REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-874/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda UJ, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja KJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Žalac, odvjetnik u Slavonskom Brodu, Ljudevita Gaja 7, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Policijske postaje Nova Gradiška, Relkovićeva 1, Nova Gradiška, OIB: 36162371878, kojeg zastupa opunomoćenik MJ, službena osoba tuženika, radi odobrenja privremenog boravka, 22. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Policijske postaje Nova Gradiška, KLASA: UP/I-216-02/23- 03/14823, URBROJ: 511-11-06-24-11 od 10. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-02/23-03/14823, URBROJ: 511-11-06-24-11 od 10. svibnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja, državljanina Republike Kosovo, za izdavanje odobrenja privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji s bračnim drugom, državljankom Republike Hrvatske.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je imao zabranu ulaska u Schengensko područje do rujna 2023. godine, a ne može se prihvatiti niti mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije da je opasan za javni poredak jer se na mišljenju ne može temeljiti odluka. Ističe da je pobijano rješenje suprotno odredbi članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te odredbi članka 20. Ugovora o funkcioniranju Europske unije koja onemogućava državi članici da odbije državljaninu treće zemlje o kojem ovise njegova maloljetna djeca, državljani Europske unije, pravo na boravak u državi članici prebivališta i državljanstva te djece te da odbije dati redovnu dozvolu tom državljaninu treće zemlje, u mjeri u kojoj takve odluke lišavaju tu djecu uživanja sadržaja prava vezanih uz status državljanina Europske unije. Dodaje da su djeca i supruga tužitelja državljani Republike Hrvatske pa kako se pobijanim rješenjem istima onemogućuje da održavaju kontakte s tužiteljem, povrijeđena je i odredba članka 61. Ustava Republike Hrvatske prema kojoj je obitelj pod osobitom zaštitom države, kao i članka 62. Ustava prema kojoj je obveza države štititi materinstvo, djecu i mladež te stvarati socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče pravo na dostojan život. Predlaže saslušati tužitelja kao stranku u sporu te poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, poziva se na relevantnu odredbu članka 59. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20., 114/22., 151/22.) te ističe da je iz pisanog očitovanja stranke i službenih zabilješki o izvršenoj terenskoj provjeri razvidno da supruga tužitelja živi i radi u Norveškoj gdje žive i njihova djeca, dok supruga dolazi u Republiku Hrvatsku jednom ili dva puta godišnje za vrijeme godišnjeg odmora pa stoga ne egzistira argument o spajanju obitelji. Obzirom da članovi njegove uže obitelji žive u [adresa], opravdano je da tužitelj spajanje obitelji traži u Norveškoj, a ne u Republici Hrvatskoj gdje nitko od njih ne živi. Nadalje, iz službene bilješke službenika PP Nova Gradiška za nezakonite migracije od 11. siječnja 2024. razvidno je da je u operativnim evidencijama MUP-a raspisana objava u SIS II te je tužitelju od strane Kraljevine Švedske izrečena doživotna zabrana ulaska u Schengensko područje. Stoga tuženik zaključuje da tužitelj ne ispunjava uvjete iz članka 59. stavak 1. točke 1. i 6. Zakona o strancima za odobrenje privremenog boravka. Osim toga, izvršenom sigurnosnom provjerom utvrđeno je postojanje sigurnosne zapreke za odobrenje privremenog boravka tužitelju, čime ne ispunjava niti uvjet iz članka 59. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima. Tuženik napominje da je prema evidenciji granične kontrole razvidno da je tužitelj dana 29. svibnja 2024. na graničnom prijelazu Bajakovo izašao iz Schengenskog područja u Republiku Srbiju, a dana 31. svibnja 2024. ponovno ušao u Republiku Hrvatsku iz Crne Gore.

4. Tužitelj u podnesku od 22. ožujka 2025. ističe da je predao zahtjev Policijskoj postaji Nova Gradiška tražeći da MUP službeno zatraži uklanjanje zabrane ulaska iz Schengenskog informacijskog sustava (SIS II) od Kraljevine Švedske.

