Nisu osnovani niti žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije cijenio okolnost da je u septičkoj jami pronađena kutija cigareta zajedno s upaljačem, jer te okolnosti nisu odlučne u odnosu na predmetno kazneno djelo.

16. Slijedom navedenog, te nakon što je ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ispitivanjem pobijane presude u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08. nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Karlovcu, 22. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Elma Kaleb Mamić