Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-1043/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku po sucu Jeleni Bušić, u pravnoj stvari tužiteljice BC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Križanec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., OIB 36514183925, Zagreb, Velimira Škorpika 21, koga zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tužiteljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8803/23-23 od 17. ožujka 2025., 22. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice uvažava se kao osnovana, preinačava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8803/23-23 od 17. ožujka 2025. u dijelu u kojem tužiteljici nije dosuđen daljnji trošak parničnog postupka i rješava:

Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. Zagreb, V. Škorpika 21, OIB 36514183925 da tužiteljici BC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 80,97 EUR u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. Zagreb, V. Škorpika 21, OIB 36514183925 da tužiteljici BC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 31,25 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Nalaže se tuženiku da plati tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedenog rješenja i to u dijelu u kojem joj nije priznat plaćeni trošak sudske pristojbe na presudu i na žalbu u ukupnom iznosu od 80,97 EUR pravovremenu žalbu izjavila je tužiteljica pobijajući ga zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku(„ Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže da se u pobijanom dijelu rješenje suda prvog stupnja preinači i tužiteljici dosudi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 80,97 EUR kao i trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, postupak koji mu je prethodio i žalbene navode tužiteljice utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu je jasno i razumljivo, sadrži razloge o odlučnim činjenicama tako da se može ispitati zbog čega nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužiteljica.

7. Međutim, osnovano tužiteljica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

8. Uvidom u stanje spisa utvrđeno je da je pobijano rješenje doneseno u smislu odredbe čl. 339. ZPP-a, odnosno kao dopunsko rješenje o troškovima parničnog postupka, povodom žalbe tužiteljice protiv presude i rješenja poslovni broj P-8803/23- 20 od 28. veljače 2025. s obzirom da sud prvog stupnja nije odlučio o svim troškovima parničnog postupka koje je tužiteljica potraživala.

9. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja dosuđuje tužiteljici daljnji trošak parničnog postupka koji se odnosi na trošak pristupa na ročište za objavu presude kao i trošak sastava žalbe od 13. ožujka 2025. i to u ukupnom iznosu od 250,00 EUR. Tužiteljici ne dosuđuje trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 74,33 EUR i trošak sudske pristojbe na žalbu uz obrazloženje da u odnosu na pristojbu za presudu tužiteljica neće niti biti pozvana na plaćanje pristojbe pozivom na odredbu čl. 6. toč. 20. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 5/23), a da u odnosu na pristojbu za žalbu protiv presude nije doneseno rješenje o pristojbi.

10. Uvidom u stanje spisa utvrđeno je da je tužiteljica sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a postavila zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka i da je između ostalog zahtijevala i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 74,33 EUR, da je nakon što joj je presuda uručena na ročištu za objavu presude održanom 28. veljače 2025., 10. ožujka 2025. i platila isti iznos sudske pristojbe i to bez posebnog poziva i dostave rješenja suda kojim se poziva na plaćanje sudske pristojbe. Nadalje, utvrđeno je da je prilikom izjavljivanja žalbe od 13. ožujka 2025. istodobno platila i sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 6,64 EUR.

11. Prema odredbi čl. 4. toč. 1. i 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18. i 5/23.- dalje ZOSP) obveza plaćanja sudske pristojbe za podneske pa time između ostalog i za pravne lijekove nastaje u trenutku kada se predaju, dok za sudske odluke nastaje kada se stranci ili njezinu zastupniku dostavi prijepis odluke.

12. Kako iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica po dospijeću njezine obveze na plaćanje sudske pristojbe pravovremeno platila dužni iznos pristojbe, to nepravilno sud prvog stupnja zaključuje da je pretpostavka da bi joj se dosudili isti iznosi da je prethodno morala biti pozvana rješenjem suda da plati dužni iznos pristojbe.

13. Nadalje, neosnovano sud prvog stupnja odbija zahtjev tužiteljice za dosudom joj iznosa plaćene sudske pristojbe na presudu u iznosu od 74,33 EUR pozivom na odredbu čl. 11. toč. 20. ZOSP očito smatrajući da tužiteljica podnosi tužbu kao potrošač na temelju presude donesene u kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.

14. Naime, u konkretnom slučaju tuženik nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača, pa stoga niti tužiteljica nije mogla podnijeti tužbu kao potrošač na temelju iste presude, i zbog toga biti oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u ovom sporu.

15. Dakle, kako je tužiteljica kao obveznica plaćanja sudskih pristojbi na presudu i žalbu iste iznose platila i to prije donošenja pobijanog rješenja, pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo je dosuditi tužiteljici i daljnji trošak u ukupnom iznosu od 80,97 EUR.

16. Nadalje, kako je tužiteljica u cijelosti uspjela sa podnesenom žalbom valjalo joj je dosuditi i trošak sastava žalbe i to prema Tbr. 10. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.) u ukupnom iznosu od 31,25 EUR primjenom čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

17. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

18. U preostalom nepobijanom dijelu (kojom je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 250,00 EUR), rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

Osijek, 22. listopada 2025.

Sudac

Jelena Bušić