5. Nadalje, u podnesku od 17. travnja 2025. tužitelj dodaje da u Republici Hrvatskoj boravi od prosinca 2020. godine i neprekidno živi na adresi [adresa], u kući roditelja supruge te se po dolasku prijavio Policijskoj postaji Nova Gradiška, a obaviješten je da može ostati 21 dan i tom roku podnijeti zahtjev za boravak na temelju spajanja obitelji. Stoga smatra da nije nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku. Ističe da da je braku sa suprugom EJ te imaju troje djece, GJ, U i HJ, koja bi trebala krenuti u osnovnu školu u Republici Hrvatskoj u rujnu 2025. godine, što pokazuje njegovu dugogodišnju povezanost s Republikom Hrvatskom. Što se tiče kratkog izlaska iz Republike Hrvatske u svibnju 2024. godine, naglašava da nije bilo nikakve namjere zaobilaženja pravila jer je otišao posjetiti majku, a vratio se zajedno sa suprugom i kćeri. Pojašnjava da supruga EJ ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] te radi u Norveškoj kako bi financijski uzdržavala obitelj, a gotovo svakog vikenda dolazi u Republiku Hrvatsku, dok dva puta godišnje ostaje dva ili tri tjedna (za Božić i Uskrs) i tijekom boravka živi s tužiteljem i djecom. Kupili su i automobil koji je registriran na ime njegove supruge kako bi mogao prevoziti obitelj kada dolaze iz inozemstva. Ističe da govori i piše hrvatski jezik, a osim toga tečno govori albanski, norveški, engleski i švedski. Stoga predlaže Sudu odobriti tužitelju stalni boravak u Republici Hrvatskoj te brisanje iz evidencije SIS-a.

6. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 15. listopada 2025. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora. Također, Sud je izvršio uvid u dokumentaciju označenu oznakom stupnja tajnosti „POVJERLJIVO“, i to u negativno mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije, ID: 2758491 od 11. srpnja 2022., a koju dokumentaciju je Sigurnosno-obavještajna agencija dostavila Sudu na uvid te je ista nakon izvršenog uvida vraćena, o čemu u spisu upravnog spora prileži službena bilješka (stranica 14 spisa).

6.1. Na raspravu je pristupio tužitelj osobno, uz opunomoćenika tužitelja koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i navoda iznesenih tijekom upravnog spora, kao i postavljenog tužbenog zahtjeva te predloženog dokaznog prijedloga saslušanja tužitelja kao stranke u sporu. Ujedno je zatražio trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR specificiranog u troškovniku od 15. listopada 2025. Na raspravu nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 91. stavka 3. ZUS-a.

7. Tužitelj je Sudu dostavio podnesak zaprimljen na ovome Sudu 16. listopada 2025. s dodatnom dokumentacijom, a koji Sud nije uzeo u obzir obzirom da je isti dostavljen nakon zaključenja rasprave.

8. Sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Prvenstveno valja napomenuti da Sud nije smatrao potrebnim provoditi dokazni prijedlog saslušanja tužitelja kao stranke u sporu, obzirom da je tužitelj, kako tijekom upravnog postupka, tako i tijekom upravnog spora, dostavio niz podnesaka u kojima je pojasnio svoju životnu i obiteljsku situaciju te se očitovao o svim činjenicama i pravnim pitanjima važnima za rješavanje ovog upravnog spora (članak 93. stavak 2. ZUS-a.).

10. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 15. studenog 2023. podnio zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s hrvatskom državljankom EJ. Naime, prema preslici vjenčanog lista priloženog spisu predmeta, izdanog u Matičnom uredu Staro Petrovo Selo 1. kolovoza 2022., tužitelj je s hrvatskom državljankom EJ, r. K, zaključio brak 1. srpnja 2006. u mjestu Klofta, Kraljevina Norveška.

11. Nadalje je razvidno da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao nezakonito u prosincu 2020. godine te mu je od strane Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Policijske postaje Nova Gradiška izdano rješenje o povratku broj: 511-11-06-2/4-UP/I-429/2020 od 16. prosinca 2020. te je do dana 6. siječnja 2021. bio dužan napustiti Europski gospodarski prostor i Republiku Hrvatsku.

12. Prethodno je tužitelj putem pošte u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Prištini dana 2. rujna 2020. podnio zahtjev za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj koji je odbijen rješenjem Policijske postaje Nova Gradiška broj:

511-11-06-5/6-UP/I-1/35/20 od 4. siječnja 2021. jer je u Schengenskom informacijskom sustavu tužitelju od strane Kraljevine Švedske evidentirana zabrana ulaska u Schengensko područje temeljem članka 24 SIS II Uredbe te je protjeran iz Švedske uz doživotnu zabranu ulaska u Schengensko područje (potvrđeno rješenjem I. Povjerenstva za žalbe Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-217-02/21-06/8, URBROJ: 317-21-2 od 10. studenog 2021., presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj: Us I-1503/2021-6 od 10. svibnja 2022. i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2743/22-2 od 11. listopada 2022.).

13. Nadalje, tužitelj je i 17. lipnja 2022. podnio (drugi) zahtjev za odobrenjem privremenog boravka koji je odbijen rješenjem tuženika broj: 511-11-06-5/6-UP/I-1/21- 22 od 20. rujna 2022., a koje rješenje je potvrđeno presudom ovoga Suda poslovni broj: Us I-1172/2022-7 od 20. veljače 2023. i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1577/23-2 od 30. kolovoza 2023.

14. Iz podneska tužitelja od 26. veljače 2024. proizlazi da je tužitelj naveo da njegova supruga EJ živi i radi u Norveškoj, a često dolazi u Republiku Hrvatsku kako bi zbližila obitelj. Kupila je osobni automobil i registrirala ga u Republici Hrvatskoj na svoje ime te ga predala u posjed tužitelju kako bi isti mogao po nju dolaziti na aerodrom kada dolazi iz Norveške. Od dana 15. studenog 2023. pa do danas, boravila je u Republici Hrvatskoj za vrijeme uskrsnih praznika, novogodišnjih praznika, godišnjih odmora te vikendima kada je bila slobodna.

15. Prema službenoj zabilješki Policijske postaje Nova Gradiška od 11. siječnja 2024., kuća u mjestu [adresa] u vlasništvu je roditelja tužiteljeve supruge EJ, koja živi i radi u Norveškoj (gdje žive zajednička djeca GJ, ZJ i HJ, svi državljani Republike Hrvatske i Norveške), te u Republiku Hrvatsku dolaze jedan do dva puta godišnje gdje se zadržavaju oko mjesec dana. Supruga tužitelja radi kao laborant u bolnici u Norveškoj, dok je tužitelj nezaposlen.

16. Nadalje je izvršenim uvidom u službene evidencije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđeno da je u odnosu na tužitelja od strane nadležnog suda u Švedskoj izrečena doživotna zabrana ulaska u Schengensko područje na temelju članka 24. SIS II Uredbe.

17. Odredbom članka 59. stavka 1. točkama 6. i 7. Zakona o strancima propisano je da će se državljaninu treće zemlje odobriti privremeni boravak ako nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska i ako ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da će se odbiti zahtjev za odobrenje privremenog boravka ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka.

18. Uzimajući u obzir utvrđeno činjenično stanje i mjerodavne zakonske odredbe, Sud smatra kako je pobijano rješenje tuženika zakonito.

19. Naime, prema stavu ovoga Suda, pravilno je tuženik kod tužitelja utvrdio postojanje zapreke za odobrenje privremenog boravka obzirom da je tužitelju u Schengenskom informacijskom sustavu izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska i boravka, dok tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost predmetnog rješenja. Naime, tužitelj tvrdi da je imao zabranu ulaska u Schengensko područje do rujna 2023., međutim, iz podataka spisa proizlazi da je u odnosu na tužitelja od strane nadležnog suda u Švedskoj izrečena doživotna zabrana ulaska u Schengensko područje na temelju članka 24. SIS II Uredbe.

20. Pri tome Sud ne nalazi da su tijekom upravnog postupka povrijeđene odredbe članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, članka 20. Ugovora o funkcioniranju Europske unije te članaka 61. i 62. Ustava Republike Hrvatske, tim više što iz podataka spisa proizlazi da supruga i djeca tužitelja žive u [adresa], a ne u Republici Hrvatskoj.

21. K tome, izvršenim uvidom u negativno mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije, ID: 2758491 od 11. srpnja 2022. vidljivo je da je navedena agencija ocijenila da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak Republike Hrvatske pa stoga postoji i zapreka za odobrenje privremenog boravka sukladno odredbi članka 59. stavka 1. točki 7. Zakona o strancima.

22. Slijedom navedenog, pravilno je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji s državljankom Republike Hrvatske pa je stoga tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

23. S obzirom da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom sam snosi troškove spora u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnog spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II. izreke presude.

U Osijeku 22. listopada 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku